Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_hr

Izazov s kojim se Tramp i svet sada susreću

(Minghui.org)

Ovogodišnji predsednički izbori u Sjedinjenim Državama su vruća tema ne samo u SAD, već i u ostatku sveta, uključujući Kinu, gde na internetu postoji veliko interesovanje.

Iako se još uvek čeka izborni rezultat, velika pažnja usmerena je na prevaru birača. Glavni američkimediji, međutim, odbijaju da izveštavaju o tome ili o Bajdenovom skandalu sa laptopom, kao da ne znaju ništa o tim značajnim događajima.

Zašto ti nekada ugledni novinski mediji žestoko napadaju Trampa čak i na račun sopstvenog kredibiliteta? Smatraju li Trampa pretnjom njihovim ličnim interesima?

Crvena strahota i infiltracija na zapad počev od 1930-ih

Dve knjige novinara pomogle su da se mišljenje zapadnog društva prema komunizmu oblikuje na pogrešan način. Jedna od njih je Deset dana koji su potresli svet, Džona Rida, iz 1917. godine, a druga Crvena zvezda nad Kinom, Edgara Snova, iz 1937. godine.

Dokumenti su otkrili da je Rid bio jedan od organizatora Komunističke partije Sjedinjenih Država. Takođe je bio učesnik Oktobarske revolucije. Njegovu aktivnu podršku komunizmu pohvalio je Vladimir Lenjin, koji je preporučio Ridovu knjigu: „Evo knjige koju bih voleo da vidim objavljenu u milionima primeraka i prevedenu na sve jezike.“ Sahranjen je u nekropoli Kremaljskog zida, groblju elitnih proboljševičkih aktivista.

S druge strane, Snov je prikazao Mao Cetunga i Kinesku komunističku partiju kao predstavnike novog, demokratskog sistema. Tek 1989. godine, njegova supruga Lois Viler shvatila je grešku. „To me je naprosto probudilo“, rekla je u intervjuu. Od tada je osudila masakr na trgu Tjenanmen i kritikovala kršenje ljudskih prava od strane KPK. Kada je 2000. godine posetila Peking, policajci su je sprečili da se sastane sa aktivistkinjom čiji je sin ubijen u masakru.

Sjedinjene Države su zasnovane na veri. Kao svetionik nade za svet, SAD su nazivane „gradom na brdu“. „Jedna nacija pod Bogom“ deo je Zaveta vernosti, a „U Boga se uzdamo“ je slogan štampan na dolarskim novčanicama. Stoga su SAD igrale ulogu čuvara principa i društvenog poretka, umesto da preuzmu vlast. Ovo je slično konceptu „sleđenja nebeskog zakona“ u tradicionalnoj kineskoj kulturi.

Velika depresija 1929. oslabila je američku ekonomiju. Istovremeno, novinari poput Valtera Durantija su veličali sovjetski sistem, što mu je donelo Pulitzerovu nagradu 1932. Tada je predsednik Ruzvelt pokrenuo New Deal, 1933, kako bi proširio razne programe, poput planske ekonomije u Sovjetskom Savezu, koji su vodili ka velikoj vladi.

Tek 1990. New York Times priznaje da su članci Durantija, tadašnjeg šefa njihovog moskovskog biroa, iskrivili činjenice o Velikoj gladi u Sovjetskom Savezu i da su „jedni od najgorih izveštaja koji su se pojavili u ovim novinama“. Uticaj New deala, međutim, bio je dubok i dugotrajan.

„Ovo je bio presudni period u američkoj istoriji - period u kojem su Amerikanci napustili principe ekonomske slobode na kojima je zasnovana naša nacija. Jer u to doba su socijalna država i način planske ekonomije, zamenili privatni vlasnički i tržišni način života koji je do tada postojao “, napisao je Jacob Hornberger, bivši profesor prava i ekonomije i osnivač i predsednik Fondacije Budućnost slobode.

Američki predsednik Lindon Džonson je 1964. godine objavio Rat protiv siromaštva kao deo Velikog društva. Njegovi predlozi su se, začudo, podudarali sa onima koje je zagovarao Novi program Komunističke partije SAD, koji je objavljen 1966.

Uništavanje zapadnog društva komunizmom nije bilo ograničeno samo na ekonomiju. Mao je 1966. godine pokrenuo Kulturnu revoluciju koja je trajala deceniju, gotovo uništavajući sve tradicionalne vrednosti kineske kulture. S druge strane okeana su hipici i kontra-kulturne grupe dominirali u SAD. Oni su osporavali autoritet i prkosili tradiciji, zagovarajući drogu i seksualnu slobodu.

U nemogućnosti da pokrenu kulturnu revoluciju u kineskom stilu, neki od ovih mladih ljudi nastavili su da šire socijalističku ideologiju, iako pod maskom progresivizma, dok su istovremeno završavali fakultete i postdiplomske studije i nastavljali da rade u obrazovanju, medijima, politici i biznisu. Ova infiltracija socijalizma u američko društvo je nenasilna revolucija koja traje decenijama. U tom procesu su se pojavljivali i propagirani su različiti oblici socijalizma i marksizma.

„Cilj socijalizma je komunizam“, izjavio je Lenjin 1917. Kineska komunistička partija (KPK) složila se s njegovom izjavom. Karl Marks je takođe predložio šest koraka ka komunizmu, a socijalizam je peti korak.

Ali malo je ljudi shvatilo socijalizam i štetni uticaj komunizma, i veliku opasnost. Do 1970-ih i 1980-ih, socijalistička misao zauzela je glavne medije, univerzitete i Holivud. Uprkos kratkotrajnom zastoju pod predsednikom Ronaldom Raganom 1980-ih, pokret socijalizma povratio je zamah 1990-ih, dostigavši vrhunac poslednjih godina.

Božansko nagrađuje naporan rad, i što poseješ to ćeš požnjeti. To su tradicionalne vrednosti koje su hiljadama godina inspirisale ljudske civilizacije. Prema gledištu socijalizma, međutim, bogatstvo treba ravnomerno podeliti među ljudima, bezuslovno. Posle malo izloženosti komunizmu u Sovjetskom Savezu i komunističkoj Kini, mnogi mladi ljudi u SAD zagovaraju socijalizam i imaju za cilj da naše društvo usmere u tom pravcu.

U prošlom veku zapadno društvo se suočilo sa brojnim izazovima, uključujući dva svetska rata, teror fašizma i brutalnost povezanu s komunizmom. Čak i danas, kada ideologija komunizma hara planetom, SAD su i dalje jedna od retkih zemalja sa najmanje centralizovanom moći i igraju glavnu ulogu u održavanju društvenog poretka uz zaštitu slobodnog sveta.

Kuda bi svet krenuo da je američko društvo zamenjeno egalitarizmom visokog oporezivanja i visoke socijalne pomoći, zajedno sa davanjem slobode abortusu i homoseksualnosti, koji odstupaju od tradicionalnih vrednosti?

Francuski prorok Nostradamus jednom je predvideo da će Mars (Marks) jednog dana vladati svetom u ime pružanja boljeg života ljudima. Sa ovakvim trendom ka socijalnoj državi, ono što je sledeće u zapadnom svetu je komunizam.

Rat dug jedan vek

Predsednik Regan je u svom inauguracionom govoru rekao: „S vremena na vreme, bili smo u iskušenju da verujemo da je društvo postalo previše složeno da bi se njime moglo upravljati samoupravom, da je vlada elitne grupe superiornija od vlade naroda za narod. Ali ako niko među nama nije sposoban da upravlja sobom, ko onda među nama ima sposobnost da upravlja drugima? Svi zajedno, u vladi i van nje, moramo snositi teret. Rešenja koja tražimo moraju biti pravična, ni jedna grupa nije izdvojena da plati veću cenu.“

Mnogi konzervativci su zabrinuti za budućnost SAD i sveta. Pod maskom socijalizma i liberalizma, komunizam se postepeno infiltrirao u Ameriku. Malo ljudi, uključujući bivše američke predsednike, usudilo se da ospori složenost ili dodirne liniju političke korektnosti.

U ovoj alarmantnoj situaciji Donald Tramp se zauzeo za ono što je ispravno. „U Americi se ne klanjamo vladi, mi se klanjamo Bogu“, rekao je u maju 2017. tokom svog prvog obraćanja kao Predsednik.

Trampovi napori da vrati tradiciju i Ameriku povede na pravi put poremetili su prećutni sporazum između političara, tehnoloških kompanija, velikih korporacija i medija. Zbog toga su ga posmatrali kao „slona u staklarskoj radnji“ i počeli da ga napadaju u junu 2015. godine, kada je najavio kandidaturu za Predsednika.

Za mnoge političare i obične građane bilo je gotovo čudo kad je Tramp pobedio na izborima 2016. godine. „Predugo je mala grupa u glavnom gradu naše države ubirala plodove vlasti, dok je narod snosio troškove“, rekao je u svom inauguracionom govoru u januaru 2017. „Ono što je zaista važno nije koja stranka kontroliše našu vladu, već da li našu vladu kontroliše narod “.

„Nećemo više prihvatati političare koji samo pričaju a ništa ne preduzimaju - neprestano se žale, ali nikada ništa ne preduzimaju po tom pitanju. Vreme za prazne razgovore je gotovo,“ rekao je.

U svom obraćanju Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, Tramp je upozorio da „socijalizam i komunizam nisu stvar pravde... oni su snaga moći vladajuće klase“. Zarekao se da „Amerika nikada neće biti socijalistička zemlja“.

Za razliku od prethodnih predsednika, Tramp je vrlo direktan prema medijima i tamo gde je bilo lažnih vesti on ih je prozvao. Takva iskrenost još jednom je pokrenula seriju odmazdi medija.

Prva je bila ruska istraga. Statistika je pokazala da su tri glavne informativne mreže (ABC, CBS, NBC) imale 3.430 vesti na ovu temu u glavnim večernjim vestima. To je iznosilo skoro 100 sati, odnosno trećinu ukupnog vremena vesti.

Kada su 2017. godine procurile vesti da su Rusi potrošili milione na lobističku firmu da bi preko svedočenja doušnika FBI-a uticali na bivšeg Državnog sekretara – iz Demokratske stranke – CBS je u emisiji Face the Nation dao toj temi 69 sekundi, dok je ABC i NBC nije ni pokrivao.

U septembru 2018. godine, New York Times objavio je anonimni članak sa kritikom Trampa zbog podele nacije. Iako pozivanje na anonimne izvore diskredituje reputaciju novina, oni su ipak odlučili da to učine da bi oklevetali Trampa.

Godina 2019. takođe je bila bogata događajima. Demokratski zvaničnici pokrenuli su impičment 24. septembra 2019. Senat je potom oslobodio Trumpa 5. februara 2020.

U svim ovim slučajevima mediji su ili vadili reči iz konteksta ili lažno teretili Trampa bez dokaza. Pored toga, tokom ovih izbora, državni zvaničnici su sarađivali sa saveznim zvaničnicima, skupa sa glavnim medijima i platformama društvenih medija (Facebook, Twitter i YouTube), kao i Antifom i drugim socijalističkim organizacijama, sve sa ciljem da ocrne Trampa.

Bivši spiker Predstavničkog doma Kongresa Njut Gingrič rekao je tokom intervjua da su ga predizborna previranja i tvrdnje o rasprostranjenoj prevari uznemirili više nego što je ikada bio tokom 62 godine političkog života.

„Ovde se ne radi o Donaldu Trampu,“ objasnio je. „Ovde se radi o američkom narodu. Da li američki narod ima pravo da izabere svog lidera na poštenim izborima, legitimnim glasačkim listićima, ili smo mi samo ovce kojima komanduju visokotehnološke kompanije, mediji i razne političke mašine? I da li treba da se predamo? “

„Dakle, mislim da je ova kriza u američkom sistemu uporediva sa Vašingtonom na Božićno veče ili uporediva sa Linkolnom u Getisburgu. Ovo je istinska, duboka kriza našeg opstanka “, dodao je.

Zamah suzbijanja komunizma

Sa dubokim razumevanjem američkih vrednosti, Tramp je vrlo čvrsto odbacio komunizam. Kao uporište današnjeg komunizma, Kina je 2010. postala najveći ekonomski entitet na svetu. Takođe je svoju ideologiju progurala širom sveta, uključujući postavljanje reklame na džinovskom bilbordu na Tajms Skveru.

Dok zapadne političare i medije tuku topovska đulad namazana šećerom, sloboda i Amerika suočavaju se sa nezapamćenom krizom.

Pošto je postao američki predsednik, Tramp je rekao da američka vlada pogrešno procenjuje KPK još od 1930. godine i postao je prvi predsednik koji je napravio razliku između KPK i kineskog naroda. Dalje, angažovao se u trgovinskom ratu da bi suzbio komunistički režim, započeo je istragu kompanija povezanih sa kineskom vojskom kao što je Huawei, zatvorio je kineski konzulat u Hjustonu, zatvorio Konfučijeve institute i sankcionisao zvaničnike KPK zbog kršenja ljudskih prava u Hong Kongu.

Tramp je 12. novembra potpisao izvršni nalog, s ciljem da zaustavi američke investicije u kompanije povezane sa kineskom vojskom. Ovaj potez smatra se još jednim ključnim korakom Trampove spoljne politike u suprotstavljanju ambicijama KPK.

Kada je u aprilu 2011. godine, penzionisani vatrogasac Mark Tejlor gledao TV, video je biznismena za nekretnine Donalda Trampa kako govori o svojim razmišljanjima o američkoj budućnosti. Tejlor je rekao da je iznenada začuo Božji glas koji je rekao da će Tramp postati predsednik SAD i povratiti tradicionalne vrednosti.

Posle više od jednog veka terora, vreme je da komunistički režim skonča. Ljudi nisu verovali da će Berlinski zid pasti, ali je svejedno srušen; bilo je teško poverovati da će se moćni Sovjetski Savez raspasti preko noći, ali to se dogodilo, zajedno sa padom drugih komunističkih režimia u Istočnoj Evropi.

Američki narod i svet se mole za bolju, sigurniju budućnost i njihova želja neće biti uzaludna.