Falun Dafa Minghui.org

Zbog čega postoji čovječanstvo

Najprije mi dopustite da iskoristim ovu priliku da svima poželim sretnu kinesku Novu godinu!

Budući da je Nova godina, trebao bih uputiti nekoliko prazničnih riječi kakve svi vole čuti, ali ja sagledavam opasnost, koja se sve više i više primiče čovječanstvu. Zbog toga, Bude i Bogovi su me zamolili da svim bićima na svijetu prenesem nekoliko riječi, koje im Bogovi žele saopćiti. Svaka riječ razotkriva nebeske tajne, a svrha je da ljudi saznaju istinu, i pruži im se još jedna prilika da budu spašeni.

Zbog čega postoji čovječanstvo? Od formiranja, do kraja vremena, univerzum prolazi kroz dugi proces iz četiri faze: formiranje, stabilnost, degeneracija i uništenje. Jednom kad univerzum, u konačnom procesu „uništenja“, dospije do kraja vremena, sve u kozmičkoj domeni, uključujući univerzum u kojem mi živimo, u trenu se raspada u nepostojanje! Svi životi bivaju potpuno uništeni!

Kad osoba umre, samo njeno fizičko tijelo na površini se vremenom raspada, dok se prvobitna duša (pravo ja ne umire) reinkarnira u naredni život. Univerzum ima formiranje, stabilnost, degeneraciju i uništenje, a ljudska bića imaju rađanje, starenje, bolest i smrt – ovo su zakonitosti univerzuma. Čak i Bogovi prolaze kroz ovaj proces, samo što to uzima mnogo više vremena; viši Bogovi prolaze kroz još duži proces. Njihovo rađanje i smrt ne uključuju bol i tijekom cjelokupnog procesa oni ostaju svjesni; to je kao kad se obuče drugo odijelo. Drugim riječima, u normalnoj situaciji bića ne umiru istinski. No ako se u posljednjoj fazi formiranja, stabilnosti, degeneracije i uništenja univerzum i kozmičke domene dezintegriraju, bića se više neće reinkarnirati, sav život i materija prestat će postojati, i sve će se pretvoriti u prah, vratiti u ništavilo. U procesu formiranja, stabilnosti, degeneracije i uništenja, ljudski svijet upravo sada prolazi kroz krajnju fazu „uništenja“. Sve se iskvarilo na kraju vremena, što je sudbina, pa je uništenje blizu. To je razlog zašto je ljudsko društvo danas u ovakvom kaosu. Ljudi nemaju dobrodušne misli, seksualno su promiskuitetni, perverzne psihe, postoji velika zlouporaba droga i nevjerovanje u Boga – kaotične pojave su masovno rasprostranjene. Ovo je neizbježno u krajnjim vremenima kozmičke domene i govori o vremenu u koje smo stigli!

Stvoritelj vodi brigu o Bogovima i svim dobrim, divnim životima, kao i o predivnim kreacijama u kozmičkom carstvu, i zato je u ranoj fazi „degeneracije“ poveo neke Bogove da dođu u najudaljeniji sloj kozmičke domene (koja se uopćeno naziva „izvan domene Fa“), gdje nije bilo Bogova, i stvorio je Zemlju. No Zemlja ne može samostalno egzistirati i mora se osloniti na cirkulatorni sistem života i stvorenja oformljenih u korespondentnoj kozmičkoj strukturi. Iz ovog razloga, Stvoritelj je van Zemlje izgradio veliko prostranstvo; Bogovi su ga nazvali Tri domene. Prije nego što počne spašavanje na kraju vremena, nijedan Bog, koliko god visoka njegova razina bila, ne može po volji ući niti izaći iz Tri domene bez dopuštenja Stvoritelja. Unutar raspona Tri domene, postoje tri glavne razine. „Domena žudnje“ uključuje sva bića na Zemlji, pa i ljude; druga domena, izvan domene žudnje je „domena oblika“; sljedeća razina iznad je treća domena, koja se naziva „domena bez oblika“. Svaka od domena je viša i bolja od prethodne, ali se nijedna ne može usporediti s nebeskim carstvima u domeni Fa i iznad domene Fa. Nebo na koje ljudi obično misle odnosi se na nebo unutar Tri domene, tj. u domeni oblika ili u domeni bez oblika. Budući da svaka domena ima 10 nebeskih razina, u Tri domene ukupno postoje 33 nebeske razine, uključujući same tri domene. Ljudska bića su u domeni žudnje i ovo predstavlja najnižu razinu, s najneprijateljskijom sredinom. Ljudski život je bolno kratak; najstrašnije je to što ljudski svijet nema ispravna načela; ljudski principi u univerzumu su obrnuti (osim Fa principa kojima su Bogovi učili ljude). Na primjer, pobjednici postaju kraljevi, moć se stječe ratovanjem; jaki su heroji, itd. U božanskim očima, ništa od ovog ne predstavlja ispravna načela jer se moć stječe ubijanjem i pljačkom. Univerzum i Bogovi nisu takvi, ali u ljudskom svijetu ovo su neophodni, izvedivi principi, budući da su to principi u carstvu ljudi, koji su „obrnuti principi“ u odnosu na principe u univerzumu. Stoga, da bi se vratio na nebo, čovjek mora slijediti ispravne principe kako bi se „kultivirao“. Neki ljudi žive malo bolje od drugih, i oni se tim povodom osjećaju jako dobro. Tako ljudi uspoređuju sebe s drugim ljudima u ovoj domeni, kad zapravo njihovi životi egzistiraju na smetlištu kozmosa – ništa više. Tri domene su sagrađene u najdaljem sloju univerzuma u kozmičkoj domeni, i sačinjene su od najnižih, najgrubljih i najprljavijih čestica, poput molekula i atoma. U očima Bogova, ovo je mjesto u univerzumu gdje se odlaže otpad. Zbog toga Bogovi smatraju razinu molekulskih čestica prljavštinom, ili blatom, na ovom najnižem mjestu. Ovo je izvorno značenje izjave iz religije da „Bog je stvorio ljude od blata“. I zaista, upravo je ovaj sloj materije, sačinjen od molekula, upotrijebljen za stvaranje ljudskih bića.

Bogovi su stvorili ljudska bića po nalogu Stvoritelja. Različiti Bogovi su stvorili ljude različitog izgleda, a prema njihovom vlastitom liku, pa tako postoje ljudi bijele rase, žute rase, crne rase itd. Jedina razlika među njima je u vanjskom izgledu, dok im je njihov suštinski život dao Stvoritelj. Zato međusobno dijele zajedničke vrijednosti. Stvoritelj je od Bogova zatražio da stvore ljude s ciljem da ih On upotrijebi na kraju vremena da spasi sva bića kozmosa, uključujući tu i Bogove.

Zašto je, onda, Stvoritelj dao da u jednoj tako inferiornoj sredini različiti Bogovi stvore ljudska bića? Zbog toga što je ovo najniža razina univerzuma, to je mjesto s najviše muka. Muke omogućuju osobi da se kultivira; muke omogućuju osobi da se iskupi za grijehe i karmu. Usred muka, ako netko i dalje može ostati blagonaklon, biti zahvalan i biti dobra osoba, tada se on uzdiže. Štoviše, spasenje je proces od dole prema gore – mora započeti na najnižem mjestu. Na ovom mjestu, bića se muče; tu su međuljudski sukobi zbog interesa, uvjeti životne sredine su teški, pa ljudi moraju ulagati umni i tjelesni rad da bi opstali, i tako dalje i tako dalje. Sve ovo bićima pruža priliku da se uzdignu i odstrane karmu. Muke mogu umanjiti karmu – to je sigurno. Usred muka i konflikata, ako ljudska bića i dalje mogu ostati dobra, ona će nakupiti zasluge i vrlinu, i njihov život će se uzdići.

S dolaskom modernih vremena, kad je Stvoritelj trebao upotrijebiti ljudsko tijelo da spasi bića univerzuma, prvobitni životi u ljudskim tijelima su uvelike zamijenjeni „Bogovima“ koji su se inkarnirali kao ljudi. To je zato što ljudska tijela kroz muke mogu eliminirati karmu, a ljudi se, u sredini lišenoj ispravnih načela, mogu pridržavati ispravnih načela onako kako su ih učili Bogovi, i ostati dobri – pa tako mogu unaprijediti razinu svog bića. Krajnja vremena su stigla, nebeska kapija Tri domene je otvorena, i Stvoritelj izabire takva bića za oslobođenje.

Sve u kozmičkoj domeni i univerzumu postalo je nečisto u procesu formiranja, stabilnosti i degeneracije, i lošije je u odnosu na stanje kad je svojevremeno stvoreno, pa sve ide ka „uništenju“. To znači da je sve u kozmičkoj domeni iskvareno i nijedno biće nije dobro kao na početku. Sva bića su postala nečista, sva imaju karmu, pa će se suočiti s uništenjem. U religiji, ovakav grijeh se naziva „prvobitnim grijehom". Da bi spasio kozmos, Stvoritelj je zatražio od mnoštva Bogova i Gospodara da siđu u ljudski svijet i postanu ljudi, da se muče, popravljaju se, okaju grijehe i preprave sebe u ovom okruženju, tako da se mogu vratiti na nebo. (Jer istovremeno sa spašavanjem bića, Stvoritelj također prepravlja univerzum). Novi univerzum je apsolutno čist, veličanstven. Ako netko može ostati dobar u ovako surovoj sredini, ako se pod napadom modernih ideja može pridržavati tradicionalnih vrijednosti, i usred naleta ateističkih i evolucijskih doktrina zadržati vjeru u božansko – takav netko će doživjeti sudbinu da bude spašen i vrati su u svoje nebesko carstvo. Sve kaotične pojave su finalni aranžmani Bogova da bi se ispitalo mogu li se bića spasiti. Istovremeno, muke također mogu umanjiti karmu – sve ovo je učinjeno u cilju spasenja ljudi natrag u njihove nebeske rajeve.

To znači da ljudi ne žive na svijetu da bi nešto postigli u društvu. Ljudi se upinju u životu, daju sve od sebe i na svaki mogući način se trude da se izbore za nešto, a ovo ih samo čini lošijim. Silazak na svijet da bi se bilo čovjek služi za eliminiranje grijeha i karme, i za dobru samo-kultivaciju. Ljudska bića su došla na svijet da bi bila spašena, došla su da budu ljudi i sačekaju Stvoritelja, koji će ih spasiti natrag u nebeska carstva. Dok čekaju, život za životom ona gomilaju zasluge i vrlinu, i ovo je svrha reinkarnacije. Kaotični svijet treba poslužiti bićima da postignu nešto veliko. Međutim, usred teškoća, neki ljudi su tražili Božju pomoć i nisu dobili to što su tražili, pa su se počeli ljutiti na Bogove. Odatle su otišli još dalje i usprotivili se Bogovima, a neki čak slijede demonski put i navukli su na sebe novu karmu. Da bi dobili šansu, ljudi poput ovih se brzo moraju preokrenuti, zatražiti oproštaj od Bogova, i pokajati se. U stvari, sve u životu, treba li netko nešto dobiti ili ne, rezultat je karmičkih posljedica dobrih i loših stvari učinjenih u prethodnom životu. Količina blagoslova i količina vrline skupljene u prethodnim životima određuju stupanj sreće u ovom ili narednom životu. S više blagoslova i vrline, u narednom životu čovjek to može zamijeniti za visoki položaj ili zaradu, ili za razne oblike bogatstva i blagoslova, a od istog zavisi i to ima li netko sretnu obitelj i koliko će dobro biti njegovoj djeci. Ovo je osnovni razlog zašto su neki ljudi bogati, a neki siromašni, neki imaju visoki položaj, a neki nemaju dom u koji bi se vratili; nije onako kako se tvrdi demonskom retorikom jednakosti, koju propagira zla Komunistička partija. Univerzum je pravedan. Bića se blagoslovima nagrađuju za dobra djela, i morat će platiti za loša djela, ako ne u ovom, onda u narednom životu. Ovo je apsolutni princip u univerzumu. Nebo, Zemlja, Bogovi i Stvoritelj su milostivi prema živim bićima. Nebo, Zemlju, ljude i Bogove stvorio je Stvoritelj, koji apsolutno neće tretirati neka bića na dobar način, a neka na loš. Uzročno-posljedični odnosi i karmička kazna – ovo su pravi razlozi hoće li ljudi u životu imati blagoslove, ili ne.

Dobitak tj. gubitak javljaju se u stvarnosti u vidu uobičajenih pojava u društvu, ali u suštini su to posljedice postupaka samih tih života, oni žanju što su posijali. Ipak, ima li netko nešto ili ne, gubi li ili dobiva, manifestirat će se u ljudskom društvu u skladu s uvjetima u ljudskom društvu. Prema tome, bez obzira jesi li u životu bogat ili siromašan, trebao bi činiti dobra djela, izbjegavati loša, ostati dobar, poštovati nebo i Bogove, i radovati se pomaganju drugima. Na ovaj način ćeš nakupiti blagoslove i vrlinu, i bit ćeš nagrađen u narednom životu. Ranije, od starije generacije u Kini često se dalo čuti da se ne treba žaliti na malo muka u ovom životu, i da treba više činiti dobra djela i nakupiti više vrline, pa će u narednom životu stvari stajati bolje. Drugim riječima, ako u prethodnom životu nisi radio dobre stvari tj. nakupio blagoslove i vrlinu, nema svrhe tražiti od Boga pomoć. Univerzum ima svoje principe, i Bogovi ih se također moraju pridržavati. Ako Bogovi ne učine što treba, i oni će biti kažnjeni. Nije tako jednostavno kako ljudi misle. Mislite li da vam Bogovi moraju dati ono što vi želite? Uvjet je da morate imati akumulirane blagoslove i vrlinu iz prethodnog života; morate zamijeniti stvari za blagoslove i vrlinu! Ovo je određeno Fa principom univerzuma. No gledano na fundamentalnoj razini, ovo nije pravi cilj skupljanja blagoslova i vrline. Skupljati blagoslove i vrlinu u životu, ljudima služi da se izgradi i utre put za povratak na nebo, što je ključno; ne služi da se zamijeni za trenutnu sreću u jednom ljudskom životu!

Učitelj Li Hongzhi

29. dana 11. mjeseca godine Renjin

20.01.2023.