Veći univerzum je toliko ogroman da niti jednom božanskom biću, nebeskom vladaru ili gospodaru iznad, nije poznato što se nalazi izvan njega. A broj života je naprosto bezbrojan. Svi životi u većem univerzumu na sveobuhvatan način sagledavaju svijet u kojem borave sa stanovišta ravni na kojoj materijalno postoje. Način na koji svi ti životi sagledavaju svijet se ne razlikuje od načina kako ga sagledavaju božanska bića, no oni to čine u odsustvu uvida, mudrosti i moći koje posjeduju božanska bića. To znači da su bića širom većeg univerzuma drugačija od ljudskih bića koja ne mogu sagledati svijet u kojem postoje onakvim kakav on uistinu jest; ne mogu vidjeti druge životne oblike prisutne u sredini koja ih okružuje te ne mogu vidjeti fizičke stvari u ovom okruženju onakvima kakve doista jesu. Kao rezultat toga, način na koji ljudska bića razmišljaju, kao i kako shvaćaju svijet, prilično je specifičan i ograničen. Ovaj svijet je stoga mjesto “neznanja” (osim u slučajevima nadnaravnih bića koja su izvorno ovdje u Tri Domene i određenih duhovnih fenomena).
Koji je onda razlog tome? Ovo je razlog zašto. Veći univerzum i mnoštvo sustava unutar njega dosegli su posljednju fazu kozmičkog ciklusa Formacije, Stagnacije, Degeneracije i Destrukcije. I kako je sve krenulo prema zastrašujućoj vjerojatnosti konačne destrukcije i propasti, Stvoritelj se odlučio na poduhvat spašavanja svih života.
Razlog zašto su veći univerzum i brojni univerzumi unutar njega dosegnuli fazu Destrukcije je taj što su oni, kao i bezbrojni životi u njima - uključujući mnoge gospodare, vladare i božanstva u svakom pojedinom univerzumu - postali, tijekom vrlo dugog tijeka kozmičkog ciklusa Formacije, Stagnacije, Degeneracije i Destrukcije, inferiorniji u odnosu na to kakvi su bili tijekom ranih dana faze Formacije. Ili drugačije rečeno, nakon svih tih eona više nisu ispunjavali standarde svojih odgovarajućih ravni. To je bila neizbježna putanja tijeka postojanja.
Stoga je Stvoritelj u svrhu spašavanja života stvorio svijet izvan većeg univerzuma. On bi bio primijenjen u svrhu spašavanja nebrojenih života većeg univerzuma, a nazvan je “Tri domene.” Unutar Tri domene postoje tri razine postojanja. Bića na najnižoj od tri su nemoćna i bez viših uvida ili mudrosti, postojeći u okruženju koje je najzahtjevnije i najteže za proniknuti. A to je ljudski svijet. Ljudi i bića na drugoj razini nadilaze samo čovječanstvo u uvidima i mudrosti, tako da mogu vidjeti samo kako stvari stoje u ljudskoj domeni i gdje se oni sami nalaze. Ljudi ih nazivaju “nebesnicima” ili “polubogovima”. Bića koja su za još jednu razinu viša mogu sagledati stanje stvari za bića u dvije domene ispod njih, kao i gdje su oni sami, a njihove moći uvida i mudrosti najveće su u Tri domene. Ljudi ovog svijeta ih općenito nazivaju “božanstvima” ili “božanskim bićima”. Ipak, nijedno od bića u Tri domene nema moć sagledati univerzum onakvim kakav uistinu jest, niti vidjeti kraljevstva i rajeve u kojima božanska bića prebivaju na još višim razinama iznad.
Čovječanstvo tako živi u stanju neznanja, ima najslabiju moć uvida i mudrosti, i nesposobno je vidjeti bit stvari. Tako je odlučio Stvoritelj, kako bi se omogućilo iskupljenje bića uoči konačnog uništenja. Daje im se prilika da izbjegnu tu sudbinu, pod uvjetom da budu u stanju čvrsto se držati svoje urođene dobrote, čak i u ovom obmanjujućem i iskušavajućem svijetu. Uistinu je vrlo teško: bića mogu uspjeti samo ako izdrže patnje i otplate svoju karmu u vrijeme kada su životi predviđeni za eliminaciju u ovoj završnoj točki ciklusa Formacije, Stagnacije, Degeneracije, Destrukcije - i samo ako sačuvaju svoju urođenu dobrotu. Samo tada će se smatrati “dostojnima budućnosti”. Stvoritelj je s dolaskom finalne faze kozmosa odobrio mnoštvu božanskih bića, vladara i gospodara u većem univerzumu - i još masivnijim božanskim i prosvijetljenim bićima koja nadziru svaku od različitih domena većeg univerzuma, da se spuste na svijet i reinkarniraju u ljudskom obličju. Međutim, ovdje će im sva njihova viša mudrost, moći uvida i božanske sposobnosti biti zapečaćene. I na ovom najtežem od svih mjesta, lišeni svojih moći ili mudrosti, potpuno zaključani u ljudskom tijelu, morat će prolaziti kroz nedaće kako bi otplatili svoju karmu, oslanjajući se pritom na pozitivne i kreposne misli te održavajući živom dobrotu unutar sebe. Samo tada će ih priznati mnoštvo božanskih bića iznad, kao i Stvoritelj, i zaslužit će mjesto u budućnosti. Oni koji su postupno uspjeli otplatiti svoju karmu tijekom mnogobrojnih reinkarnacija na ovom svijetu i koji su u tom procesu povisili svoju vrlinu i dobrotu, sigurno će biti odabrani za spasenje. Stvoritelj će ih svakako prenijeti u novi univerzum kada se spašavanje bude odvijalo na kraju posljednjih dana. To znači da je stanje neznanja i neprosvijetljenosti, u kojem čovječanstvo živi, dio jedinstvenog svijeta i načina postojanja kojeg je aranžirao Stvoritelj u svrhu iskupljenja. Zato će se svaki pokušaj čovjeka da zatraži od drugog bića da razbije ovo stanje neznanja pokazati uzaludnim. Nijedno biće na ovom svijetu ili izvan njega ne bi se usudilo potkopati ovo okruženje koje je stvoreno radi spasenja.
Na ovom svijetu uvijek ima nekih koji duhovna uvjerenja smatraju neutemeljenima. Tako neki kažu da vjeruju samo u ono što mogu vidjeti, a ne vjeruju u ono što ne mogu vidjeti. Kao rezultat toga, neki ljudi čine zlo uopće ne mareći za posljedice. Ako se božansko biće, koliko god visoko bilo, inkarnira kao čovjek - jer posjedovati ljudsko tijelo znači da je netko čovjek - ono će preuzeti ljudsko stanje neznanja zajedno sa svojim ljudskim tijelom. Razlog zašto je Stvoritelj stvorio Tri domene je da bića umanje svoju grešnu karmu proživljavanjem nedaća, s osnovnom svrhom njihovog uzdizanja na moralnoj razini. Samo biće oslobođeno grijeha ili karme može se vratiti svom domu u Raj. A principi većeg univerzuma nalažu da se karma mora otplatiti. Ljudska bića žive u stanju neznanja, pa su sklona stvaranju grešne karme u ovoj ljudskoj domeni. I naravno da se mora otplatiti. Ne otplati li se u jednom životnom vijeku, mora biti u sljedećem. Mnogi ljudi zapravo imaju ogromnu količinu grešne karme. Stoga je Stvoritelj podnio dio njihove patnje umjesto njih, kako bi mogli dobiti spasenje. To je najveći oblik suosjećanja i najveći oblik ljubavi za te živote. Činjenica je kako će život osobe uistinu biti ugašen u slučaju da se količina njegove karme nagomila do određene točke. Dakle, prava svrha tvojeg dolaska na ovu Zemlju bila je radi odrađivanja tvoje sveukupne karme kako bi se mogao vratiti na Nebo. Kada se svaka osoba inkarnirala na ovom svijetu, ona se zavjetovala Stvoritelju. No naravno da je teško otplatiti svoju karmu. Karma tjera ljude da se sukobljavaju i bore jedni s drugima, i uzrokuje ratove, bolesti, muku, glad, siromaštvo - a time bol i patnju. Neki imaju manje karme, a neki više. I zato na ovom svijetu postoje bogati i siromašni. Ako osoba može ostati dobra i ljubazna, čak i dok je u ovom stanju neznanja, generirat će manje karme! I život će biti lakši!
Sve ovo znači da je ljudsko stanje neznanja uređeno na ovaj način za njihovo spasenje i za spas većeg univerzuma i ogromnog broja univerzuma. S obzirom da u pozadini tog stanja leže nevjerojatno značajni razlozi, čarolija iluzije apsolutno ne smije biti narušena da bi se udovoljilo ljudskim željama. Neki bi se mogli zapitati zašto mnoga natprirodna bića na ovoj Zemlji ne postupe kako čovjek želi i podignu veo. Činjenica je da se ne bi usudila! To je zato što je tako napravio Stvoritelj u svrhu spašavanja većeg univerzuma i mnoštva bića. Da bi se omogućilo iskupljenje tih života!
Učitelj Hongzhi Li,
Dana 30. rujna, 2024.