Nedavno sam na Minghui stranici čitao iskustva o tome kako praktikanti u nekim dijelovima Kine počinju popuštati. Imao sam sličan problem i želio bih vam ispričati kako sam ga prevladao.
U tim se iskustvima spominje da je sada manje grupa za učenje Fa, da se broj mjesta za proizvodnju materijala smanjio i da malo praktikanata aktivno objašnjava istinu. Jedna praktikantica je rekla da je sanjala san u kojem joj je Učitelj rekao: „Premalo praktikanata izlazi van kako bi spasili ljude.“
Zašto se ovo događa? Praktikanti možda shvaćaju da to proizlazi iz straha. Od početka progona u srpnju 1999., većina praktikanata u Kini je pretrpjela mnoge oblike progona. Mnogi se sada jednostavno nadaju da će mirno dočekati da Fa završi ispravljanje ljudskog svijeta. Takav način razmišljanja je uzrokovao da mnogi praktikanti prestanu raditi tri stvari i aktivno se kultivirati.
Iako su naši uporni napori u objašnjavanju istine probudili mnoge ljude da shvate veličanstvenost Falun Dafa i brutalnost progona od strane Komunističke partije Kine (KPK), nebrojeni ljudi još uvijek čekaju da budu spašeni. Ne možemo stati. Mnogi praktikanti tek trebaju dostići standard. Ovo produženo razdoblje je posljedica ogromne dobrodušnosti i izdržljivosti Učitelja, koji nam daje više vremena da dovršimo svoje kultivacijske putove i spasimo više živih bića. U ovom posljednjem vremenu ne smijemo popuštati.
Želio bih vam ispričati kako sam se 2000. godine natjerao da se probijem kroz strah i ponovno krenem naprijed.
U to vrijeme, mnogi praktikanti iz mog područja su odlazili u Peking apelirati za Falun Dafa, neki su išli više puta. Većinu su dostojanstveno pustili nakon što su bili ilegalno pritvoreni. U listopadu, kad sam ponovno planirao ići u Peking, oklijevao sam. Osjećao sam strah. Zašto? Pogledao sam unutar sebe i sjetio se da me je policajac, kad su me zadnji put pustili, upozorio: „Ako vas ponovno uhite, poslat će vas izravno u logor za prisilni rad, neće vas pustiti.“
Podijelio sam svoj strah s kolegama praktikantima i, na moje iznenađenje, mnogi su bili u sličnom stanju. Shvatili smo da, duboko u sebi, pravi pritisak dolazi od svjedočenja praktikanata koji su bili „transformirani“ u pritvoru, odrekli su se prakticiranja Dafa. Bojali smo se da bismo, ako nas ponovno pritvore, i mi mogli biti „transformirani“. Ne odlazak u Peking činio se kao način da se izbjegne taj rizik, da se sigurno ostane na našoj trenutnoj razini kultivacije.
Ali znao sam da je to pogrešno. Bila je to ljudska misao ukorijenjena u strahu. Bez obzira na to jesmo li odlučili ići i apelirati ili ne, taj strah se morao eliminirati. Nisam želio stagnirati. Kultivacija je kao veslanje protiv struje, ako ne napreduješ, možeš otplutati unatrag. Kako sam mogao napraviti proboj? Odgovor je bio jasan, trebao sam više učiti Fa. Shvatio sam da sam popustio u učenju Fa.
Nakon gotovo mjesec dana intenzivnog učenja Fa i razmjene iskustava o kultivaciji s kolegama praktikantima, pritisak u mom srcu postupno je popuštao. Um mi se razbistrio. Moje ispravne misli su jačale. Ipak, moje samopouzdanje nije bilo u potpunosti obnovljeno.
Jednog dana, nekoliko praktikanata koji su se tek vratili iz Pekinga svratili su do moje kuće i ispričali mi svoja iskustva. Uspio sam vidjeti kako izgleda istinska neustrašivost. Neki su razvili Dafa transparente na Trgu Tiananmen, a da ih nisu uhvatili, a zatim su dijelili materijale. Neki su iskakali iz policijskih vozila kako bi zaštitili kolege praktikante od premlaćivanja. Oni su utjelovljivali ono što bi Falun Dafa praktikanti trebali biti – dostojanstveni, ispravni i neustrašivi. Svojim su djelima potvrdili Dafa, postavivši mi cilj kojem trebam težiti.
Podržavanje i potvrđivanje Dafa naša je sveta odgovornost. Što me je sputavalo? Strah: strah od uhićenja, strah od pritvora, strah od „transformacije“. Ali ispod svega toga bila je sebičnost. Znao sam da se moram nastaviti poboljšavati i eliminirati taj strah.
Nakon više od dvadeset dana razmišljanja i učenja Fa, čvrsto sam odbacio te negativne misli i ojačao svoje ispravne. Znao sam da je apeliranje za Dafa u Pekingu ono što trebam učiniti. Krenuo bih naprijed bez oklijevanja. Postupno su moje vezanosti bile eliminirane. Jednog dana osjetio sam da sam se probio, strah je nestao. Ništa me nije moglo spriječiti da potvrđujem Dafa. Osjećao sam se lagano i radosno.
Bio sam spreman djelovati. Pripremio sam dva transparenta i sakrio ih u rukave. Kad je došlo vrijeme, razvio sam prvi transparent i povikao: „Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobre!“
Osjećao sam sreću i smirenost. Policajac mi je strgnuo transparent, pa sam podigao drugi i potrčao u gomilu, vičući putem. Činilo se kao da sam ušao u drugu dimenziju, ništa me nije moglo zaustaviti. Trčao sam i vikao sve dok se odjednom nisam spotaknuo o crnu kožnu cipelu. U tom sam se trenutku vratio iz te druge dimenzije. Policajci su me zgrabili, uzeli mi transparent i vukli me prema policijskom automobilu. Ali nekako su mi odjednom pustili ruku i ja sam mirno odšetao. Sigurno sam se vratio kući.
To iskustvo mi je pokazalo: potvrđivanje Fa je također proces poboljšanja vlastitog xinxinga. Postavilo je čvrst temelj za moju buduću kultivaciju i napore u objašnjavanju istine. Shvatio sam da moramo u potpunosti negirati progon starih sila. Praktikanti ne bi trebali biti proganjani zbog potvrđivanja Dafa, takav progon nije uredio Učitelj, već stare sile. Sve dok slijedimo Učiteljevo vodstvo, možemo odbaciti aranžmane starih sila. S ispravnim mislima i pod zaštitom Učitelja, kasnije sam nekoliko puta izbjegao uhićenje.
Mi, Dafa praktikanti, ustrajali smo kroz više od dvadeset godina progona. Sada, dok se približavamo posljednjim koracima našeg putovanja, ne smije nas ometati strah. Vjerujem da su ti strahovi samo prolazne ljudske misli. Eliminirajmo ih i krenimo naprijed zajedno.
