Drame usredsređene na intrige i borbe za moć u carskim palatama dinastije Qing nekada su bile među najpopularnijim televizijskim serijama u Kini. Značajni primjeri poput "Legende o Zhen Huan" i "Priče o Yanxi palati" su postigli takvu rasprostranjenu popularnost da su emitovane u jugoistočnoj Aziji, Tajvanu i Japanu. Ove priče su pojačale stereotip da su životom u palati dominirale nemilosrdne spletke i učestale, nasilne borbe za moć.
Borbe za moć bile su stalna stvarnost u carskim palatama jer su dobro i zlo, lojalnost i izdaja uvijek koegzistirali. Ponekad bi zlo prevladalo i tama je vladala zemljom. Ipak, drevni kineski narod je održao nepokolebljivo vjerovanje da Nebo sve posmatra i upravlja, i svako odstupanje od Nebeskog Puta neće potrajati. Na primjer, car Jie iz dinastije Xia postao je opčinjen svojom konkubinom Mo Xi, što je dovelo do kolapsa dinastije Xia. Slično tome, cara Zhoua iz dinastije Shang je opčinila njegova supruga Daji, što je na kraju dovelo do njegovog svrgavanja i samospaljivanja u njegovoj palati u Lutaiju.
Ljudi su poštovali Nebo i slijedili pravila etikecije u palatama. Od carice se očekivalo da utjelovljuje idealne kvalitete tradicionalne žene – blagost, ljubaznost i vrlinu. Ona je igrala bitnu ulogu u važnim obredima i predsjedavala je Carskim obredima serikulture, uključujući Obred brige o svilenim bubama i Obred branja dudovog lista.
Obredi serikulture imali su za cilj da istaknu važnost uloge žena u poljoprivrednom društvu, gdje su muškarci obrađivali zemlju, a žene tkale.
Carica je trebala da bude primjer vrline i dobrote, služeći tako kao uzor drugim suprugama i konkubinama, te kao „majka etikecije za zemlju“. Poznate čestite carice u kineskoj istoriji uključuju caricu Xiaozhuang cara Taizonga iz dinastije Qing; caricu Xiao Chuo cara Jingzonga iz dinastije Liao; caricu Dou Yifang cara Wena iz dinastije Han; caricu Liu cara Zhenzonga iz dinastije Song; caricu Yin Lihua cara Guangwua iz dinastije Han; caricu Zhangsun cara Taizonga iz dinastije Tang; caricu Ma Xiuying cara Taizua iz dinastije Ming.
Tokom dinastije Qing, sinovljevski pietet smatran je najvažnijom vrlinom. Od carice se očekivalo da služi caricu majku i da joj pravi društvo dok je car obavljao svoje državne dužnosti. Uobičajeno, carica je predvodila ostale supruge i konkubine u pozdravljanju carice majke dva puta dnevno, u zoru i sumrak. Kada je carica majka Chongqing, majka cara Qianlonga, posjetila Staru ljetnu palatu (danas Yuanming Yuan u Pekingu), boravila bi u Changchun palati carice Xiaoxian, gdje je carica Xiaoxian davala primjer sinovljevskog pieteta, lično se brinući i služeći caricu majku.
Nijedno od gore navedenih pravila etikecije se nije pojavio u carskim palatama prikazanim u kineskim televizijskim serijama. Umjesto toga, ove su priče prikazivale carske palate kao mjesta ispunjena mržnjom, gdje su supruge i konkubine kovale zavjere jedna protiv druge kako bi postale carice, sve nastojeći da postanu krajnji pobjednik.
U ovim televizijskim serijama, bilo je scena u kojima su konkubine višeg ranga skidale glave konkubinama niskog ranga. Međutim, ovaj prikaz je čisto izmišljen, jer je samo car imao ovlašćenje da kažnjava konkubine ili čak sluškinje.
Sadržaj priče istorije dinastije Qing govori o incidentu koji je uključivao cara Qianlonga i njegovo kažnjavanje konkubine zbog ubistva sluškinje. On je u svojim 60-im godinama, dobio kćer sa mladom konkubinom po imenu Dun, koju je duboko obožavao. On je svojoj najmlađoj kćerki dodijelio titulu princeze Hexiao prvog ranga. Osnažena carevom naklonošću, Dun je postala arogantna. Jednog dana, pretukla je sluškinju zbog trivijalne stvari, što je rezultiralo smrću sluškinje. Razjaren viješću, car je napisao dugačak edikt kojim je naložio rješavanje slučaja. Izjavio je: "Nikada nije bilo incidenta u kojem je konkubina pretukla i ubila sluškinju. Slučaj Dun mora uključivati strogu kaznu da bi bio pravedan - pravno i emocionalno."
Car je napisao da bi on, kada bi ga sluškinje ili evnusi naljutili, naredio da ih udare 20 puta štapom, ili najviše 40 puta u najozbiljnijim slučajevima. Car je zločin koji je počinila Dun smatrao toliko ozbiljnim da je zasluživao ukidanje njene titule. Međutim, samo je snizio njen rang jer je princeza još bila mlada. Otpustio je uključene evnuse i kaznio ih novčanom kaznom u iznosu od jedne do dvije godine plate. Takođe je kao nadoknadu porodici sluškinje dao 100 taela srebra. Iz ove priče saznajemo da tokom dinastije Qing, sve do vladavine cara Qianlonga, niko u carskoj palati nije ubio sluškinju. Život je bio visoko cijenjen.
"Legenda o Zhen Huan" prikazuje nevjerovatne zaplete o konkubinama koje imaju afere sa carskim ljekarima. U stvarnosti, nije bilo mogućnosti da se ovo dogodi. Tokom dinastije Qing, postojali su strogi protokoli kada je carski ljekar morao da pregleda pacijenta u "Zadnjoj palati", gdje su boravile carice i konkubine. Carskog ljekara su uvijek pratila najmanje dva druga carska ljekara i bio je pod pratnjom evnuha iz carske apoteke, osiguravajući da nikada nema privatnih trenutaka. Nadalje, ljekarima je bilo zabranjeno fizički dodirivati pacijentice, čak i tokom dijagnoze pulsa. Postoje priče o carskim ljekarima koji su mjerili puls osjećajući kanap koji je bio vezan oko zgloba pacijentice. Većinu vremena, carski ljekar bi stavio maramicu na zglob pacijentice prije mjerenja pulsa. Druga dva ljekara bi također izmjerila njen puls kako bi izbjegli greške ili nedolično ponašanje.
Neki gledaoci koji su imali određeno znanje o tradicionalnoj kineskoj kulturi kazali su nakon gledanja TV drame: "Ove carske drame na televiziji su toliko iskrivile kinesku istoriju da su iskrivile mozak publici i izludile ih."
U zvaničnim kineskim udžbenicima, Komunistička partija Kine je zamijenila vrline kao što su "blagost, ljubaznost, poštovanje, štedljivost i skromnost"—kvalitete tradicionalno cijenjene u kineskoj istoriji—negativnim osobinama kao što su "pakost, nasilje, arogancija, rasipništvo i borbe." Kao rezultat toga, mnogi ljudi odrasli u ovom okruženju počeli su vjerovati da su njihovi preci utjelovljavali te karakteristike. Nadalje, udžbenici rijetko sveobuhvatno i sistematično predstavljaju drevnu kinesku kulturu. Umjesto toga, promovišu modernu istoriju marksizma, lenjinizma i moderne kulture. Ovi pomjerajući trendovi udaljili su kineski narod od njihove pravoslavne kulture i moralnih tradicija.
Tokom 5.000 godina kineske civilizacije, etikecija i muzika su bili prioritet za kultivisanje uma i vrline, omogućavajući povratak svom istinskom ja i uzdizanje na viši nivo. Ne propustite priliku kada se ova predivna tradicija ponovo bude podučavala u Kini.
