Prije nekoliko godina sam usnuo vrlo jasan san. U to vrijeme nisam bio baš marljiv u kultivaciji i nisam redovito vježbao. Nisam bio u stanju učiti jednu lekciju Zhuan Faluna dnevno, niti sam ozbiljno shvaćao objašnjavanje istine. Nakon sna sam počeo marljivo učiti Fa i vježbati. Još uvijek se živo sjećam ovog sna i htio bih ga s vama podijeliti.
U snu sam se probudio ujutro, a nebo je bilo sivo i oblačno. Stojeći na vratima, odjednom sam primijetio kako se nebo razvedrava – prostrano plavetnilo s bijelim oblacima koji su plutali, tako osvježavajuće. Pogledao sam gore i ugledao divovskog Buddhu kako stoji na nebu – to je bio Učitelj!
U dalekom nebu, nebeska su se vrata širom otvorila i bezbrojni snopovi zlatne svjetlosti slijevali su se na zemlju. Sveta glazba ispunila je zrak, i znakoviti oblaci su se počeli skupljati. Svaki ispunjeni Dafa učenik se uzdignuo u zraku, penjući se ka nebu. Sjedili su na zlatnim lotosovim prijestoljima, istog trena se preobrazivši u Buddhe i Bodhisattve.
“Zaboga, je li Fa-ispravljanje završilo?” pitao sam se, gledajući kako lotosova prijestolja lete ravno kroz Nebeska vrata, noseći mnoge Dafa učenike. Nakon nekoliko minuta, Nebeska vrata počela su se zatvarati. Još nisam poletio i uhvatila me panika!
Mnogi praktikanti poput mene nisu uspjeli uzdići se – svi oni koji nisu postigli 60 bodova ili više. Kako su se Nebeska vrata polako zatvarala, Dafa učenici su i dalje letjeli kroz njih. Upravo kad su se vrata trebala zatvoriti, srce mi je potonulo. Bilo je to tako bolno, bilo je nepodnošljivo. U tom snu, savršen rezultat je iznosio 100 bodova, a 60 je bila prolazna ocjena. Ja sam postigao samo 59 – samo jedan bod mi je falio.
“Oh, bio sam samo za jedan bod kratak!” Svaki Dafa učenik koji je uzašao na Nebo marljivo je radio sve tri stvari i iskreno se kultivirao! Kad su se Nebeska vrata konačno potpuno zatvorila, sjeo sam na zemlju, srca ispunjenog tjeskobom. Kleknuo sam i plakao, moleći: “Učitelju, ja sam vaš učenik. Molim vas, dopustite mi da se kultiviram tisuću ili dvije tisuće godina pored Nebeskih vrata, unutar planina, da nadoknadim taj jedan bod. Je li to moguće?”
Učitelj je meni strogo, ali s velikom dobrodušnošću progovorio, glas mu je bio ispunjen tugom: “Fa to ne dopušta!” Čuvši to, obuzela me agonija – očaj tako dubok, činilo se kao kraj samog života!
Dafa učenici! Dafa učenici, imamo samo jednu priliku za kultivaciju! Ako ovaj put ne uspijemo dobro se kultivirati, neće biti druge prilike. Gorko sam se kajao što prije nisam marljivo učio Fa i svakodnevno vježbao. Čak i da sam svaki dan činio samo malo od stvari koje Dafa učenik treba činiti, moja razina kultivacije bi se povisila!
Probudio sam se, potpuno jadan, a onda shvatio: “Hvala Nebesima što je to bio samo san. Još uvijek imam priliku.”
Ovaj san je bio tako stvaran da sam nakon buđenja imao dojam da su mi udovi labavi poput rezanaca. Morao sam se sabrati i sakupiti u krevetu prije no što sam bio u stanju ustati – bio je naprosto tako živopisan! “Moram se marljivo kultivirati, moram nastaviti”, rekoh sebi.
Dijelim ovaj san kako bih podsjetio kolege praktikante da ne propuste ovu priliku za kultiviranje Dafa. Uostalom, ovo je naša jedina šansa! Koračajmo marljivo zajedno, dobro činimo tri zadatka i vratimo se kući s Učiteljem!
Članci u kojima kultivatori dijele svoja razumijevanja obično odražavaju percepciju pojedinca u određenom trenutku na temelju njihovog stanja kultiviranja, a ponuđeni su u duhu omogućavanja međusobnog uzdizanja.
