Imam 72 godine i Falun Dafa praktikantica sam već dvadeset sedam godina. Vježbanje Dafa me potpuno transformiralo—i fizički i mentalno. Iako sam u sedamdesetima, ten mi je ružičast, a kosa izgleda zdravo. Hodam lagano i sretna sam. Sada sam u boljoj formi nego u mladosti.
Kada je moja majka bila trudna sa mnom, imala je tuberkulozu te je šest mjeseci primala injekcije penicilina i streptomicina. Također je imala vrlo slab apetit. Zbog toga mi je srce bilo nerazvijeno i bila sam slaba. Prvu polovicu svog života provela sam na kineskoj medicini. Često sam na posao nosila bocu biljne juhe, a moji su se kolege šalili da se hranim drugačije od svih ostalih.
Kada je qigong postao popularan u Kini, isprobala sam ga kako bih izliječila svoje bolesti, ali to je samo pogoršalo stvari. Pojavili su se problemi na nekoliko mojih unutarnjih organa, a zdravlje mi se još više pogoršalo. Suprug je radio u drugom gradu, pa sam se morala sama brinuti o svemu kod kuće. Opterećenje na poslu bilo je teško i iscrpljujuće, a u pauzama sam trgovala dionicama kako bih dodatno zaradila. Na kraju mi je tijelo kolabiralo i ostala sam prikovana za krevet.
Godine 1998., zatajili su mi bubrezi. Tijelo mi je oticalo i ležala sam u krevetu, boreći se za zrak. Osjećala sam kako se smrt približava—svaki dan se činio poput godine. Moji su roditelji, braća i sestre potrošili svu svoju ušteđevinu na moje liječenje. Nakon što sam dva tjedna provela u bolnici, poslali su me kući na oporavak. U to je vrijeme moje poduzeće propadalo i više nisu mogli isplaćivati plaće, pa si nisam mogla priuštiti niti biljne lijekove.
U to najteže vrijeme, imala sam sreću dobiti Fa. To je promijenilo moju sudbinu. Prijatelj mi je donio Zhuan Falun i naučio me kako vježbati sjedeću meditaciju dok sam još bila prikovana za krevet (bila sam preslaba za vježbe u stojećem položaju). Pročitala sam Zhuan Falun u tri dana i moj se um otvorio. Shvatila sam da je svrha života povratak svom istinskom ja, da bolesti dolaze od naše karme i da Učitelj pročišćava tijela praktikantima.
Shvatila sam smisao života i ponovno osjetila nadu. Bila sam duboko dirnuta i radosna. Imala sam jednu misao: želim prakticirati Falun Dafa.
Počela sam rano ustajati radi jutarnjeg vježbanja. Navečer sam išla na učenje Fa s drugim praktikantima, a nedjeljom sam sudjelovala u aktivnostima objašnjavanja istine o Falun Dafa. Dani su mi bili ispunjeni i radosni. Šest mjeseci kasnije, potpuno sam se oporavila. Prvi put u životu iskusila sam što znači biti zdrav i osjećati se ugodno—uistinu sam bila bez bolesti. Moji kolege, rođaci i prijatelji svjedočili su ovom čudu i shvatili da je Falun Dafa dobar.
Miran um i otvoreno te tolerantno srce
Prije Falun Dafa se nisam svađala s drugima, ali mi je bilo jako stalo do osobne koristi, gubitka i očuvanja ugleda. Uvijek sam potiskivala svoj bijes —ponekad sam bila toliko uzrujana da nisam mogla jesti i osjećala sam nadutost. Nakon što sam počela prakticirati Falun Dafa i pročitala Zhuan Falun, shvatila sam mnoga načela i moj se um otvorio. Naučila sam slijediti Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju u svakodnevnom životu, biti dobra osoba, prvo pogledati unutar sebe kada se pojave problemi i biti tolerantna prema drugima.
Kada je moja kćer rodila sina, živjela je sa svekrom i svekrvom. Svako jutro sam se vozila autobusom sat vremena kako bih pomogla u brizi za unuka, a navečer bih se vraćala kući. S vremenom sam primijetila da je svekrva moje kćeri sposobna i marljiva, ali vrlo dominantna. Bilo da se radilo o velikoj ili maloj stvari, sve se moralo raditi na njezin način. Ako nije bilo tako, bila bi nesretna. Uvijek sam zadržavala mirno stanje uma kultivatora i nikada se nisam ljutila niti svađala.
Moja se kći uzrujala kad je to vidjela. Mislila je da me svekrva maltretira i željela me zaštititi. Rekla sam joj: „Tvoja svekrva ima više iskustva i zna više o svakodnevnim stvarima. Postoje stvari koje ne poznajem dobro, pa bih trebala učiti od nje. To nije ništa—nemoj dopustiti da te to uzrujava. Nemoj se ljutiti.“ Pridržavala sam se standarda kultivatora, tolerirala njezino ponašanje i pomagala u smirivanju tenzija između moje kćeri i njezine svekrve.
Jednom prilikom na Novu godinu, kćer je pozvala cijelu obitelj u restoran i naručila mnogo jela. Restoran je bio krcat pa je hrana sporo stizala. Ubrzo je moj mali unuk postao nemiran i htio je izaći van, pa su ga kćer i njezin suprug izveli. Za stolom smo ostali samo svekar i svekrva moje kćeri, suprug i ja. Kada su sva jela napokon poslužena, završili smo s jelom, ali je na stolu ostalo još mnogo hrane. Kćerina svekrva je htjela ponijeti hranu kući, pa je pripremila nekoliko plastičnih vrećica. Vidjevši da ima poteškoća, uzela sam svoje štapiće da joj pomognem. Odjednom joj se lice smračilo i povikala je: „Makni to!“ Zatim je svojim štapićima udarila po mojima.
Skamenila sam se. Prije nego što sam stigla reagirati, suprug se ljutito ustao i izjurio van, a ja sam krenula za njim. Na putu kući me prekorio: „Previše si mekana! Ona je nečuvena—prešla je granicu!“ Od tada je gajio zamjeranje i godinama je odbijao zakoračiti u njihov dom.
Kao kultivatore, Učitelj nas uči da gledamo unutar sebe kada dođe do sukoba. Pažljivo sam razmislila o svemu i napokon shvatila u čemu je problem: njoj se nije svidjelo što sam koristila svoje štapiće kojima sam već jela. Ona je vrlo pedantna po pitanju čistoće. Bila sam nepažljiva—trebala sam koristiti štapiće za posluživanje. Ja bih trebala snositi veći dio odgovornosti. Sklona sam biti ležerna i nisam imala dobre higijenske navike. Ovo je bila lekcija.
Nakon što sam shvatila svoju pogrešku, ispričala sam joj se. Bilo joj je neugodno te je rekla: „Nisam te trebala osramotiti pred svima i izazvati tako neugodnu scenu.“ Nakon toga je postala ljubaznija. Kroz interakciju s njom, preispitala sam sebe. Bila je poput ogledala, pokazujući mi dijelove sebe koje nisam primijetila—moju vlastitu tvrdoglavost i silovitost. Kod kuće sam obično ja bila ta koja donosi odluke, a moj se suprug često žalio: „Uvijek si u pravu; uvijek tvoja mora biti zadnja.“ Ovaj incident mi je pomogao prepoznati tu vezanost i uspjela sam je otpustiti.
Sada svekrva moje kćeri često govori drugima da sam otvorenog uma, da je lako sa mnom surađivati i dobra sam osoba. Zapravo, to je prirodno stanje praktikanta Dafa. Napustila je KPK i povezane organizacije te pročitala članke koje je Učitelj napisao za ljude svijeta. Rekla je pročitavši: „Ovo je uistinu predivno!“
Moralno uzdizanje i poboljšanje karaktera
Krajem 2000. godine, otišla sam u Peking kako bih apelirala za Dafa. Policija me nezakonito uhitila i držala u lokalnom pritvoru devet mjeseci. Tijekom tog vremena, tvrtka u kojoj sam radila je otišla u stečaj. Vlada je počela s obradom naknada za zaposlenike, a ja sam trebala proći proceduru za odlazak u mirovinu i prijenos dokumentacije u socijalno osiguranje. No budući da sam bila pritvorena i nisam mogla riješiti papirologiju, propustila sam rok. Pravila su nalagala da svi zaposlenici završe proces u isto vrijeme, a nakon što rok prođe, stvari se nisu mogli riješiti retroaktivno.
Vodstvo tvrtke je bilo vrlo zabrinuto, pa su me došli posjetiti u pritvor. Tražili su od mene da napišem izjavu kojom obećavam da ću se odreći Falun Dafa kako bih mogla biti puštena. Odbila sam. Jedan me vođa upozorio: „Ako propustiš ovu priliku, nećeš primati mirovinu. Kako ćeš živjeti do kraja života? Razmisli dobro i daj nam odgovor za dva dana.“ Osjećala sam se užasno. Bila je to stvarna, osobna dilema i bolan izbor. Um su mi salijetale razne misli i nisam se mogla smiriti. Nakon što sam cijelu noć razmišljala, donijela sam odluku: nikada neću napisati takvu izjavu.
Učitelj nas uči da prvo mislimo na druge, pa sam trebala uzeti u obzir opće interese zaposlenika. Stoga sam uzela olovku i napisala pismo upravitelju, rekavši mu da neću napisati izjavu kojom se odričem Falun Dafa. Radi drugih zaposlenika, mogli su moj slučaj staviti po strani. Čak i ako ostanem bez mirovine, neću kriviti tvrtku niti upravu i neću žaliti zbog svoje odluke. Zamolila sam ih da nastave s obradom dokumentacije za ostale zaposlenike, budući da je postojao rok i da su se prijavljivale mnoge tvrtke u stečaju. To sam napisala kako bi vodstvo imalo pisani dokaz koji mogu pokazati tijekom postupka. Nakon što sam završila s pisanjem pisma, osjećala sam se mirno. Osjećala sam da je moj postupak, kao praktikantica Dafa, bio ispravan.
Zbog ustrajnosti u prakticiranju Dafa, Komunistička partija Kine me progonila četiri i pol godine. Kada sam se vratila kući u travnju 2004. godine, iznenadila sam se saznavši da je moja mirovina zapravo obrađena 2003. godine. Moji kolege su mi rekli da su, nakon što je moje pismo stiglo u tvrtku, iako uprava i zaposlenici nisu u potpunosti razumjeli moju odluku, osjetili suosjećanje prema meni. Kako bi pomogli riješiti moju situaciju, organizirali su umirovljene radnike da u četiri navrata posjete više institucionalne instance. Također su iskoristili svaku osobnu vezu koju su imali. Nakon mnogo peripetija su u konačnici uspjeli.
Uistinu sam zahvalna na ljubaznosti i pomoći svojih kolega. Također sam shvatila da je njihova podrška proizašla iz suosjećanja prema Falun Dafa, jer su svjedočili kako mi je kultiviranje Dafa pomoglo povratiti zdravlje i život. Iskreno se nadam da će ove dobrodušne ljude čekati predivna budućnost. Također se nadam da će više ljudi naučiti o Falun Dafa i da će svatko sa sudbinskom vezom imati svijetlu i lijepu budućnost.
