Razmišljajući o prošlim iskustvima, osoba može izbjeći greške i biti bolja. Nacije također trebaju učiti iz historije.
Ali učiti iz prošlih lekcija je lakše reći nego učiniti.
Nacistički koncentracioni logori
Većina ljudi je svjesna genocida nad Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata. Nacisti su osnovali brojne koncentracione logore, od kojih je najveći bio Auschwitz, gdje je ubijeno 1,1 milion ljudi. Drugi po veličini logor u Poljskoj bio je Majdanek, gdje je 360.000 ljudi izgubilo živote.
Smješten u blizini grada Lublina, Majdanek je izgrađen 1941. godine nakon što su nacisti okupirali Poljsku. Tamo je bilo zatvoreno oko 500.000 zatvorenika iz 26 zemalja, koji su tjerani na težak rad i sistematski ubijali. Žrtve uključuju Jevreje, pripadnike poljskog pokreta otpora i sovjetske ratne zarobljenike.
Nakon što je regija oslobođena 1944. godine, neke plinske komore, krematoriji, kosturnice i barake su sačuvane i pretvorene u državni muzej. Širom svijeta osnovane su stotine muzeja i memorijalnih centara Holokausta kako bi se dokumentovala ova tragična historija, odala počast žrtvama i obrazovale buduće generacije.
Na memorijalnom mjestu logora za istrebljenje Treblinka, gdje je ubijeno 870.000 ljudi, brojne ploče nose poruku "Nikad više", na nekoliko jezika. Slično tome, natpis na ukrasnoj traci kupole mauzoleja u Majdaneku kaže: "Neka vam naša sudbina bude upozorenje."
Muzej Kulturne revolucije: Razbijeni san
Ipak, nisu sve lekcije naučene. Nakon preuzimanja vlasti 1949. godine, Komunistička partija Kine (KPK) je u Kinu donijela klasnu borbu, mržnju i laži. Zbrisala je milenije tradicionalnih vrijednosti i zamijenila ih nemilosrdnom represijom.
Postoji duga lista političkih kampanja vođenih u Kini koje su se odvijale od 1949. godine, kao što su Pokret za agrarnu reformu (1950. – 1953., koji je ciljao na zemljoposjednike), kampanje "Tri-anti" i "Pet-anti" (1951. – 1952., koje su na ciljale vlasnike preduzeća), Anti-desničarska kampanja (1957. – 1959., koja je ciljala na intelektualce) i Kulturna revolucija (1966. – 1976.).
Sama Kulturna revolucija je izazvala nezapamćeno rasulo u cijelom društvu nastojeći da uništi kinesku civilizaciju. Uništene su bezbrojne istorijske i kulturne znamenitosti, budistički i taoistički hramovi su ruinirani, a intelektualci su bili prisiljeni davati javne izjave protiv svoje volje. Čak su i članovi porodica huškani da napadaju jedni druge. Hiljade godina civilizacije uništeno je u samo nekoliko godina.
Nakon toga, mnogi su ljudi razmišljali o onome što se dogodilo. Kako bi ublažila gnjev javnosti, Komunistička partija Kine priznala je da je Kulturna revolucija bila greška. Međutim, kao i obično, pripisala je krivicu ključnim zvaničnicima, naime, "Bandi četvorke". Partija je oprala krivicu sa sebe, kao što je to uvijek činila.
Ba Jin, kineski učenjak i pisac, pretrpio je ogromnu patnju tokom Kulturne revolucije, a njegova supruga je umrla bolnom smrću od neliječenog raka. Razmišljao je o tom periodu i napisao sui xiang lu (Nasumične misli) između 1978. i 1986. godine, što je objavljeno 1987.
U ovoj knjizi, Ba je predložio da se izgradi Muzej Kulturne revolucije, kako bi se preispitalo šta je pošlo po zlu i spriječilo da se slična katastrofa ponovi. Ali njegova ideja nikada nije provedena.
Kontinuirana noćna mora
Koliko je ljudi umrlo zbog brutalnosti Komunističke partije Kine? Naučnici procjenjuju oko 40 miliona samo tokom Velike gladi (1959. – 1961.). Oko 80 miliona ljudi je izgubilo živote zbog Komunističke partije Kine u mirnodopsko vrijeme, što je blizu ili čak premašuje ukupan broj smrtnih slučajeva iz oba svjetska rata zajedno.
Ali Komunistička partija Kine nije voljna osnovati taj muzej — to nije iznenađujuće, jer je te smrti uzrokovao režim. Da li bi Adolf Hitler izgradio Muzej holokausta? Vjerovatno ne.
Tako se tragedije u Kini nastavljaju. Trinaest godina nakon završetka Kineske kulturne revolucije, 4. juna 1989. godine dogodio se Masakr na Trgu Tiananmen. Međutim, za razliku od prethodnih političkih kampanja, Komunistička partija Kine nastavlja negirati brutalnost koja se dogodila na Trgu Tiananmen.
Još jedna katastrofa je progon Falun Gonga, sistema meditacije zasnovanog na pet setova vježbi i principima Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija. Komunistička partija Kine je u početku hvalila ovu praksu zbog fizičkih i mentalnih koristi, koje je prakticiranje donosilo. Međutim, kada je broj Falun Gong praktikanata premašio broj članova Komunističke partije Kine, bivši vođa Komunističke partije Kine Jiang Zemin je to vidio kao prijetnju i pokrenuo gušenje ove prakse širom zemlje u julu 1999. godine.
Većina od ovih 100 miliona praktikanata pretrpjela je tešku diskriminaciju zbog svog vjerovanja u proteklih 26 godina. Veliki broj njih je uznemiravan, hapšen, pritvaran, zatvaran i mučen. Mnogi su iskusili prisilni rad, psihijatrijsko zlostavljanje, pa čak su postali i žrtve masovne prisilne žetve organa — terora bez presedana koji vodi država.
U poređenju s drugim političkim kampanjama koje je pokrenula Komunistička partija Kine, progon Falun Gonga možda nema najveći broj žrtava, ali je priroda progona najužasnija — ona odbija ljude od njihove savjesti i svrstava ih na stranu zla, čime potkopava temelje čovječanstva.
"Dok su napadali principe Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju, Jiang i Komunistička partija Kine su dopustili širenje laži, zla, nasilja, otrova, zloće i korupcije. Ono što uslijedilo je bio široko rasprostranjen pad morala u Kini, koji pogađa sve", navodi knjiga Devet komentara o Komunističkoj partiji, objavljena 2004. godine.
Nakon objavljivanja ove knjige, više od 450 miliona Kineza se odreklo članstva u organizacijama Komunističke partije Kine, što također uključuje i njene dvije organizacije za mlade: Komunističku omladinsku ligu i Mlade pionire.
Međutim, izvan Kine, mnogi ljudi još uvijek nisu prepoznali nemilosrdnu i zlonamjernu prirodu Komunističke partije Kine, dok režim pojačava svoje napore da gura komunističku ideologiju i propagandu globalno.
Istorija se često ponavlja. Nakon što su milioni ljudi umrli tokom ukrajinske gladi između 1932. i 1933. godine, Walter Duranty, šef dopisništva The New York Timesa u Moskvi (1922. – 1936.), je to negirao, otvoreno hvaleći Josifa Staljina i napadajući Garetha Jonesa, britanskog novinara koji je izvještavao o činjenicama. Duranty je čak dobio Pulitzerovu nagradu za svoje izvještavanje. The New York Times nije izdao ispriku za ovo pogrešno predstavljanje sve do 2018. godine.
Što se tiče Holokausta, kada je poljski diplomata Jan Karski u julu 1943. ispričao američkom predsjedniku Franklinu Rooseveltu i sudiji Vrhovnog suda Felixu Frankfurteru svoje svjedočanstvo iz prve ruke o Holokaustu nad poljskim Jevrejima, oni su to odbacili.
"Nisam u stanju da vam vjerujem", rekao je Frankfurter, koji je bio Jevrej.
"Felix, ne možeš reći ovom čovjeku u lice da laže", rekao je poljski ambasador. "Autoritet moje vlade stoji iza njega."
"Gospodine ambasadore, nisam rekao da ovaj mladić laže. Rekao sam da nisam u stanju da mu vjerujem", odgovorio je sudija. "Postoji razlika."
Dok se gomilaju bezbrojni dokazi o progonu Falun Gonga koji provodi Komunistička partija Kine, uključujući prisilnu žetvu organa koju odobrava država, mnogi međunarodni mediji i vladini zvaničnici šute o tome.
Hoćemo li u budućnosti vidjeti više natpisa s riječima: "Nikad više" ili "Neka naša sudbina bude upozorenje za vas"?
Samo će vrijeme pokazati.
