U novembru 2004. godine objavljena je knjiga „Devet komentara o Komunističkoj partiji“, pet godina nakon što je Kineska Komunistička Partija (KKP) počela sa progonom Falun Gonga. Osamnaest mjeseci nakon toga 10 miliona ljudi se izjasnilo da napušta KKP i organizacije koje ona ima u svome sastavu. 15. aprila 2015. godine ovaj je broj dosegao 200 miliona.
Osim članova KKP, navedene brojke uključuju i članove omladinske organizacije KP, odnosno Lige mladih i Mladih pionira. Čitajući Devet komentara, ljudi se bude iz desetljeća obilježenih ispiranjem mozga i počinju da prepoznaju nasilje i štetu koju je Partija učinila narodu.
Ovo se uklapa u trend slabljenja komunizma. Ukrajinski je parlament 9. aprila glasao o zabrani „propagiranja totalitarnih komunističkih i nacističkih režima.“ Prema tom zakonu, komunistička vlast koja je vladala za vrijeme sovjetske ere se osuđuje kao kriminalni režim zbog provođenja politike državnog terora.
Nekoliko sedmica nakon toga ukrajinski predsjednik Petro Poroshenko je 15. maja potpisao zakon o osudi komunističkih totalitarnih režima i zabrani propagande svih njihovih simbola u Ukrajini.
Režim koji gubi tlo pod nogama
Centralna partijska škola je najviša institucija u kojoj se školuju kadrovi KKP. U pismu upućenom Epoch Times u maju 2005. godine, 25 službenika ove ustanove najavilo je svoju namjeru napuštanja organizacija KKP. "Mi smo iz različitih odjela ove Centralne partijske škole sa statusima od ministra, uredskog nivoa pa sve do članova glavnog odbora. Neki od nas su već decenijama sljedbenici Partije, a neki od nas su vrlo obrazovani intelektualci. Mi se svi želimo odreći našeg članstva u KKP“.
Zbog straha za zaposlenje i zbog straha za njihove porodice ne navode se njihova imena. „Prema našim saznanjima između više od 2.000 zaposlenika ove Partijske škole barem 90% bi bilo spremno napustiti organizacije KKP, ako time ne bi ugrozili vlastite živote“, stoji dalje u pismu.
Ovo je pismo poslano šest mjeseci nakon objavljivanja Devet komentara, u kojim se naglašava neuspjeh KPK u njenom nastojanju da održi svoju vladavinu.
Kampanja napuštanja KKP je u bliskoj vezi sa politikom progona Falun Gonga. Chen Yonglin, bivši kineski diplomata u Australiji, bio je odgovoran za nadgledanje praktikanata Falun Gonga. Budući da je imao pristup vrlo povjerljivim informacijama o kineskim obavještajnim aktivnostima u Australiji, Chen je znao kako čvrsto režim kontrolira Kineze čak i izvan Kine. No nakon što je shvatio miroljubivu prirodu Falun Gonga on dezertira 26. maja 2005. godine.
U pismu u kojem objašnjava svoje dezerterstvo, i zašto su se on i njegova supruga odlučili napustiti Partiju, Chen piše: "Izlazak iz KPK znači buđenje savjesti za sve nas Kineze. I to predstavlja nadu za našu budućnost kao narod“.
Hao Fengjun, oficir iz ureda 610 u gradu Tianjin, je nekada radio u policiji. Nakon što je bio prebačen na rad u uredu 610, koji je pokretačka snagu progona Falun Gonga, on je posvjedočio kako su njegove kolege službenici koristili klevetničke video materijale za ispiranje mozga praktikanata. On je također vidio kako oficiri muče praktikante koji bi odbili da se odreknu svoga vjerovanja.
Nakon što je u junu 2005. godine objavio svoju odluku da napusti KKP, Hao je izjavio da je napuštanje KKP neizbježan proces. „To mijenja Kinu i to će spasiti Kinu“.
Han Guangsheng, šef Sudskog ureda u gradu Shenyang, je prebjegao u Kanadu i zatim objasnio zašto se opredijelio da istupi iz KKP: "Kineski komunisti su stavili svoj interes ispred svega ostaloga. Partija je barbarska, totalitarna, slaba i do srži trula.“
Rekao je da je napustio Kinu, jer nije htio nastaviti proganjati nevine praktikante Falun Gonga.
Duhovna svijest
Ljudi se odlučuju napustiti KKP jer tako pronalaze nadu za budućnost.
Huang Xiaomin, osvajačica srebrene medalje na 200 metara prsno na Olimpijskim igrama 1988. godine, je bila prva kineska plivačica osvajač olimpijske medalje. Ona je istupila iz KKP 2004. godine sa riječima: „Devet komentara su mi pomogli da razumijem srž KKP. Sada se sramim što sam bila njen član“.
Iako je Huang ušla u Partiju protiv svoje volje, i nije uzimala učešće u bilo kakvim njenim aktivnostima, niti je duže od deset godina plaćala partijsku članarinu, ipak je napisala da je veoma važno da se i formalno odrekne svoga članstva u KKP: "Samo napuštanjem ove zle organizacije možemo u potpunosti iskorijeniti njen otrovni uticaj na naše tijelo i dušu".
Druga osoba je umirovljeni viši službenik Državnog vijeća i Ministarstva javne sigurnosti, i član KPK od 1930. godine. Kada je najavio svoju namjeru za istupanje iz KKP organizacija, on je napisao: "Tokom godina smo bili svjedoci tako puno političkih kampanja, slijedile su jedna za drugom, i donijele tragične posljedice za puno ljudi. I sada, progon nedužnih Falun Gong praktikanata me ubijedio da je ova Partija potpuno beznadežna“.
U ovome se trenutku mijenjaju i zvaničnici KKP. Kada je šef policijske stanice saznao činjenice od Falun Gongu od jednog praktikanta, lično ga je posjetio u 3 sata ujutro. Tu se tri puta poklonio slici Učitelja Li Hongzhija, osnivača Falun Gonga, a onda se izvinuo za sve nepravde koje je u prošlosti počinio. Šef policije ne samo da je obećao svoju zaštitu ovome praktikantu, već ga je zamolio da pomogne njemu i njegovoj porodici da napuste organizacije KKP.
Kada je praktikant iz Hong Konga predlagao kineskim turistima da istupe iz Partije, jedan od njih, učitelj iz provincije Guangdong, dao mu je listu koju je on napravio i na kojoj je bilo više od 1.000 imena osoba koje su spremne napustiti Partiju.
Mnogi Falun Gong praktikanti naporno rade kako bi upoznali druge ljude sa brutalnim progonom - štiteći tako svoje temeljno pravo na prakticiranje svoje vjere i objašnjavajući važnosti napuštanja organizacija KKP. Nakon svega, kad Partija padne zbog svojih loših djela, svatko tko je povezan s ovim režimom također će se suočiti s ozbiljnim posljedicama.
Lov na tigrove
Najnovija dešavanja u kineskoj politici odjek su pokreta napuštanja KKP, jer mnogi od dojučerašnjih propagatora progona Falun Gonga bivaju jedan za drugim skinuti sa političke pozornice.
Wang Lijun, šef policije grada Chongqing je osuđen u septembru 2012. godine na temelju optužbi za zloporabu položaja, primanje mita i izdaju. Osuđen je na 15 godina zatvora.
Bo Xilai, bivši član Centralnog Politbiroa i glavni partijski šef u gradu Chongqingu, je pao nakon incidenta s Wang Lijunom. U septembru 2013. godine je proglašen krivim za korupciju i osuđen na doživotni zatvor.
Za Li Dongshenga, zamjenika ministra u Ministarstvu javne sigurnosti i direktora ureda 610, je u decembru 2013. godine saopšteno da se nalazi pod istragom.
Xu Caihou, potpredsjednik Centralnog vojnog povjerenstva (CMC), kineskog vrhovnog vojnog vijeća, biva uhapšen i stavljen pod istragu u martu 2014. godine. Saslušan je pred prijekim sudom a potom umire od raka u martu 2015. godine.
Zhou Yongkang, bivši član Stalnog odbora politbiroa i sekretar Centralne državne komisije za političke i pravne poslove (PLAC, 2007-2012), je bio optužen za primanje mita, zloporabu položaja i namjerno otkrivanje državnih tajni.
Iako su optužbe bile prvenstveno za primanje mita ili zloupotrebu vlasti, svi ovi gore navedeni službenici su bili jako umiješani u progon Falun Gonga. PLAC i ured 610 su ključne organizacije koje su upravljale petnaestogodišnjim brutalnim progonom.
No napori za „hvatanje tigrova“ su daleko od toga da budu završeni. Luo Gan, bivši sekretar PLAC-a u periodu između 2007. i 2012. godine, i Zeng Qinghong, još jdva ključna saveznika Jiang Zemina, su obojica imali ključne uloge u provođenju Jiangove politike progona Falun Gonga.
Čak i za Boa i Zhoua, koji su obojica bili uključeni u prisilno uzimanje organa od živih praktikanata, u objavljenim optužbama ne uključuju se takvi zločini. To pokazuje da KKP dužnosnici odbijaju objelodaniti brutalnosti koje je režim počinio nad nedužnim ljudima. Ipak, uskoro će doći kraj KKP.
