Postoji stara kineska izreka: "Lijepe riječi donose toplinu u hladnoći zime, loše riječi smrznu osobu čak i u vrelini ljeta." Ovo me podsjetilo na Kulturnu revoluciju koja se dogodila u Kini prije 60 godina.
Slijepa mržnja tokom Kulturne revolucije
Nie Yuanzi, sekretarica Komunističke partije Kine (KPK) na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Pekingu, je postavila poster u kampusu univerziteta u maju 1966. Napisan velikim kineskim znakovima, poster je kritikovao predsjednika univerziteta i neke visoke zvaničnike. Mao Zedong je podržao poster i to je označilo početak Kulturne revolucije.
Tokom narednih 10 godina, bezbrojni slični posteri su se pojavili širom Kine, svi ciljajući na nevine ljude. Mnogi koji su bili meta na ovaj način su umrli nakon što su pretrpjeli fizičko i psihičko zlostavljanje. Godine 1978., Ye Jianying, visoki zvaničnik KPK, je priznao da je "stotinu miliona ljudi [oko jedne devetine kineske populacije] bilo na meti u Kulturnoj revoluciji, a dvadeset miliona ljudi je umrlo."
Pustoš koju je prouzrokovala bila je razorna. "Milioni ljudi su pretrpjeli nedaće i oskudicu, milioni su umrli u bijedi, bezbrojne porodice su razorene, mnoga djeca su se pretvorila u nasilnike i zlikovce", zabilježio je pisac Qin Mu. "Bezbrojne knjige su spaljene, bezbrojni istorijski lokaliteti su uništeni, a veliki broj poštovanih ličnosti je oskrnavljen."
Ba Jin, još jedan pisac, također se osvrnuo na ovo: "Gledajući unazad na ono što smo drugi i ja radili tokom tih deset godina, jednostavno to ne mogu razumjeti. Osjećam se kao da sam bio hipnotiziran, postao tako naivan i budalast, čak pogrešno shvatajući okrutnost i apsurdnost kao ozbiljnost i ispravnost", napisao je 1979.
"Mislim o sebi: 'Ako ne preispitam tih deset godina patnje, počevši s temeljnim samoispitivanjem kako bih razumio šta se tada dogodilo, onda bih, jednog dana, ako se okolnosti promijene, mogao ponovo biti hipnotiziran i neobjašnjivo se pretvoriti u drugu osobu. To je zastrašujuće!'"
Svi pate kada se mržnja širi
Iako je Nie slijedila direktivu KPK i postavila poster, ubrzo je i sama požnjela mržnju koju je posijala. Godine 1969. je bila degradirana i napadnuta (slično onome što je ona radila drugima), te je završila u zatvoru.
Nie nije bila jedina. KPK je zavela milione ljudi, pa su se čak i članovi porodice međusobno napadali kao neprijatelji. Nakon što je ljekarka Fang Zhongmou u svom domu 1970. rekla nešto što je dovelo u pitanje Maovu Kulturnu revoluciju, njen 16-godišnji sin Zhang Hongbing ju je prijavio vlastima i zahtijevao da bude pogubljena.
Fang je zaista pogubljena dva mjeseca kasnije. Tek 1979., tri godine nakon završetka Kulturne revolucije, Zhang je shvatio šta je uradio. "Na ovom svijetu, majčina ljubav je najveća, a ljudskost je najvažnija", napisao je.
Još jedna katastrofa
Poput Zhanga, Ba je također žalio zbog svoje umiješanosti u haos i poželio osnovati Muzej Kulturne revolucije kako bi ljudi mogli razmisliti o onome što se dogodilo. Rekao je da samo postupanjem po savjesti bez sebičnog interesa čovjek može pronaći istinu i izbjeći laži. "Samo učenjem lekcija iz Kulturne revolucije možemo spriječiti drugu Kulturnu revoluciju", objasnio je.
Nažalost, njegova želja nikada nije ostvarena, a tragedije su se nastavile. Nešto više od 10 godina nakon završetka Kulturne revolucije, 1989. godine dogodio se masakr na trgu Tiananmen. Nakon ovoga, i bezbrojnih sličnih iskustava, ljudi u Kini su napustili san o slobodi ili demokratiji i fokusirali se na svoje živote. Kada je progon Falun Gonga počeo deset godina kasnije, 1999., mnogi Kinezi su ponovo slijedili partijsku liniju.
Posljedice su bile katastrofalne. Slično dešavanjima tokom Kulturne revolucije, broj žrtava je bio ogroman. U Kini je 1999. bilo oko 100 miliona praktikanata, i gotovo svi su bili diskriminirani na ovaj ili onaj način tokom proteklih 26 godina. Razlika između Kulturne revolucije i progona Falun Gonga je u tome što se tokom progona Falun Gonga cilja na nečiju vjeru, budući praktikanti žele biti bolji ljudi slijedeći principe Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija.
Moralna cijena koja se plaća je nemjerljiva. Iako su ono što praktikanti Falun Gonga slijede univerzalne vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u kineskoj tradicionalnoj kulturi, bombardovani preplavljujućom klevetničkom propagandom KPK, većina ljudi u Kini okrenula se protiv Falun Gonga i čak su učestvovali u njegovom gušenju.
To je dovelo do toga da je neizreciv broj praktikanata uznemiravan, pritvaran, zatvaran i mučen zbog svoje vjere. Neki su osuđeni na prisilni rad, a neki su čak postali žrtve prisilne žetve organa. Kada javnost više nema čvrst moralni temelj, KPK može lako potaknuti njihovu mržnju — uključujući i mlađu generaciju. Neki mladi ljudi u Kini kažu: "Najviše mrzim Sjedinjene Države", dok drugi kažu: "Želim ubijati Japance." Odakle dolazi ova mržnja? Kada pregledamo ono što se dogodilo u Kini, njen temelj je ukorijenjen u slijepoj mržnji koju im je usadila KPK, a koja je uzrokovala da ljudi učestvuju u Kulturnoj revoluciji.
Postoji stara kineska izreka: "Dobro se dobrim nagrađuje, a zlo zlim vraća." Kada je nacija ispunjena mržnjom i lažima, svi pate. Zhang Xuyou, direktor Ekonomske komisije okruga Qiyang u provinciji Hunan, pomno je slijedio KPK-ovu politiku progona. Lično je naredio da se veliki znak sa sloganima koji kleveću Falun Gong postavi na glavni ulaz zgrade gdje se nalazi sjedište Komisije. Također je ispalio dva pakovanja vatrometa kako bi proslavio.
Slično kao i Nie, međutim, Zhang se također suočio s posljedicama širenja mržnje. Nedugo nakon što je znak postavljen, poginuo je u saobraćajnoj nesreći.
Talasi političkih kampanja u Kini su ozbiljne lekcije. Kako je Ba istakao, samo kada smo vođeni svojom savješću, koristit ćemo ljudima oko nas i, zauzvrat, donijeti blagoslove sebi. Slijeđenje mržnje KPK može izgledati kao da rezultira kratkoročnim dobitcima, ali u stvarnosti, to je početak noćne more.
