Imajući samo 30 godina, bila sam hodajuća apoteka, prepuna bolesti: nefritis, bolesti pluća i vrtoglavice. Kada bi mi se stanje pluća pogoršalo, kašljala bih cijelu noć. Pokušala sam sa svim vrstama lijekova, ali na kraju ništa više nije pomagalo.
Mogla sam hodati samo stotinjak metara prije nego što sam morala stati i odmoriti se, i stalno sam trčala u bolnicu. Kako je vrijeme prolazilo, svi doktori i medicinske sestre su me prepoznavali i u šali bi govorili: „Mlada hronična pacijentica je opet došla.“
Jednom, kada sam bila cijela otečena, došla mi je komšinica u posjetu. Vidjevši u kakvom sam stanju, uzviknula je: „Trebala bi ići u bolnicu!“
Odgovorila sam: „Neću. Dosta mi je moderne medicine – ne djeluje. Ako umrem, umrijet ću. Dovoljno sam patila.“
Jedva se držeći vukla sam, omamljena, svoje oslabljeno tijelo kroz svaki dan.. Nisam imala energije za život, ali šta bi se dogodilo s mojim djetetom ako bih umrla? Gledajući svoju malu kćerku - nevinu, bistru i lijepu - preplavio me je val bolova.
Dobila sam jaku prehladu 1997. godine i osjećala se užasno. Ali nisam mogla više uzimati bolovanje, pa sam se prisilila otići na posao uprkos svom lošem stanju. Nakon što sam se mučila da stignem na posao, naišla sam na ložioničarku. Vidjevši koliko mi je teško hodati, nagovorila me je da uđem kod nje i da malo prilegnem. Srušila sam se na krevet i nisam mogla ustati. Vidjevši koliko sam jadna, uzela je neku knjigu i kazala: „Imam jednu posebnu knjigu. Da ti je čitam?“ Klimnula sam glavom da počne.
Čitala je dok sam ja ležala u krevetu i slušala. Njeno sricanje me navelo da pomislim da govori presporo. Odjednom sam se uspravila i kazala: „Pusti mene da ja pokušam.“ Neočekivano, još sam se više spoticala o riječi; nisam mogla ni čitati tako dobro kao ona! Uspjela sam pročitati samo kratak odlomak prije nego što sam stala, i samo smo zurile jedna u drugu. Onda se trgnula, pokazala na mene i uzviknula: „Bolje ti je!“
U tom trenutku, moj um se osjećala potpuno praznim. Bila sam toliko uzbuđena da sam ustala i tri puta prošetala po sobi, osjećajući se laganom kao pero. Osjećala sam se apsolutno divno i nevjerovatno ugodno. Nikada u životu nisam doživila tako divan osjećaj. Presretna, pitala sam je: „Kakva je ova knjiga?“ Rekla je da je to knjiga o kultivaciji. Odgovorila sam: „Ako je kultivacija ovoliko dobra, i ja se želim kultivirati.“
Počela sam učiti Falun Dafa učenja i prakticirati vježbe, i od tada sam postala zdrava osoba i prava Falun Dafa učenica. To je bilo 1997. godine.
Jednom, baš kad sam htjela početi s vježbama, nisam mogla pomaknuti ruku i nogu s jedne strane. Znala sam da Učitelj pročišćava moje tijelo, tako da nisam osjećala ni nervozu ni strah. Nakon nekog vremena, mogla sam ih pomaknuti i uradila sam vježbe kao i obično.
Drugi put, dok sam išla kući nakon što sam dijelila Dafa informativne materijale, odjednom sam imala čudan osjećaj u glava i lijevoj strani tijela. Stalno sam išla u smjeru jarka pored puta i nisam mogla održati ravnotežu. Pomislila sam: „Ovo su stare sile koje pokušavaju da mi oduzmu život. Apsolutno ne mogu to priznati. Negiram to.“ Čim se pojavila ova ispravna misao, odmah sam se vratila u normalu.
Kada bih slala ispravne misli, dlan bi mi klonuo i postajala sam pospana. Jedan članak na Minghui je sugerisao da u tom slučaju treba recitovati odjeljak „Glavna svijest treba biti jaka.“ (6. Lekcija, Zhuan Falun). Počela sam ga recitovati i zaista, moj um se razbistrio, više nema pospanosti! Dafa je zaista svemoćan!
Dafa uči ljude da budu ljubazni i vrli. Prije nego što sam počela prakticirati Falun Dafa, kao i svi ostali, voljela sam materijalne dobitke i uživala sam iskorištavati druge ljude. Ali slijedeći Istinitost, Dobrodušnost, Toleranciju da bih bila dobra osoba, moje vezanosti za profit i materijalne dobitke su se smanjile.
Kada je inkasator komunalnih usluga u našem susjedstvu došao da naplati moj dug za struju, vratio mi je previše kusura. Nisam to odmah primijetila. Tek nakon što je otišao, shvatila sam. Dozivajući ga, potrčala sam za njim, objasnila situaciju i vratila višak novca. U prošlosti bih samo stavila višak novca u džep i smatrala se sretnom.
Dvadeset osam godina kultivacije na ovom pravednom putu ispunjeno je preokretima i zaokretima, teškoćama i neuspjesima, ali prije svega, neizmjernom srećom i radošću. Duboko u srcu znam da su ova sreća i radost darovi Učitelja. Moj život je dar od Učitelja. Nikada mu ne mogu uzvratiti za njegovu bezgraničnu dobrotu i milost. Od sada ću pomno slijediti Učitelja, dobro raditi tri stvari i spasiti više ljudi!
