Ja sam mlada Falun Dafa praktikantica, i počela sam se kultivirati 2017. Tokom godina sam shvatila da je razmišljanje o drugima zapravo razmišljanje o sebi. Želim da vam ispričam neka svoja iskustva.
Biranje s drugima na umu
Odrastala sam prakticirajući Falun Dafa s majkom i znala sam da je Dafa dobar. Pokušavala sam se ponašati prema Dafa principima, ali još nisam formalno počela prakticirati.
Kad sam se prijavila za postdiplomski studij, mnogi studenti su se prijavili za rad kod gospodina profesora Wanga, mentora za doktorande. Samo su četiri kandidata prošla u fazu intervjua, ali je bilo samo jedno slobodno mjesto. Bila sam četvrta na početnom ispitu. Kad sam prethodno kontaktirala gospodina profesora Wanga, rečeno mi je da je već odlučio prihvatiti najbolje rangiranog studenta.
Videći da su mi šanse male, kontaktirala sam druge profesore da vidim ima li neko od njih slobodnih mjesta. Samo je jedan savjetnik za doktorande bio voljan da mi da mjesto, ali on te godine više nije planirao da prihvati studente i zamolio me je da potražim drugog mentora.
Ponovo sam kontaktirala gospodina profesora Wanga a on je bio vrlo zadovoljan. Međutim, dao mi je dvije opcije: jedna je bila da studiram kod njega; druga je bila da studiram kod mentora za master studije kojem je hitno bio potreban student, ali nije imao formalne kvalifikacije za regrutaciju.
Većina studenata bi izabrala mentora za doktorande koji nudi veći prestiž, više resursa i mogućnost nastavka doktorskog studija. Ali shvatila sam da je ovom savjetniku zaista potreban student, pa sam izabrala da studiram kod njega.
Kasniji događaji su pokazali koliko je ovaj izbor bio ispravan. Budući da sam bila njegov jedini student, svu je svoju energiju posvetio meni. Tokom mog magistarskog studija, radovi koje sam objavila ispunjavali su uslove da diplomiram s doktorskim stepenom. On i njegova supruga su me tretirali kao svoje dijete i brinuli su se o meni na svaki mogući način. Na kraju smo postali kao porodica.
Kasnije sam „nominalno“ prešla na doktorski program kod gospodina profesora Wanga, ali sam nastavila studirati kod svog prvobitnog mentora. Doktorat sam završila bez ikakvih problema. U međuvremenu, student koji je prvobitno bio rangiran kao prvi kod gospodina profesora Wanga se mučio, jer je njegov savjetnik bio vrlo zauzet i imao je mnogo studenata. Bez vodstva, taj je student na kraju došao kod mog mentora po pomoć u osmišljavanju eksperimenata — jedva je završio master studij i nije se usudio da nastavi doktorat.
Osvrćući se unazad, shvatila sam da mi je razmišljanje prvo o mom mentoru na kraju koristilo.
Imati druge na umu tokom traženja posla
Nakon što sam diplomirala, suočila sam se s još jednim izborom. Jedna opcija je bila nastavnika u redovnoj srednjoj školi u školskom okrugu drugog reda, s malo učenika i slabom školskom kulturom. Druga je bila nastava u visokokvalitetnoj srednjoj školi u vrhunskom okrugu, s jakom akademskom atmosferom i međunarodnim programom.
Za većinu ljudi, izbor bi bio očigledan. Ipak, nakon dugog razmišljanja, izabrala sam da predajem u srednjoj školi. Zašto? Direktor je bio željan da poboljša školu i snažno je želio da zaposli nastavnika doktorskog nivoa.
Većina škola potpisuje trogodišnje ugovore, a mnogi novi nastavnici tretiraju svoja radna mjesta kao privremene odskočne daske. Međutim, ova srednja škola je ponudila desetogodišnji ugovor, čime je nastavnike efikasno dugoročno vezala.
Moj posao je bio naporan. Pored predavanja mog glavnog predmeta, predavala sam i časove osnovnog nivoa i obavljala fizički zahtjevne poslove laboratorijskog tehničara. Mnogi ljudi su se zauzeli za mene, smatrajući da je ugovor nepravedan. Ostala sam mirna i tretirala sam to kao priliku da poboljšam svoj karakter.
Tokom godina, škola se brzo razvijala, broj učenika se povećavao, a moj posao je postajao sve lakši. Nakon COVID pandemije, moj grad je počeo da primjenjuje mehanizam izlaska nastavnika — u suštini oblik smanjenja broja zaposlenih. Škole s manje učenika su ohrabrivale nastavnike da ih napuste.
Budući da sam imala dugoročni ugovor i predavala mnogim učenicima, moja pozicija je bila sigurna. Čak je i zamjenik direktora prokomentarisao da se moj tadašnji izbor sada činio vrlo mudrim. Znam da je sve ovo uredio Učitelj. Budući da sam prvo razmišljala o direktoru i školi, na kraju sam imala koristi.
Mali primjeri iz svakodnevnog života
Godinu dana sam bila akademski koordinator i bila odgovorna za raspoređivanje časova za cijeli razred. Budući da rasporedi utječu na lične interese nastavnika, ovo nije bio lak zadatak. Svaki nastavnik je imao različite preference: neki nisu željeli rane jutarnje časove, drugi su morali ranije da odu, neki su željeli spajati časove, a neki su izbjegavali ponedjeljak ujutro ili popodnevne termine.
Nakon ponovljenih prilagođavanja, nepopularne termine sam dodijelila sebi. Fokusirala sam se na zadovoljavanje drugih, a ne na ono što je bilo pogodno za mene. Kada je raspored bio finaliziran i svi su bili zadovoljni, prilagođavala sam svoj raspored.
U početku sam se brinula da će predavanje četiri časa svake druge sedmice poremetiti napredak i otežati pripremu laboratorija. Ali kad sam rasporedila svoje časove, bila sam zapanjena. Sva četiri časa su bila savršeno sinhronizovana, glatko se rotirajući svake dvije sedmice — raspored je bio bolji nego da sam ga namjerno napravila.
Ovo sam podijelila s kolegicom koja zna da prakticiram Falun Dafa. Rekla je: "Kako se opet kažu te riječi?" Rekla sam joj: "Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri." Nasmiješila se i rekla: "I ja ću pokušati."
Premještanje kabineta i neočekivani blagoslovi
Naš razred je nedavno premješten na novi sprat, što je zahtijevalo promjene kabineta. U početku je drugi nastavnik zauzeo moj dodijeljeni sto, ostavivši me bez radnog mjesta. Rekla sam svom prijatelju da se ne svađa u moje ime, i rekla sam da mogu raditi bilo gdje.
Privremeno sam smještena u kabinet s nastavnicima muzike i umjetnosti, a kasnije sam premještena u laboratorijski kabinet ispunjen jakim mirisima uzoraka i lošom ventilacijom. Okolnosti su bile neugodne i bilo je teško komunicirati s kolegama.
Na kraju sam zatražila premještaj. Neočekivano, vraćena sam u kabinet gdje sada uglavnom radim sama. S vratima zaključanim lozinkom i bez prekida, mogu mirno učiti Fa svaki dan.
Kasnije sam saznala da je kabinet koji sam prvobitno trebala dobiti postao zaražen miševima. Moje kolege su mi rekle: "Dobro je da nisi tamo završila — tvoj sadašnji kabinet je mnogo bolji." Duboko sam cijenila Učiteljeve pažljive aranžmane i ponovo shvatila da je razmišljanje o drugima zaista razmišljanje o sebi.
Završne misli
Tokom godina, bilo je bezbroj sličnih iskustava. Možda je ovo mala manifestacija, u ljudskom svijetu, divnog područja "razmišljanja prvo o drugima."
Hvala Vam, Učitelju Li.
