Nekada davno u Kini je živio čovjek koji je stalno bio zavidan i nije mogao podnijeti da se dobre stvari dešavaju drugim ljudima. Zbog takvog životnog stava stalno su mu se dešavale loše stvari. Kad je prestao biti zavidan i počeo raditi dobra djela, njegov se život počeo mijenjati.
Jiang Yuan je bio državni službenik u državi Song, za vrijeme vladavine Zhou Dinastije. Imao je deset sinova. Jedan sin je bio grbav, tri su bili bogalji, jedan je bio lud, jedan mentalno poremećen, jedan gluh, jedan slijep, a jedan nijem. Zadnji sin mu je preminuo u zatvoru.
Čovjek po imenu Zigao mu je postavio pitanje: „Šta si to učinio da zaslužiš tako lošu sreću“?
Jiang je smatrao da tokom svog života nije počinio nijedan veliki grijeh.
„Možda tako zato što zavidim drugim ljudima. Stalno se žalim na one kojima ide bolje nego meni. Drago mi je kada mi drugi laskaju. Sumnjičav sam kada čujem da neki ljudi rade neka dobra djela i lako se pokolebam kada čujem nešto loše. Osjećam kao da ja nešto gubim uvijek kada neko drugi nešto dobiva, naslađivanje tuđom nevoljom je moj svakodnevni „hljeb i puter“.
Zigao je uzdahnuo.
„Tvoj je um tako izvrnut! To će te koštati sve više i više, sve dok tvoja porodica ne bude uništena. Duhovi s visokih nivoa mogu vidjeti kakvi su ljudi zapravo. Ako budeš u stanju izmijeniti svoj način razmišljanja i postati doista suosjećajan, stvari će se promijeniti. Još uvijek nije kasno da se promijeniš“, kazao mu je Zigao.
Jang je tu lekciju stalno imao na umu i prestao je biti zavidan. Počeo je pomagati talentovane i sposobne. Tako se za nekoliko godina poboljšalo zdravstveno stanje njegovih sinova.
Zavist je posljedica uskogrudosti i sebičnosti. Ona je uzrok bijesa i toga da se užasno osjećamo ako vidimo da drugi stoje bolje od nas. Zavist nas tjera da ogovaramo i povređujemo druge ljude. Takvo ponašanje donosi i posljedice.
Uzmimo za primjer Jiang Yuana. Zavist koju je u sebi gajio, dovela je njegove sinove u životnu opasnost. Kada je on promijenio svoj način razmišljanja, njegove su muke nestale i bio je blagoslovljen sretnom porodicom.
Ljudi moraju znati poštovati i prihvaćati druge ljude. To je jedini način da se uistinu dobrodušno odnose prema drugima.
Kao što se kaže u klasičnoj Knjizi promjena: „Porodica koja učini puno dobrih dijela, bit će blagoslovljena.“
Ova priča je preuzeta iz kineskog klasika „De Yu Gu Jian“ – „Drevne pripovijesti za moralnu naobrazbu“
