Podijelila bih s vama iskustvo koje se dogodilo prije par godina, kad je većina ljudi u Kini bila pod obmanom partijske propagande protiv Falun Gonga. Svega se sjećam vrlo detaljno jer sam svjedočila činjenici da se osoba – pa čak i ona koja izravno progoni Falun Gong praktikante – može promijeniti pod utjecajem dobrodušnosti i istine.
U jutarnjim satima sam se vozila biciklom u namjeri da podijelim informativne materijale o Falun Gongu i o progonu. Netko me prijavio policiji pa su me, na povratku kući, dva policajca zaustavila. Izgledali su zastrašujuće, a nije ni pomoglo što su me cijelo vrijeme psovali dok su me vodili u policijsku postaju.
Jedan je rekao da je jako dobar u borilačkim vještinama. Dok sam mu pokušavala objasniti zašto je progon nepravedan, počeo me tući. Kasnije su mi oduzeli bicikl i torbu s Falun Gong materijalima i zavezali me za stablo u dvorištu. Policajac mi je provjerio džepove i vidio da imam samo 5 yuana.
Razočarao se kad je vidio da nemam više novca i zaprijetio da ću kasnije morati platiti veliku novčanu kaznu.
Rekla sam mu da se nadam da to neće biti tako. Smireno sam mu se obratila: „Došla sam ovdje da bih podijelila materijale, ne zbog sebe, nego zbog ljudi koji žive na ovom području. U njih spada i vaša obitelj. Falun Gong mi je donio zdravstvene dobrobiti i moja cijela obitelj je iskusila razne blagodati. Istinski se nadam da će tako biti i s vašom obitelji.“
Pogledao me, ali nije mi odgovorio. Uzeo je mojih 5 yuana i vratio se s lubenicom. Malo kasnije su me odvezali sa stabla i odveli su me u policijsku postaju.
Gledala sam ih kako halapljivo jedu lubenicu i bilo mi ih je žao. Rade kao niskorangirani policajci, plaća im je vrlo niska jer sav novac odlazi onima na visokoj poziciji koji korupcijom pokupe milijune pa sebi kupuju vile i luksuzne automobile.
Da stvar bude još gora, nisu ni svjesni da uhićuju i tuku nevine Falun Gong praktikante, a to je kršenje zakona. Oni su se priklonili KPK i budućnost im ne izgleda bajno. Suze su mi se pojavile u očima kad sam se sjetila svih materijala koje su mi oduzeli. Shvatila sam da ih namjeravaju uništiti, a to će onemogućiti brojnima da saznaju istinu o Falun Gongu.
Pitali su me zašto plačem. Policajac koji me je ranije istukao me pitao želim li komad lubenice. Odbila sam.
Pitao me što želim. Odgovorila sam mu sljedeće: „Molim vas, vratite mi materijale i pustite me. Ja nisam počinila nikakav zločin i moje građansko i ljudsko pravo je pravo na slobodu vjerovanja.“
Rekao mi je da pričam gluposti. Bilo mu je čudno što nisam plakala dok me tukao, dok me pomisao na materijale dovodi do suza. Pitao me želim li ići u zatvor i da me i dalje tuku zbog tih materijala.
Tada nas je već gledalo nekoliko policajaca. Počela sam pričati malo glasnije da nas svi čuju. „Vjerujte mi, ti materijali mogu spasiti nečiji život.“ Objasnila sam mu da neki praktikanti puno štede da bi prikupili novac za tiskanje tih materijala. „Mi to radimo iz srca, za ljude poput vas. Molim vas, uzmite primjerak i pročitajte. Tada ćete shvatiti što želim reći.“
Tada je jedan policajac uzeo materijale i podijelio ih ostalima. Svi su počeli čitati.
Nakon ručka je bila smjena policajaca. Jedna policajka je došla pored mene i rekla mi da me dugo vremena tražila. Bila je iznenađena.
Ja sam bila pomalo zbunjena jer se nisam mogla sjetiti tko je ona. Tada mi je ispričala da smo se već upoznale. Ona je bila izgubila 2 tisuće yuana, a ja sam ih našla i čekala da se vlasnik vrati. Kad se vratila po novac, predala sam joj ga i nisam joj rekla svoje ime. Kad mi je zahvalila, ja sam joj odgovorila da zahvali Učitelju jer me on naučio da budem dobra osoba.
Tada sam se i ja sjetila svega. Pitala sam je smatra li ona da sam ja dobra osoba.
„Naravno!“ uzviknula je, ali je i dodala tiho „Željela bih vas pustiti na slobodu, ali se ne usuđujem.“
Malo kasnije se vratila s bocom vode i s jednim pecivom. Ispričala mi se što nije u mogućnosti napraviti nešto više za mene. Rekla mi je da postoji mogućnost da me pošalju u pritvorni centar. Vidjela sam joj suze u očima.
Malo sam se uplašila kad sam to čula. KPK se usuđuje uraditi sve i svašta praktikantima, kao što se do sada već zna. No, s druge strane, u sebi sam kristalno jasno znala da je to što radim ispravno i vrlo važno. Podsjetila sam se da u borbi dobra i zla, dobro uvijek pobjeđuje.
Zahvalila sam joj se na ljubaznosti i rekla sam joj da svojoj obitelji kaže da je Falun Gong dobra praksa te da ih podsjeti da ne vjeruju lažnoj partijskoj propagandi. Obećala mi je da će to učiniti.
Nakon pauze za ručak, u sobu je prvo ušao policajac koji me na početku istukao. Rekao mi je da moramo požuriti i krenuti. Kad mi se približio, vratio mi je 5 yuana u džep i rekao: „Da sam ranije pročitao sve ovo, ne bih vas tukao.“
Tada su ušli i ostali policajci. Meni su se ponovno pojavile suze, pri pomisli da je barem dvoje policajaca odlučilo podržavati praktikante. Znala sam da je to manifestacija moći istine i dobrodušnosti.
Tada već nisam osjećala nikakav strah. I dalje nisam znala gdje će me poslati, ali nije mi bilo važno. Odlučila sam da ću, gdje god bila, govoriti svima – uključujući i policajcima – o Zhen- Shan-Ren, principima Falun Gonga.
