Doživjela sam nesreću kad sam bila u tridesetim godinama. Dok sam išla pored našeg podruma za povrće, upala sam u njega. Jedna mi se noga zaglavila u okvir otvora napravljen od kutnog željeznog profila. Bila je tako čvrsto zaglavljena da nisam mogla izvući nogu, a bol je bio užasan. Komšija je vidio šta se dogodilo i pomogao mi je.
Gotovo sva koža na nozi mi je bila oguljena kutnim željezom. Rukama sam vratila opuštenu kožu na mjesto i pritisnula je. Bol je bio nepodnošljiv pa sam uzela neke lijekove protiv bolova i omotala nogu gazom. Bila je jesen, a poljoprivredni radovi su se nagomilali. Uprkos povredama, nastavila sam raditi na poljima dok žetva nije bila završena. Nakon toga, otišla sam u bolnicu Medicinskog univerziteta u Harbinu, ali mi je tamošnji doktor rekao da sam propustila vrijeme za liječenje. Mišići su mi već atrofirali i ništa se nije moglo učiniti.
Živjela sam s osakaćenom nogom 17 godina. Kišnim danima ili kad god sam bila u vlažnom okruženju, bol je bio nepodnošljiv. Kad sam radila na farmi, koristila sam motiku kao štap za hodanje; kad god sam trebala čučnuti, puzala sam.
Jednog dana 2006. godine, nakon što sam završila s jelom, oprala sam nekoliko komada odjeće. U našem selu imamo običaj da prljavu vodu izlijemo u odvodni jarak ispred ulaznih vrata. Izašla sam ispred kapije da izlijem vodu i primijetila sam jednu staricu kako sjedi na hrpi zemlje blizu kapije. Prišla sam joj i započela razgovor, rekavši: „Upravo je prestala kiša; zar nije vlažno sjediti vani?" Starica je odgovorila: „Umorna sam i gladna." Odmah sam je pozvala unutra. Zatim sam otišla u kuhinju da joj pripremim hranu. Gost je upravo tog dana otišao iz moje kuće, a preostala hrana je još uvijek bila topla. Donijela sam je starici i rekla: „Molim vas, jedite."
Čavrljala je sa mnom dok je jela i pitala me zašto vučem jednu nogu dok hodam. Ispričala sam joj šta se dogodilo 17 godina ranije, uzdahnula i rekla da sam pretrpjela puno patnje.
Pogledala me je i rekla: „Znam nešto što ti može pomoći. Želiš li da ti bude bolje?" Uzviknula sam: „Naravno da želim da mi noga ozdravi!" Starica je rekla: „Imam ovdje knjigu. Imaš li hrabrosti da je pročitaš?" U to vrijeme, Komunistička partija Kine (KPK) je žestoko progonila Falun Dafa. Rekla sam da se ne bojim. Iz male žute platnene torbice izvadila je knjigu. Uzela sam je od nje i vidjela da je to knjiga o Falun Dafa, upravo o temi o kojoj sam slušala na televiziji. Prelistala sam je na trenutak i rekla: „Ova knjiga je zapravo divna. Zašto bi se, pobogu, neko tome protivio?"
Starica je završila s jelom i rekla: „Ako želiš pročitati knjigu, možeš je zadržati; možda će ti noga ozdraviti." Odlučila sam je zadržati. Ponovo sam otvorila knjigu nakon što je otišla. Vau, bio je to zaista prizor za vidjeti. Knjiga je zračila blistavom, sjajnom svjetlošću. Iza svakog pojedinog znaka ležao je još jedan znak; svaki znak je bio u stalnom pokretu — pomicao se i svjetlucao poput valova jezera duginih boja. Iz samih središta, širili su se prema van u radijalnom naletu, sloj po sloj, u neprestano razvijajućoj kaskadi. Iza znakova ležalo je još znakova, a iza njih, još više, sloj po sloj, beskonačno i bez kraja. Ljudski jezik to zaista ne može opisati.
Spustila sam knjigu i požurila van, nadajući se da ću sustići staru ženu i pitati šta se događa. Moj muž je rekao: „Prekasno je, sada je nećeš stići." Pomislila sam da sigurno mogu sustići staricu jer su sve kuće u selu prizemne, s otvorenim, međusobno povezanim stazama. Kad jednom pogledate sve jasno vidite. Ipak, još uvijek nisam mogla pronaći staricu iako sam trčala u svim smjerovima.
Nastavila sam čitati kad sam se vratila kući. Tri ili četiri dana kasnije, u mojoj osakaćenoj nozi počela sam osjećati kao da po njoj pužu insekti. Skinula sam hlače i pretražila, ali nisam ništa vidjela. Ovaj fenomen je trajao tri mjeseca; kad god sam čitala knjigu, osjećala sam se kao da mi po nozi pužu insekti.
Starica se kasnije vratila. Ispričala sam joj o ovom fenomenu. Rekla je: „Upravo tako treba biti. Falun Dafa Učitelj se brine za tebe. Samo nastavi čitati. Dobro se brini o knjizi, jer ti može spasiti život!" Nikada više nisam vidjela tu staricu.
Nastavila sam čitati knjigu, a tri mjeseca kasnije bol je prestala. Šest mjeseci kasnije moja noga je bila posve normalna. Sada su mi obje noge potpuno iste. Vjerujem da je Učitelj poslao besmrtnicu da mi donese Zhuan Falun, dajući mi novi život.
Sada često razgovaram s ljudima i pričam im o čudesnim stvarima koje sam doživjela, i da je Falun Dafa dobar, a progon pogrešan. Također pomažem ljudima da se odreknu članstva u Komunističkoj partiji Kine (KPK) i njenim pridruženim organizacijama, čime im pomažem da se distanciraju od KPK i izbjegnu katastrofu.
Neki ljudi su vjernici. Njima je obično lakše da prozru propagandu i laži KPK, i obično im mogu pomoći da shvate da je Falun Dafa dobar. Sva ova mudrost dolazi od Učitelja. Učitelj je uredio da ti predodređeni ljudi od mene čuju istinu.
