„Trnoviti greben” pojavljuje se u Putovanju na Zapad. Na svom putu po spise, redovnik Tang i njegovi učenici suočili su se s ukupno 81 kušnjom; „Trnoviti greben” bila je 52.
Mnogi se čitatelji ne sjećaju ove kušnje živo, jer u „Trnovitom grebenu” nema ni demonskih kraljeva s nadmoćnom moći ni okrutnih, mučnih nevolja. Umjesto toga, čini se da je to mjesto mira i harmonije, gdje duhovi biljaka i drveća tretiraju redovnika Tanga s najvećim poštovanjem. Koristeći rasprave o poeziji i filozofiji kao izgovor, postavili su mu zamku.
Četiri duha drveća preobrazila su se u stare besmrtnike, a njihov govor bio je ispunjen profinjenim, elegantnim riječima dok su raspravljali o zen filozofiji i poeziji s redovnikom Tangom. Nije bilo ni traga demonske energije u svakoj njihovoj gesti. Naprotiv, činilo se da su prosvjetljeniji od učenjaka smrtnog svijeta.
Što se tiče poezije redovnika Tanga i rasprave o zenu, svi duhovi su ga hvalili, govoreći: „Sveti redovnik posjeduje izvanredan talent i duboko razumijevanje zena! On je uistinu drevni Buda zen loze!" Uranjajući u maglom obavijenu Pustinju drvenih duhova, slušajući profinjene razgovore i okružen laskanjem, redovnik Tang je na trenutak zaboravio opasnosti svog putovanja na zapad i spustio gard.
Ipak, upravo je ova atmosfera „poštovanja” i „spokoja” činila najsmrtonosniji aspekt ove kušnje – suptilnu zamku osmišljenu da polako nagriza njegovu odlučnost da dovrši hodočašće pod krinkom naizgled dobroćudnog okruženja.
Kada se pojavila vila Marelica i priznala svoju ljubav svojom neusporedivom ljepotom, a četiri starješine su se uključile sa strane, ova zamka nježnosti bila je potpuno razotkrivena. Redovnik Tang ostao je postojan u svojim budističkim načelima i odbio je popustiti.
Tek nakon što su ga pronašli njegovi učenici, uspio se osloboditi zapletenosti ljepote i naklonosti. Upravo je tijekom ove kušnje redovnik Tang izrekao one nezaboravne riječi: „Ljudski oblik je teško dobiti, rođenje u Središnjem Kraljevstvu je rijetko, a pravu Dharmu je teško susresti: posjedovati sve troje je blagoslov neusporediv.”
U mojoj kultivaciji Falun Dafa, kako je okruženje postalo opuštenije, primijetio sam da smo se ja i kolege praktikanti oko mene, u različitim stupnjevima, prepustili samozadovoljstvu. Prešli smo od marljivog obavljanja tri stvari na početku, do željnog iščekivanja kraja Fa-ispravljanja i smještanja u običan život – stavljajući kultivaciju po strani. Neki praktikanti su čak počeli uživati u običnom životu, provodeći dane razmišljajući o tome kako poboljšati svoju kvalitetu života.
Obični dani su poput nježne zamke, polako nagrizajući volju praktikanta. Lako je živjeti običan život – sve dok se ne uči Fa, ne komunicira s kolegama praktikantima i prestane posjećivati Minghui.org, život teče uobičajeno.
Kroz učenje Fa, shvatili smo da je svaka minuta vremena koja nam je danas dana osigurana Učiteljevim podnošenjem nemjerljive patnje.
Na mjestima koja ne možemo vidjeti, u zatvorima, pritvornim centrima i logorima za ispiranje mozga, mnogi kolege praktikanti i dalje su progonjeni, dok se Dafa i dalje kleveće i blati. Jednom kada Fa-ispravljanje dođe kraju, bezbrojni neuki ljudi, zajedno s ogromnim skupinama života iza njih, zauvijek će izgubiti svoje živote.
Ako ne uspijemo ispuniti zavjete koje smo dali dolaskom na ovaj svijet, kakav ćemo ishod dočekati? Kako da ne iskoristimo vrijeme i marljivo napredujemo?
Razmišljajući o vlastitom kultivacijskom putu, prepoznao sam mnoge duboko ukorijenjene vezanosti u sebi – a sve su nastale nakon što sam popustio u svojoj praksi. Izlažem ove vezanosti i nedostatke svjetlu, radeći na njihovom uklanjanju, i dijelim ovo iskustvo s kolegama praktikantima kako bismo se međusobno potaknuli.
Koristiti fiksne „točke razgovora” za objašnjavanje istine
Kad sam u prošlosti objašnjavao istinu o Dafa, nisam se usudio govoriti, niti sam znao kako. Kasnije sam naišao na iskustva kolega praktikanata na Minghui, gdje su neki podijelili učinkovite načine za objašnjavanje istine – kako izgraditi odnos, gdje započeti razgovor i kako potaknuti ljude da istupe iz KPK.
Nakon što sam ih pročitao, osjećao sam se kao da sam pronašao blago; zapamtio sam ih i, uz nekoliko manjih prilagodbi, razvio vlastite načine za objašnjavanje istine. Kasnije, kad sam ih koristio, pokazali su se vrlo učinkovitima. Kad su me kolege praktikanti hvalili, čak sam im dijelio savjete.
Postupno sam shvatio da kada sam koristio isti skup točaka razgovora neselektivno s različitim skupinama ljudi, neki bi neočekivano iznijeli prigovore, a ja bih se osjećao zaglavljeno, teško mi je bilo nastaviti, ili se neki jednostavno ne bi složili sa mnom.
Shvatio sam da mi je pohvala udarila u glavu i da mi je srce bilo dirnuto. Spašavanje ljudi pretvorio sam u rutinski zadatak. Bez obzira na to koga sam susreo, pokušavao sam primijeniti skup teorija u razgovoru s njima i bio sam previše fiksiran na svoja prošla iskustva.
Ali spašavanje ljudi nije nešto za što možete slijediti predložak, nije tako lako. Samo istinskim djelovanjem iz suosjećanja, istinskom željom za njihovim dobrom, možemo učinkovito objasniti istinu, raspršiti njihovu zbunjenost i istinski ih spasiti.
Mudrost koju nam je Dafa otvorio sigurno obuhvaća mnogo više od samo jedne, usamljene metode za objašnjavanje istine. Posjedujemo mudrost i sposobnost da se nosimo s bezbrojnim promjenama. Ključ leži u tome hoćemo li u to uložiti svoje srce – ne smijemo se fiksirati na vlastita prošla iskustva.
Mentalitet hvalisanja
Nekada sam imao snažnu žudnju za hvalisanjem. Čim bih predao članak za Minghui, željno bih iščekivao njegovo objavljivanje, provjeravajući stranicu svaki dan. Ako ne bi bio objavljen, osjećao bih se potišteno; kad bi bio objavljen, osjećao bih se samozadovoljno, misleći kako su moji uvidi duboki i kako dobro razumijem stvari.
Dugo sam ostao zarobljen unutar uskih granica svog prethodnog razumijevanja – toliko da bih čak i godinama kasnije ponovno posjećivao te stare spise i ponovno se prepuštao pohvali sebe.
Bio sam okružen i skupinom ljudi koji bi me hvalili, govoreći mi da sam „talentiran”, da mi je „Nebesko oko otvoreno na visokoj razini” i da mi je „xinxing visok, a prosvjetljenje izvrsno” – uživao sam u tim komplimentima.
Potvrđivanje sebe
Dok sam razmjenjivao iskustva s praktikantom, jednom sam čuo nekoga kako priča o progonu koji je prethodno pretrpio. Međutim, tijekom naše rasprave, opširno je govorio o vlastitim postupcima – kao da se s ljubavlju prisjeća kako se ponašao u tom teškom okruženju. Ipak, shvatio sam da je zapravo potvrđivao sebe, a ne Dafa.
Suprotno tome, također sam svjedočio kako je praktikantica mirno i spokojno ispričala kako je probila progon oslanjajući se na ispravne misli. Dok je govorila mirnim, nepokolebljivim glasom, opisala je muke koje je pretrpjela i kako ih je preživjela kroz svoju ispravnu vjeru u Dafa. Moje Nebesko oko je opazilo da Učiteljevo Zakonsko tijelo koje stoji pored nje lije suze. U tom trenutku, i ja sam bio ispunjen bezgraničnom zahvalnošću Učitelju i s nepokolebljivom vjerom u Dafa.
Minghui je prethodno objavio poseban članak pod naslovom “Slijediti zahtjeve Učitelja: kultivirajte se marljivo kao na početku”, što me je duboko inspiriralo kad sam ga pročitao. Osjetio sam snažnu potrebu da dovršim svoje iskustvo, makar samo kao upozorenje sebi da ne nastavim tonuti u samozadovoljstvo.
Kolege praktikanti, nemojmo tonuti u samozadovoljstvo u našim životima; napredujmo zajedno!
Članci u kojima kultivatori dijele svoja razumijevanja obično odražavaju percepciju pojedinca u određenom trenutku na temelju njegovog stanja kultivacije, a ponuđeni su u duhu omogućavanja međusobnog uzdizanja.
