Prije više od 10 godina, zatvor za žene u provinciji Shandong je osnovao 11. odjeljenje za pritvaranje Falun Gong praktikantica i drugih vjernica. Većina praktikantica služi svoju cijelu kaznu u tom odjeljenju.
Ovo 11. odjeljenje djeluje kao zatvor unutar zatvora. Zgrada je okružena pet metara visokom elektrificiranom metalnom ogradom. Regularne zatvorenice su odabrane od strane stražara da pomažu u zlostavljanju praktikantica. Iako su sva vrata ćelija u 11. odjeljenju čvrsto osigurana, često se iznutra mogu čuti vriskovi i plač.
Ispiranje mozga
Čak i prije nego što se praktikantica prebaci iz pritvorskog centra u zatvor, zatvorenice u 11. odjeljenju se sastaju kako bi pregledale informacije o svakoj praktikantici i uspostavile detaljan plan.
Novopridošlice se smještaju u jednu od mnogih malih soba lociranih na zapadnoj strani prvog ili drugog sprata radi pranja mozga. Sve praktikantice se moraju skinuti gole kako bi bile pretražene dok ih stražari promatraju izvana. Tipično, dvije do tri zatvorenice su dodijeljene da „rade na" svakoj praktikantici.
Neke zatvorenice koje su prakticirale Falun Gong su „transformirane" u zatvoru i postale kolaboracionistice. Bile su svjesne da su određene praktikanti pod prisilom pisale izjave o garanciji. U nastojanju da ti praktikanti zaista odustanu od svoje vjere, kolaboracionisti su osmislile neke nove tehnike za njihovo mučenje.
Zatvorenici i kolaboracionisti bi počele klevetanjem Falun Gonga, a zatim bi pritiskale praktikante da redovno pišu izjave o garanciji i izvještaje o mislima. Kolaboracionistica Fu Guiying je naredila da izvještaji o svom razmišljanju moraju počinjati sa „Dragi stražaru", nakon čega slijede dijelovi koji kleveću Falun Gong sa „dokazima" i obrazloženjem. Na kraju izvještaja, moralo se osuditi Falun Gong i zahvaliti stražaru.
Zatvorenica Fu nije dopuštala onima u svojoj ćeliji da spavaju ako prethodno nisu završile svoj izvještaj o mislima. Praktikanticama koji nisu „izdali" druge praktikante u svojim izvještajima također nije bilo dopušteno spavati i bile su prisiljene stajati i nastaviti pisati u toaletu pod vrlo slabim svjetlom.
One koji su odbile da se „transformišu" bile su prisiljene da sjede nepomično na maloj stolici, primorane da gledaju video snimke koji kleveću Falun Gong, bile premlaćivani, tjerane da trpe duge sate stajanja danima ili čak mjesecima, i/ili im je uskraćen pristup toaletu.
Nekim praktikanticama su polomljeni prsti ili ruke kada su im zatvorenice uvrtale udove. Gospođa Zhou Dongdong i gospođa Liu Suqin su bile teško mučene, a zatvorenice su im zatim prijetile da će ih prisiliti da uzimaju lijekove koji oštećuju nervni sistem. Nekoliko praktikantica je hospitalizovano radi prisilnog hranjenja nakon što su odbile jesti hranu koja je bila pomiješana s lijekovima.
Mnoge ovisnice o drogama su prebačene u 11. odjeljenje kako bi tukle praktikantice. U pokušaju da udovolje stražarima i smanje svoje kazne, pribjegavale su svim vrstama taktika za progon praktikantica. Jedna zatvorenica je napisala klevetu o Falun Gongu na maloj stolici i naredila praktikanticama da sjede na njoj. Ako bi odbile da se povinuju, bile bi prisiljene stajati dugo vremena.
Praktikanticama je često bilo zabranjeno korištenje toaleta, posebno nakon buđenja ili prije i poslije doručka i ručka. Praktikanticama je davano samo vrlo kratko vrijeme poslijepodne za korištenje toaleta. Ako bi propustile tu priliku, bilo im je uskraćeno korištenje toaleta noću. Mnoge od njih su završile sa zatvorom, bolovima u trbuhu i crijevnom opstrukcijom. Jedna je praktikantica dobila visok krvni pritisak i glavobolje i morala je biti hospitalizirana.
Svako jutro u 8 sati, svih 200 zatvorenica u odjeljenju je moralo prisustvovati predavanjima i gledati video snimke koji kleveću Falun Gong. Svaki dan, kapetan je držao govor, a zatvorenice su pažljivo nadzirale praktikantice kako bi bile sigurne da ni jedna ne spušta glavu kada se puštaju video snimci.
Nakon što su zatvorenice bile poslane natrag u svoje ćelije u 11:30 sati, kapetan svake ćelije bi vodio diskusiju, i svi su morale ustati i doprinijeti. Samo kapetanima i zatvorenicama koji su „dobro obavile posao" bilo je dopušteno da odrijemaju. Praktikantice su morale pisati izvještaje o mislima, dok su ih druge zatvorenice pažljivo promatrale kako bi ih spriječile da gledaju kroz prozor ili da zadrijemaju. One koji su bile nepismene su učene kako pisati, a zatim su prisiljavane da vježbaju pisanje tokom slobodnog vremena. Prepisivanje od drugih nije bilo dopušteno. Sve su morale predati svoje izvještaje na pregled i izvršiti izmjene ako određeni dijelovi „nisu prošli".
Nove zatvorenice su morale pisati izvještaje o svom razmišljanju svaki dan dva do tri mjeseca prije nego što je zahtjev smanjen na dva puta sedmično, a kasnije jednom sedmično. Međutim, standard je podignut – morao je biti „dubok" i najmanje pet stranica dug. Ovo je trajalo oko godinu dana prije nego što je smanjeno na jednom svake dvije sedmice, i na kraju na jednom mjesečno, ali je zahtijevana dužina narasla na preko 10 stranica uz ponovljene revizije.
Poslijepodne se provodilo gledanje „edukativne" video snimke koji kleveću Falun Gong i čitajući izvještaje o mislima. Ako su zatvorenice smatrale da je nečiji izvještaj o svom razmišljanju nezadovoljavajući, prisilile bi praktikanticu da stoji ili bi je odvukle u toalet i tukle. Jedna je mlada praktikantica bila drogirana i često premlaćivana. Druga je mlada praktikantica bila ponižavana pred drugima tokom tuširanja.
Sve u odjeljenju su bile prisiljene da nauče kako pokazati svoju „zahvalnost" zatvoru i „žaljenje" zbog prakticiranja Falun Gonga prolijevanjem suza. One koji nisu mogle plakati su kritikovane zbog nedostatka osjećaja.
Gospođa Sui Ying iz grada Qingdao je osuđena na tri i po godine zatvora u maju 2019. Nakon što je odbila da se „transformiše", stražarke su naredile zatvorenicama da je tuku. Kada je u znak protesta vikala „Falun Dafa je dobar", zatvorenice su je prikovale za zemlju i začepile joj usta krpom koja se koristila za čišćenje toaleta. Usne su joj popucale i krvarile. Zatvorenice su joj također pritisnule stolicu na noge, što je rezultiralo jakim otocima. Iako je bila savršeno zdrava, stražari i zatvorenici su je optužili da je mentalno bolesna i prisilili je da uzima psihijatrijske lijekove koji su je činili deliričnom.
Nekoliko praktikantica je odbilo pisati izvještaje o svom razmišljanju uprkos mučenju. Među njima je bila gospođa Lu Guiling iz grada Weihai, koja je osuđena na 17 godina. Budući da je odbila pisati bilo kakav izvještaj o mislima, bilo joj je zabranjeno razgovarati s drugima ili napuštati ćeliju. Iako joj je kosa posijedjela i zubi joj ispali, gospođa Lu je odbila popustiti.
