Jedna praktikantica je napisala članak povodom Svjetskog dana Falun Dafa i zamolila me da ga lektoriram. Prije nego što je počela prakticirati, podnijela je mnoge teškoće. Kad god čitam o patnji praktikanta prije nego što je naučio Falun Dafa, često mi je teško nastaviti čitati. Ponekad sam morala potpuno prestati čitati.
Dok sam stajala pred Učiteljevom fotografijom prije vježbanja, pala mi je na pamet misao: „Zašto rani dijelovi života praktikanata moraju biti tako jadni?" Došla mi je poruka: „Tako da mogu dobiti Fa." U tom trenutku osjetila sam Učiteljevu neizmjernu milost i suosjećanje.
Falun Dafa prakticiram više od tri desetljeća. Svaki dan učim i memoriram učenja, a ipak se držim mnogih predodžbi. Nakon toliko godina, jedva razumijem pravo značenje patnje.
Postoji jedna kultivacijska priča koju sam jednom pročitala, a zove se „Sveta gorka ruža."
Ozlijeđeni i bolesni prosjak imao je težak život od malih nogu. Nikada nije imao gdje boraviti i uvijek je bio gladan. Ponekad bi se naljutio, osjećajući da je život tako nepravedan, i optuživao je božanska bića na nebu da su okrutna.
Jednog dana susreo je redovnika i odlučio ga svakodnevno slušati kako pjeva Sutru. U jednom trenutku, priznao je redovniku: „Patio sam („jeo gorčinu" na kineskom) svake minute svog života, a ipak ne razumijem što je to točno." Redovnik je ispružio ruku, a na njegovom dlanu procvjetao je šareni cvijet. Cvijet je bio nevjerojatno lijep i lagano se njihao. Prosjak je bio u šoku i širom otvorenih očiju, misleći: „Nikad nisam znao da gorčina izgleda tako dobro." Redovnik je uklonio laticu i pružio je prosjaku: „Probaj, vidi kakvog je okusa." Budući da je cijeli život bio gladan, prosjak je bio naviknut proždirati hranu. Gurnuo je laticu u usta.
Čim je progutao laticu, shvatio je da je lijepa latica izuzetno gorka. Gorčina je postala toliko preplavljujuća da mu je um postao prazan. Pao je na zemlju i borio se u nelagodi.
Redovnik je rekao prosjaku: „Prestani se micati." Čudesno, prosjak je odmah postao nepokretan. Polako, gorčina mu je prodrla u svaki energetski kanal, kost i mišić, i raspršila se. Smirio se i shvatio: „Sva patnja (gorčina) koju sam iskusio u životu nije ništa u usporedbi s gorčinom ove latice."
Redovnik ga je zamolio da ustane. Primijetio je da mu se grba ispravila, ozebline koje su mu prekrivale ruke i noge su zacijelile, i sve njegove razne bolesti su nestale. Njegovo tijelo je bilo čisto i lagano iznutra prema van. Briznuo je u plač, kleknuo i poklonio se redovniku.
Redovnik je pomogao prosjaku da ustane i, mahnuvši rukom, na podu, zidovima i stropu meditacijske sobe u kojoj su se nalazili pojavili su se brojni cvjetovi. Cvjetovi su bili raznih oblika i veličina, sjajili su u živopisnim bojama. Jedinstveni miris cvjetova bio je osvježavajući i umirujući. Redovnik mu je rekao: „Ovo su Svete gorke ruže. One su nastale iz beskonačnih nevolja koje sam pretrpio u životu. Obični ljudi ne mogu stvoriti ovaj cvijet, bez obzira koliko pate, jer će cvijet procvjetati samo uz zaštitu i pomoć ispravne Dharme. Svaka latica cvijeta dolazi iz neizmjerne patnje."
Prosjak je upitao: „Učitelju, zašto ste željeli pretrpjeti svu gorčinu da biste uzgojili ove cvjetove?" „Za živa bića", odgovorio je redovnik svečano, „Od sada ćeš se kultivirati u gorčini, stvarati vlastite Svete gorke ruže i nuditi spasenje bićima."
Učitelj Li Hongzhi je rekao:
“Zato vam ja kažem da muke nisu loša stvar. Ljudi su jedini koji misle da su muke nešto loše, da život pun muka nije srećan život. A za kultivatora, patnja ne samo da će eliminisati karmu, već će mu takođe unaprediti nivo i dovesti do Ispunjenja. Ako kažeš da samo želiš da budeš srećan među ljudskim bićima, i da ne želiš nimalo da se mučiš, vežbajući u udobnosti, onda ti karma neće biti uklonjena, nećeš unaprediti svoj šinšing, i nećeš dostići Ispunjenje. To je ideja.” (“Prvo Fa-predavanje održano u SAD”, prijevod na srpski jezik, Sabrana predavanja širom svijeta I)
Kada nam je Učitelj opetovano i strpljivo otkrivao odnos između patnje i kultivacije, koliko nas je razumjelo? Kada učimo Fa, razmišljamo kao kultivatori. Čim se vratimo u naše obične živote i počnemo patiti, najčešće mislimo da nemamo izbora: „Moram to tolerirati i zauzeti visoku poziciju jer sam praktikant." Fa smatramo ograničenjem, umjesto da vjerujemo da su nevolje dobra stvar i da nas aktivno asimiliraju s Fa. Ne prihvaćamo rado test i ne zahvaljujemo onima koji nam stvaraju probleme.
Nakon što počnemo prakticirati i dok dijelimo iskustva, često govorimo o tome koliko smo patili i koliko smo bili bolesni prije nego što smo naučili praksu, i kako nam je praksa omogućila da ponovno budemo zdravi. Opisujemo blagoslove koje smo primili nakon kultivacije i fokusiramo se na to koliko smo sretni postali zbog prakse.
Ako takvo iskustvo dolazi od novog praktikanta, ili kada objašnjavamo istinu ne-praktikantima, to nije pogrešno. Međutim, za praktikante koji prakticiraju 20 ili 30 godina, nije dobro ako naše razumijevanje Fa ostaje na ovoj razini.
Kada smo potpisali zavjete da ćemo potvrditi Fa prije nego što smo došli na ovaj svijet, Učitelj nas je počeo štititi. Dok smo se reinkarnirali život za životom, On nas je štitio i uređivao naše putove. S ovom logikom, nisu li patnje i gorčina koje smo susreli prije nego što smo dobili Fa bile uređene od strane Učitelja s ciljem eliminacije karme, kako bismo mogli postati praktikanti? Sjetite se da smo samo u ovom životu nakupili ogromne količine karme. Patnja koju doživljavamo utire nam put natrag u naše nebeske domove.
Sada kada smo postali praktikanti, hoćemo li i dalje imati na umu patnju i stalno o njoj govoriti kako bismo pokazali koliko smo sretni što smo blagoslovljeni u običnom društvu? Kada govorimo o nevoljama prije nego što smo počeli prakticirati, i najmanji nagovještaj da su one nepravedne smatra se prigovaranjem Učiteljevom aranžmanu za nas. Patnja koju smo podnijeli nije otplatila ni trunku duga koji smo imali u prošlim životima, jer je Učitelj preuzeo većinu toga za nas.
Stoga, kada pišemo o našem iskustvu prije kultivacije u Dafa, trebali bismo pisati sa stanjem uma jednog kultivatora. Trebali bismo izraziti zahvalnost Učitelju što je eliminirao našu karmu, izvukao nas iz Pakla i očistio nas tako da smo dovoljno dostojni da slušamo Fa. Zaista je vrijedno da razmislimo o tome koliko je naših misli ispravnih božanskih misli, a koliko ljudskih predodžbi.
Učitelj je rekao:
“Što se tiče vas, učenika Dafe, što je kraj bliži, vi treba bolje da idete svojim putevima, koristeći vreme da dobro kultivišete sebe. Kad obavite mnoštvo stvari, možda ćete naći, ako se osvrnete na njih, da je sve to izvedeno ljudskim načinom razmišljanja. Kad ljudsko biće radi ljudske stvari, i stvari se ne rade s ispravnim mislima, u tim stvarima neće biti nikakve moćne vrline učenika Dafe. Drugim rečima, kako to bogovi vide, to je samo zamajavanje—nije moćna vrlina, nije kultivacija—iako ste to obavili.” (“Učenici Dafe moraju učiti Fa”, prijevod na srpski jezik, Sabrana predavanja širom svijeta XI)
Neki od nas radili su Dafa posao s ljudskim stanjem uma. Ako nismo u stanju odlučiti hoćemo li biti „sretni dok patimo" ili ćemo težiti „blagoslovima na zemlji", ne možemo se transformirati iz ljudskog u božansko, jer ne uspijevamo gledati na stvari s ispravnim mislima.
Gore navedeno temelji se na mom trenutnom razumijevanju. Molim vas, ljubazno ukažite na sve što nije utemeljeno na Fa.
Članci u kojima kultivatori dijele svoja razumijevanja obično odražavaju percepciju pojedinca u određenom trenutku na temelju njegovog stanja kultivacije, a ponuđeni su u duhu omogućavanja međusobnog uzdizanja.
