Počeo sam vježbati Falun Dafa (Falun Gong) u veljači 1998. Kronična bolest koja me mučila više od 30 godina je nestala. Nakon što su svjedočili mojim pozitivnim promjenama, mnogi ljudi koji su me poznavali počeli su vježbati.
Počinjem vježbati
Uvijek sam sebe smatrao introvertom i vjerovao sam da mi nedostaju organizacijske vještine. Kada je Falun Dafa prvi put predstavljen u našem području, bilo je samo nekoliko praktikanata i nije bilo koordinatora. Neki praktikanti su me zamolili da preuzmem poziciju koordinatora, ali sam odbio. Jedan praktikant me uvjerio: „Nije to tako komplicirano kao što misliš. Samo donesi radio u park svako jutro i vježbaj. Oni koji su zainteresirani će se pridružiti. Pokušaj odgovoriti na njihova pitanja, a ako ne znaš odgovor, posudi im primjerak Zhuan Faluna.“
Odlučio sam pokušati jer praktikanti trebaju pomagati drugima. Možda je to aranžirao Učitelj. Bilo nas je manje od deset. Kako je sve više ljudi počelo vježbati, potražnja za knjigom Zhuan Falun je rasla. Uspjeli smo nabaviti cijelu kutiju, a svaki primjerak je preuzet u roku od nekoliko dana.
Do srpnja 1999. godine, broj praktikanata u našem gradu porastao je na preko 200. Svako naše vježbalište ugostilo je preko 80 praktikanata koji su vježbali ujutro. Razgovarali smo o našim kultivacijskim iskustvima i pričama. Mnogi su se oporavili od raka ili kroničnih zdravstvenih stanja ubrzo nakon što su počeli vježbati. Bili smo sretni i zahvalni na Učiteljevoj dobrodušnosti.
Od plašljivog do otvorenog
Od djetinjstva sam bio plašljiv i nesiguran u sebe. Kada je Komunistička partija Kine (KPK) počela progoniti Falun Dafa, bio sam prestrašen i nisam znao kako reagirati. Drugi praktikanti su također bili zbunjeni, pa su obraćali pažnju na to kako su koordinatori reagirali.
Policajac iz naše lokalne policijske postaje mi je prišao: „Vlada je zabranila Falun Dafa, i mi ne možemo ništa učiniti. Možete vježbati kod kuće, ali nemate šanse ako vježbate javno. Nadamo se da ćete surađivati.“
„Što mislite pod tim?“ odgovorio sam.
„Vi ste vođa Falun Dafa praktikanata u našem gradu, pa morate jasno iznijeti svoj stav. Također, dajte nam popis imena praktikanata u našem području.“
Pomislio sam, ja sam dobra osoba i slijedim Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju, nisam učinio ništa loše! Zašto bih surađivao s ovim progonom? Ne mogu govoriti protiv svoje savjesti i izdati Učitelja i Dafa.
Odgovorio sam: „Nemamo vođu. Svi praktikanti dolaze sami. Nema popisa imena, a mnogi od nas su stranci.“
On je odgovorio: „Kažete da niste glavna osoba, pa kako to da samo vi puštate radio ujutro i postavljate plakate?“
„Tako vježbam čak i kad sam jedini tamo. Ništa ne organiziram, ljudi jednostavno dolaze.“
„Možete sada otići, razgovarat ćemo o tome kasnije“, odgovorio je.
Nekoliko dana kasnije, lokalni šef policije došao je na moje radno mjesto. Ne gubeći vrijeme na formalnosti, rekao je: „Vježbate li još uvijek Falun Dafa?“
Ne znam gdje sam pronašao hrabrost, ali sam odlučno odgovorio: „Da, vježbam! Svi znaju da sam imao mnogo zdravstvenih problema, a ozdravio sam nakon što sam počeo vježbati! Kad bi moj život ovisio o korištenju boce s kisikom, a vi mi rekli da imate naredbu da kisik nije dopušten, bih li vam dopustio da mi izvučete cijev za kisik?“ Napustio sam sobu. Dok sam silazio niz stepenice, osjećao sam se kao da hodam po oblacima. Moje tijelo je bilo lagano, a osjećaj nevjerojatan. Znao sam da mi Učitelj pomaže.
Kasnije sam saznao da je netko iz višeg menadžmenta rekao šefu policije: „Te riječi su došle od obično plašljive osobe; ne možemo poreći moć Falun Dafa.“
Došlo je do promjene vodstva u našoj lokalnoj policijskoj postaji 2000. godine. Jedne večeri nakon večere, primijetio sam nekoliko sjenovitih figura ispred prozora. Izašao sam provjeriti i vidio dva policajca kako proviruju unutra. Rekao sam: „Uđite unutra ako mi imate nešto reći. Zašto stojite ovdje?“ Izgledajući pomalo neugodno, slijedili su me unutra.
„Recite što želite reći“, rekao sam im.
Jedan od policajaca bio je moj bivši školski kolega iz srednje škole. Pokazao je prema svom partneru i rekao: „Ovo je naš novi vođa, želio vas je upoznati i saznati situaciju.“ Upitao me je: „Vježbate li još uvijek Falun Dafa?“
„Naravno da vježbam, kako ne bih vježbao nešto tako dobro? Vi ste moj stari školski kolega, pa znate koliko mi je zdravlje bilo loše. Sada sam zdrav zahvaljujući Falun Dafa. Kako bih ga uopće mogao napustiti? Obojica znate da su praktikanti dobri ljudi i korist za društvo. Nadam se da ćete pročitati Zhuan Falun i sami se uvjeriti kakva je to dobra praksa.“
Novi vođa je naglo ustao i rekao mom bivšem školskom kolegi: „Nema smisla pokušavati razgovarati s praktikantom.“
Rekao sam: „Pa zašto ste ovdje? Ako vam ikada zaista zatreba pomoć, dat ću sve od sebe. Ako me tražite jer vježbam Falun Dafa, molim vas, nemojte dolaziti. Već je kasno — trebali biste otići.“
Brzo su otišli.
Bio sam zapanjen onim što sam im rekao — odakle su došle te riječi? Obično mi je vrlo teško dovršiti rečenice, a ipak sam imao toliko toga za reći dvojici policajaca i nisam imao straha. Postalo mi je jasno da je jedini način da mi praktikanti zaštitimo Dafa učenje Fa i ozbiljno shvaćanje kultivacije. Ispravnim mislima možemo razotkriti klevete i spletke KPK. Učitelj nas uvijek štiti.
Preuzimanje odgovornosti
Lokalnim praktikantima nedostajala je mogućnost izrade Falun Dafa materijala za tisak, pa sam preuzeo odgovornost kontaktiranja praktikanata u drugim gradovima kako bih ih nabavio. Preuzeo sam dužnosti koordinatora u još dva grada — što radim i danas.
Moja misao je bila jednostavna, ozdravio sam jer vježbam Falun Dafa. Mnogi ljudi pate. Želim dati sve od sebe da im Falun Dafa materijali budu dostupni, kako bi i oni mogli imati koristi od kultivacije.
Gotovo godinu dana sam jednom tjedno putovao 80 kilometara motociklom kako bih preuzeo i dostavio Falun Dafa materijale za tisak.
Kako je potražnja za Dafa informacijama rasla, uz pomoć iskusnih praktikanata, naš grad je uspostavio tiskaru. Tijekom dana, radio sam na svom štandu dok sam kupcima pričao o Falun Dafa. Noću sam nalazio vremena za distribuciju informacija o Falun Dafa. Prije kultivacije, bio sam toliko plašljiv i prestrašen da sam se bojao hodati ulicom čak i usred bijela dana. Nakon što sam počeo vježbati, više se nisam bojao sam ići na nepoznata mjesta daleko od kuće noću. Ponekad, kad sam kasno noću hodao planinskim cestama, šuštanje lišća, zvižduk vjetra i krik divljih životinja naježili su mi kosu. Recitirao bih Učiteljevu pjesmu:
“Dafa ne napušta tijelo,
srce njeguje Zhen-Shan-Ren;
U Svijetu je veliki Arhat,
duhovi i aveti jako se boje.”
(“Moćna vrlina”, Hong Yin)
Također sam zamišljao sebe kao moćno božanstvo koje sjaji blistavom svjetlošću. Moj strah se rastopio.
Učitelj me štiti
Tijekom pandemije COVID-a, doživio sam tešku nevolju karme bolesti dok smo se supruga i ja brinuli za našeg unuka. Imao sam groznicu, glavobolju i žareću bol u desnoj nozi. Do sljedećeg jutra, desna noga mi je bila natečena i ljubičasta. Te noći sam pomislio: karma bolesti ovakvog intenziteta nije slučajnost, mora postojati nešto što trebam poboljšati u svojoj kultivaciji. Međutim, nisam mogao identificirati problem. Pa sam rekao: „Učitelju, imam karte za vlak za povratak kući, ako budem imao groznicu, moji članovi obitelji koji nisu praktikanti će se bojati zaraze, i neće mi biti dopušteno otići. Mogao bih biti u karanteni. Molim vas, pomozite mi.“
Dok sam meditirao, vidio sam dječaka starog oko tri godine kako meditira sa mnom. Rekao sam sebi da ga ne uznemiravam. Dječak se ponovno pojavio, a ova vizija je trajala oko minutu. Do sljedećeg jutra, sva moja nelagoda je nestala. Uspjeli smo se vratiti kući nekoliko dana kasnije.
Ubrzo nakon što sam se vratio kući, noge su mi ponovno natekle, gore nego prošli put. Desna noga mi je bila dvostruko veća od normalne. Koža oko peta se ljuštila i curio je žuti gnoj. Zahvaćena područja su bila izuzetno svrbežna. Nisam se bojao. Rekao sam Učiteljevom portretu: „Spor sam u prosvjetljenju, ova karma bolesti izravno utječe na moju kultivaciju — ne mogu sjediti prekriženih nogu da meditiram. Ne mogu pronaći svoj problem, molim Učitelja za nagovještaj, kako bih se mogao ispraviti. Hvala Vam, Učitelju.“
Te noći, sanjao sam živopisan san. Veliko božanstvo je pokazalo na mene dok je govorilo Učitelju — vidio sam samo Učiteljevu sjenu — i reklo: „Pustite ga.“ Odjednom sam čuo ljubazan i odlučan glas kako govori: „Ne! Ne možemo ga pustiti, on je ovdje s misijom.“ Prepoznao sam glas! Bio je to Učitelj! Shvatio sam da mi je Učitelj ponovno spasio život.
Kad sam se probudio, lice mi je bilo prekriveno suzama. Pomislio sam: „Učitelju, sada shvaćam koje su moje pogreške.“ Ovih nekoliko godina bio sam zauzet brigom o svom unuku. Nisam puno sudjelovao u aktivnostima Fa-ispravljanja. Nisam ispunjavao svoju misiju i zavjete, a stare sile su to iskoristile. Učitelj me samo ohrabrivao, čak i kad sam pogriješio. Nevjerojatno, do sljedećeg jutra, sva oteklina na mojim nogama je nestala. Duboko sam zahvalan Učitelju!
Još uvijek imam mnogo svjetovnih vezanosti; neke prepoznajem, a druge tek trebam otkriti. Možda mi je Učitelj ostavio malu količinu poteškoća kako bih se mogao uzdići na temelju Fa. Bez obzira na poteškoće koje me čekaju na mom kultivacijskom putu, želim uvjeriti Učitelja da ću se još više truditi kultivirati. Moja odlučnost da radim tri stvari je nepokolebljiva, i odlučan sam vratiti se u svoj pravi dom s Učiteljem.
Prošlo je 28 godina, obilježenih i glatkim prolazima i teškim razdobljima. Učitelj me čuvao tijekom svakog koraka koji sam poduzeo i štitio me cijelim putem. Ne bih stigao do ovoga gdje sam sada bez Učiteljevog dobrodušnog spasenja. Moja jedina želja je marljivo se kultivirati, dovršiti svoju misiju i ispuniti svoj zavjet kao Dafa praktikant.
