Prakticiram Falun Dafa (poznat i kao Falun Gong) više od 20 godina i vodila sam se principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Otkako je Komunistička partija Kine (KPK) započela progon Falun Dafa, kolege praktikanti i ja smo pratili napredak Fa-ispravljanja čineći tri stvari koje praktikanti trebaju činiti i pomažući Učitelju spasiti ljude.
Iako sam bila u naizgled stabilnom stanju, nesvjesno sam popustila u kultivaciji. Zapravo sam se više fokusirala na izvršavanje zadataka nego na kultiviranje. Prije nekoliko godina, zapela sam u kultivaciji i protraćila mnogo dragocjenog vremena. Danas bih željela razmisliti o onome što se dogodilo i o svojoj obnovljenoj ustrajnosti u dobrom hodanju posljednjim dijelom svog kultivacijskog puta.
Sve je počelo s jednom praktikanticom koja mi je nekada bila dobra prijateljica, i brinule smo jedna o drugoj. Međutim, nakon što je bila smještena u logor prisilnog rada kao rezultat progona Falun Gonga, a zatim puštena, postala je neprijateljski nastrojena prema meni. Bila je zlobna prema meni i koristila je svaku priliku da mi oteža nastavak kultivacije i obavljanje posla vezanog za objašnjavanje istine o Falun Dafa ljudima.
Na primjer, prekinula je moj kontakt s drugim praktikantima, stvarala je sukobe među nama i pokušala me izbaciti iz Dafa projekata objašnjavanja istine kako bi me izolirala. Drugi praktikanti su vjerovali da mi nanosi štetu, ali nitko nije želio razgovarati s njom.
Kada je ponovno uhićena, pratila sam njezinu obitelj u Odjel za unutarnju sigurnost kako bih zatražila njezino puštanje. Kada se vratila, nastavila je s onim što je radila, samo što je bila manje očita. Pokušala sam se nekoliko puta suočiti, ali svaki put bi se povukla. Njezino lukavo ponašanje smatrala sam odbojnim. Krajem 2019., nakon što me izbacila iz još jednog projekta objašnjavanja istine, više nisam željela imati ništa s njom.
Zapravo, prije toga, moj šinšing je već razvio ozbiljan problem. Smatrala sam svoje kultivacijsko okruženje previše kompliciranim, a politiku među praktikantima iscrpljujućom. Ponašanje mnogih praktikanata smatrala sam neprihvatljivim i sumnjala sam da nisu u ispravnom kultivacijskom stanju. Često sam se pitala: „Je li ovo praktikant? Je li ovo grupa praktikanata?"
Iako nisam ništa rekla, moj um je bio pun negativnih misli prema drugima. Bila sam duboko razočarana u svoje kolege praktikante i počela sam se osjećati obeshrabreno.
Moje stanje je bilo izuzetno opasno, jer je u konačnici moglo poljuljati praktikantovu ispravnu vjeru u Učitelja i Fa. Dakle, kada je ova praktikantica učinila te stvari koje su me povrijedile, to je postala posljednja kap koja me slomila. Moje srce to više nije moglo podnijeti, i bila sam na rubu sloma. To razdoblje je bila najniža točka u mojoj kultivaciji.
Čak i kada sam bila nezakonito pritvorena, nisam bila toliko obeshrabrena, pa čak ni kada me policija progonila, nisam gajila zamjeranje prema nijednom od njih. Ali u to vrijeme, mučile su me loše misli, uglavnom zamjeranje i ljubomora, i nisam se mogla osloboditi od njih.
Naišla sam na Učiteljeve članke o tome kako bi se trebalo gledati unutar sebe kada se s nekim nepravedno postupa, i nisam se mogla suzdržati da se ne požalim: „Učitelju, trebam li gledati unutar sebe pred osobom koja me pokušava spotaknuti u kultivaciji i dovesti me u slijepu ulicu?" Znala sam da je ta misao izuzetno nepoštovanje prema Učitelju, pa sam shvatila da nešto temeljno nije u redu s mojom kultivacijom.
Učitelj mi je pomogao vratiti dobrodušnost
Iznevjerila sam Učitelja i uzrokovala mu toliko brige. S neizmjernom milošću, Učitelj mi je vratio misli dobrodušnosti, pomogao mi je izvući se iz opasnosti i dopustio mi da se vratim u ispravno stanje kultivatora.
Jednog dana, vozila sam se u autu s obitelji. Moja nećakinja je gledala u svoj mobitel, hihotajući se. Pitala sam je: „Mala, što to gledaš da je tako smiješno?"
Rekla mi je da je to mjuzikl pod nazivom „Čajanka maćeha". U Disneyjevim animacijama poput Snjeguljice i Zlatokose, svaka princeza je imala maćehu koja joj je nanosila štetu. U ovom mjuziklu, sve maćehe su se okupile i izjavile kako su obrazovale i ljubazno postupale s princezama. Njezino licemjerno ponašanje smatrala je smiješno zabavnim.
Moja nećakinja je rekla: „Princeze su tako dobre. I ja želim biti princeza!" Pitala sam je zašto, a ona je odgovorila: „Zato što su dobroćudne, hrabre i dobrodušne."
Pitala sam je: „Nije li dobroćudno i dobrodušno isto?"
Rekla je da nije, i dodala: „Zato što je svaka princeza imala maćehu koja joj je nanosila štetu, ali princeze nisu marile. Nisu marile i nisu mrzile svoje maćehe."
Djetetove riječi su me duboko dirnule i navele me da razmislim o tome. Pitala me je: „Teta, želiš li biti princeza?"
Zastala sam, a zatim sam s osmijehom odgovorila: „Daleko sam od toga."
Djetetov izraz lica odjednom je postao vrlo ozbiljan. Pogledala je naprijed i čvrsto rekla: „Princeze su princeze. One imaju izniman karakter."
Čuvši riječi „izniman karakter" glasno i jasno, briznula sam u plač. Vrlo dobro sam znala da Učitelj koristi djetetova usta kako bi mi ukazao na moj problem! Učitelj se nadao da ću imati „izniman karakter".
Zbog nagomilanog zamjeranja, čak i nakon što sam shvatila da ih imam, nisam ih odmah uklonila. Kada su drugi praktikanti spomenuli praktikanticu koja se loše ponašala prema meni, nisam se mogla suzdržati da ne dodam negativne komentare. Znala sam da ne bih trebala nikoga ogovarati, ali moje srce je bilo ispunjeno negativnošću čak i ako nisam ništa rekla. Srećom, naš milostivi Učitelj je napravio daljnje aranžmane za mene.
Tijekom nekoliko godina pandemije COVID-a, lokalne vlasti su pokrenule nekoliko krugova velikih progona. Uhitili su i osudili mnoge Falun Gong praktikante, a popriličan broj praktikanata je preminuo, što je uzrokovalo raspuštanje nekih grupa za učenje Fa. Osim pandemijskih zatvaranja, interakcije i komunikacija među praktikantima su značajno smanjene.
Krajem 2020., kada je upravo završio krug zatvaranja, pročitala sam Minghui izvještaj o lokalnoj praktikantici koja je osuđena na zatvor, i odlučila sam posjetiti njezinu 90-godišnju majku, koja je većinu vremena bila vezana za krevet. Na moje ugodno iznenađenje, rođakinja koja mi je otvorila vrata bila je praktikantica koju sam poznavala.
Majka je izgledala vrlo tužno. Iako je prije učila Falun Gong, prestala je prakticirati nakon što joj je kći bila progonjena, i njezino zdravlje se ozbiljno pogoršalo. Rođakinja, koja je bila u 70-ima, nedavno je patila od karme bolesti, a nakon što je otpuštena iz bolnice, imala je poteškoća s jasnim govorom. Gotovo je zaboravila sve riječi u Zhuan Falunu, što joj je onemogućavalo učenje Fa.
Vidjevši njihove bespomoćne situacije, shvatila sam da im trebam. Shvatila sam zašto je Učitelj aranžirao da ih posjetim. Predložila sam da zajedno učimo Fa, i bile su oduševljene. Napravile smo raspored i slijedile ga. Nije bilo teško zamisliti koliko bi bilo teško učiti Fa s dvije praktikantice koje su bile polupismene, ali ustrajale smo dok kći nije puštena iz zatvora i došla kući.
U proljeće 2023., stupila sam u kontakt s drugom praktikanticom koja je upravo bila puštena iz zatvora. Prije smo zajedno radile na Dafa projektima, i smatrala sam je vrijednom divljenja. Posjetila sam je i otkrila sam da pati od ozbiljne karme bolesti. Njezina obitelj ju je vrlo pažljivo promatrala, i nije mogla slobodno prakticirati. Osjećala sam da joj moram pomoći.
Da bih to učinila, morala bih je dovesti da ostane kod mene, i ona se složila. Uz pomoć drugih praktikanata, razgovarale smo s njezinom obitelji i naposljetku smo ih uspjele nagovoriti da se slože. Iako je praktikantica na kraju preminula, njezina obitelj je svjedočila našim nesebičnim naporima i promijenila svoj stav prema nama nabolje. Rekli su nam da je život praktikantice produžen za gotovo godinu dana.
Zapravo, praktikantica je počela prakticirati Falun Dafa kada je bila na rubu smrti, a Dafa joj je zapravo produžio život za više od 20 godina.
Ova iskustva su me naučila cijeniti koliko je teško za svaki život doći ovako daleko. U usporedbi s nepismenim praktikantima, s onima koji su bili zatvoreni, i s onima koji su patili od karme bolesti, osjećala sam se izuzetno sretnom. Moje takozvane poteškoće zapravo nisu bile ništa, ali ja sam ih nepotrebno shvaćala ozbiljno umjesto da ih shvaćam olako.
Štoviše, osjećala sam se sretnom što sam uložila trud u pomaganje drugima, i naučila sam cijeniti život i cijeniti kolege praktikante.
Moje godine prigovaranja o tome kako su me kolege praktikanti zapleli u negativnost zapečatile su me poput debelog leda i odvojile me od drugih. Međutim, tijekom ovih proteklih nekoliko godina, Učiteljevi aranžmani za mene su iznova i iznova lomili led, dopuštajući mom pravom ja da se otopi. Osjećala sam kako se loši elementi u mom tijelu smanjuju, i kako se snaga dobrodušnosti postupno povećava.
Gledanje unutar sebe i duboko kopanje
Otkako me Učitelj vratio iz opasnosti, razmišljala sam o tome što je bio temeljni razlog zašto sam razvila tako ozbiljan problem. Shvatila sam da sam bila previše zauzeta, a moje učenje Fa je bilo samo prolazak kroz pokrete. Nisam učila Fa napamet i nisam dobila Fa. Bez Fa u srcu, nisam mogla koristiti Fa da vodim svoju kultivaciju.
Počela sam jačati svoju glavnu svijest, i ako bih primijetila da mi um odluta tijekom učenja Fa, ponovno bih pročitala rečenicu. Rekla sam si da se pobrinem da naučim Fa napamet. Možda nisam stekla nova razumijevanja, ali moje ispravne misli su se povećavale. Osim toga, nastavila sam memorirati Fa. S produbljivanjem mog učenja Fa, postupno sam mogla jasno identificirati svoje probleme.
Rođena sam u prilično tradicionalnoj obitelji. Od svojih starijih, naučila sam moralne principe kako se ponašati i razvijati. Posjedovala sam neka dobra ponašanja, ali tako sam bila odgojena i tako sam se predstavljala pred drugima; to nije bilo moje pravo stanje. Drugim riječima, na površini sam se ponašala kao praktikantica, ali duboko u sebi, nisam bila ista. Nisam se istinski asimilirala s Istinitošću-Dobrodušnošću-Tolerancijom.
Lažirala sam to, a da nisam znala. Za male stvari, prošla sam testove u redu, ali moje vezanosti nisu bile uklonjene. Kada su me sukobi preplavili, moje nagomilane ljudske misli su eksplodirale.
Također sam se držala moralnih principa na ljudskoj razini, umjesto onih na višim razinama. Nisam uspjela shvatiti da su principi za ljude i oni za praktikante potpuno različiti. Na primjer, ljudske vrline uključuju integritet, dobrotu i sposobnost razlikovanja dobra od zla. Ali praktikantovo stanje daleko nadilazi ovo.
Bila sam osoba koja je imala jasne simpatije i antipatije. Tek nakon što sam počela kultivaciju, shvatila sam da je to tipična manifestacija trovanja kulturom Komunističke partije.
Postoje razne vrste ljudi – dobri i loši, ljubazni i zli. Kao praktikanti, ne trebamo ih namjerno razlikovati niti se prema njima drugačije odnositi. Ljubazni smo prema svima, bez simpatija ili antipatija prema bilo kojoj osobi. To je praktikantovo pretpostavljeno stanje.
Osim toga, ljudski principi su u meni formirali tvrdoglave predodžbe, čineći da se osjećam ponosnom što sam „dobra osoba", i imala sam dobro mišljenje o sebi. Bila sam povučena i samovažna, tvrdoglava i previše zabrinuta oko toga da sam u pravu, i gledala sam s visoka na druge. Čim bih vidjela manifestaciju tuđih loših strana, trudila sam se suzdržati svoj bijes. U stvarnosti, to je bila duboka mržnja prema zlu i snažan osjećaj ljubomore.
Istovremeno, ovaj mentalitet samopravednosti i nedostatka poniznosti mogao je lako izazvati negativnost kod drugih i dovesti do natjecanja i unutarnjih sukoba među praktikantima koji se nisu oslobodili ljudskih vezanosti.
Glavni razlog zašto sam razvila zamjeranje bio je taj što je moj osjećaj sebe bio prejak. Svoje simpatije i antipatije uzimala sam kao standard, a kada se stvari nisu poklapale s mojim preferencijama, postala sam uzrujana.
Nisam bila dovoljno otvorena da izrazim svoje misli usred sukoba. U djetinjstvu, kada sam bila maltretirana, jednostavno sam to progutala i nisam se usudila raspravljati ili uzvratiti, pa sam razvila plašljivu osobnost. Nakon što sam odrasla, također sam se bojala sukoba i bojala sam se biti povrijeđena, iako sam se osjećala oštećenom i da se prema meni nepravedno postupa.
Također mi je bilo vrlo stalo do spašavanja obraza i bila sam zabrinuta zbog sukoba s drugima, misleći da bi, ako bih imala sukobe s drugima, moja slika mogla biti oštećena. Ovo je bila moja vezanost za slavu na djelu.
Također sam mogla osjetiti da su te godine zapletenosti između ove praktikantice i mene uključivale dublji uzročno-posljedični odnos koji su iskoristile i aranžirale stare sile.
Prije više od 10 godina, slučajno sam vidjela pogled u očima ove praktikantice dok me gledala, a mržnja u njezinim očima činila se čudno poznatom. Prožela me jeza i nisam se mogla suzdržati da ne zadrhtim. Duboko u sebi, snažno sam osjećala da se u prošlom životu ponašala prema meni na isti način i uništila me.
Od tada sam bila vrlo oprezna da održavam distancu od nje. Na površini sam bila pristojna prema njoj, ali sam je se bojala i nisam je voljela. Nisam se usudila otvoriti joj srce i podijeliti svoja razumijevanja, bojeći se da ću biti povrijeđena. Znala sam da nisam kultivirala istinsku dobrodušnost prema njoj. Kao praktikantica, trebala sam transcendirati uzročno-posljedični odnos i održavati ispravne misli.
Zapravo, trebala bih joj zaista zahvaliti. Ovaj proces kultiviranja mog šinšinga mi je pomogao da znatno sazrijem, i bio je dragocjen.
Nakon nekoliko godina izgubljenog vremena, uz Učiteljevu pomoć konačno sam se oslobodila močvare. Jednog dana, Učitelj mi je pokazao proces spašavanja u obliku sna: stajala sam na pramcu broda koji je plovio u tami. Odjednom, ogroman val me preplavio. Bila sam izgubljena na dnu mrklog, dubokog oceana i nisam znala kojim putem krenuti.
Odjednom, zraka svjetlosti je zasjala ravno odozgo, otvarajući mi put svjetlosti. Plivala sam i plivala prema gore duž puta prema svjetlosti dok nisam stigla na površinu. Kada mi je glava bila iznad vode, vidjela sam Učitelja! Učitelj je stajao na vodi čekajući me, a nježna svjetlost je zračila iz cijelog njegovog tijela. Iza Učitelja je bilo bijelo stubište koje je vodilo ravno u nebesa.
Učitelj se sagnuo i izvukao me iz vode, rekavši: „Moje dijete, predugo sam te čekao!"
Probudila sam se iz sna, plačući. Bila sam duboko zahvalna na Učiteljevom milosrdnom spasenju! Učitelj nije odustao od ove razočaravajuće učenice, i ja ne mogu odustati od sebe.
Počela sam odbacivati ljudske principe koji su me nekada dominirali, i počela sam kultivirati iskrenim srcem, postupno mijenjajući svoje ljudske predodžbe i gledajući na stvari iz praktikantove perspektive. Istovremeno, počela sam se shvaćati olako i učiti slijediti tijek prirode, pokušavajući da me vanjske manifestacije ne utječu emocionalno, i nastojeći ustrajno održavati svoje ispravne misli.
Ponovno sam pronašla pravo značenje kultivacije kao kada sam prvi put počela, i povratila sam radost i osjećaj ispunjenosti koje sam imala u to vrijeme. U budućnosti, radit ću sa svojim kolegama praktikantima, poticati ćemo jedni druge, dobro ćemo činiti tri stvari i zajedno marljivo napredovati!
