Nedavni članak objavljen u rubrici „Uvidi iz povijesti” Minghui časopisa „Živa bića Neba i Zemlje” (broj 309) privukao je pažnju čitatelja. Dva čitatelja dijele svoja razmišljanja u nastavku, podsjećajući druge na iznimnu važnost donošenja pravog izbora u kritičnim trenucima.
Učenje iz prošlosti za razumijevanje budućnosti
Kao kontekst, „Uvidi iz povijesti” je rubrika duboko ukorijenjena u povijest i kulturu, posvećena izvlačenju istine iz prostranstva povijesti i otkrivanju činjenica i objektivnih obrazaca. Njezine teme sežu od opsežnih povijesti koje obuhvaćaju pet tisućljeća preko golemih teritorija do događaja modernog vremena i mjesta. Ona izvlači pouke iz prošlosti kako bi razumjela budućnost, kako bi razaznala istinu od laži i pružila uvid u temeljnu prirodu događaja.
Članak u broju 309 dirnuo je mnoge čitatelje. Naslovljen je bio „Nevolja zadesi one koji vjeruju Komunističkoj partiji Kine (KPK): Priča Meng Yongqiana”, a razotkrio je pravu prirodu KPK, njezine laži, zlobu i borbu.
„Nevolja zadesi one koji vjeruju KPK” je dobro poznato upozorenje koje ponavljaju mnogi koji su razumjeli povijest KPK ili su postali žrtve njezina sustava. Priča Meng Yongqiana tragičan je primjer koji ilustrira istinitost ovog upozorenja. Meng je diplomirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Yenching 1924. godine, a nakon što je KPK preuzela vlast, služio je kao zamjenik direktora Svekineske federacije opskrbnih i marketinških zadruga. Mao ga je izdvojio za kritiku zbog protivljenja politici „jedinstvene kupnje i marketinga”. Kasnije je vodio Institut za međunarodne odnose pri Ministarstvu vanjskih poslova. Meng je bio zatvoren 11 godina u zatvoru Qincheng nakon što je Mao pokrenuo Kulturnu revoluciju kako bi svrgnuo bivšeg predsjednika Liu Shaoqija.
Meng Yongqian pridružio se KPK u mladosti, vođen idealom obogaćivanja nacije i jačanja njezinih ljudi. Bio je jedan od rijetkih intelektualaca koji su radili pod izravnim zapovijedima najvišeg vodstva Partije (Zhu, Mao i Zhou), riskirajući svoj život u usponu KPK na vlast. Nakon osnivanja Narodne Republike Kine, Meng je otpušten s posla jer su se njegovi pogledi na ekonomski razvoj razlikovali od Maovih i jer je iskreno iznosio svoje mišljenje. Meng je kasnije postao žrtva KPK kada je Mao Zedong izmislio optužbe za izdaju protiv Liu Shaoqija u pokušaju da ga sruši.
Nažalost, sudbina Meng Yongqiana nije bila izoliran slučaj. Kada je KPK došla na vlast 1949. godine, mnogi intelektualci i pripadnici društvene elite bili su obmanuti propagandom KPK koja je obećavala „demokraciju, slobodu i koalicijsku vladu”. Odlučno su odbili povući se na Tajvan s nacionalističkom vladom, odabirući ostati na kopnu kako bi „služili zemlji”. Na kraju, nakon što su pretrpjeli Antidesničarsku kampanju i Kulturnu revoluciju, mnogi od tih elita pretrpjeli su teški progon i doživjeli tragične sudbine.
Razmišljanja gospodina Chenga, vlasnika poduzeća
Priča Meng Yongqiana potaknula je nekoliko razmišljanja gospodina Chenga, vlasnika poduzeća, rođenog na Tajvanu. Gospodin Cheng odrastao je u selu vojnih obitelji — njegovi roditelji bili su među vojnim osobljem i njihovim obiteljima koji su se povukli na Tajvan s nacionalističkom vladom 1949. godine, u vrijeme velikih previranja. Čuvši mnoge priče od svojih roditelja i starijih, dobro je upućen u načine KPK, pa mu je priča Meng Yongqiana duboko odjeknula.
Gospodin Cheng smatra da je uspon KPK na vlast bio prilično jednostavan. Oslanjala se na skupinu elitnih intelektualaca koji su, pak, mobilizirali studente. Kina je u to vrijeme bila opterećena dugotrajnim nemirima, obuhvaćajući revoluciju, eru ratnih gospodara i uspostavu Republike Kine, ostavljajući ljude sve siromašnijima. Vođeni plemenitim osjećajima i željom da spase naciju i njezin narod, ti su intelektualci bili iskorišteni od strane KPK za okupljanje studentskog tijela. Ciljevi postavljeni u to vrijeme činili su se uzvišenima, no u stvarnosti, bili su samo privremene mjere.
Gospodin Cheng je rekao da je nakon što je KPK iskoristila te intelektualce za postizanje svojih političkih ciljeva, nastavila s čistkama i progonom mnogih od njih. To je bilo zato što je KPK željela ulizice, a ne istinske talente. Sposobni pojedinci predstavljali su prijetnju njezinoj vlasti. Pod ovim sustavom, KPK se oslanjala na taktike „borbe” za postizanje svojih ciljeva. Preraspodjela zemlje i imovine tada je koristila isti scenarij. Siromašni uvijek čine većinu, dok su bogati mala manjina. Standardne metode KPK teško su iznenađujuće: praksa „odbacivanja magarca nakon što je posao mljevenja obavljen”, odbacivanje onih koji su nadživjeli svoju korisnost, uobičajena je pod komunističkim sustavom i pokazala se dosljedno učinkovitom.
Gospodin Li poziva na povećanu budnost
Drugi čitatelj, gospodin Li, sada u 80-ima, primijetio je da je, prema povijesnom narativu, konačni poraz Kuomintanga od strane KPK i preuzimanje vlasti uvelike dugovano doprinosima Meng Yongqiana i Liu Shaoqija. Ipak, tijekom Kulturne revolucije, Meng je bio podvrgnut dugotrajnom zatvoru i brutalnom mučenju koje ga je ostavilo fizički i psihički slomljenog, dok je Liu Shaoqi osuđen i doživio tragičan kraj — obrazac tipičan za komunističku autokraciju. To se ne bi dogodilo u demokratskim nacijama koje cijene slobodu.
U davna vremena, oni koji su živjeli u udaljenim područjima možda su se samozadovoljno pitali: „Kakve veze ima careva moć sa mnom?” Ipak, gledajući Kinu danas, jednopartijska vladavina KPK karakterizirana je agresivnim militarizmom. Obični ljudi naporno rade kako bi zaradili novac i platili poreze koji financiraju nabavu oružja države, dok se bogati bore da emigriraju i dobiju strano državljanstvo. Gospodin Li ne može razumjeti zašto su određeni tajvanski političari zaboravili lekcije naučene iz obmanjivanja od strane KPK i još uvijek se nastoje zbližiti s njom. Žele li zaista da njima vlada KPK?
Tajvansko društvo je snažno infiltrirano od strane KPK. Gospodin Li poziva svoje sugrađane da ostanu budni, sjećajući se da su „komunistički špijuni upravo među vama”. Poziva podoficire u vojsci da izbjegnu iskušenje sitnih dobitaka koji bi mogli dovesti do zatvorskih kazni zbog prodaje državnih tajni. Umjesto toga, poziva ih da odaberu sustav slobode i demokracije, kako bi mogli živjeti svoje živote s lakoćom.
Gospodin Li, koji živi na Tajvanu više od 80 godina, iskreno je molio: „Kada se suočite s iskušenjima raznih interesa, ključno je donijeti pravi izbor.”
