Falun Dafa sam počela vježbati 1996. godine, a sada imam 63 godine. Povodom 23. Kineske Fahui, željela bih podijeliti svoja kultivacijska iskustva s Učiteljem Li (osnivačem Falun Dafa) i sa kolegama praktikantima.
Dafa praktikanti sjaje gdje god se nalazili
Godine 2008. prebačena sam u uredništvo sveučilišnog časopisa kao urednica za humanističke znanosti. Prije mog dolaska, časopis je imao tri urednika za humanističke znanosti: dvije nastavnice i jednog nastavnika. Uredništvo je imalo dva ureda. Onaj na južnoj strani bio je topao i svijetao, a koristile su ga dvije nastavnice. Onaj na sjevernoj strani bio je taman i vlažan, uglavnom se koristio kao spremište, i imao je dvije velike željezne police i stol pored vrata. Njega je koristio nastavnik.
Kad sam stigla, direktorica je rekla: „Trenutni radni uvjeti u uredništvu su loši, a dvije nastavnice ne žele se preseliti.” Time je željela reći da bih trebala dijeliti ured s nastavnikom u sobi okrenutoj prema sjeveru. Rekla je da bi mi sveučilište uskoro moglo dodijeliti novi ured. Odmah sam rekla: „U redu, nema problema.” Tako sam postavila svoj stol pored stola nastavnika.
Nije bilo drugog mjesta za moj stol; ostatak prostora zauzimala je velika željezna polica nagomilana časopisima iz proteklih desetak godina. Bilo je i razmjenskih publikacija poslanih s drugih sveučilišta. Neke su bile otvorene, a neke nisu. Cijela je soba mirisala na pljesnivi papir.
Vjerujem da gdje god se Falun Dafa praktikanti nalazili, oni sjaje. Ne samo da se ispravljamo s principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije; zračenje Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije također grije one oko nas.
Nakon što sam se smjestila, sustavno sam organizirala prostor. Svaki dan, osim čitanja i revidiranja rukopisa, svoje sam pauze provodila organizirajući ogromnu hrpu starih časopisa, slažući ih po godinama i brojevima. Odvojila sam deset brojeva iz istog razdoblja ili kategorije za autore s mog fakulteta kako bi ih mogli konzultirati, jer ponekad traže svoje objavljene članke od uredništva u svrhe poput evaluacije za promaknuće. Dodatni časopisi bili su svi povezani po godinama i složeni na dno polica.
Očistila sam sve oko prozora i obrisala ga. Taj nastavnik nikada nije dolazio na posao na vrijeme, i činio se čudnim. Svaki dan je nosio pletenu košaru za kupovinu i nosio pohabano ležerno odijelo; nedostajao mu je jedan gumb. Bio je u 50-ima; nije bio jako visok, a lice mu je bilo mršavo. Ispod njegovog siromašnog akademskog izgleda krila se temeljna suzdržanost. Uvijek sam ga veselo pozdravljala: „Dobro jutro, nastavniče Taj-i-taj,” ili „Vidimo se sutra, nastavniče Taj-i-taj,” ali on je jedva odgovarao.
Prošlo je više od mjesec dana, a nismo razmijenili niti jednu rečenicu koja je imala neko stvarno značenje. Nakon što je ured postao „svjetliji” mojim organizacijskim naporima, konačno mi se jednog dana obratio: „Imate izvrsne manire.”
Nasmiješila sam se i odgovorila: „Hvala vam.”
Budući da su drugi nastavnici rekli da je čudan i nerazuman, nisam se usudila reći ništa neprimjereno.
S vremenom smo više razgovarali. Rekao mi je da se dobrovoljno preselio u skladište jer je prezirao dvije nastavnice i rekao da su „vulgarne.” Također sam saznala da mu je otac bio visokoobrazovani intelektualac kojeg je Komunistička partija Kine (KPK) progonila tijekom Kulturne revolucije.
Nakon što smo razgovarali, pokušala sam mu reći činjenice o Falun Dafa, ali svaki put me je omeo njegov čudan način govora i moje vlastite brige. Možda je sjena njegove obiteljske tragedije bila preduboka, pa se bojao čuti išta drugačije od propagande KPK. Ubrzo je otišao u mirovinu, i nikada ga više nisam vidjela.
Jednog dana, direktorica je došla u naš ured. Vidjevši kako sam očistila i organizirala prostor, komentirala je: „Tako ste sjajni! Ovo je tako uredno i čisto – kao sunce!” Također se ispričala što me je natjerala da radim u takvom okruženju.
Odgovorila sam: „Nema problema. U redu je.”
Šteta je što je kasnije, kad sam joj rekla istinu o Falun Dafa, samo pristala da je KPK opaka jer je i njen otac bio progonjen. Ali nije se povukla iz organizacija KPK. Ipak, iz mog ponašanja, vidjela je dobrotu, toleranciju i iskrenost Falun Dafa praktikantice.
Otpuštanje osobnog dobitka i istinska kultivacija
Godine 2012. uredništvo je dobilo novog direktora, a uredsko okruženje značajno se poboljšalo. Struktura časopisa također je reorganizirana u dva časopisa, jedan za humanističke znanosti i jedan za prirodne znanosti, i službeno je pokrenuta. Broj urednika za humanističke znanosti povećao se na šest, i preselili su se u veliki, dobro opremljen ured.
Kako je ured postajao veći, bilo je više nereda. Budući da nitko nije bio zadužen za čišćenje, brzo je postalo neuredno. Ostali urednici bili su u 30-ima i 40-ima; ja sam bila najstarija. Svaki dan sam prala pod, pospremala, zalijevala biljke i tako dalje. Svaki put kad bi direktorica došla u naš ured, rekla bi: „Ova atmosfera u uredu za humanističke znanosti je tako ugodna.”
Uredništvo ima praktičnu prednost: česte prilike za službena putovanja, sastanke ili događaje razmjene, koje urednici naizmjence pohađaju. Većina urednika bira mjesta na kojima nikada prije nisu bili ili slikovita mjesta. Kupuju neke lokalne specijalitete i nadoknađuju troškove putem putnih ili troškova sastanaka. Nikada se nisam dobrovoljno javljala; ako bi moj šef to dogovorio, pokušala sam to izbjeći ako je moguće, jer me nije zanimalo razgledavanje i nisam željela gubiti vrijeme. Čak i kad bih išla, nikada nisam svoje osobne troškove stavljala u službene putne troškove – nikada čak nisam uzela ni taksi. Kao Falun Dafa praktikant, prije svega se mora biti nezainteresiran za osobni dobitak.
Prema propisima, dob za umirovljenje za starije stručne nazive može se produžiti s 55 na 60 godina. Kad sam napunila 55 godina, pitala sam se trebam li se umiroviti. Većina ljudi ne želi se umiroviti, a neki pokušavaju raditi duže. I ja sam bila pomalo nevoljka odreći se beneficija. Raditi još pet godina ne samo da bi mi donijelo preko dvjesto tisuća juana više u plaći, već bi i moja mirovina bila značajno veća.
Dok sam se dvoumila, imala sam živopisan san o kolegici s fakulteta koja je radila na sveučilištu – čistila je zahode i praznila kante za toaletni papir u veliku kantu za smeće. Pitala sam je: „Zašto to radiš?”
Ona je odgovorila: „Da zaradim nešto dodatnog prihoda.” Kad sam je pitala koliko zarađuje, broj koji mi je dala bio je točno iznos koji sam izračunala koliko bih manje zarađivala svaki mjesec nakon umirovljenja.
Shvatila sam da mi Učitelj daje nagovještaj da se ne vežem za novac. Vrijeme je ograničeno i trebala bih iskoristiti prilike da radim ono što Dafa praktikant treba raditi. Odmah sam odlučila odstupiti i iskoristiti svoje ograničeno vrijeme za obavljanje tri stvari i ispuniti svoj zavjet da pomognem Učitelju spasiti ljude.
Nitko nije razumio moju odluku kad sam objavila da se planiram umiroviti. Neki su rekli da sam luda, neki su rekli da će im nedostajati, a neki nastavnici su rekli: „Molim vas, nemojte se umiroviti. Mogu li vam pomoći s vašim rukopisima?” Bila sam vrlo zahvalna na dobroti svojih kolega, ali ja sam praktikantica. Imam mnogo stvari za obaviti i važnije misije za ispuniti.
Pažljivo sam organizirala sve priručnike, rječnike, klamerice i ostale uredske potrepštine koje mi je uredništvo dalo tijekom godina. Stavila sam ih na svoj stol zajedno s ključem ureda i tiho otišla. Nakon umirovljenja, osim u posebnim okolnostima, svaki dan izlazim objašnjavati istinu o Dafa licem u lice.
Ona je najkvalificiranija nastavnica u našem odjelu
Intelektualci su složena skupina; mnogi posjeduju i inherentan osjećaj superiornosti i lukavost iskrivljenu partijskom kulturom KPK, što međuljudske sukobe čini jedinstvenim i izazovnim. Nekoliko ljudi u uredu činilo se da su u sukobu jedni s drugima. Čak i oni koji na površini izgledaju da imaju dobar odnos, odmah bi počeli potkopavati i boriti se jedni protiv drugih kada bi bili uključeni njihovi vlastiti interesi. To je uključivalo nepravednu raspodjelu rukopisa, nejednaku raspodjelu naknada za uređivanje i lektoriranje, nejednake prilike za službena putovanja, lošu kvalitetu uređivanih rukopisa tog i tog, tko je davao darove vođama i primao beneficije, i tako dalje. To se događalo svaki dan na poslu.
Učitelj je rekao,
“Ako si oslobođen takvih osjećaja, nitko ne može utjecati na tebe. Srce običnog čovjeka neće te moći pokolebati. Zamjena za to je dobrodušnost, koja je nešto plemenitije.” (4. Lekcija, Zhuan Falun)
Shvatila sam da ako mogu nadići sukobe i riješiti se svjetovnih žudnji, oni me više neće pogađati. Stoga nisam imala problema ni s kim jer sam održavala svoj moralni kompas čak i usred sukoba, prema standardima Dafa.
Moje kolegice vole razgovarati sa mnom, kao i kolegice iz drugih ureda. Neke kolegice kažu da se osjećaju dobro razgovarajući sa mnom. Kad je bilo pravo vrijeme, rekla sam im i činjenice o Falun Dafi. Intelektualci imaju složene misli i mnoge brige. Neki su se uplašili nakon što su čuli istinu; neki su pristali povući se iz KPK i njenih povezanih organizacija, a jedna je kolegica počela vježbati Falun Dafa. Iz mojih riječi i djela, svi su shvatili da su Istinitost, Dobrodušnost i Tolerancija sjajne, i da su Falun Dafa praktikanti dobri ljudi.
Nakon što sam 2015. podnijela formalnu tužbu protiv bivšeg vođe KPK Jiang Zemina zbog progona Falun Dafe, šest ili sedam policajaca iz lokalne policijske postaje došlo je u školu u policijskom kombiju da me uhiti. Glavni urednik im je rekao: „Ne znam ništa o organizaciji o kojoj govorite, ali ova nastavnica (misleći na mene) je najkvalificiranija nastavnica u našem uredništvu. Ima snažnu radnu etiku i nikada se ne žali na posao koji joj je dodijeljen. Kad bi naše uredništvo imalo više nastavnika poput nje, naš bi posao bio mnogo lakši. Nikada je nismo čuli da je rekla nešto neprimjereno u uredu.”
Dva tjedna kasnije, vratila sam se na posao na sveučilište. Direktor mi je rekao: „Molim vas, ne brinite. Vaše kolegice vas neće gledati drugačije.” Kad je ovaj direktor došao u uredništvo, predala sam mu pismo o onome što sam napisala. On je shvatio istinu i bio je blagoslovljen. Promaknut je u najvišeg profesora političkog rada na sveučilištu. Sveučilište se godinama trudilo prijaviti znanstveno izdanje akademskog časopisa za status nacionalnog temeljnog časopisa, i konačno je uspjelo tijekom njegova mandata. Sretno se umirovio.
Osvrćući se na svoje dugogodišnje kultiviranje, Učiteljeva suosjećajna briga, ohrabrenje i vodstvo su me vodili. Uvijek sam vrlo zahvalna. Od sada ću dobro koračati putem kultivacije, marljivo se kultivirati i dobro obavljati tri stvari kako bih uzvratila Učiteljevu dobrotu.
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fa Konferenciju na Minghui.org)
