Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!
Zbog moje vezanosti za udobnost, nisam napisala članak za Falun Dafa konferenciju više od desetljeća. Jednog dana, praktikantica je došla u moju kuću i pitala me: „Poziv za podnošenje radova za Kinesku Fahui je objavljen, hoćeš li nešto napisati?“ Nisam odgovorila. Nakon što je praktikantica otišla, pomislila sam da neću ništa pisati.
Dva dana kasnije, ujutro 14. kolovoza 2026., imala sam jasan san. Netko me je pitao: „Zar nećeš poslati rukopis da spasiš ljude?“ Shvatila sam da mi Učitelj daje nagovještaj da napišem članak. Znam da je Učitelj pored mene i da zna sve što mislim. Svaki korak koji poduzimamo u spašavanju ljudi i istinskoj kultivaciji, rezultat je Učiteljevog mukotrpnog truda, nemjerljive izdržljivosti, suosjećajnog aranžmana i blagoslova! Kad sam pomislila na to, nisam mogla a da ne pustim suze i shvatila sam da moram pisati o svojim kultivacijskim iskustvima.
Što napisati?
Tijekom mnogih godina progona Dafa od strane Komunističke partije Kine (KPK), i pod Učiteljevim pedantnim aranžmanom, vodstvom i prosvjetljenjem, ustrajala sam u objašnjavanju istine — bilo slanjem materijala za objašnjavanje istine poštom, telefonskim pozivima ili razgovorom licem u lice sa zaposlenicima u odjelima javne sigurnosti, političkih i pravnih poslova. Nikada nisam popustila. Mislila sam da ovaj ustrajni napor nudi tri glavne koristi: Prvo, kada ti pojedinci shvate istinu, živa bića iza njih mogu biti spašena, a oni sami izbjegavaju nakupljanje negativne karme. Drugo, kada steknu ovo razumijevanje, manje je vjerojatno da će progoniti ili ometati praktikante u lokalnom području dok obavljaju posao spašavanja ljudi — ili, u najmanju ruku, progon je ublažen. Treće, s manje progona, okruženje prirodno postaje opuštenije; to potiče više praktikanata da istupe, što zauzvrat donosi blagoslove živim bićima i dovodi do toga da ih se više spasi — a sve je to ono što Učitelj želi.
Opsežnim učenjem Fa i jačanjem mojih ispravnih misli, moji napori nisu bili uzaludni. Neki čelnici javne sigurnosti shvatili su aspekte istine i čak su bili ljubazni prema Dafa praktikantima. Željela bih podijeliti svoja iskustva objašnjavanja istine licem u lice službenicima lokalne Divizije za unutarnju sigurnost, kao i slanja materijala za objašnjavanje istine raznim entitetima kao što su Općinski odbor, javna sigurnost, tužiteljstvo i pravosudni odjeli, te Ured za obrazovanje (fokusirajući se prvenstveno na Ured za javnu sigurnost).
Prijašnji susreti s lokalnom policijom
Moram početi od početka. Prije otprilike deset godina, dok sam razgovarala s ljudima o progonu, uhvatila me je osoba koja nije razumjela činjenice i odvukla me u lokalnu policijsku postaju. Tamo sam bila zadržana cijelo jutro prije nego što mi je dopušteno da se vratim kući. Po dolasku kući, otkrila sam da je policija zaplijenila neke moje Dafa knjige.
Sljedećeg dana, otišla sam u policijsku postaju da zamolim načelnika da mi vrati moje Falun Dafa knjige. Čuvar na ulazu mi je rekao da načelnik nije tu i da mi nije dopušteno ući u njegov ured — niti bih mogla ući čak i da sam pokušala. Odlučila sam meditirati tamo u predvorju ureda. Ostala sam sjediti oko pola sata, ali nitko mi nije prišao niti me ispitivao. Ne znajući što drugo učiniti, ustala sam i krenula prema stražnjem dvorištu — planirala sam dozvati ime šefa divizije prema gornjim katovima. Dvorište je bilo puno parkirnih mjesta, i iako su bila vrata, nisam mogla ući. Bez drugih opcija, jednostavno sam stajala tamo i dozivala ime šefa divizije, vičući prema zgradi iznad.
Ubrzo je došao ljubazan policajac i predložio: „Prošećimo i porazgovarajmo.“ Dok smo hodali, objasnila sam mu što je Falun Dafa. Postavio je mnoga pitanja, na sva sam odgovorila. Odabrao je pseudonim „Wei Min“ (Za narod) kako bi se odrekao članstva u KPK.
U međuvremenu, šef divizije se odvezao do moje kuće i rekao mom sinu (moj sin mi je kasnije prepričao): „Reci svojoj majci da ide kući — ne bi trebala vikati na zgradu. Evo mog broja telefona. Ako joj ikada nešto zatreba, može me nazvati.“ Tako smo dobili broj telefona šefa divizije — kontakt koji se pokazao vrlo korisnim.
Jednom prilikom, šef divizije i policajac po imenu „Wei Min“ posjetili su moju kuću. Dok je šef divizije stajao blizu vrata, „Wei Min“ mi je šapnuo da zaista ne voli sudjelovati u progonu i pitao me mogu li mu pomoći pronaći drugi posao. Rekla sam: „Ako nastaviš tajno štititi Dafa praktikante, skupit ćeš ogromnu vrlinu. Ako zaista želiš napustiti ovaj posao, možeš zamoliti i Učitelja Falun Dafa da ti pomogne promijeniti zanimanje.“ To je bio zadnji put da sam vidjela tog policajca.
Božanski nadahnuta kultura budi ljubazne misli
Kad sam imala njegov broj telefona, zvala sam šefa divizije otprilike svaka dva tjedna — ili da mu ispričam o Falun Dafa ili da dogovorim sastanak nakon što završi s poslom. Uvijek je dolazio kad god bih ga nazvala. Ponekad, kad bih ostala bez riječi i predložila da nastavimo razgovor drugi put, rekao bi da još nije dovoljno čuo.
Jednom prilikom, kratko nakon pet sati poslijepodne, dogovorila sam sastanak sa šefom divizije na našem uobičajenom mjestu. Pojavila su se tri policajca. Šefu sam dala mali prijenosni audio uređaj sa sadržajem o tradicionalnoj, božanski nadahnutoj kineskoj kulturi. Rekla sam: „Ovo sadrži bit naše božanski nadahnute kulture — nešto što mladim ljudima danas jako nedostaje. Vas trojica biste to trebali poslušati. Sigurna sam da ćete steći neke uvide.“ Uzeli su ga, poslušali neko vrijeme, a zatim ga zadržali. Svi su rekli: „Hvala vam!“ Rekla sam: „Učitelj Falun Dafa traži od praktikanata da ljudima kažu pravu situaciju — trebali biste zahvaliti njemu!“
Budući da sam bila prilično daleko od kuće i trebala sam se vratiti kako bih pripremila obrok, spremila sam se za odlazak. Dok sam odlazila, sva tri policajca su me potaknula da budem oprezna. Bila sam prilično dirnuta i zahvalila sam im.
Kasnije je iz divizije stigla vijest da je, nakon preslušavanja snimaka, šef predao uređaj načelniku ureda. Tijekom sastanka, načelnik ureda je podigao uređaj i rekao: „Ljudi kažu da je Falun Dafa loš, ali samo poslušajte ovo — sve je o tome kako biti dobra osoba.“ Jedan policajac je ustao i pitao: „Ali što je s pritiskom politika koje dolaze odozgo?“ Načelnik ureda je rekao: „Zar ne možete samo odugovlačiti ili pronaći način da to odložite?“ Osjetila sam da je ova božanski nadahnuta kultura probudila urođenu ljubaznost načelnika ureda.
Nakon tužbe protiv Jianga
Nakon što je započeo val podnošenja tužbi protiv Jianga, glavnog počinitelja progona, praktikanti u našem području su međusobno surađivali. Mnogi su se svim srcem posvetili tom naporu — pretražujući internet za odgovarajuće formate dokumenata, telefonirajući, tipkajući i dorađujući pravne tužbe protiv Jiang Zemina, rješavajući proces podnošenja ili koordinirajući s kuririma. Jedan praktikant jedva je spavao i izgubio je nekoliko kilograma u mjesec dana. Imala sam isto iskustvo.
Druga praktikantica i ja svakodnevno smo putovale na selo kako bismo pomogle lokalnim praktikantima da pripreme svoje tužbe protiv Jianga. Budući da je put bio dug, i kako bismo izbjegle bilo kakav dodatni teret za lokalne praktikantie, kupile smo hranu i vodu, jele i kratko se odmorile u malom šumarku, a zatim krenule u selo kako bismo se sastale s njima. Za neke starije praktikante koji nisu znali kako poslati dokumente poštom, dogovorila sam da dođu kod mene. Dovela sam kurira da obavi slanje poštom. Većina tih tužbi na kraju je dobila službene potvrde. Zahvaljujući našim zajedničkim naporima, devedeset posto praktikanata u našem području (grad na razini okruga) sudjelovalo je u podnošenju tih tužbi.
Kasnije sam čula da su neke od tužbi poslane natrag u naše područje i da su sada u rukama šefa divizije. Nazvala sam ga da ga pitam o tome; on je to porekao. Rekla sam: „Molim vas, nemojte ništa poduzimati. Kozmička klima se promijenila — što uopće možete učiniti? Ne može se prkositi volji Neba. Nagomilali ste karmički dug, a Nebo vodi evidenciju. Imate roditelje, ženu i djecu — što će se s njima dogoditi? Samo zatvorite oči, dovoljno je da primate plaću. Naš Učitelj je suosjećajan. Tužbe su podnesene kako bi se razotkrila Jiangova zla djela. Nemojte si navlačiti ovu nevolju — morate preuzeti odgovornost za vlastiti život! U budućnosti, kada Falun Dafa bude oslobođena svih optužbi, ako završite na sudu, ja ću osobno istupiti da vam budem braniteljica. Osim toga, ako postupate ispravno, Nebo će to primijetiti, pa ćete čak biti zaslužni za veliku zaslugu.“
Iako su lokalni praktikanti koristili svoja prava imena i osobne brojeve telefona kada su podnijeli tužbe protiv Jianga, lokalna policijska postaja nije poduzela nikakve mjere, a praktikanti nisu bili progonjeni.
Nakon što je mjesto za proizvodnju materijala potkopano
Godine 2016. policija iz lokalne postaje upala je u dom praktikantice koja je živjela na selu. Zaplijenili su joj pisač, računalo i druge stvari; uspjela je pobjeći. Tri ili četiri godine kasnije, šef divizije je došao k meni i rekao da od tog incidenta nije istraživao slučaj, niti je posjetio njezin dom. Rekla sam: „To je upravo ispravna stvar — zaista pohvalno.“ Dodao je: „Razmišljam da je posjetim sljedećih nekoliko dana.“ Baš kad je htio otići, uhvatila sam ga za ruke. Sa suzama u očima, molila sam: „Molim vas, nemojte ići! Prošle su tri ili četiri godine — samo pustite to. Budite dobra osoba. Zašto se uopće miješati? Samo zatvorite oči. Dokle god dobivate plaću, zar to nije dovoljno? Osim toga, ova je praktikantica prilično plašljiva; ako pritisak progona postane prevelik, nešto strašno bi se moglo dogoditi — a onda bi bilo prekasno za bilo kakvo žaljenje.“ Nasmiješio se i dao do znanja da ipak neće ići. Pustila sam mu ruke i on je otišao.
Deset godina je prošlo od tada. Nije otišao u dom praktikantice, niti je istraživao slučaj. Ona je ostala sigurna i zdrava. Osvrćući se, pitala sam se — kako sam ja, žena, mogla držati ruke mladog muškarca na taj način?! Kako god, najvažnije je da je kolegica praktikantica pošteđena progona.
Zaštita Dafa knjiga i Učiteljevog portreta
Učenjem Fa, shvatila sam da je Dafa suosjećajan, ali ima i dostojanstvo. Podijelit ću nekoliko primjera.
Šef divizije nikada nije uzeo moje Dafa knjige. Međutim, kada je bio u pratnji drugih policajaca, ponekad je osjećao da mora glumiti kako bi pokazao da je u skladu s politikom progona KPK. Jednom je ugledao primjerak Zhuan Faluna i podigao ga, tvrdeći da ga želi ponijeti kući da ga pročita. Predložila sam mu da ga pročita odmah tamo — neće dugo trajati — ali on je inzistirao da ga ponese sa sobom. Zgrabio je gornji dio knjige, a ja sam odmah uhvatila donji. Strogo sam rekla: „Pusti! Ako se danas usudiš uzeti moju Dafa knjigu, zaštitit ću je svojim životom — samo pokušaj!“ Nasmijao se i pustio.
Drugom prilikom, mladi policajac — misleći da ne obraćam pažnju — zgrabio je mali portret Učitelja i sakrio ga iza leđa. Bez riječi, brzo sam vratila portret. „Ovo je moj Učitelj, a ne vaš“, rekla sam. „Nemate pravo uzeti ga.“ Čvrsto sam držala portret uz prsa. Nisu pokušali ništa drugo, niti su rekli još jednu riječ.
Zaštita popisa onih koji su napustili KPK
Bila sam kod kuće i organizirala popis od preko tisuću ljudi koji su napustili KPK. Upravo sam završila s prepisivanjem imena kad je netko pokucao na vrata. Misleći da je to supraktikantica, otvorila sam — samo da bih zatekla policajce kako stoje tamo. Srce mi se stisnulo. Požurila sam u unutarnju sobu i pokušala gurnuti popis pod jorgan, ali prije nego što sam ga uspjela potpuno prekriti, policija je ušla u sobu.
Šef divizije je vidio što radim i upitao: „Što radiš?“ Shvativši da to ne mogu sakriti, rekla sam: „Prepisujem popis ljudi koji su se povukli iz KPK.“ Rekao je: „Daj da vidim.“
Rekla sam: „Ne mogu vam ga dati — možda ćete ga poderati.“ Inzistirao je da ga vidi. Uzela sam jednu od bilježnica koju sam upravo završila prepisivati i, pokazujući na svaki unos, objasnila: „Ova stranica je za one koji su napustili Partiju — ova stranica je za one koji su napustili Savez mladih.“ On je držao gornja dva kuta bilježnice, dok sam ja držala donja dva. Rekla sam: „Zar se ne osjećate loše što činite toliko karme? Čini se da zaista želite uzeti ovaj popis.“ Dodala sam: „Pustite! Nemojte ga poderati! Imate li pojma koliko truda Dafa praktikanti ulažu u ovaj popis? Nije mala stvar uvjeriti čak i jednu osobu da napusti! Ovo predstavlja živote živih bića!“ Nasmiješio se i pustio.
Popis je ostao siguran. Hvala, Učitelju, što ste mi dali mudrost i hrabrost!
Zaustavljanje policije u činjenju loših djela
Otkako je KPK počela progoniti Falun Dafa, koristila sam telefonski broj registriran na tuđe ime. Seoski dužnosnici u mom rodnom gradu tvrdili su da su moji podaci nepotpuni. To me spriječilo da primam starosnu mirovinu, a oni su inzistirali da koristim telefonski broj registriran na moje ime. Bez drugog izbora, registrirala sam mobilni broj na svoje ime prije dvije godine. Četiri dana kasnije, kako je vani padala kiša i nisam mogla izaći objasniti istinu, koristila sam ovaj telefon da nazovem praktikante iz moje lokalne grupe za učenje Fa, pozivajući ih da dođu učiti Fa. Stigli su u 8:00 ujutro.
Prije 9:00 ujutro, šef divizije za unutarnju sigurnost, u pratnji dvojice drugih policajaca, silom je ušao u moju kuću. Moja prva misao je bila da mi je telefon sigurno prisluškivan. Po ulasku, zahtijevao je: „Što radite ovdje?“ Rekla sam: „Učimo Fa.“ Vidjevši da nas je četvero, upitao je: „Tko vam je rekao da učite Fa?“ Rekla sam: „Zar niste rekli da možemo učiti i vježbati kod kuće?“ Tada je rekao: „Osim vas, ostala trojica idu sa mnom.“ Skočila sam i rekla: „Da vidimo tko se danas usudi nekoga odvesti! Nema ništa loše u učenju Fa, ali čak i da je bilo, krivnja bi bila moja. Ja sam ih pozvala ovamo. Ako ćete nekoga odvesti, odvedite mene — ali ne smijete dirati nijednog od ostalih trojice.“
Nasmijali su se, sjeli i rekli: „Ljudi stalno pričaju o prisilnom vađenju organa, ali pogledajte nas, nedostaje li ikome ovdje neki dio?“ Odgovorila sam: „Osoblje u vašem uredu je ljubaznije i još uvijek ima savjesti. Ali ako biste zaista progonili Dafa praktikanta do smrti, jeste li razmislili hoćete li vi i vaše kolege snositi posljedice? Principi Neba su pravedni.“
Pisanje pisama službenicima zakona
Osjećala sam da pojedincima koji rade unutar sustava javne sigurnosti, tužiteljstva i pravosuđa moram objasniti činjenice o progonu. Vjerujem da je to bio Učiteljev aranžman. Baš kad sam odlučila napisati pisma, počela je pandemija COVID-a i bila sam zatvorena u svom domu. Jutarnje sate sam provodila u učenju Fa, a poslijepodneva u pisanju pisama — proces koji je trajao gotovo dva mjeseca.
S obzirom na moje ograničeno formalno obrazovanje, ponekad sam se mučila s izražavanjem, ali uz Učiteljevo vodstvo i inspiraciju, uspjela sam dovršiti zadatak. Na primjer, kad sam pisala o tome kako Jiang Zemin nije imao ovlasti „donositi“ zakone, iznenada mi je pala na pamet misao: „To je zakonodavstvo.“ Odmah sam shvatila da je to poticaj od Učitelja i bila sam duboko dirnuta.
Napisala sam razne vrste pisama. Imam cilj na umu kada pišem, a to je sagledati stvari iz perspektive primatelja, pazeći da se prenese suosjećanje i dostojanstvo Dafa. Nakon što je pročitala jedno od mojih pisama, praktikantica je rekla: „Niti jedna riječ previše, niti jedna riječ premalo.“ Zaista sam zahvalna na Učiteljevoj pomoći!
Napisala sam dvadeset pisama, svako po deset stranica, sva napisana vlastitom rukom. Među primateljima su bili lokalni gradski tajnik Partije, direktor Ureda za obrazovanje, direktor Ureda za javnu sigurnost, tajnik Komisije za političke i pravne poslove, načelnik i zamjenik načelnika Divizije za unutarnju sigurnost, kao i šefovi lokalnih policijskih postaja u svakoj općini.
Preokreti u slanju pisama
Nakon što sam završila s pisanjem pisama, krenula sam ih poslati. Počela sam u glavnoj pošti, gdje sam iskoristila priliku da poštanskom službeniku objasnim što je Falun Dafa; bio je prilično suosjećajan. Poslala sam više od desetak pisama tamo, ali misleći da je to previše za jedno mjesto, odlučila sam preostala dva odnijeti u manju poštu. U manjoj poslovnici, počela sam objašnjavati istinu službeniku. Dok je obrađivao poštu, izrekao je neke neugodne primjedbe i čak izašao van provjeriti registarsku tablicu mog vozila. Osjećala sam se pomalo nelagodno. Nakon što su poštanske procedure bile gotove, krenula sam kući. Baš kad sam stigla do svog praga, okrenula sam se i ugledala nekoliko policajaca. Šef divizije je rekao: „Pođite s nama.“ Shvativši da nešto nije u redu, rekla sam: „Mogu ići s vama, ali moram se vratiti do podneva da pripremim ručak.“ Odveli su me u lokalnu policijsku postaju u patrolnom automobilu. Šefa divizije nigdje nije bilo — ispostavilo se da je otišao u moju kuću da izvrši pretragu.
Policajac koji me je ispitivao rekao mi je da sjednem na stolicu namijenjenu kriminalcima. Prosvjedovala sam: „Nisam počinila zločin. Zašto bih sjedila na zatvoreničkoj stolici?“ Zatim mi je donio mali stolac da sjednem. Držeći dva pisma, upitao je: „Jeste li ih vi poslali? Tko vam je rekao da ih pošaljete? I koja je svrha ovih pisama?“ Objasnila sam: „Ja sam ih poslala. S pandemijom koja se širi, brinula sam se da biste mogli izgubiti svoje dragocjene živote — pa sam vam željela reći kako možete preživjeti ovu katastrofu.“ Rekao je: „Vi ste nešto! Koliko vam je dana trebalo da prepišete ova pisma? Tako su formalno napisana.“ Rekla sam: „Ako želim da budete spašeni, prvo vam moram pokazati poštovanje. Želim da ih pročitate kako biste mogli biti spašeni.“ U srcu sam se molila da desetak pisama koja sam ranije poslala sva stignu na svoja odredišta — inače bi sav moj trud proteklih nekoliko tjedana bio uzaludan.
Ubrzo nakon toga, šef divizije se vratio i odvezao me kući. Otprilike pet ili šest dana kasnije, prišao je mom sinu i upitao: „Je li vaša majka poslala još pisama?“ Moj sin je tada shvatio da su sva ta ranija pisma uspješno stigla do svojih primatelja. Rekao je: „Sva su poslana u isto vrijeme kao i ostala.“ I s tim je stvar bila riješena.
Vraćanje mojih Dafa knjiga
Ovo slijedi iz onoga što sam ranije rekla. Dok sam bila zadržana u lokalnoj policijskoj postaji jer sam poslala materijale za objašnjavanje istine, šef divizije je odlučio pretražiti moju kuću. Pozvao je mog sina — koji je bio na poslu — da dođe kući i otvori im vrata. Pokraj mog kreveta, bila je velika kartonska kutija koja je sadržavala desetke Dafa knjiga i stotinjak letaka pod naslovom „Pismo onima s predodređenom vezom.“ Budući da sam bila donekle naivna, nikada mi nije palo na pamet da slanje ovih pisama može dovesti do takvih problema. Nisam se potrudila sakriti ih, pa su kapetan i njegov tim sve zaplijenili. Obuzela me takva žalost da sam nekontrolirano plakala i nisam mogla jesti ni spavati.
Sljedećeg dana, prije nego što su šef divizije i njegov tim uopće stigli na posao, nazvala sam ga. Gledajući unutra, odlučila sam ih ne kriviti. Rekla sam: „Potpuno je moja krivnja. S cijelom kutijom knjiga koje su stajale tamo na vidiku, kako ste vas petero uopće mogli otići? Da ih niste uzeli, to bi vam otežalo posao, zar ne? Zovem danas jer želim svoje knjige natrag. Ako ih vratite, učinit ćete kreposno djelo velike zasluge — Nebo će vam sigurno zabilježiti veliku zaslugu. Ako ih ne možete vratiti, neću vam zamjeriti; međutim, molim vas, recite šefu policije da ću od sutra ići i ostati u Uredu za javnu sigurnost. Ako su knjige tamo, bit ću tamo. Ako knjiga nema, onda ću otići. Kao Dafa praktikantica, ako ne mogu zaštititi ni Dafa knjige, kako bih ikada mogla pogledati Učitelja koji me je spasio?“ Rekla sam to kroz gorke, tužne suze. Dodala sam: „Ako redovnik izgubi svoje spise, kako uopće može nastaviti kultivaciju?! U svakom slučaju, nemam apetita i ne mogu spavati. U ovom trenutku, život i smrt mi više nisu važni.“ Rekao je: „Nemojte činiti ništa ishitreno — dopustite mi da vidim što mogu učiniti. Recite svom sinu da čeka kod kuće.“ Zatim me je zamolio da dam telefon sinu kako bi mogao reći nekoliko riječi.
U tri sata tog poslijepodneva, šef divizije nazvao je mog sina i zamolio ga da siđe. Moj sin se vratio, sretno noseći veliku kutiju knjiga — čak su i stotinjak letaka za objašnjavanje istine bili vraćeni. Pitala sam: „Jesi li im zahvalio?“ Moj sin je rekao da jest. Sretno sam se nasmiješila. Bilo je kako je Učitelj rekao: „Kultivacija ovisi o pojedincu, dok transformacija gonga ovisi o Učitelju.“ (Zhuan Falun).
Načelnikova ljubaznost
Nedugo nakon toga, primila sam tipkano pismo. Prošlo je kroz nekoliko gradova prije nego što je poslano praktikantici u mom području, koja mi ga je zatim dostavila. Pismo je objašnjavalo da je muškarac iz sela susjednog mom rodnom gradu služio kao načelnik Ureda za javnu sigurnost u drugom gradu. Po njegovim naredbama, uhićeno je više od desetak Dafa praktikanata, a nekoliko ih je naknadno osuđeno. Budući da me praktikantica izričito zamolila da mu se obratim i objasnim činjenice o Dafa, to sam shvatila kao zadatak od Učitelja. Prepisala sam nacrt pisma za objašnjavanje istine iz jednog koje sam ranije koristila i poslala ga načelniku Ureda za javnu sigurnost u tom gradu.
Otprilike deset dana kasnije, šef divizije je došao u moju kuću i rekao: „Zar vam nije dovoljno praviti probleme ovdje u gradu? Sada stvarate probleme i u drugim gradovima!“ Rekla sam: „Nisam išla tamo. Jednostavno sam poslala pismo objašnjavajući istinu iza progona. Načelnik ureda je naš sugrađanin — kako bismo samo sjedile i gledale kako gomila tako ozbiljan karmički dug? Zar ga ne bismo trebale pokušati spasiti?“ Rekao je: „Taj načelnik je jučer došao ovamo s pet ili šest ljudi da vas uhiti, ali naš načelnik ureda ih je zaustavio.“ Rekla sam: „Molim vas, prenesite moju zahvalnost načelniku ureda kad ga vidite, a zahvaljujem i vama. Oči Božanske su poput munje — Nebo vam je obojici upravo pripisalo veliko zaslužno djelo!“
Završne misli
Vjerujem da kao praktikanti trebamo djelovati prema standardima za praktikante i u skladu s Učiteljevim zahtjevima. Sve dok su naši postupci u skladu s Fa i s Učiteljevim zahtjevima, otpuštajući osobne vezanosti, otpuštajući vezanost za život i smrt, i misleći na dobrobit svih živih bića, Dafa će nam dati mudrost, hrabrost i snagu za uspjeh, a Učitelj će se pobrinuti da budemo sigurni.
Najveća mi je čast biti Učiteljeva učenica — Falun Dafa praktikantica — u ovom životu. Nastavit ću biti marljiva: dobro učiti Fa, kultivirati se, dobro raditi tri stvari i spasiti više živih bića kako bih uzvratila Učiteljevu bezgraničnu milost.
Hvala, Učitelju!
Hvala kolegama praktikantima nameđusobnoj podršci, suradnji i ohrabrenju.
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fahui na Minghui.org)
