Mnogi Falun Gong praktikanti u Kini su već dugo vremena u pritvoru zbog njihovog uvjerenja. Ovo je njima učinilo stvari teškim kada se radi o njihovim karijerama i sa njihovim porodicama, čak i nakon njihovog puštanja na slobodu.
Evo kako je jedan praktikant savladao ogromne teškoće i dalje nastavlja da prakticira svoju vjeru u Falun Gong.
Progon uzima svoj danak
Zato što prakticiram Falun Gong, bio sam zatvoren više od devet godina. Dugogodišnje mučenje je dovelo do togo da mi je bilo gotovo nemoguće da se brinem o sebi, nakon što sam pušten na slobodu krajem 2010. godine. Želio sam da zarađujem za život, ali moja stručna znanja i vještine su gotovo nestali.
Osim toga, policija je često dolazila da me maltretira i prijeti da će me odvesti u centar za ispiranje mozga. Terorizirani masovnim progonom, moji prijatelji i rođaci se nisu usuđivali biti u kontaktu sa mnom.
Dvije godine su prošle, ali moj senzorni organi i udovi se još nisu bili u potpunosti oporavili. Zbog financijskih poteškoća i nemogućnosti da zarađujem za život, moja kultivacija je popustila i jedva sam mogao činiti tri stvari.
Pronalaženje mog puta
Počeo sam tražiti posao. Kada su čuli za moje prethodno naučno iskustvo i dostignuća, mnogi poslodavci su me odbili, rekavši da sam prekvalifikovan.
Neki su se složili da me zaposle, ali nakon skoro 10 godina u zatvoru praktično bez ikakve veze sa strukom, primjetio sam da nisam više u stanju raditi te poslove. Osim toga, želio sam da imam malo slobodnog vremena da učim Fa i govorim ljudima o Falun Gongu. Izgledalo je da nema rješenja i osjećao sam se izgubljen.
Smirio sam se i nastavio učiti Fa. Jednog dana, dok sam čitao "Predavanje i objašnjavanje Fa na Fa-konferenciji u njujorškom Metropolitanu", primijetio sam sljedeću rečenicu: "Danas, sposobnost učenika Dafe da učine taj poslednji korak napraviće put ljudskim bićima da postanu bogovi."
Shvatio sam da, kad sam ranije tražio posao, želio sam da zarađujem za sebe i za svoju porodicu - i da radim tri stvari. Na površini, nadao sam se da ću biti u skladu sa svakodnevnim društvom. Ali u stvarnosti, to je bio pasivan pristup - i ja nisam išao svojim putem. To znači da sam reagovao na situaciju s ljudskim predodžbama.
Do tada mi je postalo jasno šta i kako dalje činiti. Umjesto da se ograničavam na svoju struku, pokušao sam u drugim područjima. Dokle god moj prihod bude mogao pokriti moje i troškove moje porodice, shvatio sam da bi to trebalo biti ok. Na kraju krajeva, ono što mi je trebalo je bio posao i okruženje za mene da se kultiviram, tako da bih mogao govoriti drugima o Falun Gongu.
Tehničar za popravljanje mašina
Ponovno sam krenuo u potragu za poslom, ali ovaj put kao neko sa završenom srednjom školom, misleći da će mi to otvoriti više mogućnosti. U jednoj fabrici su me intervjuisali za poziciju tehničara za popravku pakirnih mašina. Rekao sam menadžeru za zapošljavanje da sam ranije popravljao kompjutere, a ne mašine, ali da sam bio spreman da učim i da imam samopouzdanje.
Dobio sam posao. Supervizor mi je rekao da sam učim rasklapajući i sklapajući stare i napuštene mašine. Rekao je da mogu pitati iskusne tehničare kada je to potrebno. Međutim, kada su drugi tehničari vidjeli kako sam bio nespretan i da nisam poznavao mnoge alate, oni su sumnjali da ću moći obavljati posao i nisu se trudili odgovarati mi kada sam postavljao pitanja.
Kao rezultat toga, svuda po tijelu sam imao mrlje od ulja i često sam zadobijao povrede radeći na mašinama. Znajući da ove poteškoće postoje za mene da bi poboljšao svoj xinxing i da mi pružaju priliku da potvrdim Fa u tom okruženju, nisam se žalio niti imao negativne misli, bez obzira na teškoće.
Rad u fabrici zahtijeva timski rad. Kad god bi suradnicima ili klijentima bila potrebna pomoć, ja bih prestajao raditi svoj posao, da bi im pomogao. Jer nisam bio dovoljno jak, mogao sam podići torbe od 10 kilograma robe na kamion, ali ne i one od 50 kilograma. Teške torbe su me često udarale. Morao sam istovarati i utovarati više od 10.000 kilograma robe dnevno i sve me boljelo kad sam naveče išao na spavanje. Mnogim radnicima se posao nije sviđao i oni su napustili firmu. Što se mene tiče, sve dok sam radio vježbe, bol i umor bi nestali.
Kada su vidjeli kako sam patio sa povredama, mnogi radnici su mi predložili da dam otkaz. Svako jutro dok sam se borio da ustanem, često sam se pitao da li da promijenim posao. No, čak i u najtežim danima, smatrao sam to za moj put kultiviranja. Budući da je to za mene bio "put za ljudska bića da postanu bogovi", onda taj put mora biti ispravan i ja sam ga morao savladati.
Ta misao mi je omogućila da nastavim raditi svaki dan, bez obzira na bol, patnju i sarkastične komentare drugih.
Pozitivne promjene na poslu
Do trenutka kada je prošlo mojih mjesec dana probnog perioda, uz pomoć drugih tehničara, bio sam u stanju popraviti dvije mašine, koje su bile napuštene godinama. One su radile dobro i prodali smo ih po sniženoj cijeni.
Zbog moje pomoći, prodajni odjel je također udvostručio količinu prodane robe u odnosu na prethodne mjesece. Menadžer je bio jako sretan. Ja sam ostao, a vlasnik fabrike mi je dao bonus od 200 juana (oko 30€), rekavši da sam radio naporno i da sam spreman učiti.
Prošlo je još mjesec dana, i ja sam popravio sve stare i napuštene mašine. Pored toga, pomogao sam menadžerima u prodaji. Vlasnik mi je dao bonus od 900 juana (oko 130€).
Nakon tri mjeseca na poslu, odjednom sam imao iskustvo u popravku mašina i više nisam bio umoran od nošenja robe. Mogao sam sam istovarati ili utovarati robu od preko 50 kilograma. I više nisam bio u bolovima.
Uočivši da sam dobar u prodaji, vlasnik i direktor su me zamolili da pomognem u prodaji, dok sam nastavio popravljati mašine.
Kako je vrijeme prolazilo, mnogi ljudi su primijetili da sam drugačiji: Radio sam naporno, bio sam spreman da pomognem drugima, imao sam visoke standarde i bio sam posvećen svom poslu. "Nikada nisam vidio nikoga ko je tako odgovoran prema poslu i kupcima", rekao je direktor. Mnogi kupci su htjeli da kupuju robu od mene ili su me tražili da im ja popravim mašine. Moji kolege su također rado radili sa mnom.
Malo po malo, bio sam u stanju da razgovaram sa drugima o Falun Gongu. Ako bi me neko povremeno uznemiravao zbog ovoga, moji kolege bi brzo intervenirali u moje ime.
Na kraju godine, vlasnik radnje mi je dao povišicu i bonus od 5.000 juana (oko 730€).
Krug vrline
Vidjevši da imam stabilan posao i primanja, moji prijatelji i rođaci su prestali brinuti za mene. Naši odnosi su se poboljšali, a mnogi su promijenili svoj negativan stav prema Falun Gongu.
Oko godinu dana kasnije, vidio sam mnogo udumbara cvijetova u mom domu, na cementnom stupu, na ogradi od nehrđajućeg čelika, i na vinovoj lozi. Znao sam da je to ohrabrenje od Učitelja.
Moja supruga, koja je također praktikant Falun Gonga, i ja smo kasnije otvorili svoju firmu. Naporno smo radili na tome i nakon godinu dana smo zarađivali oko 10.000 juana (oko 1460€) mjesečno. To mi je dalo više vremena i bolje okruženje u kojem mogu govoriti drugima o Falun Gongu, uključujući i razotkrivanje propagande mržnje koju su čuli.
Mi našim zaposlenima kažemo da postupaju prema drugima i prema poslu sa iskrenošću, ljubaznošću i strpljivo. Dvije godine je prošlo od tada i naš posao napreduje vrlo dobro.
Znam da sve ovo dolazi od Učitelja i Fa.
