Kineski Fahui: Putovanje u udaljena sela u božanskoj misiji

(Minghui.org)

Pozdravljam Učitelja, pozdravljam kolege praktikante!

Živim u jednom pokrajinskom gradu. Kroz moje iskustva u posljednjih deset i po godina sam vidjela da jedino čvrstom kultivacijom možemo dobro sarađivati i potpuno ispuniti našu misiju i doprijeti do svih onih koji su bili zavedeni lažima zle komunističke propagande.

Budući da u veliki broj seoskih područja nije dospjela naša poruka, nastavila sam tamo ići i govoriti ljudima o Falun Gongu i progonu. Mada sam tamo stranac, srdačni seljani su se prema meni lijepo odnosili, tretirajući me kao posebnog gosta. Jedanput sam se sa njima našalila i kazala „Ovo je mjesto toliko zabačeno da izgleda da će ga posjetiti jedino bogovi“. Oni su se sa odobravanjem nasmijali na ove moje riječi.

Izvući pouku iz slabog učenja Fa

Jednom sam bila uhapšena 2008. godine i zatočena u logoru za prisilni rad. Razmišljajući o tome, shvatila sam da nisam dobro razumjela Fa, jer sam ga loše učila. Da pojasnim, tokom dana sam bila zauzeta pravljenjem propagandnih materijala koje sam navečer distribuirala. Uz to, često sam bila u stisci sa vremenom objašnjavajući ljudima kako je važno napustiti Kinesku Komunističku Partiju (KKP), misleći kako inače neće biti dovoljno vremena da budu spašeni. Zatim bih na kraju dana često bila toliko iscrpljena da sam znala zakunjati dok sam slala ispravne misli. Nije nikakvo čudo što sam propustila da gledam unutar sebe kako bih mogla odstraniti svoje vezanosti.

U logoru za prisilni rad sam pokušavala recitirati Fa, no nisam se mogla sjetiti puno toga. Loše sam se osjećala jer, bez Fa u mome srcu, bilo mi je nemoguće usprotiviti se ispiranju mozga i drugim vrstama mučenja. U sebi sam se zaklela da ću recitirati Zhuan Falun kada budem oslobođena.

Uz Učiteljevu pomoć, kući sam se vratila nakon 6 mjeseci. Osim objašnjavanja istine ljudima, najviše slobodnog vremena sam provodila memorizirajući Zhuan Falun. I drugi su praktikanti iz moje grupe za učenje Fa to isto radili i mi smo se uzdizali veoma brzo, često gledajući unutar sebe i dobro sarađujući međusobno.

Rješavanje sukoba sa praktikantima

Smatrala sam kako mi kultivacija ide prilično dobro. Međutim, u protekloj godini su me, jedan za drugim, počeli sustizali testovi xinxinga. Iz toga sam naučila da je uistinu veoma teško gledati unutar sebe i otpuštati privezanosti.

Kao primjer navodim slučaj praktikantice, nazovimo je A, koji me je stalno snabdijevala informativnim materijalima. Budući sam veoma često izlazila van stana i dijelila materijale, ja sam joj dala rezervni ključ da se posluži njime u slučaju ako ja nisam kod kuće. Ubrzo nakon toga je ona dva puta dolazila kod mene, ali ja oba puta nisam bila kod kuće. Ona je pomislila kako je ja izbjegavam i to je kazala kolegama praktikantima.

To me je veoma uzrujalo. Pomišljajući da nisam učinila ništa loše, jednostavno sam odlučila da ovu stvar ignorišem. Onda mi je neko kazao da praktikantica A nije dobro jela niti spavala tri dana zbog sukoba xinxinga. To me je rastužilo i znala sam da to ima veze sa mnom. Šta sam trebala učiniti?

Očito sam joj se trebala izvinuti, no ja sam oklijevala to učiniti. Tada sam sjela i počela slati ispravne misli, uklanjajući sve ljudske misli u vezi praktikantice A. Bila sam svjesna da ove ljudske misli nisu bile ja, i nastavila sam gledati unutra tražeći rješenje. Nakon otprilike 20 minuta, jedan mi je glas u glavi kazao: „Ako nastaviš ovako [da se ne izvineš praktikantici A], stare će sile biti sretne, a Učitelj će biti tužan“. Ovaj je glas dosegao dubinu moga srca i ja sam povikala: „Učitelju, ja te neću rastužiti. Sve je bilo moja greška i ja ću joj se izvinuti.“

Oko podne sam otišla na autobusku stanicu i mnogim ljudima koji su čekali autobuse podijelila Shen Yun DVD–ove. Kada sam došla u kuću praktikantice A, iskreno sam zatražila njen oproštaj, pa je tako naš sukob bio eliminiran zahvaljujući Učiteljevoj suosjećajnosti. Kroz ovaj slučaj sam dublje shvatila da će nam Učitelj pomagati sve dok gledamo unutar sebe.

Znala sam da imam puno vezanosti, poput natjecanja s drugima i nedostatak dobrodušnosti prema drugim praktikantima. Zato što nisam tražila još dublje u sebi kako bih otkrila moje fundamentalne ljudske predodžbe, nisam bila u mogućnosti donositi odluke bazirane na Fa i često sam nanosila povrede drugima. Nekoliko me puta praktikanti nisu moglo dobro razumjeti, mada bi kasnije shvatili da sam bila nedužna. Budući da nisam učinila ništa krivo, ja se nisam zbog takvih stvari uznemiravala, niti sam se branila. A onda je uslijedio još jedan veliki test xinxinga, jer sam podbacila u gledanju unutar sebe.

Kritika od koordinatora

Učitelj nam je rekao: „Često kažem da ako je tuđa dobrobit sve što jedna osoba želi i ako u ovome nema ni najmanje osobnog motiva ili osobnog shvaćanja, ono što izgovori, slušatelje će dovesti do suza“. (Bitno za daljnje napredovanje) Budući moje izgovorene riječi nisu bile dobrodušne, veoma često su povređivale druge praktikante. Zbog toga mi je i glavni koordinator za našu oblast s vremena na vrijeme skretao pažnju na to. Jedne prilike kada sam napravila grešku u jednom projektu, koordinator je bio veoma ljut i prekorio me je pred drugim koordinatorima. Njegove su riječi bile veoma oštre i ja to nisam više mogla podnijeti. Bilo mi je to po prvi puta da sam imala ovakvo iskustvo.

Postala sam potištena, čak osjećajući da će mi biti teško nastaviti da se kultiviram. Uz to nisam imala motivacije za objašnjavanje istine ili da sarađujem na projektima sa kolegama praktikantima. Te noći uopšte nisam spavala i narednog sam dana plakala dva sata. Boljela me je glava, te čak nisam mogla učiti Fa, a da ne govorim o izlasku vani da ljudima objašnjavam istinu. Prisjećajući se proteklih više od 10 godina, sjetila sam se da nisam odustajala niti sam plakala uprkos brutalnom progonu, niti sam tako činila u logoru za prisilni rad. Zašto mi je uklanjanje mojih vezanosti iznenada izgledalo tako teško, da je bilo skoro i teže nego prolaženje testa života i smrti.

Bilo mi je jasno da je potrebno dobro raditi sa koordinatorom kako bi smo ispunili našu misiju. No pomisao da se izvinem koordinatoru mi je ipak bila odbojna, jer sam mislila da je prema meni loše postupio. A onda sam gledala video Učiteljevog Fa predavanja praktikantima u Australiji, i to je pročistilo moj um do najdubljih slojeva.

Sama sam sebi kazala: „Učitelju, znam da sam pogriješila. Da sam dobro radila, koordinator ne bi bio ljut. Uz to biti koordinator donosi mnoge izazove. Godinama ovaj koordinator radi stvari ispravno i u skladu sa Fa načelima. Ovo je sigurno tako“.

Što sam više o tome razmišljala sve više sam shvaćala da sam pogriješila. Nazvala sam koordinatora i iskreno mu se izvinula. Kazala sam da je sve bila moja greška. Bila sam nalik učenici osnovne škole koja je odjednom trebala riješiti situaciju sa kojom se trebao nositi student. Zamolila sam koordinatora da mi da malo vremena, a ja sam obećala da ću se poboljšati i odgovoriti zahtjevima. Koordinator je bio dirnut mojim riječima i mogla sam osjetiti njegovu dobrodušnost i iskrenost. Od tada smo bili u stanju skupa dobro raditi kao i obično.

Od tada sam na sebi primijetila neke promjene. Bila sam u stanju više izdržati i nisam više vrijeđala druge ljude. U načinu kako su drugi praktikanti govorili, ponekad sam mogla sagledati kako sam se nekada ponašala. Sada je moj glas bio puno blaži i bila sam uviđavnija prema drugima.

Govoriti ljudima o Falun Gongu u seoskim područjima

Kada bi prolazila pored nekih gradova u blizini grada u kom sam živjela, često bih se znala rasplakati pomišljajući kako veliki broj ljudi ima isprane mozgove propagandom mržnje KKP. Znala sam da se u jednom gradiću nalaze samo tri ili četiri praktikanta. Jedan od njih je bio natjeran da prestane prakticirati Falun Gong, a drugi se zbog straha nisu usuđivali ljudima govoriti o Falun Gongu. Odlučila sam nešto uraditi u vezi ove situacije.

Od 2001. godine, sam završila distribuciju informativnih materijala svim domaćinstvima u dva grada i radila sam na trećem gradu, sa ukupno više od 100 sela. Išla sam od vrata do vrata ne obazirući se na vremenske uvjete. To nije bilo lako za činiti, no ja sam znala da je to nešto što moram učiniti. Svaki puta kada bih došla u neko selo, bilo je to kao da nekome po prvi puta govorim o Falun Gongu. Zato je to zahtijevalo dobro učenje Fa i jake ispravne misli.

Veći sam dio vremena provodila dijeleći materijale u mome gradu, a na selo sam išla jednom sedmično. U selo sam najčešće nosila 150 do 200 primjeraka knjižica, primjerke devet komentara o komunističkoj partiji, Shen Yun DVD-jeve, a po katkada i software koji služi da se probije blokada interneta. Falun Gong knjižice bih dostavljala u svaku kuću, a DVD-jeve sam davala samo lice u lice, kako bi im lično mogla objasniti važnost napuštanja Kineske Komunističke Partije (KKP).

Neka su sela brojala između 700 ili 800 porodica, pa je bilo potrebno da tamo idem i nekoliko puta kako bi pokrio sva domaćinstva. Kada bi vrijeme bilo toplo, seljani bi se obično okupljali po alejama ili ispod drveća, razgovarajući ili igrajući pokera. Ja sam im se obraćala, pozdravivši ih, a onda bi im objašnjavala zašto trebaju prekinuti sve veze sa KKP zbog njenih teških zločina protiv Kineskog naroda. Većina ih je bila spremna slušati i rado su uzimali materijale. Ponekad su bili jako revnosni, ne želeći propustiti niti jedan dio materijala. To je bilo veoma dirljivo.

Budući sam se često služila autobusima, vozači su me dobro poznavali. I oni su uzeli Falun Gong knjižice i DVD-jeve i složili se da povuku svoje članstvo u partiji. Također su me podržavali dok bi putnicima u autobusu govorila o Falun Gongu. Jednoga me je dana jedan novi vozač upozorio da u autobusu postoji sigurnosna kamera. Kada sam vidjela da se on plaši za moju sigurnost, kazala sam mu da je sve u redu, jer i osoba koja nadgleda autobus ima mogućnost da na ovaj način čuje istinu.

Jedne je prilike počelo kišiti čim sam stigla u selo. Nastavila sam ići od kuće do kuće i dijeliti materijale. Kada su vidjeli koliko sam pokisla, neki su mi seljani ponudili da u njihovom domu sačekam dok ne prestane kiša. Zahvalila sam im i objasnila zašto sam došla u njihovo selo. Svi su uzeli materijale i odlučili napustiti KKP organizacije. Bila sam sretna zbog njih.

Neka su sela bila u planinama gdje autobusi nisu vozili. Jedan me je praktikant tamo odvezao na svome motociklu. Tijesni put je vodio gore dolje sa velikim brojem oštrih okuka. Veoma sam se plašila i cijelim putem molila Učitelja da nam pomogne. Dok sam dijelila informativne materijale seljanima, oni su bili veoma ljubazni tretirajući me kao počasnog gosta.

Iz sela smo otišli pred zalazak sunca. Svi su informativni materijali bili podijeljeni, a ja sam nosila spisak sa desetkom imena ljudi koji su potpisali da žele istupiti iz partije. Nakon što smo pješačili nekoliko kilometara nizbrdo, susreli smo još ljudi. Ja sam im objasnila zašto je za njih važno da se ograde od KKP i neki su potpisali dokumente za istupanje iz partije.
Praktikant sa motociklom je stigao po dogovoru oko 20 časova. Bila sam pomalo umorna, no moje je srce ispunjavao osjećaj topline.

Ispuniti našu misiju

Kada sam završila sa drugim gradom, namjeravala sam stati sa dijeljenjem materijala zbog moje jake vezanosti za komfor. Onda sam jedne noći u snu vidjela nekoliko niti prediva od kojih su neki bili pokidani. Znala sam da je to upozorenje za mene da ne prekidam vezu sa živim bićima. Pogledavši kartu, vidjela sam da je treći grad udaljen 70 kilometara od mjesta moga stanovanja. Ne obazirući se na udaljenost ja sam nastavila svoju misiju koja i danas traje.

Dok se vozim u autobusu pored usputnih sela u srcu osjećam olakšanje jer znam da je svaka kuća u njima dobila primjerak informativnih materijala, uključujući Falun Gong knjižice i DVD-jeve. Ovo me je stajalo dosta napora i time je svaka porodica dobila mogućnost da nauči istinu. Neki puta, iako samo jedna porodica živi na nekom brdu, ipak bi išla tamo i isporučila materijale. Ako više nisam imala materijala, uzela bih njihovu adresu ili neke druge pojedinosti, ako nije bilo valjane adrese, pa sam im materijale isporučivala prilikom mog narednog dolaska.

Snaga istine

Zadnjih godina sam tri puta bila hapšena za vrijeme mojih posjeta selima. Prvi puta sam hapšena na poljoprivrednoj tržnici, te bila oslobođena nakon sat vremena.

Drugi sam put uhapšena u jednom selu. Policija me je odvela u policijsku stanicu u 10 časova ujutro da bih bila oslobođena nakon 30 minuta. S obzirom da je mnogo seljana vidjelo kako sam bila uhapšena pred seoskim komitetom, nisam htjela ostaviti loš utisak na njih. Vratila sam se oko 11 časova. Tamo je još uvijek bilo puno ljudi koji su bili iznenađeni kada su me ponovno vidjeli.

„Molim vas nemojte se brinuti“, kazala sam im, „Falun Gong je ispravan i koristan za društvo“. Mi praktikanti nećemo nikome naštetiti i ja sam samo došla donijeti vam blagoslove“. Oni su me gledali i odobravajući klimali glavama. Otišla sam u kancelariju komiteta i objasnila istinu službeniku za sigurnost.

Treći sam put bila uhapšena u selu. Jedan me je mladi čovjek zgrabio za lijevu ruku, dok sam ja desnom rukom nastavila dijeliti materijale. Zatim sam se okrenula prema njemu i dobrodušno mu kazala: „Mladi čovječe, mi praktikanti smo ove DVD-jeve napravili vlastitim novcima. Molim vas da mi dopustite da ih razdijelim. Ako dođe policija pa ih konfiskuje, materijali će biti izgubljeni, a ni vama to neće donijeti ništa dobro“.

„Ah, sada sam shvatio. Molim vas požurite, jer će policija ubrzo doći“, kazao je ovaj mladi čovjek puštajući mi ruku koju je bio držao. Nastavila sam dijeliti materijale sve dok nije stigla policija i razdijelila sam i zadnja tri DVD-a koja sam imala u rukama. Policajac mi je zatim naredio da uđem u kombi. Ja sam mu se nasmiješila i kazala: „Hvala vam, izgleda da neću morati pješačiti niz planinu“.

Seljaci su bili iznenađeni kada su vidjeli kako sam smirena. Jedan me je zapitao: „Kako to da se još uvijek smiješite“?

Odgovorila sam: „Bez brige sve će biti u redu“. Ovi policajci su dobri ljudi i oni samo rade svoj posao“.

Ove riječi su umirile prisutne.

Policija me je odvela u policijsku stanicu, a zatim me je okružni policajac poslao kući. Tri dana kasnije sam se vratila u selo i podijelila materijale preostalim domaćinstvima.

Kada se prisjetim ovih hapšenja, primjećujem da su se sva desila nakon što sam imala neke konflikte sa drugim praktikantima. Sa razvijenim takmičarskim mentalitetom i egom nisam odmah počela gledati unutar sebe. Iz ovoga sam naučila da je veoma teško spašavati ljude ako vaš um nije čist.

Spašavanje policajaca

Kroz kontinuirano učenje Fa sam shvatila da je i um policajaca zatrovan propagandom mržnje. I njih je bilo potrebno spasiti. Koordinator je također ukazao da moj mentalitet odgovara za rad sa policajcima, jer njih jedino suosjećanje može spasiti. Od toga trenutka sam često pozivala policajce telefonom i slala im pisma, objašnjavajući im zašto ne bi trebali slijepo slijediti Partiju i progoniti Falun Gong praktikante.

Budući je bio dirnut mojim iskrenim pristupom, jedan je policajac napustio KKP i upozorio me da u buduće, kada god izlazim iz kuće, Falun Gong materijale stavljam na sigurno mjesto. Ja sam mu se na tome zahvalila i kazala: „ Veliki je broj policajaca slijedio naređenja Jiang Zemina da dugi niz godina maltretiraju Falun Gong praktikante. Veoma je pogrešno kršiti načela Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Molim vas da se prema praktikantima dobro odnosite, pa će te biti blagosloveni zbog svojih dobrih dijela“. On me je saslušao klimajući glavom u znak odobravanja.

Uvijek kada šaljem ispravne misli, pošaljem i misao da policajci prestanu raditi loše stvari protiv Falun Gonga. Također šaljem i misli da uklonim zlo koje stoji iza njih, kako bi i policajci mogli biti spašeni.

Jednoga sam dana u svojoj sobi vidjela prekrasan udumbara cvijet sa deset latica. Nakon nekoliko dana ih je bilo još nekoliko. Kada ih je jedan praktikant fotografisao, na slici smo primijetili i jedan Falun. Znam da me to Učitelj hrabri da još bolje radim i da radim sa čistim umom.

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024