Falun Dafa Minghui.org

Priča o mojim susjedima: Blagoslovljeni dobrom srećom zato što su ustali protiv progona Falun Gonga

(Minghui.org)

Praktikanti Falun Dafa su u Kini već 16 godina progonjeni zbog svoga vjerovanja. Mada je u početku progona javnost bila pod uticajem zle propagande Kineske Komunističke Partije, sada raste broj ljudi koji su otkrili stvarno stanje i počeli su podržavati Falun Gong.

Slijedi nekoliko priča praktikantice iz provincije Shandong u istočnoj Kini o tome kako su ljudi koji su se suprotstavili progonu Falun Gonga zbog toga nagrađeni dobrom srećom.

Oni koji me poznaju, znaju i za Falun Gong

Prije odlaska u penziju radila sam u preduzeću 30 godina. Moj se stan nalazi u neposrednoj blizini mog preduzeća. Veliki broj mojih susjeda su moje bivše kolege sa posla. Budući sam prakticirala Falun Gong, prema njima sam uvijek bila iskrena i dobrodušna. Većini njih je bilo jasno šta je Falun Gong i koliko je nepravedno što je odabran za metu progona.

Kroz više od dekadu trajanja progona Falun Gonga, veliki mi je broj susjeda pomagao na razne načine: neki govoreći protiv vlasti koje su prema meni loše postupale, neki pomažući mi u svakodnevnom preživljavanju, a neki brinući o mojoj sigurnosti kako bih izbjegla hapšenja.

Susjed se jasno izjasnio protiv moga hapšenja

Jedan moj susjed, umirovljeni partijski sekretar iz moje kompanije, je nekada imao stan u istoj zgradi gdje i ja živim. Budući sam bila običan službenik, veoma sam dobro sarađivala sa članovima moje grupe, no sa pretpostavljenim nisam imala puno kontakata. Ali uprkos toj činjenici on se prije nekoliko godina usprotivio mome hapšenju.

Moje hapšenje je došlo nakon smrti jednog kolege praktikanata, koji je umro zbog mučenja u pritvoru. Nekoliko kolega praktikanata i ja smo otišli u lokalni vladin ured, tražiti provođenje istrage i pronalaženje odgovornih i njihovo kažnjavanje. Zbog toga je policija došla u moj dom i uhapsila me.

Moj susjed, koji je već bio u penziji, je čuo za ovaj događaj i to ga je veoma uznemirilo. Govoreći velikoj grupi mojih susjeda i kolega sa posla on je duboko uvjeren kazao: „Ja nisam praktikant Falun Gonga, pa ga ne mogu prosuđivati. Ali znam da ona ne bi trebala biti uhapšena. Ona nije prekršila nikakav zakon i nije učinila ništa loše. Kako je to moguće da je uhapšena samo zato što je radila vježbe kako bi poboljšala svoje zdravlje?“

„Svima je poznato da je ona dobra osoba. Ona je uvijek na poslu dobro radila i imala visoke etičke standarde“. Zatim je nastavio i rekao: „Ovih smo dana svjedoci velikog broja stvarnih zločina. Zašto ih policija ignoriše, već umjesto toga žele naškoditi nevinim ljudima poput nje?!“

Kada su mi kasnije prenijeli njegove riječi bila sam istinski dirnuta. Kasnije, kada sam se sa njime srela, odmah nakon što sam ga pozdravila, kazao mi je kako veoma žali zbog moga hapšenja. Kazao je: „Ne mogu prestati misliti na to i zbog toga ne mogu dobro spavati“. Podsjetio me je da moram voditi brigu o vlastitoj sigurnosti, kazavši: „Imam veliko životno iskustvo. Znam da je Partija zla i da može napraviti bilo šta [kako bi naškodila ljudima].
Molim vas čuvajte se“.

Suze su mi navrle na oči slušajući ga. Zahvalila sam mu i objasnila mu stvarnu priču o Falun Gongu, o njegovoj dobrobiti za zdravlje i um, i informisala ga o okrutnom progonu. Pažljivo me je saslušao klimajući glavom.

Kasnije se preselio i nisam ga često susretala. Jedne sam prilike susrela njegovog sina i upitala ga za njegovog oca. „O, njegovo se zdravlje sada veoma popravilo. Ranije je patio od srčanih problema i visokog krvnog pritiska. Ali se sada veoma popravilo“, kazao mi je njegov sin.

Bila sam veoma sretna zbog njega, zbog toga što je zauzeo ispravan stav o mome hapšenju, a također i zbog popravljanja njegovog zdravlja, za šta vjerujem da je jedno sa drugim povezano.

Zaštitita mojih Falun Gong knjiga

Jedna je susjeda iz naše kuće bila veoma ljubazna i nas dvije smo dobre prijateljice. Nakon zabrane Falun Gong u Kini, ona je gledala klevetničku propagandu na televiziji i neke je stvari krivo razumjela. U više sam navrata sa njom razgovarala govoreći joj činjenice o Falun Gongu i zašto partija progoni nevine praktikante. Shvatila je i više nije tražila da prestanem prakticirati.

Jedne sam prilike bila uhapšena, a policija je zaplijenila moje Falun Gong knjige. Ovo me je teško pogodilo. Kada sam to ispričala svojoj susjedi ponudila mi je da knjige čuvam kod nje na sigurnom mjestu za slučaj naredne policijske racije.

Ova mi je susjeda na ovaj način pomagala nekoliko godina, sve dok nisam odlučila da knjige opet držim u svom stanu.

Nekada je ova susjeda živjela veoma skromno, no zadnjih se godina njen život popravio. Kćerka joj se udala za privatnog poduzetnika i sada živi prilično dobro. Njen je sin također počeo svoj privatni posao i zasnovao porodicu. Veoma je bliska sa svojom djecom i oni je novčano potpomažu.

Kada je vide zdravu i bezbrižnu puno ljudi komentarišu da je imala sreće. Jedne smo prilike razgovarale o tome kako, prema tradicionalnoj kineskoj kulturi, nebesa nagrađuju pomaganje zlostavljanim ljudima, pa sam joj kazala: “Izgleda mi da si ti nagrađena, jer si štitila moje [Falun Gong] knjige“. Ona je smiješeći se potvrdno klimnula glavom.

Pravovremena glasnica mi pomaže izbjeći hapšenje

„Tetkica“ je moja susjeda i ima 70 godina. Budući je sklona tračanju drugih stanara, veliki je broj ljudi nije volio i nije sa njom razgovarao. No ja sam prema njoj uvijek bila dobra i pomagala joj kad god joj je bila potrebna moja pomoć. Čula sam da je bolesna, pa sam joj otišla u posjetu. Pričale smo o Falun Gongu i progonu.

„Tetkica“ mi je rekla kako voli čitati informativne Falun Gong materijale koje su distribuirali drugi praktikanti. Kada bi čula da neko loše govori o Falun Gongu, ona bi mu često kazala: „Ja lično poznajem neke Falun Gong praktikante i znam da su to dobri ljudi“.

Jednoga dan nakon što sam već bila u penziji neko mi je zakucao na vrata. Bila je to „Tetkica“. Izgledala je uspaničena i kazala: „Ispred kuće sam čula neke policajce kako dogovaraju tvoje hapšenje. Kazali su da su neka pisma poslana organizacijama za ljudska prava u Ujedinjenim Nacijama i sumnjaju da si ti umiješana.“ Kazala je kako policija hoće da se posluži mojim poslodavcem kako bi mi postavili klopku. „Molim te budi pažljiva i nemoj izlaziti van. Ako trebaš nešto uraditi, napisati neku poruku, ili nekoga kontaktirati, ja ti mogu biti od pomoći“.

U tome trenutku, umjesto da budem zabrinuta za svoju sigurnost, mene je istinski dirnula njena dobrota.

Nekoliko dana nakon tog događaja imala sam poziv od mog bivšeg poslodavca koji me je pozivao da preuzmem neka pisma. Znala sam da se radi o klopci pa sam mu kazala da ne mogu doći jer sam upravo pošla u trgovinu. Moje kolege sa posla su mi kasnije ispričale da su se toga dana policajci motali oko moga radnoga mjesta, a zatim otišli u supermarket u namjeri da me uhapse.

Policija je u više navrata pokušala da mi napravi klopku ali su sve bile neuspješne. Na kraju su odustali od toga.

Nekoliko dana poslije sam srela „tetkicu“ koja mi je sva uzbuđena rekla: „Dugo su me vremena boljele noge i obje su bile veoma natečene. Ali otkako sam ti prije nekoliko dana prenijela upozorenje, bolovi u nogama su nestali, a i otok se povukao. Kako sam samo radosna!“

Ovo su samo neke priče o mojim susjedima, a ima ih još puno više. Divim se njihovoj hrabrosti da stanu u zaštitu potlačenih u ova teška vremena i vjerujem kako su svi zaslužili da imaju dobru budućnost.