Jutros mi je praktikant opisao jedan od svojih snova. Rekao je: “Bila su dva čovjeka: jedan je imao jako lijepo lice i nakon što je umro, ljudi su otvorili njegov trbuh i vidjeli da je pun prljavih, trulih stvari. Drugi čovjek je imao prosječan izgled, ništa posebno. On se je ubio jer nije mogao prijeći preko male stvari. Ljudi su otvorili njegov trbuh i vidjeli da je on iznutra bio svijetao, sjajan i veličanstven. Svi su bili šokirani i tužni zbog njega. Ovaj čovjek je zapravo bio jako dobar u svojoj kultivaciji, ali to nije mogao vidjeti pa je počinio samoubojstvo zbog male greške koju je učinio. Stoga je završio potrošivši sve što je postigao.“
Nakon što sam čuo ovu priču, shvatio sam nešto: tijekom ovog jedinstvenog povijesnog razdoblja Fa-ispravljanja, Dafa praktikanti prolaze kroz besprimjeran i okrutan progon. Tijekom progona, mnogi praktikanti su prisiljeni napustiti svoje domove i izgubiti posao. Za običnu osobu, ti praktikanti izgledaju kao da nisu ništa postigli i da nisu posebni; ali gledano s točke kultivatora i bogova, ovi ljudi rade najsvetiji i najznačajniji posao potvrđivanja Fa i spašavanja živih bića.
S obzirom da smo mi tako blizu kraju razdoblja Fa-ispravljanja, moramo biti jako pažljivi da nemamo nikakve ljudske predodžbe. Mi nikada ne smijemo prestati napredovati u našoj kultivaciji, samo zato što ne možemo vidjeti što smo postigli u kultivaciji, niti trebamo odustati od kultivacije i time sve upropastiti. Učitelj je rekao: „Ono što očekuje Dafa učenike u budućnosti je najviša i vječna slava i moćna vrlina!“ („Podučavanje i objašnjavanje Fa na Metropolitan New York Fa konferenciji“)
