Za Dafa učenika, najvažnija stvar sada je ponuditi spasenje živim bićima. Objašnjavanje istine se nekad čini kao najteži aspekt tri stvari koje trebamo činiti za vrijeme Fa-ispravljanja. Ponekad imamo osjećaj da je objašnjavanje istine teško jer nas vodi ljudski način razmišljanja.
Učiteljev Fa nam govori o razlici između ljudskog bića i boga. Čovjeku – ne praktikantu, um upravlja udovima i osjetilnim organima. Praktikantov um (ispravna misao) upravlja nadnaravnim moćima da obavljaju stvari. Nadnaravne sposobnosti su te koje obavljaju posao. Misli Bogova i Buddha izravno obavljaju stvari u najkraćem roku u svim dimenzijama. Mjereći to jedinicama našeg vrijeme prostora, to je gotovo u jedan čas. Zapravo, kad Dafa učenici imaju jake ispravne misli, mogu pokazati svoje nadnaravne sposobnosti po želji. Stvari se mogu obaviti i bez da pomičemo rukama ili nogama. Pitanje je – događa li se to zato što smo u tom trenutku dosegnuli standard za jednog Boga ili Buddhu i radimo li stvari u stanju jednog Boga ili Buddhe?
Od trenutka kad nam je Učitelj prvi put rekao da nudimo spasenje živim bićima, Dafa učenici su uložili puno truda u objašnjavanje istine. Pokrenuli su razne inicijative i na različite načine prikupili puno iskustva u objašnjavanju istine. No, svi ti načini i sva ta iskustva ne mogu zamijeniti slanje ispravnih misli. Naizgled pojačani progon u Kini ove godine je pokazatelj toga. To nam govori da smo nesvjesno malo po malo počeli ignorirati učinak naših nadnaravnih sposobnosti i ispravnih misli u procesu širenja palete načina za objašnjavanje istine.
Možemo se poslužiti sljedećom analogijom da bismo objasnili situaciju: postupno smo se prebacili s „korištenja šibice pri vađenju zuba“ na korištenje „zapadnjačkih preciznih instrumenata za bušenje zuba.“ U tijeku spašavanja živih bića, sve više obraćamo pažnju na razne „instrumente zapadnjačke medicine“ i postupno stvaramo predodžbe da učinak tretmana većinom ovisi o superiornosti opreme te nesvjesno ignoriramo slabo vidljivu „žutu paru tekućeg lijeka.“
Stvari za Dafa se obavljaju u stanju uma jednog boga, a ne u ljudskom stanju uma – to je ključ za završetak progona i spašavanje živih bića.
Sjećam se da sam na početku progona manje bio u kontaktu s praktikantima i neko vrijeme nisam znao što činiti. Tada sam odlučio da trebam iskoristiti tu priliku za učenje Fa, obnavljanje svih misli i održavanje najčišćeg stanja uma da bi moje ispravne misli bile na visini zadatka. Vjerujem da je Dafa svemoguć i da ću učenjem dobiti upute kako bilo što napraviti, sve dok mi je um čist.
Nisam gubio vrijeme, čak i kad sam imao druge svakodnevne obveze. Trudio sam se učiti Fa i vježbati. Istovremeno sam gledao unutar sebe i odstranjivao sve neispravne faktore. Činilo mi se da je svaka minuta bila podređena provjeravanju vlastitih misli. Promjena je bila brza i um mi se vrlo brzo pročistio. Smirio sam se, ispravne misli su ojačale i čim bi se pored mene pojavilo zlo iz drugih prostora, osjetio bih ga istog trena. Tada bih koncentrirao um i zle tvari bi se rastopile istog trena. Moja glavna svijest je svakog dana uništavala zlo u drugim dimenzijama. Učitelj nam tada još nije bio rekao o slanju ispravnih misli ili o korištenju nadnaravnih sposobnosti i rastapanju zla. Međutim, to sam svejedno počeo raditi. Svaki put bih se nakon povratka iz drugih dimenzija osjećao kao kugla energije. Imao sam osjećaj da mi je tijelo na mikroskopskoj razini poput kipuće vode. Tek nakon nekog vremena bih se potpuno vratio u normalno stanje. Sve stvari oko mog tijela su također imale energiju, čak je i u pogledu isijavala energija. Kad bih pogledao zid, bio bi prekriven šarenom maglicom. Kad bih pogledao u snop svjetlosti, snop bi se počeo izvijati. Kad bih se fokusirao na strop, pojavila bi se nakupina zlatnog svjetla s prozirnim Falunom koji bi ponekad bio vidljiv, a ponekad ga ne bih uočio.
Bio sam u ovom stanju više od šest mjeseci i tada sam znao da moram otići u Peking i apelirati za Falun Dafa. Imao sam misao da se ne bojim čak i ako me odvedu u zatvor ( to je bila neispravna misao), nisam se odupirao i završio sam u zatvoru mjesec dana. Tijekom tog perioda u zatvoru sam upoznao različite zatvorenike kojima sam govorio o dobroti Falun Dafa i o progonu koji je počeo. Većina ih je prihvatila informacije i vrlo skoro su vidjeli dobrobit. Kad sam izašao na slobodu susreo sam osobu koja je sa mnom bila u zatvoru i koja je imala najbolji stav prema Dafa. Već je bila na slobodi, za razliku od drugih kojima su kazne smanjene. Pomislio sam da je raspon smanjenja kazni bio sukladan njihovom stajalištu naspram Dafa.
Samo želim naglasiti da se snaga Dafa praktikanata ne očituje u njihovim vještinama ili metodama rada, koje su samo pomoćni faktori. Zapravo, snaga leži u neuništivim ispravnim mislima koje potječu iz Fa, iz vjere i postignuća u istinskoj kultivaciji. Što su ispravne misli jače, brže će rastopiti zlo i obratno. Ako nam ispravne misli nisu jake, to znači da smo u ljudskom stanju ili u stanju niže kultivacijske razine.
Prisjećajući se ranijih iskustava, shvaćam da se moć Dafa manifestirala ne zato što sam imao duboko razumijevanje ili posebne vještine. Manifestirala se zato što sam kultivirao svaku misao, vjerovao da je Dafa svemoguć i bio odlučan s najčišćim stavom se odnositi prema živim bićima. Razmišljajući na taj način, materijalizirala se bezgranična moć Dafa.
Buddha zakon nema granica. Puno puta se možda nađemo u situaciji da ne shvaćamo kolika je snaga Fa. Zapravo, takve situacije se većinom događaju jer postoje propusti u kultivaciji. Dok su praktikanti u običnom društvu, moguće je razviti radne navike ili razmišljanja običnih ljudi i teško im je razmišljati o suštinskim promjenama. Međutim, mi se moramo unaprijediti u kultivaciji za vrijeme Fa – ispravljanja da bismo dostigli ispunjenje, koristeći ispravne misli i nadnaravne sposobnosti da u najkraćem roku obavljamo stvari. Trebamo se uzvisiti iz sadašnjeg stanja i što uspješnije nuditi spasenje živim bićima.
Članak na engleskom jeziku objavljen 24. veljače 2008.
