Pozdrav dobrodušnom Učitelju, pozdrav praktikantima u cijelom svijetu.
Falun Dafa (koji je također poznat i pod imenom Falun Gong) sam počela prakticirati 2002. godine. Ima tome već 13 godina od kako je po prvi puta održan kineski Fahui preko weba. Uvijek sam bila zavidna praktikantima koji su u mogućnosti podijeliti svoja lična razmišljanja i iskustva. Moji su prsti deformisani i pisanje je za mene težak poduhvat. Kada se jedan praktikant ponudio da zapiše ono što imam da kažem bila sam veoma sretna. Sada imam mogućnost da Učitelju i svima ispričam svoju priču.
Sa tri godine sam ostala paralizirana
Sa tri godine sam dobila visoku temperaturu i odvedena sam u bolnicu gdje sam primila injekciju. Kada sam došla kući bila sam nepokretna. Moji su roditelji bili priprosti i ponizni i nisu znali kako da zatraže od bolnice da preuzme odgovornost. Od tada sam paralizovana. Nakon dugo vremena, mogla sam malo podići glavu i sjediti ako bi imala potporu za leđa. Kosti mojih kukova nisu bile u istoj ravnini pa nisam mogla sjediti uspravno. Moje lijeva ruka je bila funkcionalna, ali ne i desna. Šest mojih prstiju je bilo deformisano. Stanje je bilo takvo da nisam mogla stajati niti hodati. Jedino sam bila u stanju sjediti na stolici i pokretati se naprijed vukući stolici uz pomoć lijeve ruke.
Od vremena od kada pamtim viđala sam moju majku kako tužnoga lica gleda u moje noge. Brinula se ko će se za mene brinuti jednom kada ona ostari. Nekako je uspjela pronaći za mene muža. On je bio siroče i intelektualno usporen. Tako sam ja postala hraniteljica kuće.
Za život smo zarađivali prodajući pečeni slatki krompir. No sve to nije dugo trajalo. Nekoliko godina kasnije moje se zdravlje još pogoršalo. Dobila sam dva tumora na grudima, motorika moje lijeve ruke se pogoršala, noge su počele propadati i po cijeli dan sam bila u polusnu. U to sam vrijeme osjećala da je život teži od smrti.
Pronalazim Falun Dafa
Za vrijeme proslave festivala sredine jeseni 2002. godine jedan mi je praktikant dao primjerak knjige Zhuan Falun. Pročitala sam knjigu i bila fascinirana. Ona je objasnila sve moje životne smutnje i patnje. Najbolja stvar u svemu je bilo to što je svako ko je htio učiti to i mogao pa tako i ja sama. Bila sam veoma sretna što sam imala svog Učitelja!
Nikada nisam išla u školu i teško sam čitala. Uz pomoć kolega praktikanata sam postepeno riječ po riječ naučila čitati. U prvo mi je vrijeme trebalo cijelih šest sati da pročitam jedno poglavlje. To me nije odvratilo od čitanja.
Onda sam nadošla na ideju: Ako naučim ovu knjigu napamet, neću moći pogriješiti kada je budem čitala. U tome me ništa nije moglo zaustaviti. Redak po redak, stavak za stavkom i na kraju sam zapamtila cijelu knjigu. Mogla sam ustrajati i ne praviti pogreške kada bih učila sa drugim praktikantima.
Bilo mi je nevjerovatno teško raditi vježbe. Nisam mogla sjediti ako nisam imala potporu i držati stražnjicu ravno. Na kraju sam uspjela prekrižiti noge. Bolovi su bili razarajući. Drhtala sam obilno se znojeći. Izdržala sam 10 minuta. Htjela sam biti kao i svi drugi praktikanti pa sam uklonila sve potpore koje sam koristila. Ovaj puta sam izdržala jedan minut. No nisam odustajala. Dvije sedmice kasnije mogla sam sa prekriženim nogama sjediti cijeli jedan sat.
Ostale sam vježbe morala raditi na krevetu jer nisam mogla stajati. Puno sam improvizirala pokušavajući da uradim što je moguće više vježbi. Nisam ni na šta mislila. Samo sam željela raditi vježbe kao što to rade ostali praktikanti. Kada bih digla ruke u drugoj vježbi, one bi pale dolje za manje od jedne minute. Nastavila sam sa pokušajima izdržavajući bolove, bez obzira koliko sam bila umorna. Nakon što bih završila sa izvođenjem vježbi, nastavila bih učiti Fa, bez obzira na to što sam bila iscrpljena i pospana. Ustrajavala sam na svakodnevnom izvođenju vježbi i jednoga dana sam jednostavno prestala biti pospana i umorna nakon izvođenja vježbi.
Novi život
Jedne noći, dva mjeseca po početku prakticiranja, moje me je tijelo počelo tako jako boljeti da tako šta nikada ranije nisam iskusila. Osjetila sam kako dvije male kugle napuštaju moje tijelo. Znala sam da mi Učitelj Li (osnivač Falun Dafa) pomaže ozdraviti i usred sve te boli sam bila veoma sretna. Bez moga znanja, dva su tumora iz mojih grudi jednostavno iščezla. Moje su ruke počele funkcionisati i više nisam osjećala bolove. Moje bolesti su iščezle i od tada ne uzimam nikakve lijekove. Ponovno sam mogla raditi i zarađivati za život.
Moja je porodica bila protiv mog prakticiranja Falun Dafa zbog surovog progona. Kad su vidjeli kako se moje zdravlje u potpunosti promijenilo, počeli su me podržavati.
Morala sam veoma dobro upravljati sa svojim vremenom. Budila sam se puno ranije od drugih, jer se nisam mogla dobro kretati. Meni je trebalo četiri ili pet sati više vremena nego drugima da se ujutro operem i obučem. Nastojala sam da manje jedem i pijem kako bih uštedila vrijeme za odlazak u toalet. U proteklih 14 godina sam veoma malo spavala, kako bih svakoga dana imala vremena učiti Falun Dafa učenje i raditi vježbe. Veoma sam sretna radeći sve ovo jer sam ja praktikant.
Objašnjavanje progona i istine o Falun Dafa mojim mušterijama
Veoma sam se brinula za ljude koji ne znaju da je progon nepravedan. Svojim mušterijama sam govorila kako je veličanstven Falun Dafa. Većina njih su bili redovni kupci i bilo im je poznato moje pređašnje stanje. Kada su me vidjeli zdravu i energičnu, vjerovali su mi kada sam im govorila o koristi koje se dobivaju prakticiranjem i koliko je progon nepravedan.
Učim voziti
Željela sam što većem broju ljudi objašnjavati istinu o Falun Dafa i nisam mogla to uraditi ako sam imala samo nekoliko novih mušterija. Na ulici sam primijetila jedan automobil koji je izgledao veoma kompaktan i lak za upravljanje. Pomislila sam da, ako bih mogla voziti takav automobil, mogla bih susretati više ljudi i govoriti im o Falun Dafa. Saznala sam da se taj automobil može preurediti tako da se za njegovu vožnju ne trebaju koristiti noge.
Moja se porodica protivila toj mojoj ideji zbog moje fizičke nesposobnosti. Znala sam da mi to daje priliku da osvijestim više ljudi, pa sam na tome insistirala. Bilo je to kao da mi neko pomaže. Na neki način sam uspjela nagovoriti ljude da mi pomognu kupiti i preurediti ovaj automobil.
Prva stvar koju sam trebala uraditi je bilo naučiti kako da sama uđem u auto. Prvo sam se morala sjesti na stolicu, da bi se prebacila na invalidska kolica i dovezla se do automobila. Između invalidskih kolica i vrata na automobilu sam stavila drvenu dasku i polako pokušala sebe odgurati po dasci do automobila. Invalidska kolica su se izmakla i ja sam teško pala na tlo i nisam se mogla ustati. Moj suprug, koji je bio protiv ideje o kupovini automobila, je to vidio. Umjesto da mi pomogne, on je rekao nešto ružno i nije ništa preduzeo. Znala sam da se radi o dijelu moje kultivacije i nisam moga odustati.
Pronašla sam svoju stolicu i uspjela da ponovno sjednem na invalidska kolica. Ponovno sam pala, pa je suprug počeo vikati na mene. Ovaj se proces ponavljao nekoliko puta dok napokon nisam uspjela sjesti u automobil.
Jedan me je moj susjed učio voziti. Stajao je izvan automobila i vičući mi objašnjavao kako da lijevom rukom guram kvačilo, a gas da dodajem sa desnom rukom. Radila sam ono kako mi je govorio, no, na žalost, moja je desna ruka bila prespora i nije bila dovoljno brza da dejstvuje skupa sa desnom rukom. Trebala mi je vječnost da samo pokrenem automobil. Auto je poskakivao kao da sam sobom upravlja. Moj je susjed postepeno gubio strpljenje. U jednom su se trenutku kola zaustavila na sred ceste. Moje su ruke bile ukočene i jako su me boljele, pa nisam mogla ponovno pokrenuti automobil. Vozači, koji su bili iza mene, su vikali i psovali, a psovao me je i moj suprug.
Napokon sam pokrenula i odvezla automobil i bila sva iscrpljena. Pomišljala sam da prestanem sa učenjem vožnje za neko vrijeme. Ipak, odlučila sam da ne odustajem, jer nije bilo drugog načina da doprem do više ljudi. Došla sam na ideju da noću učim voziti, jer je tada manje gust saobraćaj.
Iz kuće bih izlazila oko ponoći. Moj bi suprug išao sa mnom, ali ne da mi pomaže, već da me grdi. Vožnja je i ovoga puta bila sa puno trzaja i auto se ponovno ugasio. Od toga mi je bilo jako muka i morala sam se odmoriti. Moj je suprug nastavio da me psuje. Pribrala sam se i nastavila. Ovaj se ciklus nastavio još stotinjak puta, a moja je želja da naučim voziti postajala sve jača.
Učitelj je rekao:
„Ali s druge strane, takođe ima efekat jačanja tvoje volje. Zar ne treba da kultivišeš sopstvenu volju? Treba da ojačaš svoju volju, a obuzdavanje je jačanje volje – to takođe predstavlja kultivaciju.“ („Predavanje Fa na sastanku u Njujorku“ iz „Predavanja u SAD“)
Željela sam uraditi onako kako je Učitelj kazao i bila sam odlučna usavršiti moje vozačke sposobnosti.
Bila sam zadivljena kada je nakon dvije sedmice moja desna ruka počela ispravno raditi. Postala je fleksibilna i dovoljno brza da radi skupa sa lijevom rukom i da dodaje gas. Bilo je to čudo: Paralizirana osoba od 54 godine je naučila voziti u samo dvije sedmice. Od tada sam mogla samostalno izlaziti na vožnju. I ponovno sam osjetila izvanrednu snagu Falun Dafa.
(Nastavit će se)
