Znamo da u kultivaciji trebamo vjerovati u Učitelja i Dafa. No to uvijek nije lako postići posebno kada se sretnemo sa nevoljama. Moje je iskustvo da, sve dok znam da sam praktikant Falun Gonga i vjerujem u Učitelja, ja ću slijediti Učiteljevo učenje i prevladati nevolje. Održavanje i učvrščivanje ispravnih misli će nas dovesti do uspjeha.
Osiguravam prijevremeno puštanje iz logora za prisilni rad
Ja sam 2002. godine bila na dvije godine zatvorena u logor za prisilni rad za žene jer sam se odbila odreći Falun Gonga.
Usprotivila sam se progonu ne pokazujući strah od života ili smrti. Izgledalo je da me stražari zbog toga poštuju. U poređenju sa drugim praktikantima, ja sam najmanje patila, jer me niko nije tukao ili psovao. Svakoga sam dana čitala Dafa knjige, a stražari za to nisu marili.
U više sam prilika pomagala drugim praktikantima da se izbore za svoja prava. Stražari nisu imali drugog izbora nego da se povinuju. Prihvatila sam moj pritvor i mislila da ću morati izdržati u njemu punu kaznu, jer nikome nije bilo omogućeno da izađe ranije ukoliko se ne bi odrekao svoga vjerovanja.
Učeći Fa sam dobila novo razumijevanje ovoga pitanja. Pomislila sam: Zašto da pasivno izdržavam pritvor? Ostati ovdje još pola godine? Ne! Ne želim više ostati ovdje!
U isto vrijeme mi se pojavila još jedna misao: Raniji otpust je nemoguć! Svaki pritvoreni praktikant se mora odreći svoga vjerovanja kako bi ranije bio pušten na slobodu. Inače je to nemoguće.
U ponoć sam sebi postavljala pitanje: Je li ovaj Dafa vrijedan učenja i iskrenog prakticiranja? Da li stvarno vjerujem u ono što Učitelj kaže, i do koje granice? Jesam li spremna iskusiti Dafa sa svojim srcem ili čak sa mojim životom?
Moj je odgovor na ta pitanja definitivno bio potvrdan. Željela sam cijelim srcem iskusiti Učiteljevo učenje.
Narednog sam dana počela štrajk glađu. Stražari su nakon četiri dana štrajka razgovarali sa mnom i pitali me šta trebaju učiniti da prestanem štrajkovati glađu. Kazala sam da ću početi jesti onda kada se vratim kući. Stražari su od svojih kuća donijeli dobru hranu i zamolili kuhare da je pripreme za mene. Mene to nije dirnulo.
Suočeni sa mojom odlučnošću, stražari su onda počeli da me uznemiravaju. Znala sam da će pokušati da me prisilno hrane. U srcu sam zamolila Učitelja da se pobrine za mene. Te sam noći usnila: Jedna je starija žena obučena u tradicionalnu kinesku odjeću dotaknula moje čelo i kazala: „Moje dijete, nemaj straha. Ono što ćeš povraćati je otpad u krvi.“
Narednoga sam se jutra probudila pitajući se hoću li povraćati krv. I stvarno sam te noći povraćala krv. Stražari na dužnosti su se uplašili. Jedan je brigadir čak plakao. Ja se nisam plašila, već sam slala ispravne misli kako bih eliminisala progon starih sila.
Zato me stražari nisu prisilno hranili. Upravnik kampa se odlučio da me pošalje u bolnicu da mi postave dijagnozu. Slala sam ispravne misli želeći eliminirati sve mikroskopske i makroskopske faktore koje su stare sile priredile za mene kako bi me progonile, i zamolila sam Učitelja da o meni vodi računa.
Kada su im ljekari saopštili dijagnozu, stražari mi je nisu htjeli direktno saopštiti. Čula sam kako ljekari tiho razgovaraju. Kazali su kako imam zloćudni stomačni tumor i da mi ne preostaje više od 15 dana života.
Iznenada sam shvatila da je Učitelj za mene razvio simptome kako bi bila otpuštena. Stražari su kazali kako moraju pitati direktora logora i vratili su me u logor za prisilni rad. Fizički sam puno patila čekajući njihovu odluku.
Stražarka me je sarkastično upitala: „Jesi li ikada vidila ikog da je pušten odavde, a da prethodno nije bio 'preobraćen'? Jesi li ti nešto posebno?“ Narednoga dana mi je saopštila: „Bit ćeš puštena za pola godine. Zašto želiš ranije otići kući? Ako to ne bude funkcionisalo možeš čak dobiti i dužu kaznu.“
Njene su riječi privukle moju pažnju. Pomišljala sam na ranije otpuštanje, ali nisam razmišljala o produženju. Razmišljala sam o dobitku i gubitku: „Ja sam od Dafa toliko dobila.
On me je spasio smrti. Da sačuvam Dafa i održim svoje čvrsto vjerovanje u Dafa, ne bih žalila čak i da dam svoj život za njega!“ Sa ovom mišlju sam stvarno shvatila šta je odustajanje od života i smrti. Moje je srce istinski bilo mirno.
Napisala sam pismo mojim starim roditeljima. U tom je trenutku izgledalo da je to moje posljednje pismo doma. U pismu sam se zahvalila roditeljima što su me donijeli na ovaj svijet i naučili da budem dobra osoba. Pisala sam: „Kada sam bila dijete volila sam priču iz Song dinastije o generalu Yue Feiju. On je umro za svoju domovinu. Danas sam suočena sa izborom između života i smrti da bih sačuvala istinu. Vjerujem da ćete poštovati moj izbor.
Nadam se da ću uz pomoć moga štrajka glađu biti oslobođena. Neću počiniti samoubistvo jer ono predstavlja grijeh. Ako umrem, to će biti zbog progona. I radni logor također ima svoju odgovornost.“
Uručila sam pismo vođi brigade koja je obično bila dobra prema meni i zamolila je da pismo pošalje za petnaest dana. Narednoga me je dana pozvala u svoju kancelariju i sa suzama u očima kazala: „Ovo nije pismo koje se šalje kući. Ovo je izjava koja se daje pred smrt!“ Kazala je da će mi pomoći da budem ranije puštena.
Bila sam mirna i radila ono što sam mogla. Slala sam intenzivno ispravne misli kako bih otklonila sve faktore u drugim dimenzijama koji manipulišu logorom za prisilni rad. Tako sam radila sedam dana. Čula sam nekoliko stražarki koje su kazale: „Volila bih da je ranije otpuste iz kampa.“ Osjetila sam snagu slanja ispravnih misli i zadobila još veće povjerenje u Učitelja i Dafa.
Iz logora za prisilni rad su me bezuslovno otpustili osam dana nakon što sam se vratila iz bolnice. Vođa brigade je čak uzela slobodan dan kako bi se mogla oprostiti sa mnom. Kada je vođa straže poslala pismo iz biroa provincijskog radnog logora mojoj porodici, ja sam je tada upitala: „Jesi li sada uvjerena? Ona je tiho kazala: „Falun Dafa je dobar.“ Sretno sam se s porodicom vratila svojoj kući.
Bila sam dobro nakon što sam se vratila kući i počela jesti. Bila sam oslobođena pet i pol mjeseci ranije od predviđenog dana otpusta. Ono što je izgledalo nemoguće desilo sa za samo pola mjeseca.
Moje ranije otpuštanje je napravilo zbrku u kampu. Mnogi ljudi u logoru su mislili da je to nezamislivo, jer je biro radnog logora propisao da je prijevremeni otpust moguć samo za one koji se odreknu svoga vjerovanja; oni koji tako ne učine suočiti će se sa produženjem trajanja kazne. Neki su se praktikanti u logoru ozbiljno razboljeli ili čak umrli u logoru za prisilni rad. Moje je prijevremeno puštanje bilo izuzetak i ono je ohrabrilo kolege praktikante da ojačaju svoju vjeru u Učitelja i Dafa.
Zaustavljanje policije, tužitelja i sudija da učestvuju u progonu
Jasno mi je da je okrutnost progona u nekome području rezultat obaviještenosti policajaca, tužioca i sudaca iz toga kraja o progonu.
Počela sam 2008. godine kontaktirati lokalne policajce, tužioce i sudije. Mislim da su među njima policajci od najvećeg značaja. Kada oni ne bi učestvovali u progonu i hapšenju praktikanata, onda tužioci i sudije ne bi došli u situaciju da počine nepravdu.
Sve ukupno sam, jedno za drugim, poslala 15 pisama policiji. Pisma su bili komentari sa web stranice Minghui sa primjerima stvarnih slučajeva i dobrim logičnim razmišljanjem. Zatim sam počela slati sms poruke i slati članke sa Minghui i telefonirati. Ovo je trebalo očistiti propagandu Kineske komunističke partije (KKP) koja ih je zavela.
Samoicijativno sam ovo radila preko dvije godine. Kasnije su mi se pridružili i drugi praktikanti. Ovako smo radile preko tri godine i lokalnoj policiji, tužiocima i sudijama poslale preko 10.000 pisama, uključujući i 6.000 pisama koja smo uputile na adrese 400 policajaca. Provjerile smo učinak ovih pisama i otkrile smo da je mnogo policajaca postalo svjesno dobrote Falun Dafa i činjenica o progonu.
Uz to, naša lokalna policija od 2009. godine nije izvršila hapšenje niti jednog praktikanta Falun Gonga. U dvije godine su bila samo dva slučaja. Kada bi građani, koji nisu znali činjenice o progonu, prijavljivali praktikante policiji, policajci bi privodili praktikante u policijsku stanicu i istoga dana ih oslobađali, upozoravajući ih da budu pažljiviji kada rade na podizanju svijesti o progonu.
Također sam bila svjedok velike promjene u Gaou, direktoru lokalnog biroa 610. Iz logora za prisilni rad su ga obavijestili da me pokupi na dam moga izlaska iz logora, jer se nisam odrekla svoga vjerovanja. Bio je zaprepašten kada je saznao da sam ranije puštena na slobodu jer sam štrajkala glađu. Objasnila sam mu Falun Gong i nedjela koja su policajci učinili u progonu. Tiho me je saslušao i nije kazao ni jednu riječ. Mislim da sam ga ganula.
Nakon oslobađanja sam mu često pisala i savjetovala ga da istupi iz KKP. Docnije je on istupio iz partije i dao ostavku na posao u birou 610. Također je tražio od svog nasljednika da sa praktikantima Falun Gonga dobro postupa. Novi direktor nije mnogo učestvovao u progonu.
Podizanje svijesti da se ukinu presude praktikantima
Kako je naš uporni rad donio dobre rezultate, radila sam sa praktikantima iz drugih oblasti na opovrgavanju progona.
Dvoje praktikanata koji su dijelili kartice sa informacijama kako zaobići KKP cenzuru interneta su bili uhapšeni. Na suđenju, predsjedavajući sudija je bio veoma agresivan i tokom suđenja je vikao na praktikante. Također je prekidao izlaganja advokata odbrane i na kraju ga je silom udaljio iz sudnice. Ovo dvoje praktikanata je bilo osuđeno na tri godine zatvora.
Pomislila sam da ne bi trebali pasivno podnositi progon. Počela sam iz mnogo uglova raditi na podizanju svijesti. Mislila sam da bi bilo dobro ako bi viši sud, nakon žalbe praktikanata, vratio predmet na novo suđenje u lokalni sud. Onda bi advokat imao priliku da sa pravnog aspekta objasne slučaj na sudu.
U tom je trenutku jedan glas u mojoj glavi rekao: „Kako je to moguće? KKP se nikada ne pridržava zakona kada je on u sukobu s njenim interesima. Nemoguće je da ovaj slučaj bude vraćen na lokalni sud na novo suđenje.“
Znala sam da je ova moja želja u saglasnosti sa Dafa, ali da je teško da bude ostvarena. Suočena sa ovim izazovom, odlučila sam da čuvam svoju čvrstu vjeru u Dafa i idem naprijed. Sebe sam hrabrila da ne vodim računa o rezultatu, već da to radim sa ispravnim mislima.
Trebalo je uraditi puno stvari. Počela sam slati kratka pisma sudiji Liu savjetujući mu da ne učestvuje u progonu već da razmisli o uticaju koji to ima na njegovu porodicu u budućnosti.
Kasnije sam čula da nije poslušao moje savjete, već da je čak otišao u drugu krajnost. On je nagovarao drugog sudiju da zastraši praktikanticu zatvorenu u logoru za prisilni rad da se ne žali, prijeteći joj da će joj kazna biti produžena. Sudija ju je prisilio da potpiše izjavu o otpuštanju svoga advokata.
Napisala sam prilog o ovome suđenju i poslala na Minghui.org. Istoga sam dana preuzela ovaj članak sa interneta i pripremila poruku sa slikom ovoga sudije. Ove sam poruke još iste večeri poslala svim službenicima suda, kao i tom sudiji i njegovim puncu i punici te radnicima na radnom mjestu njegove supruge kako bih opisala njegovo ponašanje u ovome nezakonskom suđenju.
Onda sam ponovno poslala poruku sudiji Liu i zamolila ga da bude dobar prema praktikantima. U međuvremenu sam slala ispravne misli kako bih uklonila zle faktore koji njime manipulišu.
Neočekivano, on je naredio policiji da uznemirava advokata koji je odsjeo u lokalnom hotelu. Policija je čak odvela advokata u policijsku postaju i tamo ga maltretirala. Sudija Liu je čak u dosluhu sa višim sudom učinio da se otpusti ovaj advokat i da mu se ne dopusti da brani praktikante. Sudija višeg suda zadužen za ovaj slučaj se saglasio sa Liuom, otpustio advokata i kasnije mu rekao: „Nemoguće je opet vratiti slučaj na lokalni sud. Prvobitna presuda u slučajima Falun Gonga se nikada ne mijenja sa ili bez advokata.“
Onda sam napisala izvještaj o tome kako su sudija Liu i drugi vrijeđali praktikanta i advokata. Pripremila sam poruke nakon što je ovaj izvještaj bio objavljen na Minghui.org i poslala ih osoblju lokalnog i višeg suda. I advokat koji je bio otpušten je preko društvenih medija poslao također svoje objašnjenje. Ovo je napravilo pometnju na sudu i u javnosti, jer su postupci Liua bili protuzakoniti.
Onda sam pisala i direktorici lokalnog suda i diksutovala o ovom problemu i njegovom uticaju na njen ugled i ugled suda. Navela sam da je sudija vikao u sudnici i nije dopustio advokatu da govori o ustavu i zakonu. Ako se ovaj problem ne riješi, posljedice toga se ne mogu čak ni zamisliti. Također sam joj opisala načela Falun Gonga i njegovu blagotvornost na pojedince i društvo, njegovu popularnost u svijetu, kao i trenutnu situaciju u Kini.
Također sam dala sugestije direktorici suda u pismu: Zatražite od višeg suda da vrati slučaj na lokalni sud na ponovno suđenje. Također sam joj savjetovala da zahtijeva od sudija da ne prave pritisak na advokate odbrane i da budu fer na suđenju i da minimaliziraju negativan uticaj u lokalnoj zajednici. Ako tako učini, to će joj donijeti korist. Također sam joj savjetovala da oslobodi uhapšenog praktikanta.
Napisala sam ovo pismo u jednom dahu kao da razgovaram sa starim prijateljem. Pismo sam završila za nekoliko sati. Kada sam ga završila bila sam sretna i opuštena.
Nedugo nakon toga, sud je obavijestio praktikanta u logoru za prisilni rad da će predmet biti vraćen na ponovno suđenje za pola mjeseca, 8. juna 2016. godine. Jedan dan prije početka suđenja, sud je iznenada otpustio sudiju Liua. Na suđenju su advokati iznijeli svoju odbranu i nisu bili prekidani od strane suca. Presuda novog suđenja još nije objavljena.
Napravile smo slične napore da obnovimo suđenja i u drugim slučajevima. Teškoće i osjećaj nemoći u ovom poduhvatu se ne daju opisati. Međutim, to smo prevladale čvrstom vjerom u Učitelja i Dafa.
Završne primjedbe
U proteklih deset godina sam u kultivaciji proživjela mnoge teškoće i izazove. Ali, bez obzira o kakvim se teškoćama radilo, ja sam vjerovala u Učitelja i slijedila njegovo učenje. Držala sam se čvrsto ovih misli, eliminišući neispravne misli i prevladavajući izazove.
Učitelj nas uči:
„Reći ću vam, već godinama neprekidno govorim da su moći učenika Dafe ogromne, a neki ljudi ipak to ne veruju, jer nije dopušteno da se te moći vide. Pod dejstvom ispravnih misli, sve oko vas, pa i vi sami, trpite promene. Ipak, nikad niste pomislili da probate. Stare sile, kao i smetnje elemenata zla eksploatišu upravo nedostatke u vašem razmišljanju. To je ono što rade sve ove godine. Sve vreme stare sile usmeravaju trule duhove i faktore zle Partije da ovo čine, onemogućujući vaša nastojanja da spasite ljude. Ovo čine zato što nemaju moć da vas poraze u direktnoj borbi.“ („Fa-predavanje na 20. godišnjicu“ u Učenje Fa na konferencijama XI)
Sada sam sebi postavila cilj da uzmem na metu biro 610 u našem gradu i da eliminišem zle faktore u drugim dimenzijama dok ne budu uništeni. Oni direktno progone praktikante Falun Gonga. Ponekad mislim da, kada bi više praktikanata održavalo čvrsto vjerovanje u Dafa i eiminisalo lokalne biroe 610, progon bi se prije završio.
