Ja sam dugo vremena imao krivo razumijevanje u vezi Učiteljevog zahtjeva Istinitosti-Suosjećanja-Tolerancije. Mislio sam da biti iskren, znači reći ljudima sve što znam, bez da išta zadržim za sebe. I upravo sam tako činio u kontaktu sa svakodnevnim ljudima. Na sreću, nije bilo loših ljudi koji su me zbog toga iskoristili, ali ljudi koji me poznaju mislili su da sam "naivan, jednostavan i nesređen." Moj blizak prijatelj mi je rekao, "Ti trebaš razmisliti o tome. Zašto te drugi ne uzimaju ozbiljno?" Iako su ljudi oko mene smatrali da sam ja dobra osoba, nitko od njih nije me uzimao za ozbiljno, uključujući ono što sam rekao. Kad sam im objašnjavao istinu, ono što sam rekao nije zvučalo upečatljivo i bilo je jako teško uvjeriti ih.
Bio sam u velikoj neprilici. Imam 30 godina i zašto me ljudi ne uzimaju ozbiljno te me uvijek tretiraju poput malog djeteta? Gledajući unutra, uvidio sam da nemam dovoljno samopouzdanja kao i da ne mogu zadržati stvari za sebe. Kad su me drugi nešto pitali, ja bih rekao sve što znam. Vjerovao sam da su moje akcije u skladu sa zahtjevima istinitosti. Drugi su ljudi mogli lako znati sve o meni, npr. mojoj obitelji, situaciji članova obitelji, zaradi, prijateljima, itd. Ljudi su osjećali da sam glup i da nemam dovoljno društvenog iskustva. Ja sam smatrao da sam bio istinit. Međutim, zaboravio sam da istinitost također uključuje suosjećanje i toleranciju.
Učitelj nas je podučio da ne govorimo laži, ali to ne znači da ja trebam drugima reći sve što znam. U Zhuan Falun-u Učitelj je rekao, "Ja sam osoba koja neće reći ono što ne želi reći, ali ono što kažem mora biti istina." Ja sam otišao u ekstrem po ovom pitanju. S druge strane, kao praktikant ja trebam također kultivirati svoj govor. Ono što treba ili ne treba biti rečeno, treba biti mjereno s Fa.
Nakon što sam ovo shvatio, postalo mi je puno lakše kultivirati moj govor i postupati sa stvarima racionalnije.
