Odrastao sam u obitelji visokog vojničkog časnika. Od malena sam imao samo sve najbolje. Za vrijeme tri godine Velike gladi, vremena terora kada su desetci milijuna Kineza umrli od gladi, nikad nismo morali jesti žitarice jer je vojska imala svoja postrojenja za uzgajanje hrane. Ja sam pohađao školu za djecu vojničkih časnika. Te škole su imale vrhunske odjele i dobre uvjete. Kvaliteta dostupnog sadržaja je bila znatno bolja od ostalih škola. Svakog vikenda ispred škole su bili brojni autobusi koji su razvažali djecu iz različitih odjela. Bio sam razmažen, a učitelji u svakoj školi su doprinosili tome. Mozak mi je bio ispran pod sustavom „Crvenog sunca“ i „Partijske majke“, tako da nisam vjerovao u bogove i cijela obitelj su bili ateisti. Prezirao sam sve vrste „feudalnog praznovjerja“ kako je partija to nazivala. Jedino smo vjerovali u partiju i u „Crveno sunce“. Odrastanje u takvom okruženju me učinilo vrlo uskogrudnim.
Bio sam šokiran kad sam kasnije spoznao istinu. Kulturna revolucija je uništila 5 tisuća godina tradicionalne kineske kulture. Partijska kultura je lišena čovječnosti i u umove mladih generacija je usadila komunističku filozofiju „borbe protiv neba, zemlje i ljudi“, a ujedno i mržnju i negativne misli naspram božanstava.
Kao odrasloj osobi, prije navršenih 40 godina, zdravlje mi je bilo narušeno i uvijek sam se slabo osjećao zbog ekstremnog natjecateljskog nagona i neprestanog napornog rada. Čak i kao liječnik, patio sam od nekoliko kroničnih bolesti kao što su reumatska bolest srca, kronični hepatitis, ciroza u ranom stadiju, iščašenje diska i teška anemija. Svake godine bih nekoliko mjeseci bio hospitaliziran, a ponekad bi to bilo čak i pola godine.
Zbog sveprisutnih nezdravih navika u društvu, na svim razinama vodstva je postojala korupcija. Činilo se da naporan rad ne utječe na nikakve promjene. To me ljutilo. Gubio sam vjeru u Komunističku partiju. Naučio sam da ljudi ne mogu diktirati svojom sudbinom, kao što su me učili. Riječ „sudbina“ mi je pala na pamet. Počeo sam čitati knjige o sudbini i o drugim misterioznim stvarima u svijetu. Što sam više čitao, više sam gubio pravac u životu. Bolesti su mi se pogoršavale. Zbog reumatskog miokarditisa često sam imao vrućicu, osjećao slabost i bolove u prsima, te imao teškoća s disanjem. Imao sam veliko krvarenje zbog ciroze jetre. Pun bolesti, bio sam frustriran na poslu i bilo je puno napetosti u odnosu s drugima. Život mi je završio u slijepoj ulici i nisam bio sposoban izvući se.
Prijatelj mi je slučajno posudio predivnu knjigu Zhuan Falun 1996. Ona mi je promijenila čitav život. Svaka riječ u njoj me šokirala. Podučava ljude kako da budu dobri u skladu s Istinitosti – Dobrodušnosti – Tolerancijom. Riječi Istinitost – Dobrodušnost – Tolerancija su me ostavile neopisivo uzbuđenim i svaki podnaslov u knjizi se dotakao pitanja koja sam trebao odgonetnuti. Knjiga je bila skoro sveobuhvatna i nezamisliva. Bio sam jako uzbuđen. Obećao sam prijatelju da ću je pomno pročitati.
Počeo sam čitati knjigu i čitao sam cijeli dan. Navečer nisam bio pospan i nisam je mogao ispustiti. Žalio sam što ranije nisam saznao za tu knjigu. Odgovorila je na sva pitanja koja sam imao tijekom cijelog života. Jednostavno je nevjerojatna. Spoznao sam da postoje božanska bića. Postoje u drugim dimenzijama i ne možemo ih vidjeti, ali oni znaju sve o nama. Spoznao sam da su razlozi ljudskih bolesti loša djela koja su počinili u prijašnjim životima. Jedino kada osoba postane dobra i bez negativnih misli, može imati dobro zdravlje. Nikakav medicinski tretman neće riješiti problem u korijenu.
Kao liječnik sa službenim obrazovanjem iz vojne akademije i godinama iskustva u medicini, moje znanje o bolestima je bilo opširno. Znao sam da postoje bakterije, virusi, traume, fizički i kemijski uzroci, metabolički poremećaji, loša imunološka funkcija, urođeni poremećaji, genetske bolesti kao i moderne fizičke i mentalne bolesti. Sve to je dokazano na temelju najčvršćih znanstvenih eksperimenata. Nezamislivo je da će liječnik, ateist, vjerovati da ljudi obolijevaju zbog toga što čine loše stvari. Ali, Zhuan Falun je potpuno promijenio moj pogled na život, na znanstvene koncepte kao i moj sustav vrijednosti. Imam potpuno novo razumijevanje o univerzumu, prostoru, vremenu, životu i ljudima. Riješio sam se duboko ukorijenjene ideologije „empirijske znanosti“ i „prvo vidjeti pa vjerovati.“
Zhuan Falun me je doveo do spoznaje da je ono što očima vidimo u ovom svijetu samo vrlo sićušan dio ogromnog univerzuma. Postoje napredna bića u višim dimenzijama, u puno višim dimenzijama koje mi, obični ljudi, ne možemo detektirati. Životni prostor ljudi je blizu najniže dimenzije, stoga mi ne možemo vidjeti istinu univerzuma. Kad se ljudi svađaju i čine loša djela, prolaze kroz teškoće, a to je manifestacija naše karme. Liječnici se služe lijekovima, operacijama i različitim načinima da liječe bolesti, ali ne mogu izliječiti uzrok u korijenu. Ljudi temeljno mogu eliminirati karmu i biti bez bolesti jedino prateći karakteristike univerzuma Istinitost – Dobrodušnost – Toleranciju.
Sljedeći događaj je bio vrlo dramatičan. Nisam samo ozdravio, nego mi se otvorilo i nebesko oko te sam dobio neke nadnaravne sposobnosti. Volio sam čitati Zhuan Falun, a tada je bilo teško doći do knjige. Uspio sam posuditi primjerak Zhuan Faluna svezak II i primjerak „Podučavanja Fa na konferenciji za asistente u Changchunu“. Nakon čitanja tih knjiga, počeo sam čitati Zhuan Falun po drugi puta. Kada sam pročitao paragraf:
„Svima sam objasnio strukturu nebeskog oka. Otvaramo vam nebesko oko vanjskom silom, stoga je to relativno lakše i brže. Dok sam govorio o nebeskom oku, svi ste mogli osjetiti da vam se čelo zateže; kao da se mišići skupljaju i buše prema unutra“ (Zhuan Falun)
Osjetio sam da mi se mišići skupljaju i kao da buše unutra. Također sam imao osjećaj natečenosti, težine i laganog svrbeža. Prstima sam pritisnuo čelo. Kada sam završio s čitanjem pola knjige, odjednom sam vidio da su riječi prekrasne zelene boje na polovici stranice, u dijagonali. Svjetlucale su i bile su prozirne. Bile su neopisivo lijepe. Nisam mogao vjerovati. Pomislio sam da okrenem stranicu i da vidim jesu li riječi zelene i na drugoj stranici. Na drugoj stranici, također u dijagonali, riječi su bile ljubičasto crvene boje. Bio sam zapanjen. Riječi na pola stranice su bile crne, a druga polovica je bila prekrasna, fluorescentna ljubičasto crvena, čak je i papir postao proziran. Bio sam potpuno uvjeren u moćni, čudesni Dafa. Vjerovao sam da je svaka riječ u Zhuan Falunu istina. Bio sam toliko uzbuđen da su mi suze počele teći niz obraz jer sam imao toliku sreću da dobijem priliku da prakticiram Dafa, nešto što se dobije samo jednom u životu. Osjetio sam da sam ja, lutalica, pronašao svoj dom i istinski smisao života. Znam kako živjeti u budućnosti, kako biti dobra osoba!
