Falun Dafa Minghui.org

Svijet je samostan za učenike Fa

(Minghui.org)

Kad sam bila na Fa konferenciji u New York 2014, posebno su me dirnule sljedeće Učiteljeve riječi:

„Ali za učenike Dafe je drugačije: vi obavljate svoju kultivaciju širom sveukupnog društva. Bez obzira u kojoj ste profesiji, da li u sferi očuvanja kulturne baštine, biznisa, umetnosti, politike, ili se školujete, svejedno se možete kultivisati u sopstvenom okruženju. Onda razmislite, nije li ovo okruženje samo, nije li ljudsko društvo, vežbalište obezbeđeno za učenike Dafe? Ono vam pruža uslove i faktore koji mogu podstaći sve vrste vezanosti u vama, i pruža vam sve vrste prilika da se popravite. S događanjem ove veličine, celokupno ljudsko društvo postalo je manastir [za vašu kultivaciju].“

To nije bio prvi put da sam čula nešto slično, ali tog puta sam posvuda osjetila trnce.

Zapravo, u proteklih nekoliko godina sam dobila puno podsjetnika da bi sve svakdnevne situacije trebala sagledavati kao kultivator, jer one služe kao dobre prilike za potvrđivanje Fa i prosvjetljavanje u određene principe.

Kad se sjetim svih ovih godina mog puta kultivacije, ne mogu sebe nazvati stabilnom praktikanticom, ali moje srce nema niti jednog drugog Učitelja osim našeg Učitelja Li Hongzhija. To je jedino u što sam potpuno sigurna u ovom životu.

Stoga, kad me kolega praktikant pitao da napišem iskustvo za ovu konferenciju, odmah sam imala želju da je na taj način podržim. Željela sam se pridružiti velikom događanju i pozdraviti Učitelja, iako sam na drugom kontinentu, daleko od Beograda. Ubrzo su mi se pojavile ljudske misli i sjećanja na vrijeme kad nisam bila u vrlo dobrom kultivacijskom stanju. Uz to, odjednom su se pojavile brojne obveze i zadaci te mi je ostalo vrlo malo vremena da sjednem i napišem iskustvo.

Međutim, odlučila sam napisati i naglasiti sve pozitivne uvide koje sam imala. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, bilo je jako puno situacija koje su pokazale da je svijet, zaista, samostan za Dafa učenike. Ovdje želim podijeliti nekoliko iskustava koja će možda i vama možda biti od koristi:

Radno okruženje

Radim u jednoj visoko obrazovnoj ustanovi koja ima jako dobru reputaciju u svijetu.

Tijekom nekoliko posljednjih mjeseci, na radnim sastancima se ponavljala određena situacija – naime, sastanci su trajali puno duže nego ranije, ali nisu uopće bili produktivni. Svi su frustrirani, ali svi samo dodaju ulje na vatru. Menadžeri uređuju sve više i više pravila, ali stvari napreduju sve lošije tjedan za tjednom. Kolege ignoriraju važne e-mailove, ne obraćaju pažnju na sastancima i ne pridržavaju se rokova što utječe na rad cjelokupnog sustava.

Menadžeri se u tom procesu pokušavaju ponašati diplomatski, ali vidno gube strpljenje. Samo postavljaju sve više pravila i rokova, ali zaposlenici ih sve više ignoriraju jer osjećaju kao da ih bombardiraju zahtjevima sa svih strana. Sastanci su postali okruženje u kojem svaka strana krivi drugu stranu zbog stresa i neučinkovitosti, ali se zapravo ništa ne mijenja.

Na početku me te stvari nisu dirale jer sam zahvalna Učitelju što mi je uredio da dobijem posao u kojem imam izravan kontakt sa studentima iz kontinentalne Kine. U tom okruženju, imam priliku detaljno objašnjavati istinu i s njima voditi duge, otvorene razgovore. Osjećala sam se ponizno pred takvom prilikom i podsjećala sam samu sebe da ostanem pozitivna te da svoje radno mjesto tretiram kao samostan, kao mjesto za spas dragocjenih živih bića.

Međutim, s vremenom su komentari mojih kolega imali utjecaja i na mene te sam se ubrzo pridružila raspravama o neučinkovitosti na poslu i o ostalim, gore spomenutim temama. Jednog dana sam samu sebe iznenadila kad sam samu sebe čula da govorim negativne stvari o mom šefu koji mi je, zapravo, vrlo drag. Smatram da je vrlo učinkovit i da je pravedan. Nisam bila na oprezu i prepustila sam se želji da budem „dio grupe“ te da me prihvate kolege. Zbog toga nisam obraćala pažnju na kultivaciju govora. Period nepažnje i nekultiviranja govora je trajao neko vrijeme i počela sam se osjećati letargično na poslu. Polako sam počela gledati na radno okruženje kao na mjesto za druženje s kolegama, gdje se žalimo na sustav i komentiramo o drugima.

Ponekad bi se netko među kolegama žalio o studentima, a komentari su im ponekad bili neprikladni ili čak i ponižavajući. Svi bi se na to samo nasmijali pa bih i ja. Zapravo, nisam uopće pratila uređenje koje je Učitelj priredio za mene. Nisam se odnosila prema mom radnom okruženju kao prema samostanu, nego su mi pažnju odvukle ljudske stvari. Često sam na poslu bila pospana ili bih imala glavobolje. Studenti bi me vidjeli da patim od glavobolja i osjećala sam se loše što ne pripremam situaciju za učinkovito daljnje objašnjavanje istine. Mislim da sam, zbog takvog stanja, propustila nekoliko grupa studenta koji su čekali na mene da im objasnim istinu.

Nakon jednog radnog sastanka zapitala sam samu sebe zbog čega se sve to događa ispred mene. Došla sam do zaključka da su želja za okrivljavanjem drugih i neprihvaćanje vlastitih grešaka odlike starog univerzuma, utemeljene na sebičnosti i očuvanju ega. Sve se to manifestiralo ispred mojih očiju. Vjerujem da je to i odlika partijske kulture – želja za borbom, borbom da se postigne stanje u kojem „svi dijele isti teret“, borbom za „jednakošću.“ To je lažno obećanje jednakosti dok je, zapravo, u igri borba ega, iz straha da će netko dobiti više od tebe, dok se prikazuje nedostatak vjere. To ne harmonizira poput ispravnog Fa, nego uništava produktivnost pod maskom jednakosti. Postalo mi je jasno da je to princip u koji se moram prosvijetliti i promijeniti ponašanja u skladu s novim spoznajama.

Imala sam osjećaj da su svi ti sastanci bili usmjereni prema meni – da mi pokažu da gledanje izvana i želja da promijenimo druge nisu učinkoviti čak ni na ljudskoj razini, a kamo li za jednog kultivatora. Shvatila sam da se trebam usredotočiti na dobro obavljanje posla i na potvrđivanje ispravnih Fa principa u svakodnevnom životu.

Počela sam obavljati zadatke koje bi kolege zaboravile, nisam se žalila zbog toga i suzdržavala sam se od komentara za vrijeme sastanaka. Također, u razgovorima sam pokušavala naglasiti pozitivne strane stvari koje su menadžeri željeli napraviti, ili bih potpuno šutjela. U tom procesu sam imala više i manje uspješne dane, ali sveukupno sam osjećala da mi razina energije raste jer sam se trudila biti bolji kultivator u radnom okruženju.

Ponovno je ojačala i želja da studentima objašnjavam istinu. Pokazalo se da čim sam se počela ponašati više u skladu s Fa, bilo je više prilika povezati se sa studentima čak i na osobnoj razini. Tad mi je bilo kristalno jasno koja je moja misija. U stanju jačih ispravnih misli i djela, otvarale su se situacije koje su dovele do dobrih, dugih razgovora u kojima sam studentima objašnjavala istinu. Tada sam imala osjećaj da je sve u savršenom redu i da je sve upravo onako kako treba biti. Zaista ne želim nikada više propustiti niti jednog studenta. Trudit ću se na najbolji mogući način ispuniti misiju spašavanja živih bića koja su poslana ispred mene.

Neuljudan službenik

Prije nekoliko tjedana sam trebala otići do ureda jedne diplomatske misije. Počela sam razgovarati sa službenikom čiji je ton bio nepristojan prema meni. Pričao je s visoka, nije mi dopustio dovršiti rečenice i bio je vrlo sarkastičan. Bilo je vruće tog dana, obavljala sam zadatak za zadatkom, bila sam vrlo zauzeta i na poslu pa kad me još dočekao njegov nastup, nisam se dobro ponijela. Učitelj nas uči da se ne svađamo, ali ja nisam uspjela to ispoštovati.

Nisam održavala xinxing na visokoj razini i rekla sam službeniku da je vrlo sarkastičan i da mi se obraća s visoka. Rekla sam mu da nisam nepismena osoba kakvom me smatra, nego da sam obrazovana osoba. Vrlo me uznemirila ta situacija. Izašla sam iz zgrade i počela sam ubrzano disati. U glavi su mi se samo izmjenjivale slike našeg razgovora i što sam više o svemu razmišljala, bila sam sve ljuća. Nakon nekog vremena sam shvatila da se ne ponašam kao praktikanitca i da bih trebala pogledati unutar sebe. Ranije sam bila suočena s neuljudnim osobama, ali nisam to uzimala k srcu tako intenzivno. Zapravo, njegov sarkazam i umišljenost su mi najviše zasmetali. Sjetila sam se da ako u drugima primijetimo nešto što nam zasmeta, kao kultivatori bismo trebali dobro i duboko zaviriti unutar samih sebe.

Bilo mi je teško zanemariti ljutnju koju sam osjećala prema njemu i suočiti se s vlastitim nedostacima. Zamolila sam Učitelja da mi pomogne da sagledam stvari kao praktikantica jer zasigurno tu postoji lekcija za mene. Ubrzo su mi se u mislima počele javljati slike iz mog rada u učionici. Ponekad bi mi studenti postavljali ista pitanja iznova i iznova i njihovi pismeni radovi su često bili slabe kvalitete ili zbog nerazumijevanja ili zbog nedostatka truda. Ponekad mi je bilo teško ostati smirena i dobrodušna kad bih im davala savjete za poboljšanje. Moje reakcije su ponekad bile sarkastične i ponašala sam se arogantno. Te scene koje su mi se vrtjele u glavi su bile vrlo živopisne i mogla sam jasno vidjeti kako je moje ponašanje moglo povrijediti studente. Povrh toga, to su bili studenti kojima sam trebala kasnije objasniti istinu, a nisam se prema njima odnosila dobrodušno.

Tada sam smatrala da će studenti moje reakcije percipirati kao „šale“ ili kao „oštre, ali pravedne“ komentare. Međutim, u tim trenucima introspekcije, kao da sam osjećala iste osjećaje koje su oni osjećali. U želudcu sam osjećala grč i osjećala sam se poniženo. Takvo ponašanje mene kao profesora ne da nije u skladu s Fa, neko također nije profesionalno ni na ljudskoj razini. Još ozbiljnije je to što sam skoro mogla osjetiti da reakcije mojih studenata, na temelju mog ponašanja, oko njih stvaraju sloj tvari koje bi im mogle otežati da prihvate istinu.

Cijeli dan sam razmišljala o mojim nedostacima i bila sam šokirana brojem propuštenih prilika za kultiviranje karaktera na poslu. Taj „nevažni“ susret sa službenikom kojeg nikad više neću vidjeti, doveo me do vrlo važnih spoznaja. Njegova arogancija i sarkazam uopće nisu bili slučajni!“ Vrlo je važno kultivirati xinxing i potvrđivati Fa u svim aspektima svakodnevnog života.

Da nije bilo tog poziva na buđenje, tko zna koliko dugo bih se i dalje ponašala na isti način. Uređenja na našem putu kultivacije su istinski detaljna i misteriozna. Od tada sam vrlo pažljiva i trudim se bolje pomoći i biti dobrodušna prema studentima. Želim iskorijeniti sve sarkastične i arogantne tendencije i istinski se ponašati u skladu s Fa.

Financije

Nedavno sam stupila u brak. Moj suprug je iz bogate obitelji i oni su nam pomogli organizirati vjenčanje i opremiti neke stvari u stanu. Oni žive u drugoj državi i ponekad mu pošalju novac ako mu zatreba. Nikad nisam smatrala da sam vezana za bogatstvo, ali sam nekoliko puta uhvatila sebe da o njegovom statusu govorim s previše ponosa u glasu. Čim bih čula samu sebe da to govorim, u meni bi se pojavio mali alarm, poput nekog osjećaja da nešto nije u redu. Te riječi su očito bile odraz mojih misli i vezanosti za financijsku sigurnost jer ubrzo su uslijedile financijske poteškoće.

Moj suprug je, čak i prije našeg vjenčanja, izgubio posao i nije mogao naći drugi iako je pokušavao na više mjesta. Njegova majka se razbolila i nije mu mogla pomoći financijski jer je morala plaćati troškove liječenja. Uz to, nije smjela prekoračiti porezni prag vezano za iznos novca koji šalje van države. Moj otac je zaboravio ponijeti novac koji su ostatak moje obitelji poslali po njemu kao vjenčani dar dok je putovao. Suprug jednom paru iznajmljuje dio kuće u kojoj mi sada živimo te tako lakše plaćamo stanarinu. Međutim, tada su nam i oni najavili da će se odseliti. To je značilo da će cijeli iznos stanarine pasti na nas, tj. točnije, na mene. Povrh svega, morala sam angažirati profesionalne čistače da potpuno očiste kuću u kojoj sam živjela prije udaje jer je to bio dio dogovora prije dolaska novih stanara. Iznos je bio dosta visok.

Sve se to dogodilo malo prije perioda školskih praznika, a ja za vrijeme praznika ne primam plaću. Bilo mi je teško ostati smirena u toj situaciji, posebno zato što su teškoće dolazile jedna za drugom.

Bilo mi je teško održavati xinxing i nekoliko puta sam napala supruga, krivila sam ga da kupuje nepotrebne stvari i da je nemaran s novcem. Na površini je izgledalo kao da sam racionalna i da dajem dobre savjete, ali nakon nekog vremena sam ipak ponovno sebe zapitala zašto se sve to događa.

Zapravo, nije mi smetalo to što je kupio novi televizor. Smetalo mi je to što više nije imao dovoljno novca za sve dnevne potrebe i zato što sam ih ja morala pokrivati. Bila sam zabrinuta za vlastitu financijsku stabilnost. Što sam se više brinula, više troškova se pojavljivalo na sve strane. Gledala sam unutar sebe i shvatila sam da imam vezanost za financijsku sigurnost. Čudno je bilo to da sam se donekle zasramila te vezanosti i čak sam je htjela izbjeći.

Shvatila sam da je vezanost ta koja zapravo želi ostati živa i ona nije željela da je iskorijenim. Konačno sam odlučila odstraniti je. Također, kako ja to shvaćam, ne trebamo prihvaćati financijski progon, ali isto tako, ponekad su uređenja takva da neke dugove otplatimo i financijskim sredstvima u ovom materijalnom svijetu.

Iskreno govoreći, moja financijska situacija nije zapravo bila alarmantna, čak ni uz sve te troškove. Ono za što sam ja temeljno bila vezana je da vidim da imamo dosta ušteđevine te da imam supruga koji je financijski potkovan, da se ja ne moram brinuti.

Smirila sam se, učila Fa i u mislima sam jasno razlikovala što znači odbijati financijski progon, a što znači ostati nedirnut dok se financijskim putem otplaćuju karmički dugovi. Mi ne trebamo biti žrtve, definitivno ne, ali također se ne trebamo bojati manjih gubitaka, ako su nam bili suđeni. To su dvije različite stvari – trebamo biti čvrsti, ali također trebamo imati vjere.

Smirila sam se (u velikoj mjeri) i sa suprugom porazgovarala na iskren i ne napadački način. Ono najvažnije, slala sam ispravne misli da odstranim zamjeranje i negativne misli o situaciji. Stvari su tada postale jasnije. Zapravo, nakon samo nekoliko dana, on je ponovno počeo raditi i zarađivati. Ponovno sam dobila lekciju da je kultivacija najvažnija, čak i u svakodnevnim situacijama.

Ovaj svijet je zaista samostan za našu kultivaciju i postoje lekcije koje trebamo naučiti gdje god pogledamo. Željela bih se zahvaliti Učitelju na svim pruženim prilikama i za njegovu neprestanu, milostivu dobrodušnost.

Gore navedeno je samo mali presjek uvida na mom putu kultivacije u posljednjh nekoliko mjeseci. Trebam se popraviti u toliko puno područja i istinski potvrđivati Fa na način na koji Učitelj to traži od nas. Ne želim uzrokovati više gubitaka dok pomažem Učitelju da spasi živa bića.

Heshi.

Prezentirano na Fa konferenciji u Beogradu, u prosincu 2017.