Pozdrav milostivom Učitelju!
Pozdrav kolegama praktikantima!
Od kraja 1998. do sada, slijedila sam napredak Učiteljevog Fa-ispravljanja. Unatoč tome, zbog raznih razloga, moj put nije uvijek bio lagan. Išla sam u Peking da apeliram za Falun Gong 2000. i bila sam pritvorena i kažnjena; poslana sam u radni kamp 2002. jer sam dijelila Dafa materijale; kolega praktikant je optužen da širi Dafa materijale 2010. i ja sam također bila pritvorena i kažnjena, i tako dalje. Iskusila sam strah, ogorčenost i izmorenost. Rijetko kada sam bila sretna.
Ipak, u zadnje dvije godine, pod Učiteljevom milostivom brigom i vodstvom, postavši sve zrelija u svojoj kultivaciji, iskusila sam predivne osjećaje i radost svaki put kada je moj xinxing i razumijevanje poraslo kao i sreću i osjećaj slobode kada bih otpustila svoje vezanosti.
Željela bih podijeliti svoja kultivacijska napredovanja u dva glavna područja. Molim da upozorite na nepravilnosti.
1. Pomaganje kolegi praktikantu je također način unaprijeđenja sebe
Gđa. Li i ja imamo snažnu predodređenu vezu. Gđa. Li ima 62 godine; jako je brižna, jednostavna i iskrena; nije jako tvrdoglava i ima blagi temperament. Upoznale smo se u srpnju 2009. Gđa Li živi u šumskom predjelu koje je udaljeno oko 50 kilometara. Budući da nema škola u blizini mjesta gdje živi, vodi svoju unuku u školu u našem gradu. Upoznale smo se preko drugog praktikanta.
Gđa Li je počela prakticirati Falun Gong vrlo rano; no, radi njene okoline i pritiska sa raznih strana; postepeno je prestala prakticirati. Kada sam je upoznala, nije učila Fa niti radila vježbe već više godina. No nije odbacila Dafa u svom srcu. Znala je da su Dafa i Učitelj dobri.
Nakon što sam saznala njenu situaciju, odlazila sam joj u posjetu i učila Fa s njom. Gđa Li je imala samo jednu godinu školovanja pa se oslanjala na slušanje Učiteljevih predavanja da bi učila Fa prije 20. kolovoza 1999. kada je progon započeo. Počeli smo čitajući Zhuan Falun. Čitali smo jedno predavanje dnevno. Trebalo nam je preko tri sata da pročitamo jedno predavanje. Gđa Li nije poznavala mnoge riječi. Prepoznala bi riječ ovdje i ondje i nije mogla pročitati niti jednu rečenicu u cjelosti. Ja sam nestrpljiva osoba. Da bih čitala Fa sa gđom Li trebala mi je sva moja tolerancija i samokontrola.
Ispravljala sam je znak po znak. Napredujući tako, pročitali smo Zhuan Falun jednom i prestala sam učiti Fa s njom. Rekla sam joj da uči sama kod kuće. Vodila sam je sa sobom kad god smo imali grupne aktivnosti. Nikad je nisam propustila povesti.
Imamo grupu za učenje Fa u mojoj kući jednom tjedno. Gđa Li je dolazila svaki tjedan no često je kasnila. Pošto nije prepoznavala mnogo slova, često je morala ponavljati rečenicu više puta da bi je savladala kako treba. Ponekad bi drugi praktikanti izgubili strpljenje i rekli nešto ružno, no nikad nije dopuštala takvim komentarima da je smetaju. Gđa Li je jako spora dok uči Fa – nije mogla pročitati niti jedno predavanje do kraja i redovito je trebala tražiti riječi u riječniku dok je čitala. Pozvala sam je k sebi da bi učili Fa zajedno. Polako, gđa Li je počela čitati rečenice sve tečnije.
Jednom, tokom učenja Fa, kada je pročitala „ako telefon zazvoni ili netko pokuca na vrata“ (Zhuan Falun), pročitala je znak za „kucanje“ kao „bubnjanje“. Dobro sam se nasmijala na to. Rekla sam, „sestro Li, zaista me nasmijavaš! Svi znamo da „udarati po bubnju“, mi čitamo kao „pokucati na vrata“, a ne „bubnjati po vratima!“ Gđa Li je iskreno odgovorila: „Mislila sam da se ovaj znak čita kao „bubanj““. Ta me situacija potaknula da pogledam u sebe: da sam to bila ja, čak i da nisam znala taj znak, ipak bih ga mogla točno pogoditi. No, gđa Li nije marila za to i nikada se nije pretvarala. Pronašla sam svoju vezanost za taštinu i moj stav snalaženja u društvu. Pomoću gđe. Li, pronašla sam svoj nedostatak.
Gđa Li i ja smo zajedno učile Fa svako jutro i popodne išle govoriti ljudima na ulici istinu o Falun Gongu. Gđa Li je imala mnogo dužnosti kod kuće i njen način rada je bio vrlo spor. Usto, njen xinxing se nije uzdizao dovoljno brzo, pa nikad nije dolazila na vrijeme popodne. Kasnila je svaki dan – 10 minuta, 20 minuta, ponekad čak i pola sata. Suzdržavala sam se na početku i nisam joj prigovarala što kasni. Mislila sam da je to pomoć da se riješim svoje nestrpljivosti. Ustvari je i bilo tako. Jednog dana, čekala sam je dugo vremena pod vrućim podnevnim suncem, no nije se pojavila. Taj put sam se naljutila i nazvala je dvaput. Naposlijetku se pojavila, sa osmjehom na licu.
Rekla je: „Opet kasnim.“ Bilo bi bolje da se nije smješila. Kada sam joj vidjela osmjeh na licu, eksplodirala sam i zavikala: „Pa jesi li ikad došla na vrijeme? Ti si najsporija u našoj regiji. Ah, zašto me Učitelj stavio skupa s tobom?! Ne moraš dolaziti sutra – neću više raditi s tobom, ne mogu to više podnijeti.“ No, gđa Li se nije naljutila na mene. Rekla je polako: „Vidim da se ne možeš kontrolirati danas.“ Iznenađena i šokirana, rekla sam joj: „Neću te više podnositi, podnosila sam te već više od godinu dana!“ Gđa Li se opet nasmiješila. Ja sam zaplakala. Bila sam toliko ljuta na nju i prigovarala joj još neko vrijeme.
Kasnije tog dana, išli smo po susjedstvu i ostavljali Shen Yun DVD-ove za stanare, pa smo poslije otišle kući. Kod kuće, nakon promišljanja, shvatila sam da sam pogriješila što sam tako izgubila kontrolu i izvikala se na gđu Li. No ipak, ne bih je trebala puštati da tako kasni svaki put. Trebala bih joj ukazati na nedostatak. Dok smo učili Fa idućeg jutra, mirno sam joj rekla: „Sestro Li, Dafa praktikanti trebaju biti uviđavni prema drugima cijelo vrijeme. Nije u redu da tako trošiš tuđe vrijeme! Ti radiš stvari svojim tempom, ali neke stvari su drugačije! Ako bi Učitelj rekao da nas vodi kući u 8 sati ujutro, a ti dođeš u 9 kako možeš uspjeti?“ Od tog dana, gđa Li nije nikad više kasnila. Moj se temperament također smirio.
Gđa Li je rekla da nije dobra u razgovoru s ljudima, pa je htjela radije dijeliti materijale objašnjavanja istine. U to vrijeme, imali smo dobar napredak u objašnjavanju istine licem u lice u našoj zajednici. Svi smo to bili sposobni činiti, no mali broj brošura se dijelio. Gđa Li nije nikad prestala dijeliti letke, čak niti za kinesku Novu godinu. Prije toga, nikad nisam dijelila letke u javnosti. Bila sam osuđena 2002. na radni logor jer sam bila prijavljena da dijelim Dafa letke u javnosti. Imala sam tu prepreku u svom srcu i nisam se uzdigla iznad toga. Tokom dana, gđa Li i ja smo išli objašnjavati istinu ljudima. Ona bi sama dijelila letke preko noći. Nakon nekog vremena, gđa Li i ja smo odlučile da nećemo ići po noći, jer se bilo teško snaći. Odlučile smo da ćemo dijeliti letke tokom dana, zajedno.
Kada sam počela dijeliti Dafa materijale u javnosti, prebrodila sam strah koji je bio u meni zadnjih sedam godina. Postajala sam sve hrabrija i hrabrija i moj put se širio. Čak sam dostavljala pakete materijala direktno na neke građevinske lokacije. Jedanput, kada smo došle na građevinsko mjesto, bio je dubok, dug jarak između ulaza i radionice. Malo sam se uplašila htjela se okrenuti. Pitala sam gđu Li: „Idemo li unutra?“ Bez trenutka razmišljanja, gđa Li je rekla: „Pa zašto smo ovdje?“ i krenula ulaziti. Ja sam je slijedila. Ušli smo u radionicu bez problema i ostavili hrpu materijala za objašnjavanje istine.
Nakon što je DVD 2012. Shen Yun izašao, Minghui web stranica je objavila proglas kojim nas savjetuje da osobno dajemo DVD-ove živim bićima. Gđa Li i ja smo počeli dijeliti Shen Yun DVD-ove. Na početku, bojale smo se dijeliti ih odraslima. Čekale smo na uglovima nakon što je škola završavala i dijelili smo DVD-ove školarcima. Postepeno smo se ohrabrile da ih dajemo ženama, no ne i muškarcima. S vremenom, otvoreno bi dijelili DVD-ove svima koji su pričali s nama. Da gđa Li nije bila sa mnom, ne znam koliko dugo bi mi trebalo da napravim taj korak.
Gđa Li je razumjela svoju svrhu nakon Učiteljevog članka „Fa predavanje za 20. obljetnicu 13. svibnja 2012. u New Yorku.“ Poželjela je vratiti se u svoj rodni grad i potražiti bivše kolege praktikante. Uzela je preko deset kopija Učiteljevog predavanja, dvije velike torbe materijala za objašnjavanje istine, knjigu „Devet komentara“ i Shen Yun DVD-ove. Ovaj put, pomogla je devetero praktikanata da se vrate kultivaciji. Čak je pomogla uvesti novog praktikanta u Fa i organizirala grupu za Fa učenje u njenoj kući. Vodila je grupu praktikanata u učenju preko dana i vodila ih sa sobom dok su dijelili letke u obližnjim pilanama. Gđa Li se vratila za dvadesetak dana. Imala je 4,500 yuana koje su kolege praktikanti donirali za printanje Dafa materijala i listu više desetaka imena koji su izjavili da istupaju iz KPK i njenih organizacija. Kada sam vidjela kako gđa Li radi svim srcem da spasi živa bića, bila sam dirnuta i rekla: „Sestro Li, vi ste izvanredni, izvanredno radite!“ Gđa Li je odgovorila kako nije napravila ništa posebno: „Nisam napravila mnogo. Učitelj je imao plan, ja sam samo pričala i hodala.“
Gđa Li je smjestila svoju unuku u školski dom i vratila se kući. Rekla je da postoji velik broj ljudi koji još ne znaju istinu, pa se mora vratiti inače neće biti dovoljno vremena.
Gđa Li i ja smo ispunile svoju predodređenu vezu za sada. Prisjećajući se dana provedenih sa gđom Li, shvatila sam da sam mnogo dobila. Na površini, ja sam pomagala gđi Li da se ponovno krene kultivirati. Ali, ustvari, Učitelj je stavio gđu Li kraj mene da meni pomogne u kultivaciji. Želim se zahvaliti Učitelju na njegovoj brizi i milosti. Istovremeno, duboko sam shvatila važnosti pomaganja kolegama praktikantima da se vrate kultivaciji.
2. Nakon gledanja unutar sebe i kultivacije, „lukavost“ je umrla
Nakon što sam počela prakticirati Falun Gong, pozvala sam muževu obitelj da dođu živjeti s nama. U to vrijeme, moji rođaci i prijatelji su me odgovarali od toga. Njihovi argumenti su bili da je jako teško dobro se slagati sa svekrvama. Ja sam mislila: ja već učim Dafa – dok god mogu izdržati, koliko teško može biti? No, stvari nisu bile tako jednostavne kao što sam mislila. Nakon što su se doselili k nama, tri starije sestre mog muža su se također doselile. Svaka ima svoje mišljenje. Muževi roditelji imaju svoje prihode. Tri starije sestre su se žalile kako roditelji troše previše novca na obitelj ili kako moj muž i ja ne trošimo dovoljno novca na obitelj. Od tog vremena, izgubila sam pojam „doma“. Osjećala sam se kako bi radije radila neki posao vani, nego ostajala kod kuće.
Moj muž se često prepirao sa svojim sestrama. Ja sam šutila i nisam se uplitala, pošto nisam više gledala na tu kuću kao svoju. Mislila sam: ja sam Dafa učenik, moram biti dobra osoba. Ne mogu ulaziti u konflikte s njima jer bih povrijedila ugled Dafa učenika. Ipak, nisam otpustila negativne misli o njima u svom srcu. Prisjećala sam se njihovih greški i ružno mislila o toj obitelji. Moji kolege praktikanti su primijetili da ne napredujem dobro u domeni obiteljskih odnosa i mene je to također mučilo. Nisam znala kako prevazići ovu teškoću.
Krajem 2010. moja svekrva je oboljela u 83.godini. Dijagnoza je bila napredni rak pluća. Moj dom je postao još prometniji. Tri starije sestre su dolazile i odlazile konstantno, njihovi muževi i djeca su ih slijedili. Dala sam otkaz na poslu da bih se brinula za svekrvu i svakodnevno sam morala kuhati za više od desetak ljudi. Na razne načine, tri su sestre ispitivale koliko ušteđevine ima moja svekrva. Također su planirali kako da presele njihova primanja. Konflikti su izranjali jedan za drugim. Znala sam da, kao kultivator, moram kontrolirati svoj xinxing i iskoristiti ovu sredinu za kultivaciju. Iznova i iznova sam ih podnosila. Šutila sam što god da su rekli. Tražila sam unutar sebe moje vezanosti da bih ih eliminirala. U to vrijeme moj sluh je bio izvrstan. Sestre bi ponekad zatvorile vrata i tiho pričale. Moj muž nije ništa čuo, no ja sam mogla čuti sve što su govorile kao da su ispred mene. Moje srce je bilo poput uzburkanog mora sa ogromnim valovima, no uspjevala sam ih zadržavati.
Jednog dana, situacija se intenzivirala. Moj muž i njegove sestre su se posvađali oko prijenosa prihoda njihovih roditelja na drugi račun. Kada sam to čula, osjećala sam nepravdu i bila sam jako razočarana, no ipak sam tješila svog muža: „Nećeš izgubiti ništa što je tvoje i nećeš dobiti ništa što nije tvoje.“ No, moj muž nije htio slušati, govoreći kako se još treba brinuti o svom 80. godišnjem ocu, kako nitko ne zna očevu sudbinu i kako sestre nemaju prava da dijele imovinu pošto nisu ništa činile niti se brinule o roditeljima! Od tada, imali su malu svađu svaka tri dana i veću svađu svakih pet dana. Svi su imali svoje razloge i nisu marili za osjećaje svoje bolesne majke. Trudila sam ih smiriti kada bi se počeli svađati, no kasnije sam uvidila kako možda postoji međusobni dug iz prošlih života. Ništa se ne događa bez razloga. Prestala sam se uplitati i pustila sam ih da se svađaju. Kada god bih imala vremena, čitala bih Zhuan Falun svojoj svekrvi. Pročitala sam joj knjigu više od deset puta.
Moja svekrva nije nikoga prepoznavala prije nego je preminula. Jedino bi, kad god bi me vidjela, uperila prstom u mene i rekla slabašno: „Ti si dobra, Dafa je dobar!“ Sestre su tvrdile kako sam im učinila majku „psihotičnom“. Nakon što je svekrva preminula moj muž i ja smo platili sve troškove. Sestre još uvijek nisu bile zadovoljne. Htjele su podijeliti ček za sprovod koji je svekrva dobila od agencije za koju je prije radila. Tog puta, mom je mužu bilo dosta i istjerao je sestre iz našeg doma. Zabranio im je da se ikad vrate. Napokon je moj dom ponovo postao mirno i tiho mjesto kakvo nije bilo u zadnjih 10 godina. Ponovo je imao osjećaj doma. No, još uvijek nešto nisam shvaćala. Gledajući Učiteljevu fotografiju, žalila sam se u sebi: „Učitelju, svi Dafa učenici trebaju biti dobri ljudi – njihove obitelji trebaju biti harmonične – kako je moj dom postao ovakav? Gdje sam pogriješila?“ Te noći, čitajući Zhuan Falun, Učitelj mi je ukazao:
„Ako prakticiraš Qigong i postigneš Tao, što je sa tim neplaćenim dugovima koje duguješ drugima? Oni ti neće dopustiti da vježbaš Qigong. Doduše, to je pojava na određenoj razini, kojoj neće biti dopušteno da postoji nakon određenog vremena. Naime, kada su svi dugovi otplaćeni, neće više biti dopušteno da ometaju.“
(Zhuan Falun)
Prošavši tu teškoću, preispitivala sam sebe. Iako sam eliminirala mnogo vezanosti tijekom tog vremena, nisam to učinila temeljito. Činilo mi se da sam zamotana u nešto što nije u potpunosti eliminirano. Puno sam razmišljala, no nisam to mogla naći. Kako da to eliminiram ako ne mogu naći uzrok? Upala sam u drugačije stanje zbunjenosti.
Nakon što je objavljen Učiteljev članak „Fa predavanje povodom 20. godišnjice“ imao je ogroman učinak na mene. Učitelj je rekao:
„Posebno važne su predodžbe koje osoba stvori, ili navike razmišljanja koje stvori koje su vrlo teške za prepoznati kada je ljudsko razmišljanje podsvjesno na djelu. A kada se ne mogu prepoznati, kako da ih se riješi? To je pogotovo izazovno u Kini, gdje je zla Partija uništila tradicionalnu kinesku kulturu i instalirala vlastite stvari – ono što zovemo „partijskom kulturom“. Zaista je teško prepoznati Istinu koristeći navike razmišljanja stečene „partijskom“ kulturom. Osoba čak neće biti svjesna da je određeno razmišljanje i ponašanje u suprotnosti sa univerzalnim vrijednostima. Kada osoba ne može prepoznati loša razmišljanja kao takva, što onda činiti? Nema drugog načina već se ponašati u skladu s Dafa.“
(„Fa predavanje povodom 20. godišnjice“)
Počela sam provoditi više vremena učeći Fa. Moje istinsko ja se polako budilo kada sam čitala „Buddha priroda“ u „Zhuan Falun II“.
Od malena, nitko nije govorio da sam budalasta. Kada sam krenula u osnovnu školu, učitelj je rekao mojim roditeljima da sam „bistra, ali sitničava“. Nisam znala što znači „bistra, ali sitničava“. Bistar je bistar, ali zašto „sitničava“? Nisam mogla razumjeti. Nakon što sam počela raditi, moji kolege su rekli da sam pametna i zvali su me „podla“ iza leđa. Nisam mogla razumjeti zašto me tako zovu. Od mladosti do zrelosti, nisam nikada zlostavljala niti povrijedila nikoga. Nisam nikad iskorištavala druge, pa zašto su me onda zvali „podlom“? Rođaci mog muža su me zvali „pametnom“, da sam ja jedna sposobnija od mog muža tri puta. Bila sam sposobna uspješno upravljati tvornicom sa 50 zaposlenika, bila sam organizirana i temeljita, upravni odbor i suradnici kojima sam upravljala su me hvalili. Mislila sam da je to moja „sposobnost“, reagirala sam brzo i lako se prilagođavala promjenama. Oni sa kojima sam komunicirala su me smatrali pametnom, i ja sam se također smatrala takvom. Govorila sam da mi je Dafa dao talent da pokažem svoje sposobnosti. Trebala bih razumijeti više Fa da mi je Dafa dao sposobnost, ali nisam razumjela Fa sa tom sposobnošću.
Učitelj je rekao:
„Kako Učitelj to vidi, vaša svaka misao, svaka radnja mi pokazuje kakvo je vaše srce. One koje najmanje cijenim su oni koji samo pričaju, a ništa ne poduzimaju. Niti cijenim one koji su lukavi. One koje najviše cijenim su iskreni, jednostavni i prizemni. Također se nadam da svi možete, nakon toliko godina kultivacije, pozitivno rasti u mudrosti, a ne rasti toliko mnogo u terminima znanja kako se nositi sa svakodnevnim stvarima ili kako se ponašati kao ljudsko biće koje živi ljudski život.“
(„Fa predavanje 2010. u New Yorku“)
Učitelj je govorio o meni. Ja sam lukava i ona koja zna kako se snalaziti u svakodnevnim stvarima i kako se ponašati kao ljudsko biće koje vodi ljudski život. Učila sam Fa, no nisam bila u Fa. Razmišljala sam puno, tražeći unutar sebe odgovor. Nisam htjela biti ovakva. Nisam imala pojma kako sam postala takva.
„Predodžba, jednom stvorena, će utjecati na vas tokom cijelog života, utjecati na vaše razmišljanje i na puni raspon osjećaja kao što su sreća, ljutnja, tuga i radost. Formirana je poslije rođenja. Ako se takvo razmišljanje nastavi, postaje dio osobnog razmišljanja, utapajući se u mozak istinskog bića te osobe i oblikovat će njegov temperament.“
(„Buddha priroda“ iz „Zhuan Falun II“)
Ustvari, to nisu moje predodžbe. Te predodžbe su bile toliko snažne da su postale moj temperament.
Iznenada, jednog dana, moj svekar je izjavio da ne želi više živjeti, da ga posvuda boli. Moj muž nije ništa rekao. Ja sam odgovorila: „Molim vas gledajte svjetlije na stvari. Ako počinite samoubojstvo, vaš sin i ja ćemo sigurno biti okrivljeni, vaše tri kćeri bi nas optužile da smo vas zlostavljali i da smo mi razlog vaše smrti.“ Moj svekar nije ništa rekao, samo se nasmijao. Nekoliko dana kasnije, svekar je opet počeo, govoreći da ne želi više živjeti, da mu je neugodno po cijelom tijelu i da bi bilo lakše da samo popije neki otrov i umre. Ovog puta ja sam, u šali, rekla: „Onda idemo do bilježnika izvaditi potvrdu ovog što ste rekli, tako da svi znaju od čega ste umrli.“ Kasnije sam promišljala u sebi: zašto je moj svekar tako pričao ispred mene. Na koje je vezanosti ciljao? Strah? Strah od odgovornosti? Strah od nerazumijevanja? O povredi mog ugleda?
Tražila sam dugo vremena, no još uvijek nisam mogla naći korijenski uzrok pa sam odustala. Ponovo sam uzela Zhuan Falun II i počela čitati „Buddha prirodu“.
Kako sam čitala:
„Karma nema standard Zhen, Shan, Ren; ona stvari procjenjuje po standardu kakvi su bili kada su te predodžbe stvorene. Ona može pretvoriti čovjeka u ono što svakodnevni ljudi zovu „lukavu osobu“ ili „običnu“ osobu. Kada se to dogodi, to je slučaj različitih oblika misaone karme koje se uskomešaju kad se osoba kultivira i ometa kultivaciju. Kada ljude ne bi ometala karma, kultivacija bi bila lagana. Karma poput ove je stvorena tijekom pojedinačne situacije i u kontekstu moralnih standarda proteklih nekoliko godina, pa procjenjuje stvari u svjetlu tih standarda. Ako su velike količite te materije stvorene, osoba će biti pod njenom kontrolom ostatak života. Kada stvorena predodžba misli da je nešto dobro ili loše, ta osoba će također to smatrati takvim i raditi stvari u skladu sa tim shvaćanjem. Ali njegovo istinsko ja više ne postoji. Njegovo pravo ja je potpuno zacementirano i začepljeno tim lošim stečenim predodžbama. On više nema svoj vlastiti standard za procjenjivanje dobrog od lošeg.“
(„Buddha priroda“ iz Zhuan Falun II)
Moje cijelo tijelo se treslo. Našla sam ga, našla sam ga! Potpuno sam razumjela, vezanost koja me pratila svih tih godina. Našla sam mu korijen – lukava, pametna, perfekcionistička osoba koja nisam ja, to nisam prava ja. To je predodžba, misaona karma, taj „lukavac“. Osjetila sam potpuno olakšanje kao da sam otpustila ogroman teret. Vidjela sam svoje nepromijenjeno, iskreno, čisto i dobrodušno ja. Također sam prepoznala kako je podmukao taj „lukavac“. Imala sam ga u sebi i varao me preko 40 godina. Nisam ga više željela i osudila sam ga na smrt odmah. I samo tako, „lukavac“ je umro.
Čitala sam „Buddha prirodu“ iznova i iznova. Čim bih više čitala, tim bih više osjećala veličanstvenost Učitelja i stanje običnih ljudskih bića. Jednom kada sam eliminirala predodžbe koje su se formirale u meni nakon rođenja, vidjela sam i razmišljala drugačije. Jednog dana, druga praktikantica i ja smo hodale po ulici objašnjavajući istinu. Praktikantica je vidjela bivšeg kolegu kako izlazi iz refleksološkog wellness centra, i rekla sa uzdahom: „Nekoć sam imala dobro mišljenje o njemu i poštovala sam ga. Ne mogu zamisliti da i on ide u takva mjesta.“ (Mnogi refleksološki wellness centri u Kini su suradnici u prostituciji). Da sam ona stara ja, složila bih se sa njom da je njen bivši kolega počinio zločin. Nakon što sam je čula, rekla sam mirno: „Ljudi koji izlaze od tamo možda nisu kao što mi mislimo, možda je išao poslovno ili potražiti nekoga.“
Promijenila sam se, kao što je Učitelj rekao:
„Kada izađete odavdje, mnogi od vas će se osjećati kao različite osobe. Vaš pogled na svijet će sigurno biti promijenjen. Znati ćete kako se ponašati ubuduće i nećete to činiti na zbunjen način. Sigurno će biti tako.“
(Zhuan Falun)
Istina je; promijenila sam se, moji stavovi su promijenjeni i nisam više smatrala kultivaciju teškoćom. Iskusila sam čudo sreće unutar gorčine!
Željela bih se zahvaliti Učitelju na milosrdnom spasenju. Ne mogu pronaći riječi da iskažem zahvalnost Učitelju. Mogu jedino biti još upornija i upornija!
