U sutri Tri znaka piše: „Žad neće postati žadom bez klesanja i poliranja." Proces klesanja bolan je za onoga koji biva klesan. Stoga će se tek nakon dugotrajne ustrajnosti i strpljivosti pretvoriti u nešto istinski vrijedno. Prema legendi, nekada se davno u prošlosti gradio jedan hram u gradu. Hram je bio veoma svet i tih. Jedino što mu je nedostajalo je bila statua Buddhe za vjernike da joj se klanjaju. Stoga su vjernici pozvali poznatog kipara da za njih iskleše kip Buddhe od žada, tako da mogu iskazati počast Buddhi i u svojem hramu.
Klesar je uvidio da su vjernici vrlo pobožni pa se osobno zaputio u planine da odabere kamen. Njegova naporna potraga je naposljetku urodila plodom, te je konačno je pronašao jedan superiorni primjerak. S obzirom da je kamen bio prilično velik morao ga je prepoloviti, zatim je nasumce izabrao jedan dio počevši raditi na njemu. Dok ga je kipar klesao, kamen je tu bol jedva izdržavao. Rekao je kiparu: „Strašno me boli, možeš li me nježnije klesati? Ustrajao sam na ovoj planini na vjetru i kiši, ali nikad nisam iskusio bol poput ove. Možeš li me zaista isklesati u Buddhin kip? Kipar mu je odgovorio: Izdržljivost je proces. Dok god možeš biti odlučan, čekat će te novi život na kraju muka. Molim te vjeruj mi i ustraj."
Malo razmislivši, kamen reče kiparu: „Razmotrit ću. Kad ćeš završiti sa klesanjem? Odloživši dlijeto kipar mu odgovori: „Tek sam počeo raditi na tebi. Trebaš izdržati 30 dana. Ali ako ljudi ne budu zadovoljni s mojim radom, trebat ću nastaviti raditi na tebi i usavršiti te. No ako ljudi budu zadovoljni s mojim radom, postat ćeš kip Buddhe."
Kamen je ušutio na neko vrijeme. U jednu ruku je razmišljao kako bi bilo sjajno postati Buddhin kip, a u drugu ruku nije mogao izdržati tešku bol dok ga se rezalo. Plačljivo je uzviknuo nakon dva sata: „Ovo me ubija! Ovo me ubija! Molim te prestani me rezuckati dlijetom jer bol postaje neizdrživa."
Kipar je lagano odložio kamen na kojem je radio, da bi ga potom jednostavno razlomio na četiri manja komada. Onda je podignuo onu polovicu kamena od ranije i počeo je klesati. Nakon nekog vremena, radoznalo ju je upitao: „Zar ne osjećaš nikakvu bol?" Taj drugi kamen mu odgovori: „Onaj prvi kamen i ja smo nekada bili jedno. Intenzivna bol je ista, ali ja ne odustajem tako lako."
Čovjek upita: „Što me ne upitaš da te klešem nježnije?" Kamen mu kaže: „Ako to zatražim od tebe, Buddhin kip možda neće ispasti tako plemenit što će onda značiti da ćeš se ponovo morat vratiti rezanju. Bit će bolje za tebe ako isprve napraviš savršeno, tako nećemo gubiti ničije vrijeme." Kipara je impresionirao čvrsti karakter drugog kamena te je on zadovoljno nastavio svojim poslom. Prošlo je 30 dana i isklesao je prekrasan Buddhin kip.
Nedugo nakon toga, vjernicima je predstavljen moćni i uzvišeni Buddhin kip. Stavljen je na oltar i ljudi su mu se divili i obožavali ga. Hram su posjećivale rijeke ljudi te je sa svakim danom bivao sve popularniji. Jednog je dana prvi kamen, od kojeg su ostala samo ona četiri manja komada upitao Buddhinu statuu: „Zašto su tebe postavili tako visoko i sada te obožavaju, dok mene tisuće ljudi svakodnevno gazi?" Kamen, a sada kip Buddhe odgovori mu s osmjehom: „Jednostavno je. Ti si, da bi se pretvorio u četiri manja komada, morao proći kroz veoma jednostavan proces. Ja sam da bi postao Buddhin kip morao izdržati brojne rezove."
Tijekom cjelokupne ljudske povijesti, ova se situacija može primijeniti na sve u ovom svijetu. Zapravo, razlika između izdržavanja i potrage za komforom leži u jednoj misli. Ako osoba propusti danu joj priliku, moguće je da će suočiti s beskrajnom boli. Ako netko ima povjerenje u bolje sutra te s postojanom upornošću izdrži iskušenja, imat će svjetlu budućnost.
