Gđica Jiang Pai je u subotu 23. juna 2007. godine ležala u dubokoj komi, nakon što su je odvedeli u pritvor zbog odbijanja da se odrekne Falun Gonga, duhovne discipline koju progoni kineski komunistički režim. Njene kolege iz ćelije su kazali da je patila od inkontinencije i da joj se cijelo tijelo treslo.
Budući da tokom vikenda nije bilo dežurnih doktora, zatvorenici su preklinjali stražare da za nju potraže medicinsku pomoć. Ipak, odgodili su njen odlazak u bolnicu sve do ponedeljka ili utorka. Određeni oficiri su je tukli i vukli za kosu za vrijeme MRI skeniranja.
Roditelji gđice Jiang su stigli u noći 26. juna i vidjeli svoju kćerku sa lisicama na rukama vezanu za krevet u jedinici intenzivne njege. Dva policajca su na nju naizmjenično pazila.
Ostala je u komi i stavljena na kiseonik. Noge su joj bile otečene i na njima su bile vidljive modrice. Nije mogla da jede i iskašljala bi čak i nekoliko kapi vode kojom su je pokušali hidrirati.
Ljekar je rekao njenim roditeljima da ne znaju šta je uzrok njenog stanja te da je intravenoznim tretmanom jedino mogu održavati na životu.
Uznemireni su roditelji posjećivali lokalno odjeljenje policije, tužilaštva i suda, zahtijevajući puštanje njihove kćerke na slobodu. Na njihovo razočarenje i očaj, sve agencije dale isti odgovor: „Moramo slijediti zakonsku proceduru."
Gđica Jiang nikada nije došla svijesti. Preminula je u Glavnoj bolnici Daqing Oilfield u provinciji Heilongjiang oko ponoći 28. juna 2007. Imala je 34 godine.
Prošlo je 11 godina od smrt gđice Jiang, ali sjećanja njene porodice i prijatelja nisu vremenom izblijedila. Umjesto toga, pojavilo se više svjedoka koji su pružili informacije o njenim posljednjim danima, što je pomoglo da se rekonstruiše priča u znak sjećanja na ovu hrabru dušu.
Namamljena na bivše radno mjesto
Smrt gđice Jiang je uslijedila samo dva mjeseca nakon što ju je policija lišila slobode na njenom bivšem radnom mestu. Sedam godina ranije, kako bi izbjegla hapšenje, morala je napustiti svoju kuću jer se odbila odreći Falun Gonga.
Njeni roditelji su se dan i noć brinuli za njenu sigurnost. Bili su jednostavno oduševljeni kad su im iz tvornice Daqing Petrochemical General obećali da će je vratiti na posao. Nisu očekivali da će to prazno obećanje njihovu kćer koštati života.
Na zahtjev svojih roditelja, vratila se kući. Bila je u trećem desetljeću života i imala je normalnu želju da se napokon skrasi i vodi normalan život kao i svi njeni prijatelji.
Puna nade se vratila na posao 26. aprila 2007, samo da bi je ondje uhapsila policija koja ju je godinama tražila.
Četiri dana nakon hapšenja, 30. aprila, odvedena je u pritvorski centar Daqing. Nije poznato gdje je provela četiri dana nakon hapšenja i da li je bila mučena.
U pritvorskom centru, službenik Feng Haibo iz Odjeljenja za unutrašnju sigurnost u Daqingu, ju je često ispitivao o pomaganju drugim praktikantima da zaobiđu kineski vatroyid na internetu te o njenom pružanju tehničke podrške onima koji su vršili masovno štampanje Falun Gong materijala u svojim domovima. Sve te aktivnosti su bile apsolutno neprihvatljive komunističkom režimu.
Čak i dvije sedmice prije smrti gđice Jiang, dvije su je zatvorenice odnijela u sobu za ispitivanje kako bi ondje odgovarala na pitanja policije.
Mučenje u pritvorskom centru
Gđica Jiang je prije hapšenja bila veoma zdrava i u dobroj kondiciji. Bila je tipična djevojka sa sjeveroistoka Kine, posjedovala je prirodni optimizam i otvoren temperament i uvijek imala osmjeh na licu. Bila je pametna i imala je izvrsnu memoriju.
Kad se pojavila u pritvorskom centru, bila je blijeda i izmučena. Neprestano je kašljala i povraćala, većinom krv. Često je gubila svijest.
Zatvorenice koje su bile zatvorene u istoj sobi komentirale su da joj je Feng Haibo stavio knjigu na stomak, a zatim bičevao knjigu gumenim cijevima kao oblik mučenja.
To je premlaćivanje bilo više nego dovoljno da se povrijede njeni unutrašnji organi, ali je knjiga spriječila nanošenje vidljivih vanjskih povreda.
Osim premlaćivanja, policija ju je također šokirala električnim palicama i prisilno hranila uljem gorušice.
Nekoliko godina nakon smrti gđice Jiang, agent Unutrašnje sigurnosti Feng Haibo je skoro svim uhapšenim praktikantima Falun Gonga govorio: „Da li znate kako je Jiang umrla? Tri dana je bila na gvozdenoj stolici, i stalno je radila „break dance“. Pri tome je Feng mislio na konvulzije izazvane električnim šokovima dok je sjedila na stolici.
Drugi policajac je rekao: „Prisilno smo je hranili uljem gorušice tri puta. Suze su joj vrcale iz očiju, a nos joj je stalno curio – tek tada je počela da odgovara na sva pitanja.“
U poređenju sa vodom i ljutom paprikom koji se ponekad koriste tokom prisilnog hranjenja, ulje gorušice uzrokuje mnogo veću bol i oštećenja tijela žrtve.
Oni koji su hranjeni uljem gorušice nemaju vidljive tragove mučenja, ali su unutrašnje povrede teške za oporavak. Žrtve imaju poteškoće sa disanjem i pate od bolova u grudima, kašlju i ne mogu gutati, kao da im je jednjak opečen vrelom vodom.
Još jedna praktikantica Falun Gonga, gđa Liu Ying, medicinska sestra iz grada Daqing, jednom je opisala svoje iskustvo sa prisilnim hranjenjem uljem gorušice u pritvorskom centru: „Policija je usred noći kupila ulje gorušice koje se uvozi iz Japana. Pomoću velike šprice su mi ubrizgali ulje gorušice u nos.“
„Odmah sam osjetila veoma intenzivan, žestok bol u grudima. Osjećala sam kao da mi se unutrašnji organi tresu. Nisam mogla otvoriti oči. Glava mi je eksplodirala. Poludjela sam. Riječima ne mogu opisati koliko je to bilo bolno.“
„Nakon što sam izgubila svijest, policija je sipala ledenu vodu na moje tijelo da me probude.
Tada su me opet prisilno hranili uljem gorušice sve dok se opet nisam onesvijestila. Ponovili su to mučenje nekoliko puta. Dok me prisilno hranio uljem gorušice, jedan policajac mi se obratio: „Da li znate Jiang Paijie? To smo i njoj radili, a još je bila na gvozdenoj stolici priključenoj na električnu struju."
Prisilno je hranjenje ubrzalo smrt
Zbog teških povreda njenih unutrašnjih organa, jednjaka i respiratornog trakta, gđica Jiang nije mogla uzimati hranu niti govoriti. To su organi vlasti u pritvorskom centru smatrali kao „štrajk glađu i odbijanje njihovih naređenja."
Oni nikada nisu ni imali namjeru da joj dopuste mogućnost oporavka, a neprestano prisilno hranjenje u pritvorskom centru je samo ubrzalo njenu smrt.
Prisilno hranjenje je dobro uhodana metoda mučenja koja je primjenjivana u pritvorskom centru Daqing za kažnjavanje zatvorenika koji odbijaju poslušnost stražarima. Većina ljudi koji su bili prisilno hranjeni povraćaju krv ili imaju krvarenje iz nosa. Ipak, pritvorski centar nije pružao medicinski tretman ovim žrtvama.
Dok su praktikanti Falun Gonga bili prisilno hranjeni, stražari i zatvorenici su ih također verbalno zlostavljali kako bi povećali njihove patnje.
Zbog nedostatka odgovarajuće medicinske obuke za vršenje prisilnog hranjenja, jednostavne greška stražara su ponekad uzrokovale smrt žrtava.
Tri Falun Gong praktikanatice, gđa Lu Xiuyun, gđa Wang Shuqin i gđa Yang Yuhua, preminule su zbog prisilnog hranjenja u periodu između 2002. i 2005. godine, ali i pored smrtnih ishoda, niko iz pritvorskog centra nije odgovarao za njihovu smrt.
Kolegice iz sobe gđice Jiang su kazale da im je ona jednom dok je bila u bunilu rekla: „Vidite, majka mi je donijela ukusnu hranu. Ima toliko hrane. Dođite i da zajedno uživamo u dobroj hrani!" U neizdrživim bolovima zbog mučenja i beskrajnom gladovanju, gđica Jiang je jedino u svojim snovima mogla uživati u toplini porodične ljubavi.
Ostavljena bez nadzora na ivici smrti
Dana 22. maja 2007. godine, mjesec dana nakon hapšenja, gđicu Jiang su odveli u bolnicu u Daqing na liječenje, sedam dana nakon što je pala u komu.
Ljekar je u dijagnozi napisao da su povraćanje krvi i koma uzrokovani žučnim kamenom, što je bio pokušaj sakrivanja mučenja koje je ona pretrpila.
Nekoliko dana kasnije, oficir Feng je ponovno odveo gđicu Jiang u pritvorski centar da nastavi ispitivanje.
Budući da su u pritvorskom centru postojali ograničeni medicinski kapaciteti da joj se pruži adekvatna medicinska njega, roditelji gđice Jian su zatražili njeno uslovno puštanje iz zdravstvenih razloga.
Zhang Yiqing, zamjenik šefa policijske stanice Wolitun, koji je takođe učestvovao u hapšenju, odbio njihov zahtjev. „Svi se mogu prijaviti za uslovno puštanje iz zdravstvenih razloga ali Jiang Paijie ne može."T akođe je njenim roditeljima prijetio da će joj biti izrečena teža kazna.
Nakon ponovljenih ispitivanja i prisilnog hranjenja zdravlje gđicw Jiang je brzo propalo.
U jutarnjim satima 23. juna 2007. godine, prema riječima njenih kolega iz ćelije, ona je počela pokazivati znakove umiranja i pala je u duboku komu. Zatim je dva dana ostavljena bez nadzora, a zatvorenici su samo mogli gledati kako je smrt polako odnosi.
Kremiranje tijela
Nakon što je gđica Jiang preminula, njeni su roditelji bili u velikoj tuzi i veoma su žalili što su je pozvali da se vrati kući.
Oficiri Feng Haibo i Zhang Yiqing su njenim roditeljima rekli da im je kćer izvršila samoubistvo jer se suočila sa teškom kaznom zbog zločina nad vladom. Drugi službenik iz Odjeljenja za unutrašnju sigurnost, Li Yuchun, je izjavio da je umrla zbog infekcije mozga, a direktor zatvora je izjavio da je uzrok smrti bio srčani udar.
Njeni roditelji, obuzeti ogromnom tugom i žaljenjem zbog iznenadne kćeri, bili su potpuno zbunjeni očigledno kontradiktornim pričama pa su potpisali dokumente koje je pripremio Feng da bi kremirali njeno tijelo.
Tijelo gđice Jiang je kremirano desetog dana nakon njene smrti, u dobro čuvanoj pogrebnoj kući.
Umjesto da osjeća kajanje zbog tragične smrti gđice Jiang, Feng Haibo je često prijetio drugim praktikantima koje je uhapsio govoreći im: „Ja sam taj koji je na smrt tukao Jiang Paijie! Ja sam i dalje šef Odjeljenja za unutrašnju sigurnost! Mogu uhapsiti bilo koga kad poželim i osuditi ga na koliko god želim! "
Iako se kod mnogih policajaca proteklih godina probudila njihova savjest pa su prestali učestvovati u progonu, Feng Haibo se i dalje čvrsto drži na položaju i nastavlja aktivno progoniti praktikante Falun Gonga, želeći napredovati u karijeri.
