Falun Dafa Minghui.org

Odstranila sam čvor iz srca i probila se kroz mrežu

(Minghui.org)

Pozdrav, Učitelju!

Pozdrav, kolegama praktikantima!

Imala sam tu sreću da dobijem Fa prije 13 godina. Nedugo nakon što sam počela prakticirati, pročitala sam sljedeće riječi u šestoj lekciji u Zhuan Falunu:

„Kad se kultivator ne može kontrolirati, jako je teško spasiti ga; on će se lako sam uništiti.“

Osjetila sam da ja imam taj problem i da mi xinxing nije stabilan. Trudila sam se na polju osobne kultivacije i htjela sam otpustiti vezanosti i rješiti probleme. S jedne strane sam bila zabrinuta zbog mog stanja i istovremeno sam shvaćala da neću uspjeti ispuniti moju misiju ako budem nestabilna.

Učitelj je rekao:

Fa je podučavan i Učitelj vam je rekao da dokle god ste nepopustljivi u kultiviranju prema ovom Fa, sve će biti vaše.“ („Fa predavanje na Međunarodnoj Fa konferenciji šireg područja New Yorka 2009”)

Obratila sam se Učitelju u dubini srca: „Želim ono stanje koje imaju nepokolebljivi praktikanti! Želim upravo to!“

Na Fa konferenciji održanoj 2017. u New Yorku, prikazao mi se još jedan sloj vezanosti. Riječi nekoliko praktikanata pogodile su me izravno u srce, ciljale su baš na moje vezanosti.

Kasnije sam razgovarala s drugim praktikantima i kad je bilo vrijeme da krenemo jedna praktikantica mi je rekla: „U redu, bok!“ Ja sam imala osjećaj kao da mi govori: „U redu, vrijeme je da odeš sada. Ne želimo biti s tobom!“ Odjednom sam osjećala teški pritisak na psihu i pomislila sam: nitko me ne želi.

Pogledala sam unutar sebe jer sam htjela dokučiti zbog čega me to tako dirnulo. Pomislila sam da je pozadinski uzrok moj strah da sam bezvrijedna i da me drugi ne žele pored sebe. Imala sam želju da me drugi cijene i da sam važna u očima drugih. Na meti je bio moj koncept o samoj sebi.

Nekoliko dana kasnije pridružila sam se maloj grupi za učenje Fa u drugoj četvrti. Kad je praktikantica iz grupe saznala da govorim kineski pitala me zbog čega se nisam pridružila Shen Yunu kao voditeljica predstave. Odgovorila sam joj: „Ja nisam otvorena i nemam uzvišeno držanje poput onih na pozornici. Nisu me izabrali.“

Ona je odgovorila: „Ne moraš to naglašavati i fokusirati se na sebe. Sve ti je ionako dao Učitelj.“ Već sam ranije čula praktikante koji su slično komentirali, ali nije mi bilo potpuno jasno o čemu govore. U sebi sam znala da je sve točno rekla, ali nisam uspjela pronaći na koji način se to točno preslikava na pitanje moje kultivacije.

Sutradan sam čitala Fa i prosvijetlila sam se jedan princip dok sam čitala 8. lekciju Zhuan Faluna. Učitelj je napisao:

„…cilj je, kroz formu nebeskog kruga, pomoću jednog energetskog kanala, otvoriti stotinu energetskih kanala, otvoriti sve energetske kanale u tijelu. Mi smo već započeli to raditi.“

Postavila sam svoje sposobnosti i osobnost kao čvrsti koncept o tome tko sam. Definirala sam samu sebe na taj način. Zapravo, kao Dafa učenica, ja sam samo kanal kroz koji se Fa može manifestirati na ljudskoj ravni. Kako se kanal bude sve više stapao s Fa, tako će mu i energija sukladno rasti i ja ću uspjeti učinkovitije ispuniti misiju. Koncept o samoj sebi mi je blokirao put već neko vrijeme.

Što je dominiralo konceptom o samoj sebi? Odgovor se pojavio dok sam čitala Fa, nekoliko dana kasnije. Učitelj je rekao:

„Jednog dana, njegovo nebesko oko je otvoreno i on čak vidi dosta jasno. On misli: "Jedino je moje nebesko oko dobro otvoreno na ovom mjestu za vježbanje, možda ja nisam običan čovjek. Bio sam u stanju učiti Falun Dafa Učitelja Lija, mogao sam ga tako dobro naučiti, bolje od ostalih. Možda nisam samo običan čovjek?" Pogrešna je već sama ta misao.“ (Zhuan Falun)

Imala sam osjećaj da nisam obična osoba već od djetinjstva te da sam posebna. Bilo mi je lakše razumjeti pitanja o duhovnosti i religiji, pogotovo u usporedbi s drugima. Osjećala sam da iluzije običnog društva nemaju toliki utjecaj na mene kao na druge. Dok su se neki borili s pitanjem vjere u Boga, za mene je to bio automatski proces. Ipak, trebala sam otpustiti taj stav iz svojih misli. Bila sam uvjerena da se Bog posebno brine o meni jer sam posebna.

Taj stav sam imala i kad sam dobila Fa pa se vrlo lako pojavljivalo oduševljenje. Gajila sam osjećaj grandioznosti. Situacije u kojima bih uspješno obavila neki projekt ili potvrdila Fa bile su samo dokaz da nisam poput ostalih. U meni bi se pojavilo ushićenje i bilo je lako pasti u zamku samopotvrđivanja. Bilo je lako vidjeti se kao posebnu, drugačiju osobu koja je bolja od ostalih.

Kad sam shvatila da je to moj problem, pokušala sam pronaći njegov korijen. Pitala sam se zbog čega se, još od mladosti, čvrsto držim tog stava. Ako sam poput ostalih, ako nisam posebna osoba, vrijedim li išta? Ako sam bezvrijedna, kako onda ići naprijed? Zapravo, Učitelj je puno puta govorio o vrijednosti života. Međutim, ja sam već dugo bila pod utjecajem predodžbe koju sam stvorila životom u običnom ljudskom društvu, a ta je: ako nisam posebna, ako sam samo prosječno živo biće, onda moj život nije dragocjen.

Učitelj je rekao:

„Ponekad razmišljam o tome kako jedno individualno biće možda izgleda trivijalno, ali ono ima svoju životnu priču. Neka su ceremonijalna i inspirativna, neka su kompleksna i puna su obrta, neka su radosna, neka su bolna, a neka su milostiva ili dobra, a svako ima drugačije osobine bića. Ja zbilja pazim na njih.“ ( Fa-predavanje na 20. godišnjicu”)

Rekla sam samoj sebi da je vrijeme da budem prosječna i da trebam biti zadovoljna činjenicom da sam jedan od milijardu nad milijardama života. Ipak, bilo je teško odstraniti želju da budem posebna.

Ako u budućnosti budem u stanju istinski postići ispunjenje, ako budem u stanju istinski postati čuvar u univerzumu, tada ću također biti poput ostalih – život u univerzumu. Tada ću biti jedno malo biće u ogromnom univerzumu nebrojenih živih bića. Univerzum je tako ogroman i, gledano iz te perspektive, sva živa bića su jednaka.

Pokušavala sam se uvjeriti da nisam posebna, ali nije mi išlo. Zapravo, takve misli su mi prešle u naviku, već sam imala snažno uvjerenje. Da sam podijelila te misli s nekim i da mi je netko rekao da sam prosječna, ne bi bio uspješan. Nitko nikad nije ni imao prilike podijeliti svoje uvide sa mnom jer ni s kim nisam podijelila moje misli. Jednostavno sam potiho smatrala da sam bolja od drugih.

Prošle jeseni sam se borila s uvjerenjem da sam posebna. U to vrijeme sam razmišljala o tome da se prijavim na postdiplomski studij. Program za istočnoazijske studije je bio vrlo zanimljiv i začudo nije bio rigorozan proces upisa, iako se radilo o prestižnoj ustanovi.

Program je naizgled bio kao stvoren za mene. U toj ustanovi sam već bila na ljetnom programu i to iskustvo mi je bilo nevjerojatno čak i po pitanju kultivacije. Nekoliko puta sam imala vrlo snažne osjećaje deja vu i uvjerila sam se da je istočnoazijski postdiplomski studij upravo moj sljedeći korak.

S jedne strane sam težila ugledu i toga sam, donekle, bila svjesna unutar sebe. Međutim, odlučila sam da će iskustvo biti dragocjeno i vjerovala sam da to iskustvo mora biti dio mog puta.

Često bih se sjetila Učiteljevih riječi vezano za ljubomoru:

„Ponekad misliš da je nešto tvoje i drugi ti također kažu da je to tvoje, ali zapravo, to nije tvoje. Ti ćeš možda vjerovati da je to tvoje, ali na kraju ipak nije tvoje. Na ovaj način će se pokazati možeš li ti to otpustiti. Ako ne možeš otpustiti, to je vezanost. Upravo na ovaj način bit će odstranjena tvoja vezanost za vlastiti interes, to je tako.“ (Zhuan Falun)

Rekla sam samoj sebi da mi je to sasvim jasno i da mogu otpustiti jer, sve u svemu, ono što istinski želim je nevjerojatno kultivacijsko iskustvo i osobni napredak.

Vrijeme je polako prolazilo i ja sam čekala rezultate. Kad je pismo s odbijenicom tek stiglo uspjela sam ostati smirena. Tek nakon nekoliko dana sve se obrušilo na mene kao lavina i preplavila me bol što nisam bila primljena. Osjećala sam se potpuno bezvrijedno.

Često sam ponavljala sljedeće Učiteljeve riječi:

„Ali pravi napredak nastaje iz otpuštanja, a ne dobivanja.“ („Podučavanje Fa na konferenciji u Philadelphiji 2002.”)

Nisam bila svjesna koliko sam u dubini sebe već očekivala da ću biti primljena prije nego što je stiglo pismo. Odjednom mi je sljedeći korak bio potpuno nepoznat i izgubila sam volju. Potpuno sam izgubila motivaciju za daljnjim obrazovanjem, točnije, za ništa me nije bilo briga. Prestala sam ići na predavanja i nisam toliko vodila računa o izgledu. Ništa mi nije izgledao bitno, jednostavno me nije bilo briga.

Činjenica da nisam primljena me navela da otpustim ideju da su akademski naziv i prestiž nešto što pripada meni. Otpuštanjem tih ideja sam konačno otpustila ljubomoru i nelagodu iz srca.

Nitko mi ništa ne duguje. Univerzum mi ništa ne duguje. Samoj sebi sam prouzrokovala teškoće.

Godinama sam bila puna zamjerki. Osjećala sam da su stare sile uništile put koji je za mene uredio Učitelj još u ranim danima te da mi je upravo to donijelo brojne teškoće u kultivaciji. Kad sam se suočila s odbijenicom, konačno sam otpustila osjećaj nepravde. Uspjela sam spoznati da su sve teškoće bile proizvod mog napuhanog ega i opsesije idejom da sam ja drugačija i posebna osoba. Godinama gajim demone u vlastitom umu. Nikad nisam smatrala da sam više od ljudskog bića, ali ipak su me misli o posebnosti odvukle daleko na stranputicu.

Moj studij je bio pri kraju i morala sam sve završiti. Bila sam lošem stanju i zamolila sam Učitelja za pomoć koja je odmah došla.

Rodica me kontaktirala i rekla mi je da nam je susjeda umrla. Jedna osoba mi je još ranije rekla da bih trebala otići u posjetu toj susjedi, ali stalno sam odgađala. Bila sam preokupirana vlastitim životom i mislila sam u sebi da je ionako ne poznajem dovoljno dobro.

Tada sam ponovno osjetila bol neuspjeha. Još jednom je preminula osoba koju znam, a ja nisam bila sigurna jesam li uradila dobar posao pri objašnjavanju istine. Pritisak je bio velik i pitala sam se zašto u svemu griješim.

Učitelj je rekao:

„Vi morate zapamtiti ovo: Kultiviranje samo po sebi nije bolno - ključ leži u vašoj nesposobnosti da otpustite vezanosti svakodnevnih ljudi. Samo onda kada slijedi otpuštanje vašeg ugleda, interesa i osjećaja, osjećati ćete bol.“ („Istinsko kultiviranje“ iz Bitno za daljnje napredovanje)

Stoga, što je je bilo uzrok intenzivne boli? Bilo mi je stalo da susjeda ima dobru budućnost, ali u konačnici sam bila uzrujana jer sam osjećala neuspjeh. Životi se oslanjaju na mene, a ja nisam u stanju biti dobra. Bila sam uzrujana jer nisam ispunila svoju misiju. U suštini, bila sam uzrujana zbog sebe.

Odlučila sam da je vrijeme da to prestane! To biće – ja - samo je kanal za Fa na ljudskoj razini. Ako taj kanal nije bio dovoljno otvoren u prošlosti onda bih trebala požuriti i otvoriti ga pa da se moć Fa uspije manifestirati u ovoj dimenziji. Dosta više s osjećajem krivice! Odlučila sam ne brinuti se o uspjesima ili neuspjesima. Ja sam samo kanal za Fa na ovoj ljudskoj razini, jedan od milijuna kanala.

Isplivale su moje ispravne misli i izvukla sam se iz lošeg stanja. Vratila sam se na predavanja da sve završim kako treba. Porazgovarala sam sa savjetnikom o produžetku rokova za moje zadatke jer tri tjedna nisam ništa radila. Trebala sam i razgovarati s profesorima, ali nisam mogla. Jednostavno nisam mogla. Nedugo zatim sam susrela savjetnika u hodniku, ali nisam ga mogla pogledati u oči. Jednostavno nisam mogla.

Tada sam shvatila. Bila sam krajnje posramljena i ponižena. Bila sam vrlo neodgovorna studentica. Moj savjetnik je to znao, a ubrzo će saznati i kolege.

Znala sam da se moram suočiti sa stvarnošću i da trebam otpustiti ideju sebe kao dobre studentice, osobe koja je odgovorna, sposobna i pametna. U suštini, bilo je vrijeme da otpustim sliku o sebi koju sam brižno gajila sve ove godine.

Praktikantica mi je nedavno ispričala grčki mit o Narcisu. Taj prekrasni mladić je odbio pažnju nimfe i postao je opsjednut svojom slikom koju je vidio u odrazu vode. Kad bi posegnuo za slikom, to bi je uzburkalo i nije bio u stanju uloviti je.

Ta priča je bila točan prikaz mog stanja uma. Postala sam opsjednuta konceptom o sebi kao o sposobnoj, odgovornoj, velikodušnoj, plemenitoj i inteligentnoj osobi. Bila sam opsjednuta konceptom sebe, tj. slike o sebi. Bolno sam željela vratiti tu sliku i postati to biće. Zapravo, to je bila moja temeljna motivacija u kultivaciji.

U dubini sam željela vratiti sve što sam izgubila – moju ispravnost, sposobnosti, mudrost. Bila sam motivirana jer sam bila ponižena zbog stanja u kojem sam se našla. Razmišljala sam o svom životu i spoznala da je strah od poniženja već dugo dominirao mojim odlukama i izborima. Taj strah je oblikovao moju osobnost.

U korijenu stvari, pravi motiv za postdiplomski studij je bio da zaustavim neugodnost kad se nađem među praktikantima i članovima obitelji. Govorila sam samoj sebi da se radi o potvrđivanju Dafa.

Toliko dugo vremena sam vjerovala da je moja motivacija u kultivaciji čista i ispravna. Željela sam se vratiti svom pravom ja. Ipak, ono što sam željela je da vratim sliku o sebi koju sam kreirala u vlastitom umu.

To je u potpunosti suprotno bezuvjetnom asimiliranju s Fa! Nisam istinski željela kultivacijom vratiti urođenu nevinost i čistoću. Naravno, motivi su bili ispremiješani jer sam također dugo vremena bila svjesna i ozbiljnosti moje misije.

No na temeljnoj razini, većinom se sve vrtjelo oko koncepta o sebi. Sada se trudim proaktivno odbijati taj koncept. Odbijam perspektivu o sebi kao osobi koja je u pravu po pitanju Fa-ispravljanja i potvrđivanja Dafa.

Više ne marim jesam li dragocjena ili ne. Možda sam u prošlosti bila kraljica, a možda sam bila žohar. To nije bitno, svi životi su bitni.

Dafa učenici su jedno tijelo i ja sam jedna čestica u tom tijelu. Istinsko „ja“ je čestica tog jednog tijela.

Učitelj je rekao:

„Ni na Zapadu, zapravo, stvari nisu tako jednostavne kako izgledaju. Demonska bića koja pokušavaju da naude čovečanstvu, tamo deluju na drugačiji način, jer pokušavaju da postignu svoje ciljeve tako što zagađuju opštu kulturu. Oni uzmu ljudski koncept slobode i prošire ga, i preterano ohrabruju individualizam i sebičnost. A onda tu je... neću dalje ulaziti u detalje. Sada ima svakojakih stvari koje ljudi zastupaju. Moja poenta je da uništavaju tradicionalnu kulturu korišćenjem drugačijeg pristupa.“ („Fa predavanje u Vašingtonu 2018”, prevedeno na srpski jezik)

Dugo godina sam osjećala zahvalnost što nisam odrastala pod partijskim utjecajem u društvu. Uz to, moja sreća je bila udvostručena jer sam odrasla u obitelji koja je prigrlila tradiciju. Ipak, nisam uspjela prepoznati do koje razine sam već bila kontaminirana zapadnjačkim egocentrizmom i američkim individualizmom. Nije bilo jednostavno to prepoznati jer su mi te stvari dugo vremena jednostavno bile prirodne.

U procesu otpuštanja koncepta o samoj sebi, primijetila sam da mi se stabiliziralo kultivacijsko stanje do razine koju ranije nikad nisam iskusila. Srce mi je smireno, kultivacija je postala značajno jednostavnija: asimiliranje i uzdizanje.

Hvala, Učitelju.

Hvala, kolege praktikanti.

Sve gore navedeno su samo moji osobni uvidi. Ako primijetite nešto neprimjereno, molim vas da mi ukažete na to.

(Prezentirano na Fa konferenciji na engleskom jeziku, New York 2018)