Falun Dafa Minghui.org

Priče iz kultivacije Bude Milarepe (3. dio)

(Minghui.org)

Tokom istorije, Himalaji su bili područje sa mnogim kultivatorima. Ljudi su ondje vodili jednostavan, skroman život, ispunjen pjesmom i muzikom, i poštivali su Buda Fa. Prije skoro hiljadu godina, u ovome kraju je bio jedan kultivator po imenu Milarepa. Dok su mnogi Bude i Bodisatve morali proći kroz mnogo života i prebroditi mnoge nesreće prije kultivacije do ispunjenja, Milarepa je postigao istu moćnu vrlinu u samo jednom životu, a kasnije je postao poznat kao osnivač Bijele sekte tibetanskog budizma.

(Nastavak 2. dijela)

Rechungpa upita: „Učitelju, pričali ste o svojim prvim počinjenim lošim djelima. Šta se dogodilo?"

Milarepa odgovori: „Prvo, činiti loša djela znači stvaranje velikih količina loše karme tehnikama ubijanja čaranjem kao i tehnikama izazivanja grada."

„Učitelju", upita Rechungpa, „Zašto ste željeli da naučite tehnike čaranja?"

Milarepa reče: „U vrijeme dok sam učio kod lame iz Crvene sekte jednoga se dana trebao održati festival u dolini Kyangats. Seljani su pozvali mog učitelja za počasnog gosta, a on me je poveo sa sobom. Ljudi su pripremili gozbu i poslužili mog učitelja vrhunskim vinom. Eh, toga je dana ondje bilo tako dobro. Svi su pili koliko god su mogli pa sam i ja. Nakon toga sam bio punog stomaka i zamućene glave, bio sam pijan.“

„Vidjevši da sam pijan, moj učitelj mi je rekao da se prvo vratim u hram i odnesem darove.

Skotrljao sam se niz brdo, opušten i bez imalo brige. Nekako sam se sjetio onih koji su pjevali na festivalu. Njihovi su glasovi bili tako lijepi. Nastavio sam razmišljati o tome i nisam mogao, a da ne zapjevam.“

„Moje je pjevanje bilo dobro poznato u selu. Bio pijan i srećan pa je tako moj glas bio glasan i jasan. Melodija je bila dobra, kao da mi je um letio. Noge su mi postale hitre, skakao sam i plesao i nastavio da pjevam i koračam. I ne primijetivši, pošao sam kući. Čak i kad sam stigao pred vrata još uvijek sam igrao i pjevao. Moja majka je baš tada pržila pšenicu. Bila je iznenađena glasom koji je čula, pa je promrmljala: 'Glas ovog pjevača je tako nalik glasu moga sina. Ali vjerovatno na svijetu nema ljudi kojim je život gorak kao naš. Mislim da duševno stanje moga sina nije takvo da bi mogao pjevati tako srećno.' Zbunjena i radoznala, otišla je do prozora da pogleda. Kada je vidjela da sam to bio ja, postala je toliko bijesna da joj se cijelo tijelo počelo tresti. Spustila je na zemlju mašice koje je držala u desnoj ruci i bacila lopaticu iz lijeve ruke, ne mareći što će joj pšenica izgoriti.“

U desnu ruku je pograbila štap, zgrabila šaku pepela lijevom rukom i sjurila se dolje niz stepenice. Izašavši napolje, bacila mi je pepeo u lice i počela udarati po glavi vičući: „Mila Sherab Gyeltsen, oče porodice! Pogledaj svog sina! S porodicom je gotovo! Pogledaj nas, jadnu majku i sina!"

„Plakala je i vrištala, a onda se onesvijestila od bijesa. Moja sestra Peta je istrčala iz kuće, plačući i preklinjući: Brate molim te! Razmisli šta si uradio! Pogledaj šta se desilo našoj majci!"

„Ovaj me je iznenadni haos napola osvijestio, a riječi moje sestre su me razbudile. Sram i tuga su narasli u meni pa sam, kajući se, briznuo u plač. Sestra i ja smo plakali držeći majku za ruke, prodrmali smo je i zvali da se osvijesti. Nakon dugo vremena, ona je napokon došla svijesti. Kroz suze me je pogledala i rekla: 'Sine moj, da li u ovom svijetu ima tragičnije sudbine od naše? Kako možeš biti takav i pjevati tako srećno? Kada bi samo pogledao svoju majku, ovu staru ženu, ne bi ti preostalo više suza za plakanje.'

„Kazavši to opet počela jecati i uz nju smo se rasplakali i sestra i ja. Poslije nekog vremena, prestao sam tugovati i rekoh odlučno: „Majko, molim te ne budi tužna. Sve što si rekla je tačno. Sad sam odlučan, da sve dok god ti imaš tu želju, bez obzira šta će za to biti potrebno, obećavam da ću to učiniti!"

„Želim se osvetiti ovim odvratnim neprijateljima koji nose finu odjeću i jašu krepke konje.

Mi smo slabi i niotkoga nemamo pomoći. Dakle, jedini način da se osvetimo su čarolije i vradžbine koje mogu oduzeti život. Želim da naučiš ove tehnike i tehnike izazivanja grada. Želim da naučiš sve to, vrratiš se i ubiješ ujaka, tetku i sve te surove komšije i njihove porodice. Ovo je moja jedina želja. Možeš li to uraditi?"

„Ja to garantujem. Možeš li pripremiti moje putne troškove i darove mom učitelju?" kazao sam odlučno.

„Tako je majka prodala polovinu preostalog zemljišta iz svog miraza i kupila veliki, skupi dragulj. Zatim je kupila bijelog konja, kantu boje i kožu bika za mog učitelja za putovanje.

Ostao sam u obližnjem hotelu nekoliko dana, čekajući saputnike.“

„Nedugo nakon toga je naišlo pet dobrih mladih momaka koji su bili na putu za Ü -Tsang (Zapadni i Centralni Tibet) da ondje uče čarolije i vradžbine. Bio sam srećan što sam ih upoznao i pitao ih da li mogu da im se pridružim. Također su bili srećni što imaju još jednog saputnika i složili smo se da idemo zajedno.“

„Pozvao sam ih u svoj dom da ondje provedu nekoliko dana. Majka je dobro s njima postupala, a kada smo se spremali da krenemo ona je rekla: 'Molim vas, moj sin je mlad i neznalica. Bojim se da možda neće biti strog prema sebi. Nadam se da ćete ga hrabriti da dobro nauči čarolije. Kada se vratite ja ću vas dobro nagraditi.'

Složili su se da će paziti na mene i u to uvjerili moju majku.

„Tako smo se spremili na odlazak. Boja i prtljaga su vezani na konju, dok je dragulj bio skriven na meni. Majka je dugo vremena išla sa nama i ponudila nam oproštajni napitak za put. Još jednom je podsjetila moje prijatelje da se dobro brinu o meni. Kasnije me je odvela na stranu i zgrabila za ruke. Osjećaj razdvajanja je ispunio naša srca i skoro nas ugušio, ostavljajući nas da se u tišini gledamo. Bilo je toliko riječi koje smo željeli reći, ali nismo znali odakle da počnemo.“

„Poslije nekog vremena, majka je konačno prekinula tišinu i rekla: 'Sine moj, sjeti se samo kroz šta smo sve prošli. Šta god da bude, ti moraš baciti čarolije na ovo selo. Razlog tvojih prijatelja za učenje čarolija se razlikuje od tvojih. Oni samo žele da zarađuju tom vještinom. Ali ti, ti moraš naporno raditi. Sine moj, ako se vratiš prije nego što srušiš selo čarolijama, ja ću umrijeti pred tvojim očima!"

Vatreno sam joj obećao: 'Majko, ako ih ne naučim uspješno, nikada se neću vratiti! Molim te, ne brini se.'

„Polako sam izvukao ruke iz njenih, vratio se mojim prijateljima i kazao zbogom. Prošao sam nekoliko koraka i okrenuo se da pogledam. Prošao sam još nekoliko koraka i okrenuo se ponovo da pogledam. Suze su mi se kotrljale niz lice. Majka je također oklijevala da se okrene. Čak i kad smo bili suviše daleko da nas jasno vidi, još uvijek je gledala u našem pravcu. Pomislio sam da se vratim i da je ponovo pogledam. Instinkt mi je govorio da je ovo posljednji oproštaj i da je više neću vidjeti.“

„Majka je čekala sve dok me više nije mogla vidjeti, plačući prije nego što je krenula kući.

U narednih nekoliko dana, svi su u selu saznali su da je sin Nyangtsa Karhuna otišao da uči čaranje.“

„Moji prijatelji i ja smo putovali glavnim putem za " Ü-Tsang. Na jednom mjestu u Tibetu sam prodao boju i konju lokalnom bogatašu u zamjenu za zlato, koje sam ponio sa sobom. Nakon prelaska rijeke Tsangpo, nastavili smo prema Ü (Centralni Tibet). Sreli smo mnoge monahe koje bih pitao da li znaju majstora čaranja, magije i tehnike izazivanja grada. Jedan monah je rekao da je lama po imenu Yungton Trogyal postigao potpuno ovladavanje ovim tehnikama. Nastavili smo na putovanje i na kraju smo upoznali lamu.“

„Iskazali smo mu poštovanje, i svaki mu je od mojih saputnika izložio svoje darove. Ja sam mu namijenio zlato, dragulj i sve drugo što sam imao. Kleknuo sam i rekao: „Ne samo da je zlato, dragulj, i sve ovo drugo za tebe, učitelju, već čak i moje tijelo, govor i um, sve što imam je posvećeno vama. Učitelju, moje susjedi i rođaci počinili su vrlo okrutna djela protiv moje porodice. Moram ih kazniti čarolijama. Molim vas, naučite me najboljim čarolijama. Također se nadam da ćete mi priskbiti odjeću i hranu dok ovdje budem učio.“

„Čuvši moje riječi, lama se nasmiješio i rekao: 'Sačekaću da vidim da li je ono što ste rekli istinito.'“

„Učitelj nas nije učio najtajnijim čarolijama. Umjesto toga, on nas je samo naučio jednu ili dvije čarolije, neke vradžbine i kako ih praktikovati. To je trajalo više od godinu dana. Moje su ih kolege naučile i bile su spremne da se vrate kući. Lama je svakom od nas dao vuneni džemper lokalne proizvodnje. Nisam imao povjerenja i mislio sam: Ako se pokušam osvetiti ovakvim čaranjem, možda neće djelovati, a majka bi onda izvršila samoubistvo. Tako sam razmišljao pa sam odlučio da ostanem. Prijatelji su me pitali: 'Topaga, zar ne ideš kući?'

„Ja sam odgovorio: Da, i ja se također želim vratiti. Ali nisam dovoljno naučio i stid me je da se vratim.“

„Njih petorica su mi rekli: 'Ove su čarolije već veoma duboke. Sam lama je rekao da nema čarolija boljih od ovih. Mi smo uvjereni da će nam one donijeti slavu i društveni status u našem rodnom gradu. Ali ako želiš da ostaneš duže, onda dobro. To je tvoja stvar.'

„Tako su se pozdravili s učiteljem i krenuli kući. Obukao sam džemper i hodao s njima nekoliko sati. Na povratku sam nakupio veliku torbu kravljeg izmeta i iskoristo ga da pognojim učiteljevu najbolju njivu. On me je vidio iz svoje spavaće sobe i rekao drugom učeniku 'Mnogi učenici dolaze ovamo od mene učiti tehnike, ali nijedan od njih nije dobar kao Topaga. Bojim se da ni u budućnosti neće biti drugog učenika tako dobrog kao on.

On mi jutros nije rekao zbogom, što znači da će se opet vratiti. Sjećam se da mi je, kada je prvi put došao ovamo, rekao da su njegovi rođaci i komšije zlostavljali njegovu porodicu.

Tražio je od mene čarolije da bi se osvetio. On je također rekao da će svoje tijelo, govor i um posvetiti meni. On je iskreni momak. Ako je istina ono što je rekao, bilo bi šteta ne naučiti ga čaranju.'

„Ovaj mi je učenik prenio te njegove riječi i bio sam vrlo uzbuđen, znajući da postoji još mnogo čarolija koje trebam naučiti. Sav sretan sam pohrlio prema učitelju, koji me je vidjevši me upitao, 'Topaga, zašto ne ideš kući?'

„Skinuo sam džemper i vratio mu ga, izvršio sam prostraciju ukazujući mu poštovanje, i odgovorio: 'Učitelju, moj stric, tetka i komšije su učinili vrlo loše stvari mojoj porodici. Uzeli su našu imovinu na nepravedan način, izazivajući sve vrste patnje. Mi nemamo snage da se osvetimo, majka me zamolila da dođem ovdje da učim čarati. Majka mi je već rekla da ako se vratim, a da nisam u potpunosti savladao čaranje, ona će se ubiti pred mojim očima. Dakle, ne mogu se još vratiti. Učitelju, molim te smiluj se na mene i nauči me najnaprednije čarolije!'

„Izgovorajući te riječi, nisam se mogao suzdržati, a da ne zaplačem. Lama me je zapitao, 'Kakvo su nasilje, vaši rođaci i komšije, činili nad vama?'

„Rekao sam mu kako su moj stric i tetka uzeli naše nasljedstvo i maltretirali nas nakon očeve smrti. Plakao sam dok sam mu detaljno ispričao cijelu priču. Učitelj je također plakao slušajući me. On je tada rekao: 'Ako je istina ono što si rekao, ono što su oni uradili nije u redu. Što se tiče ljudi koji dolaze ovdje učiti čaranje, oni dolaze iz svih različitih mjesta: neki su mi donijeli velike količine zlata i žada, neki su doveli stotine ili hiljade finih tkanina i putera; a bilo je i najboljih čajeva i svile, kao i više od hiljadu grla stoke. Ti si jedini koji mi je posvetio svoje tijelo, govor i um. Ipak mislim da te još ne mogu učiti čarolijama. Sada ću poslati nekoga da mi provjeri je li sve što si mi rekao istina.'

„Među mojim drugovima je bio jedan brži od konja, a visok kao veliki slon. Učitelj ga je poslao da provjeri u mom rodnom gradu. Nekoliko dana kasnije se vratio i kazao: „Učitelju, sve što je Topaga rekao je sušta istina. Molim vas, naučite ga najbolje čarolije.'

„Na to mi je učitelj rekao, 'Topaga, da sam te u početku naučio čaranju, plašio sam se da bi skromna osoba poput tebe mogla zažaliti. Sada znamo da ono što si mi rekao nije bila izmišljotina zato ću te sada naučiti. Ja imam dvije tajne čarolije. Osim toga, postoji lama po imenu Yonten Gyatso, koji je stručnjak i za liječenje i za čaranje. On također zna i tajnu čaroliju za izazivanje grada. Nakon što smo jedan drugoga učili ove jedinstvene tehnike, postali smo bliski prijatelji. Kada ljudi dođu ovdje učiti čaranje, ja ih također pošaljem i njemu. On radi to isto. Danas ni ti nisi izuzetak. Poslaću svoga najstarijeg sina da te otprati.'

„Učitelj je pripremio hranu, finu vunu čohu i neke poklone za mene da ih dam Yonten Gyatsou. Uzjahali smo konje i krenuli na put.“

„Kad smo došli tamo upoznao sam Yonten Gyatsoa i dao sam mu sve poklone. Onda sam mu ispričao svoja tragična iskustva i zašto mi je potrebno da naučim čarati, moleći ga da me nauči. Lama je rekao: 'Yungton Trogyal i ja smo najbolji prijatelji koji bi umrli jedan za drugoga. On mora da ima svoje razloge zašto te je spremio meni, a ja ću te naučiti smrtonosne čarolije. Ali prije toga, potrebno je da izgradiš Dharma dvoranu u podnožju brda, gdje ljudi ne mogu vidjeti.'

„I tako smo nas dvojica pronašli mirno mjesto u podnožju brda i izgradio jednostavnu Dharma dvoranu. Upotrijebili smo kamen velik poput vola, kako bi sakrili zgradu.“

„U ovoj dharma dvorani, majstor me je učio tajnu čaroliju.“

„Nakon što sam je vježbao sedam dana, lama mi je rekao: Nekada je sedam dana dovoljno za učenje. Sad si već vježbao sedam dana, tako da bi to trebalo biti dovoljno.“

„Ja sam mu rekao mi je potrebno da ova čarolija ode veoma daleko pa sam zatražio još sedam dana. Uvečer četrnaestog dana, učitelj mi je došao i rekao: 'Večeras ćemo pored oltara vidjeti smrtonosni učinak ove čarolije.'“

„Kao što je i rekao, božanski zaštitnik je došao te večer s glavama, jetrama i žučnim kesama 35 ljudi. Rekao je: 'To ste tražili od mene!'"

„Sljedećeg jutra, lama me je upitao: Božanski zaštitnik je rekao da ima još dvoje ljudi koji bi trebalo da umru. Da li ih treba ubiti?"

„Bio sam zadovoljan i odgovorio sam mu: Možemo ih poštedjeti pa neka budu svjedoci odmazde. Molim vas, poštedite ih.'

„Na ovaj način su moj ujak i tetka ostali živi. Zatim smo dali ponude božanskom zaštitniku i poslali ga nazad i zaključili ritual.“

„Kakav je bio učinak ovoga čaranja u mom rodnom gradu Kyangatsa? Tog je dana bila svadba najstarijeg sina mog ujaka i pozvali su mnogobrojne goste na gozbu u kući. Više od 30 uzvanika je došlo na proslavu, a tu su bili oni koji su im pomogli da nas moj ujak i tetka zlostavljaju. Bili su pozvani i neki koji su gajili simpatije prema nama, ali su oni još bili na putu. Dok su se primicali kući, oni su još uvijek govorili o zločinima mog ujaka i tetke. Jedna osoba je rekla: 'Postoji uzrečica da gost postaje domaćin, a da domaćin postaje pas. To se dogodilo. Ovi su zli ljudi besramni. Uzeli su Topaginu imovinu i nastavili da maltretiraju njegovu porodicu. Topaga je otišao učiti čaranje. Čak i ako njegova čarolija ne dođe, odmazda Budinog zakona će doći prije ili kasnije.'“

„U to su vrijeme čitava porodica i tetka bili zauzeti služenjem gostiju. Gosti su se razdragano opijali. Sluškinja koja je prije radila za moju porodicu, a sada je radila za njih sišla je dole da donese malo vode. Tamo je ugledala ogromne škorpije, zmije i rakovice koji su se posvuda uvijale po zemlji. Velike su škorpije kliještima stiskale stubove kuće, pokušavajući da ih unište. Uplašena, sluškinja je istrčala na vrata vrišteći.“

„Tog je dana ondje bilo mnogo konja na kojim su dojahali gosti. Jedan je ždrijebac maltretirao kobilu, ali je to vido jedan drugi ždrijebac i počela je borba. Kobila je pokušala da ritne ždrijepca, ali je iz nekog razloga samo udarila u jedan stub. Cijela se kuća odmah urušila i pala. Posvuda je nastala vriska i jaukanje. Sin mog ujaka, nevjesta i više od 30 gostiju su bili zajedno smrvljeni. Tlo je bilo prekriveno ostacima i prašinom od srušene kuće. Pod slomljenim drvetom i pločicama bile su desetine mrtvih tijela.“

„Moja sestra Peta je u to vrijeme našla pored srušene kuće. Vidjevši ovaj prizor, ona je odmah otrčala kući i rekla majci: Majko! majko! Dođi da vidiš! Ujakova se kuća srušila, a mnogo je ljudi poginulo!"

„Majka je bila sumnjičava, ali sretna. Pojurila je ujakovoj kući. Ispred nje je bila gomila polomljenih pločica i posvuda prašina. Iznenađena i radosna, otrgla je komad tkanine sa svoje otrcane odjeće i žurno ga vezala na dugačak štap. Trčala je okolo, mašući ovom zastavom i vičući: Svi, svi dođite i vidite! Lame i Buda, ja ću vam se klanjati! Hej, komšije, da vam nešto kažem, zar Sherab Gyeltsen nije imao sina? Ja, Nyangtsa Karhun, sam nosila otrcanu odjeću i jela otpatke da bi moj sin mogao učiti čarolije. Ko je rekao da nismo uspjeli! Svi, dođite i gledajte! Ujak i tetka su mi rekli da, ako imam mogućnost, mogu pronaći neke ljude da se bore protiv njih i da nam vrate našu imovinu; a ako ne mognem pronaći nikoga, onda bi mogli pokušati recitovati neke čarolije. Hej svi vi, šta mislite? Sada, Topaga je bacio samo male čini, a one su bile jače od velike bitke. Pogledajte, ljudi na vrhu, blago na sredini, a stoka dolje, sve je to nestalo! Bila sam u stanju živjeti do danas samo da vidim magiju moga sina. Ja, Nyangtsa Kargyen, tako sam srećna, tako srećna! Ha! Ha! Ha! Nikad mi nije bilo toliko drago u cijelom životu! Hej, svi vi, dođite i pogledajte!'

„Nastavila je mahati zastavom i trčati okolo, vrlo uzbuđena i zadovoljna. Svi u selu, uključujući strica i tetka, su to čuli. Jedna osoba je rekla: Sve to vrlo lako može biti istina!“

„Druga je osoba rekla: Izgleda stvarno, ali ipak zvuči malo prenapuhano!"

„Nakon što su čuli da sam ja čaranjem ubio toliko ljudi, oni su se okupili i rekli: Ova žena je izazvala tako veliki nered, a ipak i dalje trči u naoko vičući sretno. Moramo je ubiti i stisnuti krv iz njenog srca i jetre!“

„Jedan se starac time nije složio: Čak i ako ubiješ ovu ženu, to nam neće ništa pomoći. To će samo učiniti da nas njen sin još više zamrzi i da ubije još više ljudi svojim čarolijama. Moramo smisliti načinu da prvo ubijemo Topagu, a onda se pozabavimo ovom ženom!'

„I tako oni tada nisu ubili moju majku, alli ujak nije odustao nego je rekao: Sva moja djeca su mrtva! Ja ću se boriti protiv nje. Ne želim da živi!'“

„S tim riječima na usnama, on je pojurio da ubije moju majku. Ljudi su ga brzo zaustavili i kazali: Ova je zbrka nastala zbog tebe. Topaga je još uvijek živ. Ako ovako ubiješ Njangtsu Kargyen, njen sin može bacati više čarolija, i svi ćemo umrijeti. Ako nas ne poslušaš, prvo ćemo tebe ubiti!'“

„Ujak je tada odustao. Seljani su zatim razgovarali o tome kako da pošalju nekoga da me ubije. Majčin drugi brat je došao i rekao: „Tvoje jučerašnje izjave su samo dovele do toga da svi u selu žele ubiti tebe i svog sina. Da li si spremna na to? Uzdahnuo je: Jedna čarolija je dovoljna. Zašto da učinimo da nas svi mrze ?! 'Onda je dugo razgovarao sa njom da je smiri. Majka je uzdahnula i rekla: 'Vidio si šta se događalo tokom svih ovih godina. Naravno da znam šta ljudi misle, ali sam morala tražiti osvetu protiv onih koji su uzeli našu imovinu. Tako je to sve počelo. Znaš, ta mržnja je toliko ogromna da se ne može jasno izmjeriti!"

„Zatim je nastavila plakati, ništa ne govoreći. Njen brat je uzdahnuo i rekao: Sve je to tačno. Ali, šta ako neko dođe da te ubije? Bolje je da sada zatvoriš kapiju.'“

„Majka je čvrsto zatvorila vrata i nastavila razmišljala o tome, osjećajući se nesigurno. Sažalivši se na moju majku, naša bivša sluškinja joj je tajno došla i rekla: 'Oni vas još ne žele ubiti. Samo žele okončati život vašeg sina. Trebalo bi da mu kažete da bude oprezan.'“

„Majka je ovo čula i prestala se neko vrijeme brinuti. Prodala je drugu polovinu svoje naslijeđene zemlje za sedam zlatnika. Htjela je da mi pošalje novac, ali nije vjerovala nikome u selu da mi ga isporuči. Dok je tako razmišljala da mi čak sama donese zlatnike jedan je yogi, iz Ü idući na hodočašće u Nepal, prošao kroz naše selo proseći milostinju. Majka se detaljno raspitala za njegovo porijeklo i pomislila da će on biti podesan glasnik. Zato mu je rekla: 'Učitelju, molim vas ostanite ovdje nekoliko dana. Moj sin sada proučava dharmu u Ü-Tsangu. Želim mu napisati pismo. Možete li mu ga odnijeti?"

„Yogi je na to pristao. Majka ga je pozvala da boravi kod nje nekoliko dana i bila je dobra prema njemu.“

„Te je noći moja majka upalila lampu i kleknula pred božanstvima 'Ako je moguće da se moja želja ostvari, ova se lampa neće ugasiti; ako se moja želja ne može ispuniti, molim vas da je odmah ugasite. Iskreno se nadam da će mi Topagini preci i božanski zaštitnici pokazati ishod.'

Nakon što je tako poželjela, lampa je nastavila gorjeti cijelu noć. Majka je povjerovala da će joj se želja ostvariti. Sutradan je rekla yogiju: Učitelju, hodočasnička odjeća i cipele su veoma važne. Možete li mi dopustiti da se za to pobrinem. Također vam želim dati rezervni par đonova za cipele.'“

„Dala mu je veliki komad kože da bi mogao praviti đonove. Potom je popravila kaput za yogija. Na sredini na leđima, ona je sakrila sedam tankih komada zlata, a oko njih zašila četvrtasti komad crnoga platna veličine jedne stope. Debelom bijelom pređom je izvezla šest sitnih zvjezdica u centru crne tkanine i pokrila ih još jednim komadom tkanine. Uradila je sve ovo bez yogijevog znanja. Na kraju je zalijepila pečat na kovertu, predala mu pismo i dala mu puno poklona da mu se zahvali.“

„Tada je pomislila 'ne znam o čemu sada seljani razmišljaju. Moram smisliti nešto da ih zastrašim.' Tako je rekla mojoj sestri: 'yogi koji je jučer otišao nam je donio pismo od tvog brata. Peta molim te kaži za pismo što većem broju ljudi. Majka je onda napisala lažno pismo koje je imitiralo moj način govora.“

„Draga majko, drago mi je što čujem da su smrtonosne čarolije dobro djelovale. Ako postoji neko u selu, ko zlostavlja tebe i moju sestru Petu, molim te da mi javiš njihova imena, kako bih bacio čini. S mojom sposobnošću da bacam čini, ubiti nekoga je jednostavno, a i uništavanje njihovih porodica i rodbine, također, nije neka velika stvar. Ako nijedan od suseljna nije dobar, nadam se da će se mati i Peta odseliti. Kad sam nekada davno otišao od kuće, nisam imao ništa. Sad sam bogat i nemam briga. S poštovanjem ti želim sve najbolje, tvoj sin Topaga.'“

„Majka je na pismo stavila lažni pečat. Pošto je pokazala ovo pismo ujaku, tetki i njima bliskim ljudima, ostavila je pismo u kući njenoga drugogbrata. Na taj način se seljani više nisu usuđivali da nas ubiju. Također, zbog toga pismo su seljani zahtijevali od ujaka da vrati zemlju Ormanskog trougla Majci.“

„Yogi se vratio s hodočašća. Kada je čuo gdje se nalazim došao je da me posjeti. Nakon što mi je detaljno ispričao o majci, sestri i selu, dao mi je pismo. Otišao sam u svoje odaje i otvorio ga.“

„U pismu, majka je napisala: Dragi sine, dobro sam. Molim te, ne brini za mene. Kad vidim šta je moj sin postigao, sada se više ne žalim. I tvoj otac, dolje u podzemnom svijetu, također će biti zadovoljan. Nakon što su tvoje čarolije oduzele živote 35 neprijatelja, nedavno sam čula da će seljaci poslati nekoga da te ubije, a onda planiraju da i mene ubiju. Budi oprezan. Pošto namjeravaju da se osvete, ne bi trebalo da im lako oprostimo. Trebalo bi da prizoveš tešku oluju s gradom da uništi njihove usjeve. Tada ću biti zadovoljna. Ako je tvoja školarina potrošena, možeš dobiti još od porodice naših sedam rođaka s planine okrenute sjeveru. Oni su duboko u tamnom oblaku ispod šest mračnih zvijezda. Ako ne znaš gdje su ti rođaci ili gdje je selo, možeš ih naći na yogiju. On je jedini koji živi u tom selu i nema potrebe da ideš nigdje drugo. Potpis, tvoja majka, Nyangtsa Kargyen.'“

„Pročitao sam pismo, ali nisam znao šta to znači. Pomislio sam na rodni grad i majku. Nisam znao ništa o selima i rođacima opisanim u pismu. Bez ikakve ideje gdje da dobijem novac za školarinu, suze su mi potekle niz lice. Plakao sam tako neko vrijeme, a zatim obrisao suze, i otišao pitati yogija, 'Izgleda da možda vi znate gdje je žive moji rođaci. Možete li mi išta reći o njima?"

„Yogin mi je odgovorio: Samo sam čuo da imate rođake blizu Himalaja. Nastavio sam: Da li znate za neko drugo mjesto? Odakle ste? Yogin mi je odgovorio: Poznajem mnogo drugih sela, ali ne znam za vaše rođake. Ja sam rodom iz Ü. Ja sam mu onda rekao: Ako je tako, molim vas da malo sačekate, odmah se vraćam.'“

„Pokazao sam pismo mom učitelju i rekao mu šta se dogodilo. On je rekao, 'Tvoja majka stvarno gaji ogroman bijes- ubijanje tako velikog broja ljudi joj nije bilo dovoljno, a sada traži oluju sa gradom. Onda me pitao A gdje žive vaši rođaci sa sjevera? Odgovorio sam: Nikada nisam čuo za rođake na sjeveru, ali u pismu tako piše. Također sam pitao i yogija, ali ni on ne zna. Dakle, šta da radim? "

„Pored nas je bila i učiteljeva žena. Pročitala je pismo i rekla: Možete li zamoliti yogija da uđe? Dodala je još drva u vatru i pozvala yogija da se ugrije i nešto popije. Zatim je počela da razgovara, pričajući o svemu i svačemu. Kao slučajno prišla mu je s leđa, skinula mu kaput, obukla ga na sebe i kazala: Nositi ovu odjeću šibanu nevremenom znak je da ćete biti blagoslovljeni. Zatim se malo kretala po kući i otišla na sprat. Iz iznošenog je kaputa izvadila zlato, ponovno ga zašila i vratila yogiju. Zatim ga je pozvala da večera i da prenoći kod njih.“

„Kasnije me pozvala: 'Topaga, molim te dođi u učiteljeve odaje!' Zajedno smo otišli u učiteljevu sobu, a ona mi je dala sedam zlatnika. Iznenadio sam se i pitao odakle je to došlo. Ona je odgovorila: 'Tvoja je majka bila veoma pametna i sigurno je sakrila zlato. U pismu je navedeno selo na planini koja gleda na sjever, što znači da je to mjesto gdje sunčeva svjetlost ne doseže. Zar nije tako da do unutrašnjeg sloja yogijevog kaputa sunce nikada ne dopire? Tamni oblaci znači da je prekriveno crnim platnom. Šest treperavih zvijezda odnosi se na šest štepova bijelom pređom. Sedam porodica pod zvijezdama označava sedam zlatnika. Samo yogin ondje živi, a ti ne moraš nigdje ići jer to zlato nosio sam yogi i niko drugi.'“

„Učitelj se glasno nasmijao i rekao: 'Ljudi kažu da ste vi žene pametne. To je stvarno istina!'“

„Dao sam desetinu zlatnika yogiju, koji je bio veoma zadovoljan. Zatim sam nešto dao učiteljevoj supruzi, a tri zlatnika sam dao svom učitelju. Rekao sam mu: Majka me je zamolila da bacim čaroliju koja izaziva grad. Molim vas, učitelju, možete li me naučiti najtajniju čaroliju za izazivanje grada?"

„Učitelj je odgovorio: 'Da bi naučio čaroliju za izazivanje grada, moraš to zatražiti od Yungton Trogyala.'“

„Tnda je učitelj napisao pismo i dao mi da sa sobom ponesem i neke domaće proizvode. Otišao sam Yungton Trogyalu, dao mu pismo i poklone i dao mu tri zlatnika. Potanko sam mu objasnio zašto je potrebno da naučim čarolije za izazivanje grada. Učitelj je upitao: 'Da li su tvoje čarolije prije bile djelotvorne?', Odgovorio sam: 'Da, 35 ljudi je umrlo od njih. Dobio sam pismo od majke koja od mene traži da izazovem grad. Nadam se da ćete mi u tome pomoći.' On je odgovorio: 'Nema problema, tvoja želja će biti ispunjena.' Onda me je podučio čaroliji, a ja sam je vježbao u dharma dvorani sedam dana. Sedmog dana se pojavio taman oblak između stijena u planini nasuprot nas. Grom je grmio dok su munje sijevale, kao da dolazi velika oluja. Znao sam da sam dobio sposobnost da komandujem gradom."

(Nastavit će se)