Falun Dafa Minghui.org

Otpustila vezanost za osobni dobitak

(Minghui.org)

Pozdravljam cijenjenog Učitelja! Pozdravi i kolegama praktikantima!

Počela sam prakticirati Falun Dafa prije sedam godina, 2011. Od tada sam puno toga iskusila i ponekad sam marljiva, a ponekad ne. Neke testove xinxinga sam uspjela dobro proći, dok sam na drugima iskusila brojne teškoće. Imam želju s kolegama praktikantima podijeliti neka od ovih iskustava i kako sam otpustila vezanost za osobni dobitak.

Odrasla sam u siromašnoj obitelji. Nisam imala novca da vani kupujem hranu ili odjeću. Znala sam da moram čuvati sav novac koji bi došao do mene. Čak i kad je moj otac počeo više zarađivati i kad se financijska situacija moje obitelji popravila, ipak sam samo čuvala novac i nisam puno trošila. Ponekad sam toliko štedljiva da odlazim u krajnosti, čak i kad imam novca. Moja vezanost da zaštitim vlastite interese postala je posebno naglašena otkako sam se počela kultivirati.

Testovi s kupnjom karata i organizacijom smještaja

Nedavno se dogodio test koji je posebno ukazao na moju vezanost za vlastiti interes. Odlučila sam ići u Ludwigsburg i pomoći pri promidžbi Shen Yuna. Provjerila sam raspored za vlak i autobuse i najjeftinija karta je bila ipak skuplja od karata koje sam redovno kupovala.

Moja vezanost me navela da se premišljam hoću li na put ili ne. Shvatila sam da je ta misao utemeljena na ljudskim predodžbama koje su mi okupirale misli. Pitala sam se: „Zbog čega sad ne želim ići? Je li to zbog cijene karte? Znači, više nemaš želju da spasiš živa bića jer je karta skupa? Očito je u pitanju vezanost za vlastiti interes. Izgleda da sam vezana i za udobnost.“ Pitala sam se mogu li sve priuštiti i znala sam da brzo trebam donijeti odluku.

To nije bio prvi put da mi je Učitelj dao naznaku po pitanju moje snažne vezanosti za vlastiti interes. Moj suprug je praktikant pa mi je i on nekoliko puta ukazao na tu vezanost.

Završila sam s čitanjem jedne priče nešto prije nego što se pojavio taj test. Glavni lik iz priče je bio žrtva brojnih prijevara dok je putovao natrag kući. Svaki put kad bi s nekim razmijenio dobra, dobio bi puno manje nego što je dao. Na kraju je sve izgubio. Ipak, ostao je veseo i nije bio pod stresom.

Završila sam priču i bilo me sram. Ja se kultiviram već toliko godina, ali ipak me ometa vezanost za osobni interes i težim stvarima na ovom svijetu.

Potpuno sam se predala analiziranju te teme dok konačno nisam shvatila da je situacija s kartom samo test i da trebam otpustiti vezanost. Odlučila sam kupiti kartu. Ipak, kasnije se pojavio još jedan test koji je ciljao na istu vezanost.

Problemi sa smještajem

Prije odlaska kontaktirala me lokalna praktikantica i rekla mi je da ću dijeliti sobu sa zapadnjačkom praktikanticom. Dobila sam njene kontakt detalje i ona mi je rekla da nam se ne podudaraju datumi. Tada sam dobila informaciju da ću dijeliti smještaj s drugom praktikanticom, Alice, koja mi je potvrdila da njoj datumi mog dolaska i odlaska odgovaraju. Međutim, Alice je bila poprilično udaljena od Stuttgarta.

Provjerila sam koje su prometne veze do nje i shvatila sam da bih trebala kupiti još četiri karte i svaka bi bila između 20 i 30 eura. To bi bio dodatni financijski pritisak na mene. Ona mi je tada predložila da odsjednem s praktikanticom koja živi u Stuttgartu. Razmislila sam i rekla da ću provjeriti s njom.

Nisam odmah zvala drugu praktikanticu jer sam se prvo preispitala zbog čega se pojavila situacija i prijedlog da ja odsjednem s nekim tko je živio daleko, na kraju grada. Znala sam da se ipak ne bih trebala žaliti na situaciju nego da trebam surađivati s drugima i ne stvarati im probleme.

Postavila sam pitanje samoj sebi: „Želiš li zaista neprestano pitati druge praktikante? Svi su većinom zauzeti i gost u kući bi im otežao situaciju. Potreban je krevet za dvije noći pa sve neće ispasti baš toliko skupo. Praktikanti trebaju surađivati jedni s drugima. To znači da ja trebam surađivati.“

Tada sam prihvatila plan da idem kod Alice i otpustila sam vezanost za vlastiti interes. Počela sam plakati. Kasnije sam se nasmiješila i podsjetila samu sebe da je izdržljivost dio procesa kultivacije.

Nedugo nakon toga me nazvao praktikant koji je bio zadužen za organizaciju smještaja za praktikante. Objasnio mi je da bi bilo najbolje da prihvatim prijedlog i da odem kod Alice. Iako ona ne živi u samom Stuttgartu, naglasio mi je da moj vlak zapravo prolazi blizu nje. Bila sam dirnuta i bilo mi je neugodno jer sam samo stvorila probleme. Zahvalila sam mu se nekoliko puta.

Osjećala sam olakšanje čim sam finalizirala smještaj kod Alice. Ipak sam morala kupiti dodatne karte zbog drugih stvari, ali srce mi više nije bilo dirnuto.

Propušten vlak

Na putu je moja vezanost ponovno bila testirana.

Dogovorila sam sastanak s Alice na centralnoj stanici u Stuttgartu i trebale smo zajedno nastaviti putovanje. Čule smo se telefonom prije mog dolaska. Iz želje da uštedim na vremenu, pitala sam je može li za mene kupiti kartu pa da uspijemo putovati ranijim vlakom.

Tada sam već u sebi osjetila da nešto nije u redu, ali nisam mogla konkretno definirati o čemu se radi. Pomislila sam da ipak možda nisam na taj način trebala ugovoriti sastanak.

Kad sam došla na peron nigdje nisam mogla pronaći Alice. Vlak je trebao krenuti kad me ona nazvala i rekla mi da uđem u vlak. Tada sam ušla u vlak i nakon par trenutaka sam je uočila kako trči za vlakom koji je već krenuo. Nije uspjela otvoriti vrata i vlak je otišao bez nje.

Ostala sam bez teksta. Osjećala sam potpunu nemoć i bila sam zabrinuta jer je vlak krenuo, a ja nisam imala kartu. Kartu nije moguće kupiti za vrijeme vožnje pa sam se zabrinula da će biti problema kad me kondukter bude pitao za kartu. Pomislila sam da je najbolje da izađem na sljedećoj stanici.

Alice me tada nazvala i obavijestila me da sljedeći vlak kreće za pola sata. Dogovorile smo se da ćemo se naći na tom vlaku.

Shvatila sam da se uvijek oslanjam na druge za pomoć. Bilo bi jednostavnije da je nisam pitala da mi kupi kartu. Čak i da nismo krenule ranijim vlakom, stigle bi na sljedeći. Uostalom, trebala sam samostalno putovati vlakom jer u Njemačkoj živim već neko vrijeme i dovoljno poznajem jezik za takvo što.

Odlučila sam da ću kupiti novu kartu pa da ne moram Alice tražiti po svim kupeima u narednom vlaku. Poslala sam joj poruku čim sam se smirila i rekla sam joj da ću kupiti novu kartu. Bio je to takav osjećaj olakšanja. Sve je dalje glatko teklo. Platila sam joj za neiskorištenu kartu iako je isprva odbila. Ipak, ja sam bila ta koja je zatražila da kupi kartu i znala sam da moram platiti.

Sutradan me nazvao praktikant koji organizira smještaj i rekao mi je da ću sljedećeg dana ipak moći prespavati u Stuttgartu. To bi, dakako, bila ušteda na vremenu i novcu. Učitelj mi je pomogao smanjiti trošak nakon što sam otpustila vezanost.

Nevezanost za osobni interes

Moj suprug je prije dvije godine kupio supermarket s azijskim prehrambenim proizvodima. Pri tome mu je financijski pomogla majka. Na samom početku ja nisam puno pomagala u supermarketu, ali kad je ponestalo novca za plaćanje radnika morala sam to preuzeti na sebe. Sada suprug i ja naizmjenično vodimo supermarket.

Nisam imala puno radnog iskustva jer sam ranije samo radila na pola radnog vremena, tu i tamo. Kad netko radi za drugoga, plaća na kraju mjeseca bude uvijek ista. Međutim, kao vlasnik vlastitog poduzeća, svaki dan je moguće uočiti razlike u protoku novca.

Razne ljudske predodžbe su isplivale na površinu kad sam počela raditi u supermarketu. Bila sam presretna kad bi promet bio dobar, a kad financijski ne bi dobro išlo, bila sam nesretna i nervozna. Bila sam zabrinuta kad bi nekim proizvodima istekao rok trajanja, itd.

Shvatila sam da sam razvila veliku vezanost za supermarket. Nisam se mogla smiriti tijekom vježbanja i slanja ispravnih misli i stalno sam razmišljala o poslu. Ponekad bih bila vrlo uzrujana i tada bih pomislila da je najbolje da prestanem raditi. Shvatila sam da sam postala ovisna o supermarketu i kao da sam prikovana da budem na tom mjestu. Nije bilo jednostavno napustiti ga i otići vani objašnjavati istinu.

Učitelj mi je tada, kroz riječi mog supruga, nagovijestio da nije posao ono što mi smeta, nego da je unutarnje stanje najvažnije.

Učitelj je rekao:

„U društvenim odnosima čovjek će se suočiti sa svakakvim konfliktima. Kod onih koji se kultiviraju među običnim ljudima, uopće nije bitno koju vrstu posla rade. Sasvim je svejedno koliko imaš novca, koja ti je funkcija ili koliko veliku firmu vodiš, bilo privatnu ili društvenu, jer sve to ne igra nikakvu ulogu, trebaš poslovati pošteno i imati ispravno srce. U ljudskom društvu trebaju postojati sve profesije. Prije će biti da nije ispravno ljudsko srce, a ne nečija profesija. U prošlosti je postojala izreka da je devet od deset trgovaca nepošteno. Ovo je izreka običnih ljudi. Ja kažem da je to pitanje ljudskog srca. Sve dok je tvoje srce ispravno i dok trguješ pošteno, zaslužuješ zaraditi više novca ako se potrudiš. To je zato što si nagrađen za trud koji si uložio među običnim ljudima. Bez gubitka nema dobitka. Ti si to zaradio. Bez obzira na društveni sloj, čovjek može biti dobra osoba. U različitim slojevima postoje različiti konflikti. Visoki slojevi društva imaju konflikte visokog sloja društva i sa svakim od njih se može ispravno postupati. U bilo kojem sloju društva, osoba može biti dobra i ne obazirati se na različite požude i vezanosti. U različitim slojevima može se biti dobar čovjek i svatko se može kultivirati u svom društvenom sloju.“ (4. lekcija, Zhuan Falun)

Iz Učiteljevog Fa sam naučila da ne bih trebala tako razmišljati jer to znači da gledam izvan sebe umjesto unutar sebe. Problem se nije pojavio zbog posla nego zbog mog unutarnjeg stanja – potrebno je olako gledati na te stvari.

Supermarket je ionako samo platforma za objašnjavanje istine, jer tamo držimo letke i novine koje kupci uzimaju. Ne premišljamo se nego aktivno objašnjavamo istinu. U supermarketu učimo Fa i naizmjenično radimo s kupcima. Kad suprug radi, ja sudjelujem u drugim aktivnostima i projektima za Dafa, i obratno.

Suprug me često podsjeća da naša primanja ovise o vrlini. Primanja su nam se povisila i dovoljno zarađujemo za ugodan život. Istovremeno objašnjavamo istinu. Zanimljivo je i to da posao ide jako dobro baš kad izlazimo i ljudima predstavljamo Dafa. Kad se, pak, usredotočimo samo na posao, onda promet pada.

Učitelj je u jednom članku govorio o ponašanju poslovnih Europljana:

„Što se tiče ovoga, ja mislim da beli evropski biznismeni imaju veoma dobro stanje uma. Belac biznismen smatra svoj posao profesijom i dužnošću i on to radi svim srcem, najbolje što ume. Njemu nije važno čak ni ako ima samo jednu mušteriju dnevno. On misli da je to njegov posao, to je deo života, on nešto radi i dobro je sve dok god može da izdržava sebe tj. svoju porodicu i nešto uštedi. Ovo je ljudsko stanje. Danas je želja ljudi da se brzo obogate veoma jaka. Ovo je način razmišljanja koji ih vodi. Ljudi naprosto povređuju jedni druge, kao da žele da uzmu sve tuđe pare i stave ih u svoj džep. Šta će drugi ljudi raditi? Zašto ne misle o nedaćama drugih ljudi? Oni rade stvari uopšte ne misleći o drugima. Ovo je mentalitet izopačenog čovečanstva u današnjem društvu. Kad nešto preduzimate, pomislite da li će to drugi moći da podnesu-takvo treba da bude jedno ljudsko biće.“ (Predavanje na prvoj konferenciji u Severnoj Americi)

Taj odlomak mi je pomogao još dublje shvatiti što znači težnja za osobnom dobiti, koju ću i dalje eliminirati kroz kultivaciju.

(Predstavljeno na Fa konferenciji u Njemačkoj, 2019.)