Falun Dafa Minghui.org

Priče iz kultivacije Bude Milarepe (7. dio)

(Minghui.org)

Tokom istorije, Himalaji su bili područje sa mnogim kultivatorima. Ljudi su ondje vodili jednostavan, skroman život, ispunjen pjesmom i muzikom, i poštivali su Buda Fa. Prije skoro hiljadu godina, u ovome kraju je bio jedan kultivator po imenu Milarepa. Dok su mnogi Bude i Bodisatve morali proći kroz mnogo života i prebroditi mnoge nesreće prije kultivacije do ispunjenja, Milarepa je postigao istu moćnu vrlinu u samo jednom životu, a kasnije je postao poznat kao osnivač Bijele sekte tibetanskog budizma.

(Nastavak 6. dijela)

Rechungpa upita uvaženog Milarepu: "Učitelju, jeste li slijedili uputstva učitelja Marpe i ondje živjeli nekoliko godina?"

Milarepa mu odgovori: "Nisam veoma dugo ostao. Nakon što sam ondje boravio neko vrijeme, vratio sam se u svoj rodni grad. Reći ću ti zašto sam išao kući."

"Dok sam meditirao u izolaciji, marljivo sam prakticirao u miru, ostvarivši veliki napredak.

Nikada nisam prespavao, ali sam jednog jutra bio sanjiv i prespavao. Sanjao sam da sam se vratio u svoj dom u Kyangatsi. Vidio sam da je moja kuća, ona s četiri stuba i osam greda, oronula i izledala je poput ušiju starog magarca. Najvrednije porodično nasljeđe, svezak Maharatnakuta Sutri, bio je promočen i bio strašno oštećen kišnicom koja je na njega padala. Zemlja Orma trougla je bila prekrivena kupinom i puzajućim korovom. Moja majka je preminula, a sestra je postala prosjakinja koja luta po dalekim krajevima. Razmišljajući o tragedijama koje sam doživio u djetinjstvu i da nisam mogao vidjeti majku toliko mnogo godina, srce me jako zaboljelo. Zaplakao sam: "Majko! Peta, sestro moja! " Probudio sam se od plača i odjeća mi je bila natopljena suzama. Razmišljao sam o majci i nikako nisam mogao zadržati suze pa sam odlučio da se vratim u rodni grad.“

"U zoru sam bez oklijevanja probio ulaz u pećinu i otišao do učiteljeve spavaće sobe tražeći od njega dozvolu da se vratim u rodni grad. Učitelj je spavao, a ja sam kleknuo pored njegovog kreveta da mu objasnim. Učitelj se tada probudio.“

"U tom je trenutku jutarnja svjetlost stigla do jastuka učitelja Marpe. U međuvremenu je njegova supruga ušla u sobu noseći doručak. Učitelj Marpa me upitao: 'Sine, zašto si iznenada izašao iz meditacije? Je li te neki demon u njoj prekinuo? Brzo se vrati i prakticiraj u mirnoći!'"

"Ispričao sam učitelju o snu i koliko sam mnogo mislio na majku.“

"Učitelj je rekao: 'Sine, kada si prvi put došao ovamo, rekao si da se više ne brineš o svojoj porodici i seljanima. Osim toga, tako si puno godina bio van rodnoga grada. Čak i da se vratiš, možda nećeš vidjeti svoju majku. Što se tiče drugih ljudi, nisam siguran da ćeš ih pronaći. Živio si dugi niz godina u Ü-Tsangu, a zatim i nekoliko godina kod mene. Ako si odlučio da se vratiš, ja ti to mogu dopustiti. Kazao si da se želiš vratiti u svoje selo, a kasnije, opet doći ovamo. Možda sada tako misliš, ali ti to vjerovatno neće uspjeti. Kad si ušao, ja sam spavao. To nagovještava da se u ovom životu više nećemo ponovo vidjeti!"

"Međutim, sunčeva svjetlost je obasjala moju sobu, što znači da će tvoja dharma sjati u deset pravaca poput jutarnjeg sunca. U stvari, i vrh moje glave je bio obasjan suncem, što znači da će se tvoja dharma širiti i napredovati. Desilo se da je i Dakmema došla s hranom, što ukazuje na to da bi trebao biti u mogućnosti da se o sebi brineš u skladu sa Samaya (zavjetima ili zapovijestima).'

'Eh! Izgleda da nemam drugog izbora nego da te pustim. Dakmema, molim da pripremiš dobre darove.'

"Nakon što je učiteljeva supruga pripremila darove, učitelj je postavio mandalu i za mene izveo abhisheku puta sazrijevanja koju su dakini usmeno podučavali. Također mi je darovao i sve nepoznate stihove o oslobađanju.“

"Učitelj reče: 'Ovi su stihovi proročanstvo uvaženog Narope i on me je zamolio da te naučim. Trebao bi slijediti proročanstva dakinija i prenijeti ove stihove na učenika s najboljom urođenom kvalitetom sve do trinaeste generacije.'“

'Ako neko bude predavao ovu dharmu za novac, slavu, poštovanje ili ličnu dobitak, to bi bilo u suprotnosti s uputama koje su dale dakinije. Posebno bi trebao cijeniti ova usmena učenja i prakticirati u skladu s ovim stihovima. Ako naiđeš na učenika vrlo dobre urođene kvalitete, čak i ako bude siromašan i bez ikakvih materijalnih dobara koja bi mogao ponuditi kao dar, trebao bi mu ipak dati abhisheku i stihove te mz tako pomoći da može širiti dharmu. Što se tiče svih muka koje je Tilopa zadao učitelju Naropi, ili svih vrsta muka koje sam ja tebi priredio, ove metode nemaju koristi za ljude s lošom urođenom kvalitetom. Zbog toga ih više nemoj koristiti. Sada je, čak i u Indiji, praksa dharme unazađena. Znači, ove stroge metode više nisu prikladne za Tibet.'

'Postoji sveukupno devet svezaka dharme dakinija, a ja sam ti pokazao četiri.

Što se tiče preostalih pet, jedan će od mojih učenika kasnije poći u Indiju i naučiti ih od Naropinih učenika. Oni će silno koristiti živim bićima, i ti bi trebao težiti toj dharmi.'

'Možda misliš: ja sam jako siromašan i nemam šta darovati. Hoće li me učitelj naučiti sve stihove? Nemoj u to sumnjati. Znaš, ja uopšte ne obraćam pažnju na materijalne darove. Ako naporno radiš na prakticiranju i to iskoristiš kao dar, onda je to dar koji mi se zaista dopada. Moraš biti marljiv i postići uspjeh!'

'Prenio sam ti cijelu jedinstvenu dharmu učitelja Narope i usmena učenja dakinija. Učitelj Naropa je samo meni prenio ove stihove i nijednom drugom učeniku. Prenio sam ih tebi kao što se voda presipa iz jedne boce u drugu, ne izostavljajući ni jednu kapljicu. Da ti pokažem da je ono što sam ti rekao tačno i da nisam pretjerao, sada obećavam pred učiteljima, svim budama i božanstvima.'

"S tim riječima, stavio mi je ruku na tjeme i rekao: 'Sine, vidim da odlaziš i u srcu osjećam silnu tugu, ali i sva uslovljena dharma je u svakom slučaju prolazna. Ne mogu ništa učiniti u vezi toga. Molim te, ne žuri s odlaskom. Ostani ovdje još nekoliko dana da prođeš kroz sve stihove. Ako budeš imao pitanja, pitaj me i pomoći ću ti.'

"Slijedeći učiteljeve instrukcije, ostao sam ondje nekoliko dana i razjasnio sve nejasnoće. Učitelj je rekao: 'Dakmema, molim te pripremitnajbolji dar za Milarepin oproštaj.' Učiteljeva je supruga pripremila darove za učitelje, bude, bodisatve, dakinije i božanske zaštitnike, kao i gozbu za vajra braću. Učitelj je u potpunosti pokazao svoje sposobnosti. Ponekad se pojavio kao božanstvo Hevajra, ponekad kao božanstvo Chakrasamvara, a ponekad i kao božanstvo Guhyasama. Njegovi veličanstveni ukrasi, uključujući vajra zvono, vara tučak, točak, nakit, cvijet lotosa i mač. Crvene, bijele i plave, Om, Ah i Hum zvuke (riječi Om, Ah, Hum su fundamentalne za sve tajne stihove, sa Om u crvenom, Ah u bijelom, a Hum u plavom.) Ove tri riječi su odavale intenzivno svjetlo, sa svim vrstama dotad neviđenih manifestacija. Učitelj je rekao: 'To su sve naprosto natprirodne moći tijela. Čak i da ih prikazujemo u velikoj mjeri, one još uvijek predstavljaju stvorene opsjene od male koristi. Sada sam ih pokazao, Milarepa, jer se danas opraštamo od tebe.'

"Vidjevši da učitelj posjeduje vrlinu sličnu Budinoj, bio sam izuzetno radostan i motiviran da se naporno kultiviram i postignem natprirodne moći poput učiteljevih.'

"Učitelj je pitao: 'Da li si vidio? Da li si sada odlučan da se kultiviraš?'"

"Odgovorio sam mu: Učitelju vidio sam! Nema druge osim da budem odlučan. Želim naporno raditi na kultivaciji da u budućnosti steknem natprirodne moći nalik učiteljevim.“

"Učitelj je rekao: 'Da, moraš dobro prakticirati. Molim te, zapamti da su moja učenja poput iluzije i prakticiraj sve dok ne dostigneš tu razinu. Što se tiče lokacija za kultivaciju, trebalo bi da koristiš pećine u snježnim planinama, strmim dolinama i dubokim šumama. Među pećinama možeš ići na mjesta gdje prakticiraju indijski učitelji ili u Lapchi Gangra, jednu od dvadeset četiri posvećene zemlje. Postoji i Yolmo Gangra kako je to predskazano u Avatamsaka Sutri, kao i Chubar iz Drina, gdje se dakinije često okupljaju. Sve su to dobra mjesta za meditaciju. Pored toga, druga nenastanjena udaljena mjesta mogu također biti pogodna ako postoji prikladna predodređena sklonost. Trebao bi postići uspjeh dok prakticiraš na ovakvim mjestima.'

'Na istoku također postoje sveta mjesta, no predodređena veza se još nije pojavila. Dok u budućnosti budeš širio dharmu, neki ljudi će rasti i prosperirati na tim mjestima.'

'Trebalo bi da odeš i prakticiraš na gore spomenutim svetim mjestima kao što je prorokovano.

Kad postigneš ispunjenje, ona postaju dar učitelju, nagrada roditeljima i dobrobit za živih bića. Osim postizanja Budinstva, ništa se drugo ne može smatrati boljim darom, konačnim pokazateljem zahvalnosti i izvorom istinske koristi za druge. Ako osoba nije u stanju da uspije, čak i kada bi živjelaa 100 godina, ona bi samo produžila život, griješeći tokom svog života. Zbog toga, moraš odbaciti pohlepu i svaku težnju ka ovom zemaljskom svijetu. Ne komuniciraj s ljudima koji se odaju svjetovnim stvarima ili koji se bave uzaludnim pričanjem o besmislenim stvarima. Umjesto toga, trebao bi srčano težiti ka napretku u kultivaciji!'

„Tada je učitelj obrisao suze. Gledajući me samilosno, on je nastavio: 'Sine, kao i tvoj otac ja te više neće moći vidjeti na ovom svijetu. Nikada neću zaboraviti na tebe. Ni ti nemoj nikada zaboraviti na mene. Ako uspiješ slijediti moje riječi, sigurno ćemo se jednom u budućnosti sastati u Dhagpa Khadro (jednoj od čistih zemalja). Sinko, budi sretan!'

'Kad u budućnosti budeš prakticirao, naići ćeš na ozbiljno ometanje energetskog toka. Tada možeš ovo otvoriti i pročitati. Molim te da ovo ne otvaraš prije toga.' Tada mi je učitelj dao pismo zapečaćeno voskom. Srcem sam upijao učiteljeve riječi, osjećajući njihovu neopisivu blagodat. Kad god bih se sjećao učiteljevih riječi, u meni bi narasla suosjećajnost i napredovao bih u kultivaciji. Učiteljeva duboka milost stvarno se ne da opisati riječima!

"Učitelj je tada rekao svojoj supruzi da izvrši pripreme za sutrašnje putovanje Snažnog čovjeka. 'Iako sam izuzetno tužan, ipak ću prisustvovati svečanom oproštaju. Sine, hajde da večeras ostanemo zajedno, da ugodno ćaskamo kao otac i sin.'“

"Te sam noći ostao u učiteljevoj sobi, družeći se s njim i njegovom suprugom. Njegova supruga je bila izuzetno tužna i plakala je. Učitelj je upitao: 'Dakmema, zašto plačeš? On je već od učitelja naučio najdublje stihove dakinija i sada odlazi meditirati u pećini. Šta tu ima za plakanje? Živa bića prirodno posjeduju Buda prirodu. Zbog neznanja, to ne mogu shvatiti i zato umiru u mukama. U stvari, oni koji žive u ovom ljudskom svijetu, ali koji ne slijede dharmu su ti koje najviše treba žaliti. To su oni za kojima trebamo žaliti. Ako njih počneš sažalijevati, morala bi plakati cijeli dan.'“

"Učiteljeva je supruga kazala: 'To je tačno, ali ko može biti tako suosjećajan? Moj vlastiti sin je bio izuzetno pametan u pogledu bilo kakve svjetovne ili nadsvjetovne dharme. Mogao je imati velika postignuća koja bi koristila njemu i drugima. Ipak je umro i to je za mene bilo izuzetno bolno. Sada odlazi i ovaj učenik koji uvijek tako pomno sluša, koji ne pravi nikakve greške i živi u vjeri, gajeći mudrost i ljubaznot. Nikada ranije nisam imala tako dobrog učenika. Zbog toga ne mogu suzdržati svoju tugu...' Prije nego što je završila, počela je još intenzivnije plakati i uzdisati.'

"I ja također, nisam mogao ostati suzdržan, a i Učitelj je nastavio rukom brisati svoje suze. Nismo se željeli rastati, i svi smo bili u mukama, s vrlo malo riječi koje smo mogli kazati. Cijele noći smo jedva i progovorili koju riječ.“

"Sljedećeg jutra smo nas trinaest, učitelj i učenici, propješačili nekoliko kilometara, noseći darove u obliku hrane povodom mog ispraćaja. Svi su bili u melanholičnom raspoloženju jer smo se trebali oprostiti. Kada smo stigli na Padinu širenja Dharme s koje se pogled pružao daleko u svim pravcima, sjeli smo i pripremili se za ritual obožavanja.“

"Učitelj me pridržao za ruke i rekao: 'Sine, ti sada krećeš za Ü-Tsang. Tamo ima mnogo razbojnika i razmišljao sam da pošaljem nekoga da ide s tobom. Ipak, zbog karmičnih razloga, moraš sam putovati. Zato što si sam, ja ću se moliti učitelju, božanstvima, dakinijima i zaštitniku da te zaštite. Ne moraš se brinuti jer će na putu sve biti dobro. No ipak budi pažljiv.'“

"Možeš prvo otići kod Ngama lame i s njim uporediti stihove da vidite da li postoje razlike.

Onda odatle možeš ići kući. U svom rodnom gradu možeš ostati samo sedam dana. Poslije toga, trebaš otići meditirati u planinama na svoju korist i korist drugih bića.'“

"Učiteljeva žena je pripremila odjeću, šešir, obuću i hranu za moje putovanje. Dala mi je to i sa suzama u očima rekla: 'Sine, ovo su samo materijalna dobra. Ovo mi je posljednji put da ću te vidjeti kao majka. Želim ti sigurno putovanje i sreću. Molim te, obećaj mi da ćemo se sresti u Oddiyani (zemlji dakinija)!'“

"Nakon što je to izgovorila, učiteljeva je žena opet rastužena počela jecati. Mnogi koji su došli da me isprate su također bili obliveni suzama. Iskreno sam se poklonio učitelju i njegovoj ženi, dodirujući im stopala svojom glavom za blagoslov, a onda smo se razdvojili.“

"Hodao sam, stalno se osvrćući. Svi koji su me ispratili još uvijek su plakali, a ja se nisam mogao prestati osvrtati. Planinski putevi su polako krivudali i uskoro više nisam mogao vidjeti učitelja i njegovu suprugu.“

"Hodao sam neko vrijeme i prešao potok pa sam se ponovo osvrnuo. Bilo je suviše daleko da bi se jasno vidjelo, ali sam mogao nazrijeti učitelja i druge kako još uvijek gledaju u mom pravcu. Postao sam malodušan i skoro sam se poželio vratiti. S druge strane, znao sam da sam naučio stihove za ispunjenje. Sve dok ne činim djela koji donose lošu karmu, i dok budem mislio na i obožavao učitelja, biće to isto kao da sam ostao sa njim. Definitivno ću se sresti s učiteljem i njegovom suprugom u Dhagi Khadro. Ovog puta moram prvo otići kući i posjetiti majku. Onda ću se vratit i posjetiti učitelja, zar ne? Dakle, potisnuo sam tugu u svom srcu i otišao u boravište Ngoktona Lame.“

"Na sastanku s Ngokton lamom upoređivali smo stihove. Bio je bolji u objašnjavanju Tantre i razjašnjavanju dharme od mene, ali nisam bio slabiji od njega u stihovima za kultivaciju. U stvari, ja sam naročito bolje znao od njega usmeno učenje dakinija. Na kraju sam mu se poklonio, poželio mu sve najbolje i onda krenuo kući.“

„Za takav put inače treba petnaest dana, ali sam ja stigao za tri dana. Shvatio sam da je učinak meditacije zaista nevjerovatan!"

Rechungpa ga upita: "Učitelju, nakon što ste se vratili u rodni grad, da li je to bilo kao u snu? Da li ste vidjeli svoju majku?"

Milarepa mu odgovori: "Stanje kuće je bilo isto kao u snu. Majku nisam vidio."

Rechungpa nastavi: "Kako je bilo kad ste se vratili kući? Jeste li u selu sreli nekoga?"

"Kad sam bio blizu rodnog grada, zaustavio sam se na rijeci uzvodno od sela, odakle se mogla vidjeti moja kuća. Bilo je ondje dosta djece koja su čuvala ovce. Pitao sam ih da mi kažu ko živi u tom velikom zdanju.

"Starije dijete mi je odgovorilo: 'To se zove kuća četiri stuba i osam greda. Osim duhova, tamo niko ne živi.'“

"Da li su vlasnici kuće umrli ili su se odselili?"

"Ova porodica je bila najbogatija u selu, a imali su samo jednog sina. Zbog toga što je otac ranije umro, a njegov testament nije dobro izvršen, rođaci su ovoj porodici uzeli svo porodično bogatstvo. Kad je sin odrastao i zatražio povratak imovine, rođaci nisu bili voljni da mu ga vrate. Zbog toga se sin zakleo da će naučiti čarati. Pomoću čarolija i oluje s gradom, ubio je mnogo ljudi i nanio ozbiljnu štetu našem selu. Svi u selu se plašili njegovih božanskih čuvara. Mi se ne usuđujemo ni da pogledamo u njegovu kuću, a kamoli da je posjetimo! Mislim da su u toj kući sada samo leš njegove majke i duhovi. Taj mladiće je imao i mlađu sestru koja je, budući je bila veoma siromašna, napustila tijelo njihove majke. Ona sada negdje prosi za život. Što se sina tiče, za njega nismo čuli već mnogo godina. Ne znamo da li je još uvijek živ. Neko je rekao da u kući ima mnogo svetih zapisa. Ako ste hrabri, možete ući i pogledati.'“

"Upitao sam pastira: Prije koliko godina se to dogodilo?"

"Odgovorio mi je: 'Njegova je majka umrla prije oko osam godina. Jasno se sjećam čarolija i grada. Za druge sam stvari čuo od odraslih kada sam bio još stvarno mali. Sada ih se ne mogu dobro sjetiti.'“

"Pomislio sam: Seljani se boje mojih božanskih čuvara i neće se usuditi da mi nanesu zlo. Također sam saznao da mi je majka umrla, a da sestra luta i prosjači. Srce mi je bilo ispunjeno dubokom tugom.“

"U sumraku, kada nikoga nije bio u blizini, otišao sam do rijeke i dugo plakao. Kad se smračilo, ušao sam u selo i sve je bilo isto kao u snu. Polja ispred sela su zarasla u korov i kupine. Nekada veličanstvena kuća i porodična sala za obožavanje Buda, već je bila ruševna. Ušao sam unutra, našao sam svezak Maharatnakute sutra oštećen kišnicom i krhotinama zida, s tragovima ptičjeg izmeta. Sveti spisi su već postali gnijezdo za miševe i ptice.“

"Gledajući sve ovo i prisjetivši se se svega što se dogodilo u prošlosti, grudi su mi se ispunile jakim osjećajem tuge. Prišao sam vratima i vidio veliku hrpu prljavštine prekrivenu korovima, umotanu u pocijepanu odjeću. Rukama sam pomjerio dio te gomile prljavštine i ispod primijetio gomilu ljudskih kostiju. Prvo sam bio zbunjen, a onda sam shvatio da su to majčine kosti. Grlo mi se steglo od tuge i srce mi je gušio užasan bol. Tada sam se onesvijestio. Probudio sam se nakon nekog vremena i odmah sam se sjetio učiteljevih stihova. Kroz vizualizaciju, spojio sam majčinu dušu i moje srce zajedno s usmenom mudrošću davnih učitelja. Položio sam glavu na majčine kosti, potpuno sam koncentrisao svoje tijelo, govor i um na Mahamudra Samadhi, pazeći da ni malo ne poremetim koncentraciju. Ovo je potrajalo sedam dana i noći, a potom sam vidio da su se Otac i Majka oslobodili vezanosti za nižu sferu patnji i uzdigli se u čistu zemlju.“

"Poslije sedam dana sam izašao iz samadhija. Razmišljajući o tome, shvatio sam da je sva dharma u reinkarnaciji besmislena, jer sve što je na ovom svijetu je besmisleno. Pomislio sam da napravim budinu statuu od majčinih kostiju i da postavim Maharatnakutu Sutru ispred nje kao dar. Potom ću ići u pećinu Drakar Taso da naporno i danonoćno radim na kultivaciji. Ako ne budem odlučan i ako me bude ometalo osam svjetovnih vjetrova (tuge i radosti, gubitka i dobitka, pokude i pohvale, uspjeha i neuspjeha) radije ću umrijeti nego da podlegnem iskušenju. Ako moje srce bude čeznulo za malo udobnosti ili sreće, nadam sam se da će dakini i božanski zaštitnici uzeti moj život. Više puta sam u sebi izrekao te zavjete.“

"Na kraju sam sakupio majčine posmrtne ostatke, a nakon čišćenja ptičjeg izmeta sa sveska Maharatnakuta sutre, shvatio sam da oštećenja od kišnice nisu bila suviše ozbiljna i da je tekst i dalje čitljiv. Noseći majčine kosti i Maharatnakutu sutru na leđima, moje srce se osjećalo izuzetno opušteno i bio sam odlučan da napustim ovaj svijet reinkarnacije. Odlučio sam da napustim ovaj svijet i marljivo prakticiram pravednu dharmu. Izlazeći kroz vrata, moje srce je bilo ispunjeno tugom. Dok sam koračao, pjevao sam pjesmu o tome kako sam prozreo ovaj zemaljski svijet.“

"Nastavio sam pjevati i hodati dok nisam stigao do kuće učitelja koji me je učio čitati.

Moj učitelj je već bio preminuo. Dao sam cijelu Maharatnakutu sutru svetih zapisa njegovom sinu kao dar i rekao: Ovi su spisi moj dar vama. Da li biste, molim vas, mogli napraviti statuu Budu s posmrtnim ostacima moje majke?"

"Učiteljev je sin odgovorio: 'Ne! Ne mogu prihvatiti vaše spise jer imaju sa sobom božanskog zaštitnika, ali mogu za vas napraviti statuu Bude.'“

"Rekao sam: Molim vas, ne brinite. Lično vam dajem ovo kao poklon. Božanski zaštitnik vas neće smetati.“

“To ga je smirilo. On je tada napravio statuu Bude od gline i kostiju moje majke. Nakon obavljenog rituala posvećenja, on ga je stavio u kulu. Kad je sve završio predložio mi je da ostanem nekoliko dana da na miru razgovaramo.“

"Rekao sam mu da nemam vremena da dugo razgovaram s njim jer se silno želim kultivirati. Nastavio je: 'Kako bi bilo da vas samo pozovem da ostanete ovdje sa mnom samo jednu noć? Svakako vam za sutra moram pripremiti hranu za vašu kultivaciju.' Zato sam pristao da ostanem jednu noć. On me upitao: 'Dok ste bili mladi, učili ste zazivanja i čarolije. Sada proučavate ispravnu dharmu. Ovo je vrlo dobro, i sigurno ćete imati sjajna postignuća u budućnosti. Možete li mi reći kakve ste majstore sreli i šta ste naučili?'“

"Detaljno sam mu ispričao kako sam prvo slijedio Sektu Crvenih Lama i dosegao Dzogchen dharmu (veliko savršenstvo), a da sam kasnije učio od Učitelja Marpe.“

"Slušao me i komentirao: 'To je dostojno divljenja. Ako jeste, mogli biste pratiti primjer Učitelja Marpe da pronađete sebi dom i oženite svoju vjerenicu Dzese. Zar nije dobro slijediti tradiciju svog učitelja?'"

"Ja sam odgovorio: 'Učitelj Marpa je bio oženjen zato što je želio tako koristiti živim bićima. Ja nemam tu sposobnost. Na mjestu gdje lav skače, ako zec precijeni svoje sposobnosti i pokuša skočiti, sigurno će pasti u svoju smrt. Uz to, meni se izuzetno gadi ovaj svijet reinkarnacije. Osim učiteljevih stihova i dharme, ne želim ništa od ovoga svijeta. Otići meditirati u pećini je najbolji dar učitelju. Na ovaj način, nasljeđujem tradiciju, a to je i najbolji način da usrećim učitelja. Ako neko želi koristiti drugim živim bićima i širiti Budinu dharmu, to može postići jedino kroz samo-kultivaciju – isto to važi i za pružanje spasenja roditeljima ili za pomoć samome sebi. Osim prakticiranja dharme, nemam drugih znanja, ne želim se brinuti i ne interesuje me ništa drugo.“

"Vrativši se u rodni grad, vidio sam svoj napušteni dom i razrušenu porodicu. Zbog toga sam duboko shvatio da je život prolazan i nepredvidiv. Ljudi naporno rade kako bi zaradili novac ili stekli bogatstvo. Na kraju je to ipak poput sna. Zato sam, više nego ikada, spreman da napustim ovaj svijet.“

"Dom je kao kuća u plamenu. Oni koji tek trebaju da trpe, ili oni koji su zaboravili da ćemo kasnije umrijeti i naići na teškoće u donjem kraljevstvu tokom reinkarnacije, će tražiti zadovoljstva u ovom zemaljskom svijetu. Ja sam sve to prozreo. Bez obzira na siromaštvo, glad ili podsmjeh drugih ljudi, iscrpit ću svoj život da se kultiviram, za sebe i za sva živa bića.“

"Oronulost moje kuće, smrt majke i odlazak sestre dali su mi nezaboravnu lekciju i duboko razumijevanje principa nestalnosti. Nisam se mogao suzdržati od neprestanog gorkog plača i ponavljanja 'idi i meditiraj duboko u planinama'. U najdubljim dijelovima srca, opet i iznova, odlučio sam da se odreknem bilo kakvog uživanja, da iscrpim svoj život provodeći sve vrijeme u prakticiranju dharme."

(Nastavlja se)