Prije nekoliko dana susrela sam jednog gospodina koji već duže od deset godina živi u inozemstvu. Pokušala sam mu objasniti istinu o Falun Dafa, ali nevoljko me slušao jer je smatrao da se bavim političkim pitanjima.
Nasmiješila sam mu se i rekla: „Ovo nije političko pitanje. Zbog čega KPK proganja Falun Gong? Zapravo, komunizam je nešto što ne pripada Kini, došlo je iz inozemstva. Da komunizam nije uništio kinesku tradiciju ne bi uopće mogao opstati u kineskom društvu.“
„Kineska tradicionalna kultura govori o štovanju bogova, ali KPK promovira ateizam. Tradicionalna kultura govori o poštivanju nebesa i zemlje, ali KPK propagira borbu protiv nebesa i zemlje. Tradicionalna kultura govori o brizi za starije i za susjede, ali partijski zloduh želi uništiti čovječnost i odvojiti ljude od njihovih voljenih. To je u potpunoj suprotnosti s našom tradicijom. Zapravo, vodeći principi Falun Gonga, Istinitost – Dobrodušnost – Tolerancija, predstavljaju jezgru kineske tradicije. Mi predstavljamo istinsku kinesku kulturu.“
Poziv na buđenje
Bio je šokiran jer možda nikad nije sagledao situaciju iz tog kuta. Možda nije očekivao da će razgovarati o toj temi s osobom koja je bila progonjena. Nakon nekog vremena smo čak postali prijatelji. Često mi šalje sms poruke i traži više informacija o Falun Gongu.
Zapravo, trebalo mi je dugo vremena da budem u stanju na taj način razgovarati o Falun Dafa. Odrastajući u Kini, bila sam pod utjecajem partijske indoktrinacije. Iako sam kao vrlo mlada već osjećala prijezir prema politici i prema KPK, ipak sam bila pod utjecajem ideje koju su utisnuli u sve nas, a to je da je „bilo kakva kritika upućena KPK puko uplitanje u politiku.“ Znala sam da je takav stav neispravan, ali ipak nisam mogla potpuno objasniti zašto je tako sve dok nisam pročitala intervju s akademikom s Tajvana. Njegova rasprava o toj temi pomogla mi je razlikovati što je ispravno, a što ne.
U intervjuu je govorio o tiraniji koju sprovodi KPK. Novinar ga je nakon nekog vremena zaustavio i pitao: „Dakle, Vi želite reći da Partija nije dobra?“ On je dostojanstveno pogledao novinara i odgovorio mu: „Da, želim iznijeti mišljenje da komunistička partija nije nešto dobro. Ako je to nešto loše, zbog čega to ne smijem reći?“
Ta rečenica mi je bila kao poziv na buđenje i zaista je dezintegrirala sve moje neispravne misli. To je zaista istina! Možemo slobodno reći da je smeće prljavo i da su kriminalci loše osobe jer to je jednostavno tako. Stoga, zašto ne smijemo komentirati o tome kakva je komunistička partija? Jedan akademik to može smireno i javno reći pa zbog čega bih se onda ja trebala brinuti?
Komunistička teorija je neispravna
Kasnije, u poslovnom okruženju, morala sam čitati brojne dokumente o komunističkoj teoriji i povijesti Partije. Tada sam shvatila da je to dragocjena prilika za moju kultivaciju koja mi pomaže razaznati dobro od lošeg, a sve u svrhu boljeg objašnjavanja istine.
Čitajući te dokumente napokon sam spoznala apsurdnost komunističke teorije. Primjerice, govori o eliminiranju „privatne imovine.“ Međutim, ako osoba ima novac, to nije grijeh. Grijeh je pohlepa za novcem. Partija je zapravo pokrenula pohlepu za imovinom drugih ljudi i to naziva „revolucijom.“ Zapravo, na taj način je rasplamsala demonsku stranu ljudske prirode da bi ljudima dala priliku da beskrupulozno kradu i ubijaju.
Koncept da su „radnička klasa“ i „kapitalisti“ dijametralno suprotni je također neispravan. Takozvana „revolucija proletarijata“ nije se dogodila u kapitalističkom društvu kao što je predvidio Marks, nego se dogodila u Rusiji, relativno nerazvijenoj zemlji koja se oslanjala na poljoprivredu.
Shvatila sam da komunizam u svojoj srži gaji mržnju. Ignorira dobrotu u ljudskoj prirodi i odbija priznati da se konflikti među ljudima mogu razriješiti putem pregovora i kompromisa. Umjesto toga, komunisti u ljudima potiču mržnju i obmanjuju ih govoreći im da su im svi osobni interesi ugroženi. Da bi spriječili gubitak čak su voljni ubijati.
Konačno sam osvijestila da su sve stvari koje KPK naziva „dobrim“ zapravo loše. Tu se radi o mržnji, pohlepi i porocima. To su najmračniji dijelovi ljudske prirode, tj. demonska strana. Ove spoznaje su mi pomogle kao dobri primjeri u objašnjavanju istine. Pokušavam se služiti jednostavnim jezikom i konkretnim primjerima kad objašnjavam istinu da je ljudima lakše svega se sjetiti.
Hitnost širenja informacija o zlobnoj prirodi KPK
Smatrala sam da sam dovoljno dobro bila svjesna zlobne prirode KPK, sve dok nije objavljena nova knjiga „Konačni cilj komunizma“ (The Ultimate Goal of Communism), koju je priredio urednički tim knjige „Devet komentara o Komunističkoj patiji.“ Svaki odlomak me šokirao jer se ispostavlja da je komunizam zloduh koji se proširio cijelim svijetom. Zloduh ne razlikuje „socijalizam“ od „kapitalizma“, sve dok uspijeva postići svoj konačni cilj, a to je uništenje čovječanstva.
Uspjela sam bolje uvidjeti razliku između dobrog i lošeg i shvatila sam koliko je zapravo zloban komunistički zloduh. Uništio je božansku kulturu do tolikog stupnja. Stoga, iznimno je hitno ljudima objasniti istinu o Partiji.
U zaključku nove knjige „Konačni cilj Komunizma“, u odlomku o Kini, stoji sljedeće:
„Bog želi spasiti ljude, a namjera komunističkog zloduha je da uništi ljude. Ovaj trenutak u povijesti je od ogromne važnosti, jer povezan je s opstankom civilizacije i sudbinom čovječanstva. U ovom trenutku kriza i nada se nalaze na istom mjestu. Ljudima koji su izgubljeni u labirintu to nije lako percipirati.“
Vrijeme je da prestanu zablude stvorene partijskom indoktrinacijom i više se ne smijemo bojati otvoreno razgovarati o tome. Trebamo cijeniti ovo vrijeme i racionalno objasniti istinu svijetu. To je istinska dobrodušnost kultivatora i to je istinska pomoć ljudima koje treba spasiti od komunističkog zloduha.
