Subota je naš dan za zajedničko učenje Fa. U subotu ujutro, 8. prosinca 2012.g., zajedno smo radili vježbe. Osjećala sam duboku mirnoću ubrzo nakon što sam počela raditi sjedeću vježbu. Baš kao što je Učitelj napisao u Zhuan Falunu, doživjela sam:
„…ostaju jedino tvoje misli, jedna mala misao da ti ovdje prakticiraš.“
(„Zanos“, 8. Lekcija, Zhuan Falun).
Doživjela sam mirnu prazninu.
Tada sam vidjela sljedeći prizor: Ogromni Buddha je sjedio u središtu mnogih manjih Buddha. Manji Buddhe su sjedili oko velikog Buddhe, u okomitim, kružnim slojevima nad slojevima. Svaki kružni sloj se protezao do horizonta, nisam mogla vidjeti kraj svakog kruga Buddha. Također, svaki manji Buddha je imao aureolu oko svoje glave. Bila sam zadivljena ovim svetim i veličanstvenim prizorom. Dok sam i dalje nastavila promatrati, prizor je počeo blijedjeti. Druga prizor se pojavio: ogromno Buddhino lice. Velika suza je potekla iz njegovog lijevog oka. Bilo je nalik na prozirnu kapljicu vode koja klizi niz list nakon kiše, ostavljajući tanki trag iza sebe. Pokušala sam slijediti suzu da vidim gdje je sletjela.
Ta dva prizora su me uznemirila. Nakon sjedeće vježbe, opisala sam prizore kolegama praktikantima. Neki praktikanti su rekli da Buddha plače možda zbog gubitka živih bića koja će biti istrijebljena tijekom prorečene katastrofe. Neki praktikanti su izrazili druge ideje. Još sam uvijek imala težak osjećaj u svom srcu. Nisam se mogla ne zapitati: „Pitam se je li bog u suzama Buddha ili Bodhisattva?“
Tada je stigao trenutak za slanje ispravnih misli. Kad sam sjela u lotos položaj, pred očima mi se pojavilo Buddhino lice. Mogla sam jasno vidjeti crte njegovog lica, pa čak i njegovu kosu. Odmah sam shvatila da Buddha plače za one Dafa praktikante koji se nisu mogli vratiti na svoje položaje. Oni učenici koji su se mogli vratiti su svi bili u blizini Učitelja i bili u svojim svjetovima.
Nakon slanja ispravnih misli, objasnila sam svoje shvaćanje kolegama praktikantima. Bili su u suzama od tuge. Učitelj je tako milostiv da je zabrinut za praktikante koji se nisu dobro kultivirali. Ne preostaje puno od vremena kojeg su nam Bogovi dali. Učitelj ne želi izgubiti niti jednog učenika!
Postoje velike razlike među praktikantima, osobito među nama starijim praktikantima. Na primjer, neki praktikanti još uvijek pate jer se njihova djeca nisu vjenčala, ili zbog drugih ljudskih osjećaja. Oni nisu otpustili sve vrste ljudskih vezanosti, što negativno utječe na dobro obavljanje tri stvari. Prije nekoliko dana, praktikantica koja prakticira Falun Gong više od deset godina me nazvala. Rekla mi je da je našla dečka (ne-praktikanta). Nisam mogla previše reći preko telefona, tako da sam ju podsjetila da bude oprezna.
Učitelj je rekao u „Odvajanje“, Hong Yin II:
„Kultivacija nije teška,
Vezanosti su ono od čega se teško odvojiti-
Kad ćeš raskinuti s tim mnogim vezanostima?
Svi znaju da more patnje nema obale.
Ako tvoja volja nije čvrsta,
Prepreke su kao planine.
Kako ćeš nadići ovaj smrtni život?“
Kolege praktikanti, molim vas, probudite se! Hajdemo pronaći naše istinsko ja. Velika igra je gotova. Sada je vrijeme da se vratimo našim stvarnim domovima.
Moje shvaćanje prizora je da mi Učitelj govori da ne posustanem. Od kada sam se prosvijetlila u smisao prizora, govorim praktikantima koje upoznam svoje shvaćanje. Međutim, nisam bila na miru otkad sam imala te vizije. Ta dva prizora bi mi se pojavljivala u glavi. Stoga sam osjetila da ih moram podijeliti s više praktikanata. Tek sam se počela osjećati opušteno danas, nakon što sam završila s pisanjem ovog članka. Shvatila sam da me je Učitelj tražio da ga napišem kako bih podsjetila kolege praktikante: Otpustite ljudska srca, dobro činite tri stvari i vratite se s Učiteljem kako bi dostigli Ispunjenje.
