Falun Dafa sam počela prakticirati 1997. godine. Starija praktikantica je uhićena u mojem području u prvoj polovici 2010. i već je duže vrijeme bila zadržana u pritvoru. Policija nije uspjela fabricirati dokaze za njezino zatvaranje, ali ju je ipak planirala poslati u radni logor.
U blizini centra za pritvor se nalazila tržnica. Zaputila sam se sa nekoliko praktikanata kako bi u neposrednoj blizini centra slali ispravne misli za eliminiranje zlih faktora koji stoje iza njezinog progona.
Bio je 6. lipanj u kineskom lunarnom kalendaru i nikada neću zaboraviti taj datum. Električnim triciklom sam krenula prema susjednim selima da potražim praktikante koji bi se priključili grupnom slanju ispravnih misli.
Vraćajući se doma tog poslijepodneva, približila sam se cesti koja se strmom nizbrdicom spuštala prema jednom raskrižju. Veliki kamion s dvije prikolice se također približavao tom raskrižju. Čini se da je kamion prevozio nekakvo kamenje. Usporila sam kako bih ga propustila na raskrižju s obzirom da nisam znala kamo će isti skrenuti.
U tom mi je trenutku sljedeća misao sjevnula u umu: „Kada su u pitanju Dafa praktikanti, ni zbog čega ne žalim.“ Približila sam se kada je velika prikolica baš prolazila kroz raskrižje. Sudarila bih se s kamionom da nisam skrenula. Posljednje čega se sjećam je da sam mahinalno skrenula u stranu.
Survala sam se preko dva metra visokog nasipa. Došavši k sebi, čula sam glasove kako dopiru sa ceste. Kasnije sam shvatila da su to bili građevinski radnici.
Jedan od njih je kazao: „Ovo je stvarno dobar tricikl. I dalje dobro radi premda je malo smrskan.“ Tricikl je ostao zaglavljen između drvoreda uz samu cestu nakon što sam se otkotrljala u jarak.
Netko drugi je radoznalo zavirio rekavši: „Valja ga samo malo zavariti i bit će kao nov.“
Nitko nije došao provjeriti kako sam. Možda su mislili da sam mrtva.
Upravo tada začuh glas u glavi kako mi govori: „Pitaj Učitelja. Požuri i pitaj Učitelja!“ Um mi nije bio čist te nisam razumijela. Samo sam mislila: „Moram pomaknuti glavu, makar malčice. Time ću si dokazati da mi glava slijedi um.“
Drugi glas je ponovio: „Pitaj Učitelja. Požuri i pitaj Učitelja!“ Ni taj glas nisam poslušala. Samo sam mislila: „Moram pomaknuti glavu. Ako prvi pokušaj ne uspije, pokušat ću dva ili tri puta.“ Glas me i dalje umirujuće podsjećao: „Pitaj Učitelja. Požuri i pitaj Učitelja!“
Čini mi se da sam malo uspjela pomaknuti glavu nakon višekratnih pokušaja. Učitelj mi je pomagao. Osjećala sam kako me netko s oštrim predmetom pokušava zagrebati od predjela donjeg trbuha do srca. Uzviknula sam u umu: „Učitelju!“
Iznenada sam osjetila kako mi se dijelovi abdomena s lijeve i desne strane odvajaju od njegove sredine. Duboko sam udahnula, zazvala Učitelja, i sjela uspravno.
Sjedila sam neko vrijeme zatvorenih očiju. Građevinski radnik je rekao: „Da, sjedi malo prije no što ustaneš.“ Polako sam istegnula ruke i rekla: „Bit ću dobro.“
Ipak, osjetila sam kako mi je desna strana lica dosta natučena, a čarape i hlače poderane. Unatoč tome ništa me nije bolilo cijelo to vrijeme, pa sam znala da me Učitelj štiti.
Ustala sam i rekla: „Kako se mogu vratiti na cestu?“ Radnik je odgovorio: „Slijedi rub ceste u smjeru zapada.“
Okrenula sam se u tom smjeru udaljivši se od radnika, opipala desnu stranu lica i pomislila sljedeće: „Ne želim nikakav ožiljak na svojem licu jer to neće biti dobro za ugled Dafa.“ Potom sam odšetala do tricikla i zahvalila se radnicima što su mi ga pomogli podignuti.
Upalila sam vozilo i ono je zasvijetlilo. Krenula sam prema kući u kojoj je živjela praktikantica. Tricikl je stao s ugašenim svjetlima otprilike sto metara od njezine kuće. Znala sam da me Učitelj vodio do tamo.
Kuća je bila puna pare kada sam ušla, žena je rekla: „Molim te sjedni. Riža je gotova, uskoro ćemo večerati.“
Tada sam postala svjesna stanja cijelog svojeg tijela. Nisam mogla okrenuti glavu jer mi je vrat bio sav natečen. Sve kosti i mišići u tijelu su mi bili pomjereni, a lumbalni intervertebralni disk mi je bio natečen, tako da nisam mogla okretati svoje tijelo. Desna ruka mi je bila nateknuta poput krafne jer sam prilikom pada udarila u stijenu.
Bila sam potpuno bez snage s ručnim zglobovima nalik gumi, i nisam mogla gurati svoj tricikl nazad. Par je zakačio tricikl na njihov traktor te su me odvezli doma na njihovom vozilu.
Suprug se još nije bio vratio s posla, pa sam razmišljala o tome što bih mogla skuhati. Odlučila sam napraviti kašu jer mi je to bilo dovoljno jednostavno. Samo je valjalo brzo oprati rižu, a ekspres lonac bi napravio ostatak posla. Suprug je vrativši se doma ostao zapanjen mojim izgledom. Upitao me što mi se to dogodilo.
Odgovorila sam mu nonšalantno: „Ništa strašno. Pala sam u jarak uz cestu kako bih izbjegla sudar s kamionom. Malo sam se ogrebala.“
Izgrdio me: „Uvijek ti govorim da voziš sporije; ti nikako da me poslušaš.“ Nije više djelovao zabrinuto poslije tih riječi.
Ipak mi je bilo teško kada se približilo vrijeme za spavanje. Nisam se mogla popeti na krevet s obzirom na pomaknute mišiće i kosti. Cijelo tijelo mi je prolazilo kroz probadajuću bol dok sam pokušavala pomaknuti svoje ruke i noge. Što sam mogla napraviti? Pomislih: „Falun Dafa je svemoguć; Dafa učenik je također svemoguć.“
Nekako sam uspjela s desnom rukom uhvatiti veliki mišić na stražnjem dijelu vrata koji je posljedično stegnuo sve mišiće u tijelu te sam se polako popela na krevet. Onda sam pažljivo legla. Tek sam tada maknula ruku s vrata. U suprotnom bi bol bila neizdrživa.
Nisam si dopustila osjećati strah jer sam jako vjerovala u Učitelja i Fa. Slušala sam Učiteljeva predavanja, učila Fa, slala ispravne misli, vježbala, premda pojedini pokreti nisu baš bili precizni.
Vjerujem kako je Učitelj uočio moju odlučnost i čvrstoću te mi je vrlo brzo i čudotvorno zacijelio moje tijelo.
Možda je prestalo curiti iz lica idući dan zbog misli koju sam ranije poslala ka njemu. Tri dana kasnije su otpale velike kraste. Dublje kraste su otpale četvrtog i petog dana.
Obično ostanu ožiljci nakon što kraste otpadnu prilikom takvih ozljeda te je potrebno dugo vremena da se koža povrati u prijašnje stanje, ako i tada. Međutim, koža mi je ostala nepromijenjena pošto su kraste otpale. Čini se da je dublja ozljeda i dalje sadržavala nešto krvi i tekućine, no bilo je dovoljno samo taknuti kraste da one otpadnu. Bila sam šokirana.
Četvrtog dana se dogodilo još jedno čudo. Otišla sam u servis radnju popraviti tricikl. Nisam spomenula majstoru svoju nezgodu. Otvorio je pretinac s baterijom upitavši: „Je li se vaš tricikl prevrnuo?“ „Kako ste znali?“, rekla sam iznenađeno.
Približila sam se provjeriti i uočila kako su tri baterije bile i dalje spojene, ali su žice bile prekinute. Tricikl je bio u redu, samo je žice valjalo ponovo spojiti. Nisam potrošila ni novčića!
Međutim, tricikl je radio nakon nezgode. Naime, kuća je od tog mjesta bila udaljena više od jednog kilometra. Kako je vozilo moglo tako dugo raditi bez strujnog napajanja?
Upravo kako Učitelj kaže: „Kultivacija zavisi od nas samih, a gong zavisi od Učitelja.“ Zhuan Falun
Otplatila sam još jedan dug. Ponovo sam se zahvalila Učitelju što mi je spasio život.
Da nisam imala vjere u Učitelja i Fa, ili da sam se bila uplašila te otišla u bolnicu, kada bih se uopće oporavila? Koliko bih novaca trebala potrošiti? Tko zna bi li se ikada oporavila. Učitelj me spasio jer sam imala čvrste ispravne misli.
