Počeo sam prakticirati Falun Dafa dok sam bio zatvoren u logoru za prisilni rad. Prije toga sam bio ateist, ali sam uvijek volio čitati mitske priče. Duboko sam se nadao da božanska bića postoje jer sam osjećao da će onda postojati pravda u svijetu.
No, nisam vjerovao u bogove zbog obrazovanja koje sam dobio kroz život. Bio sam prilično tvrdoglav. Dok su drugi pričali o stvarima kao što su bogovi i duhovi, volio sam slušati no nikada im nisam vjerovao. Također, vjerovao sam u Komunističku partiju Kine i divio sam se policiji KPK. Osjećao sam da su oni lice pravde.
Početkom 2008. poslali su me u logor za prisilni rad zbog uključenosti u korumpiranu piramidalnu shemu prodaje. Došao sam u kontakt sa Falun Dafa praktikantima u logoru za prisilni rad. Njihova ljubaznost me jako zainteresirala i dirnula. Bili su prilično drugačiji od onoga što sam čuo o Falun Dafa praktikantima u vanjskom svijetu. Zbog svoje znatiželje pitao sam ih mnoga pitanja i uskoro sam razmišljao o samostalnom proučavanju Falun Dafa učenja kako bih potražio odgovore. U početku sam zapravo tražio nedostatke u Dafa jer sam osjećao da sam vrlo racionalan bar po pitanju bogova i duhova. Vjerovao sam samo onome što sam vidio vlastitim očima.
U logoru za prisilni rad nije bilo Dafa knjiga koje sam mogao čitati pa su mi ih Dafa praktikanti uvijek recitirali. Slušao sam vrlo pažljivo. Mogao sam zapamtiti pjesme u katrenama iz Hong Yina nakon što bih ih čuo 3 ili 4 puta. Nisam ih sve zapamtio po redu nego sam izabrao one koje mi se najviše sviđaju.
Kad sam čuo:
„Moja nada“
Nebesa i Zemlja, tako golemi, mom se oku doimaju maleni,
Jer, tko je stvorio beskrajni nebeski svod?
Iznad kozmosa još je beskrajnije,
Da ispunim svoju veličanstvenu nadu, širim Veliki Put.
(Hong Yin, prijevod A)
Pomislio sam: „bilo bi nemoguće nekom zlom da napiše nešto ovakvo“. Vjerujem da je ono što netko napiše odraz njegovog srca. Bez širokog uma netko ne bi mogao napisati takve pjesme. To je promijenilo moje mišljenje o Dafa i prihvatio sam da je Falun Dafa dobar.
No još nisam vjerovao da je KPK loša, ne dok kasnije nisam vidio kako su Falun Dafa praktikanti progonjeni. Napokon sam odabrao put Falun Dafa kultivacije nakon što sam bio zgrožen okrutnim progonom. Sad razumijem zašto sam morao ići u radni logor – da pronađem Falun Dafa.
Da nisam bio poslan u radni logor, ne bih bio voljan doći u kontakt sa Dafa praktikantima, a i da je sam, ne bih im bio vjerovao. U radnom logoru sam bio s njima svaki dan, i čak nakon mjesec dana svakodnevnog postavljanja pitanja, imao sam još puno pitanja. Kao dodatak, vidio sam ih kako pate, i sve to u kombinaciji me potaknulo da vjerujem u Falun Dafa.
Možda su zlobni logorski stražari mislili da će obični zatvorenici poput mene biti prestrašeni i otjerani kad vide progon. Nikada ne bi mislili da će me to uvjeriti da vjerujem u Dafa. Razlika je što danas razumijem da su sve to predodređene veze i razumijem zašto se doista kultiviram.
Bio sam u radnom kampu skoro godinu dana i mogao sam memorirati „Hong Yin“, „Hong Yin II“ i nešto knjige „Bitno za daljnje napredovanje.“ Tamošnji praktikanti su mi ih recitirali jer smo rijetko mogli vidjeti išta na papiru.
Nakon što sam izašao iz logora vratio sam se u svoj rodni grad. Nisam znao niti jednog praktikanta od tamo no znao sam da ih mora biti i jako sam želio stupiti u kontakt s njima.
Međutim, nakon mjesec dana nisam našao niti jednog. Bio sam jako tjeskoban. Naučio sam neke Dafa pjesme u logoru tako da sam hodao ulicom pjevajući te pjesme u nadi da će ih drugi praktikanti čuti. No, nakon nekog vremena još uvijek nisam mogao naći druge praktikante u svom okruženju.
Jedne noći sam sjedio u lotos položaju i zamolio Učitelja da mi pomogne naći Dafa praktikante. Obično idem na posao rano ujutro, no sljedeće jutro iz nekog razloga nisam htio ići na posao. Nasumično sam hodao ulicom dok sam naišao na dvije starije dame. Prišao sam im i osjećao sam kao da su mi bliski rođaci. Na oči su mi došle suze prije nego sam im išta rekao. Izravno sam ih pitao „jeste li vi Dafa praktikantice?“ Jedna od njih nije rekla da ili ne nego me pitala: „Dijete, ne plači. Što je bilo?“ odgovorio sam: „Ništa, zapravo. Samo želim stupiti u kontakt sa Dafa praktikantima.“ A ona je doista bila praktikant! Upravo tako sam došao u kontakt sa lokalnim Dafa praktikantima.
Ovo sam napisao jer sam htio da kolege praktikanti znaju da nam Učitelj doista pomaže u pravim situacijama. Oni praktikanti koji se kultiviraju sami a žele doći u kontakt sa drugim praktikantima, možete pitati Učitelja za pomoć. To je samo pitanje vašeg srca.
Hvala Učitelju. Hvala kolegama praktikantima.
