Većina praktikanata iz mog područja vrlo su marljivi, solidno se kultiviraju i rade tri stvari svaki dan. Naglo širenje koronavirusa ukazalo je na hitnost spašavanja ljudi.

Sin gospođe Li živi u mom stambenom kvartu i ona je došla s njim provesti kineske novogodišnje praznike. Gospođa He (također praktikant) živi u istoj zgradi. Oba praktikanta su odlučili tiskati informacije o tome kako se zaštititi tijekom izbijanja epidemije. Gospođa He je kontaktirala lokalne praktikante i zamolila ih da pomognu sa postavljanjem informacija na vratima apartmana i oglasnim pločama naselja.

Neki praktikanti su se bojali hapšenja s obzirom da su nadzorne kamere na našem području zamijenjene onima visoke rezolucije. Nakon razmjene iskustava zasnovanih na učenju Fa, praktikanti su shvatili da mi radimo najpravedniju stvar u univerzumu: spašavamo ljude. Učitelj je rekao:

„Ako niste uplašeni, faktor koji bi vas činio preplašenima će prestati postojati.“ (Bitno za daljnje napredovanje II)

Svi smo znali da je vrijeme da se oslobodimo našeg straha i vjerujemo Učitelju. Dok su praktikanti objavljivali informacije, zaboravili su na nadzorne kamere i njihov strah je nestao.

Jedne noći gospođa He i gospođa Li postavljali su informacije u 21:00. Čovjek koji je prolazio automobilom vidio ih je kako se šetaju i bljesnuo je svjetlima svog automobila u njih. Nisu se bojali i nastavili ono što su radili. Čovjek je bio znatiželjan, izašao je iz automobila i upitao: „Što to radite?“ Kad su mu odgovorili da spašavaju ljude, vratio se u svoj automobil i otišao.

Kako je virus postao epidemija, naše je područje bilo zaključano, ali to nas nije spriječilo da spašavamo ljude. Jednog dana kad sam otišao do kuće gospođe He, vidio sam praktikanticu koja živi u drugom kvartu kako se penje preko zida kako bi dobila od nje materijale. Ta praktikantica je imala skoro 70 godina. Jako me dirnula njena ustrajnost. Kad ljudima razjasni istinu, ona ne ide kući dok ne razgovara sa najmanje 10 ljudi. U roku od nekoliko dana uspjeli smo postaviti informacije na svim javnim mjestima u našoj oblasti.

Izrađivali smo razne materijale i dostavljali ih svakom domaćinstvu. U jednom trenutku zabrinuo sam se da će informacije koje smo davali biti uzaludne. Tada sam se prisjetio Učiteljevih riječi:

„Rekao sam da čak i ako budem uspeo da spasim jednu jedinu osobu, moji napori nisu bili uzaludni.“ (Predavanje i objašnjavanje Fa na Fa-konferenciji u njujorškom Metropolitanu)

Jednom je gđa. He stavila materijale u nekoliko zgrada. Sutradan je bila razočarana vidjevši da su svi bili uklonjeni. Odjednom se prisjetila Učiteljevih riječi:

„Zar se ne kaže da materija ne nestaje? U jednoj određenoj dimenziji, sve što su ljudi uradili je nešto što materijalno postoji. Primjerice, kada nešto naprave pokretom ruke, sve što se uradilo ostavlja iza sebe sliku i informacije. U drugim dimenzijama one neće nestati i postojat će tamo zauvijek.“ (2. Lekcija, Zhuan Falun)

Smirila se i podsjetila se da radi najbolju stvar a to je spašavanje svetih bića.

Nakon što je zatvaranje ublaženo, ljudi su postupno izlazili van. Gospođa He i ja smo se uključili da ljudima objašnjavamo istinu osobno o Falun Dafa. Većina ljudi je prijemčiva, a neki pristaju napustiti KPK (Komunističku partiju Kine). Oni koji nisu bili spremni odreći se članstva u Partiji pristojno su nam se zahvalili na informacijama. Ovo je iskustvo pomoglo otkloniti našu nevoljkost da objasnimo istinu ljudima u našem području.

Otklanjanje strahova članova obitelji

Gospođa He i ja živimo u istom području. Kad me je jednog jutra došla posjetiti, moj muž i djeca su je odbili pustiti unutra. Rekla sam im da praktikanti ne mogu nositi virus i da je sve u redu s njom da uđe. Svi znaju da sam bila zdrava nakon što sam počela prakticirati Falun Dafa prije 15 godina. Vjerovali su onome što sam rekla i pustili su gospođu He u kuću.

Jednog dana rekla sam mom suprugu: „Ne brini. Kao Falun Dafa praktikant moja je odgovornost da ljudima kažem o Dafa i pomažem im da budu na sigurnom tijekom ove epidemije. Prakticiranje Dafa daje mi veliku energiju, tako da virus nema utjecaja na mene i vi se ne morate bojati da ću se zaraziti ili prenijeti virus.“ Od tada me moja obitelj nije sprečavala da izlazim.

Obitelj gospođe Li također je pokušala natjerati je da ostane kod kuće. Njezin suprug se naljutio i prezirao je zbog ignoriranja nadzornih kamera i ne obaziranja na sigurnost. Čak joj je razbio njen mobitel. Gospođa Li je ostala kod kuće tri dana i proizvodila materijale. Osjećala je da lokalnim praktikantima treba pomoć i htjela je izaći. Rekla je svom suprugu: „Ljudi su u opasnosti, kako da ih ne spasimo? Radimo plemenitu stvar. Molim te ne sprječavaj me.“ Njen suprug je pristao.

# Nevjerojatan aranžman

Željela bih razgovarati o jednoj izvanrednoj stvari koja se dogodila kad je gospođa Li otišla kupiti zalihe za proizvodnju više materijala. Zbog epidemije, mnogi su vlasnici tvrtki naizmjenično pazili jedni drugima na trgovine. Kad je gospođa Li otišla kupiti zalihe, vratar je bila ista osoba koja joj je prodala pisač. Tako je uspjela napuniti zalihe koje su joj bile potrebne za proizvodnju materijala.

Rekla je zahvalno: „Učitelj je sve uredio.“