Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_hr

Tri su zapadnjačka praktikanta podigla svoj glas u odbranu Falun Dafa u Kini u decembru 1999. godine (3.dio)

(Minghui.org)

(Nastavak od 2. dijela)

Izvodljiv plan

Nakon tri dana provedena u Xi'anu, vozom smo se vratili u Peking. Odlučili smo da odemo u hotel čiji nam je vlasnik predložio da odemo u Xi'an, da mu se zahvalimo za pomoći. Kako se naše putovanje bližilo kraju, pripremili smo se da uputimo pismo Ministarstvu za kulturne razmjene, ali nismo bili sigurni kako to izvesti.

Jedan je brat kontaktirao poznanika kojeg je upoznao u Hong Kongu, a on nas je pozvao na ručak. Nije bio praktikant, ali počeo je čitati Zhuan Falun i bio je naklonjen situaciji sa praktikantima u Kini. Predložio nam je da se pismo dostavi centralnoj novinskoj agenciji Xinhua i dopisnicima stranih medija u Pekingu. Tako se desilo da je imao pristup svima njima.

Za nekoliko minuta imali smo dobar plan. Faksirali smo pismo novinarskim agencijama, obavijestivši ih da ćemo u 10:00 sati predati pismo agenciji Xinhua.

Teška noć

Budući da nam je to bila posljednja noć u Pekingu, vlasnik hotela je inzistirao da ostanemo u njegovom hotelu i večeramo s njim. Radovao se što će moći provesti vrijeme s nama. Mislila sam da se konačno možemo opustiti jer smo imali dobar plan i da bismo najzad mogli uživati u jedenju nečega drugog osim parenih peciva i čipsa iz supermarketa. Vlasnik nam je rekao da je on zapravo vegetarijanac, budist i pristalica prava životinja koji je spašavao pse od ubijanja. Pomislila sam da je i on možda Dafa praktikant i čekala da vidim možemo li mu se povjeriti. Zatim je upitao kako smo se upoznali i šta radimo u Kini.

Pregledali smo se i odlučili da mu kažemo. Onog trenutka kada smo to učinili, njegov stav se promijenio. Uznemirio se i postao bezobrazan, govoreći nam da ne znamo kakva je situacija u Kini. Loše je govorio o Dafa i rekao nam je da se miješamo u politiku njegove zemlje. Ranije nam je sam govorio kako ne voli kineski politički sistem i da se ne slaže se s vladinim politikama, ali sad je dao sve od sebe da iskoristi situaciju. Rekli smo mu kako su praktikante mučili zbog pokušaja zaštite načela Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije, ali nas on nije slušao.

Zamolio nas je da pismo ne šaljemo vladi, nagovijestivši da će možda zbog nas izgubiti posao vrijedan nekoliko miliona. Rekli smo mu da je predaja pisma bila svrha našeg putovanja. Nakon što je pročitao pismo, smo još razgovarali o Dafa i šta nam to znači. Ton mu se malo smekšao.

Potom je rekao da nema drugog izbora osim da nas prijavi policiji. Mislila sam da možda trebamo odustati od slanja pisma za Xinhua, jer smo postali previše samozadovoljni što smo imali dobar plan. Svi smo se složili da će sve što se desi biti u redu i opet smo se pripremili za neočekivano. Vlasnik nam je rekao da se vratimo u našu sobu i spakujemo torbe kako bismo ujutro bili spremni ići s policijom. Razmijenili smo adrese i otišli se spakovati. Rekao nam je da će i on možda jednog dana postati i Dafa praktikant.

Tek što smo trebali poći u krevet, došao je u naše sobe i zamolio nas da odmah odemo. Bila je ponoć, a mi više nismo imali kamo otići. Rekao je da je nazvao svog prijatelja u policijskoj stanici i da mu je on rekao da tako uradimo. Našao je da je smiješno to što smo došli u njegov život da mu nanesemo toliko nemira, ali je priznao da to nije ničija krivica, jer je bio uporan da ostanemo kod njega. Rekla sam mu da je sve to zbog predodređene veze.

Napisao je taksisti savjet da nas odvede u jedan jeftin hotel. Ta je noć bila naš najveći test, ali barem smo još uvijek imali priliku proslijediti pismo Xinhua i možda se ujutro sastati sa novinarima.

Posljednji dan u Kini

Kada smo sljedećeg jutra otišli u Xinhua, vidjeli smo dopisnike ABC iz Australije i Associated Pressa. Dopisnik ABC nas je kratko pitao šta ćemo učiniti, zapisao naša imena i rekao da će čekati vani kako bi se uvjerio da smo na sigurnom. Također je želio da mu kažemo šta se nakon toga dogodilo.

Približili smo se sobi Xinhua recepcije na kapiji. Nitko nije govorio engleski, a dežurna nas je osoba gledala s dosadom, vjerovatno misleći da smo neki izgubljeni turisti. Htjeli smo dati pismo nekome nadležnom, a ne vrataru, ali on nas je pokušao otjerati. Nismo imali izbora nego da mu damo pismo, koje je već prevedeno na kineski. Čim smo izgovorili riječi Falun Gong i predali mu pismo, ruka mu je pala na telefon kao da je bila od olova. Ubrzo je recepcija bila ispunjena raznim ljudi,a koji su nas počeli ispitivati. Jedan bi grupa otišla, a druga bi ušla.

Napokon je ušla i grupa uniformisanih policajaca. Osoba zadužena za ispitivanje je vrlo dobro govorila engleski. Uzeo nam je pasoše i karte i tražio da mu kažemo s kime smo se sreli u Kini, da li znamo gdje te osobe žive, šta smo s njima radili i gdje dalje idemo. Mi smo im sve rekli osim imena ljudi koje smo sreli.

Nakon nekoliko sati ispitivanja, rekao je da idemo u njihov ured kako bismo odgovorili na još neka pitanja. Na putu se okrenuo i rekao nam da će nas, pošto nećemo imati puno vremena prije polaska, povesti u svoj ured u zračnoj luci. Tamo su nam iznova postavljana ista pitanja.

Napisali su izjave i željeli da ih potpišemo. Bile se napisane na kineskom, a jedan službenik nas je uvjeravao da je ono što je napisano istina i odgovori koje smo dali. Ukazala sam mu da po zakonu ne možemo potpisati ništa što ne možemo razumjeti. Njih sedam ili osam se bilo jako uznemirilo, ali nisu ništa mogli učiniti po tom pitanju.

Objasnili smo im da smo došli u Kinu jer kineski konzulati i ambasade širom sveta nisu htjeli prihvatiti pisma praktikanata. Htjeli smo im također pokazati da Dafa ne prijeti nikome, niti ičijem zdravlju. Rekla sam im da smo u Kinu došli kao primjer zapadnjačkih praktikanata kako bi vidjeli koliko smo zdravi i sretni. Objasnili smo im također da ljudi u preko 30 zemalja prakticiraju Dafa i da nijedna druga vlada ne smatra da su praktikanti prijetnja.

Na kraju je mladi policajac samo rekao da je njegov posao čuvati zakon, a da ga mi kršimo. Opet smo objasnili da nismo činili ništa ilegalno već smo samo željeli da komuniciramo s vladom u nadi da ćemo otkloniti nesporazume. Policajci su ostali s nama sve dok se nismo ukrcali u avion i dali nam naše pasoše kad su nam noge već bile u avionu. Nisu nam dozvolili ni da telefoniramo kako bismo ljudima kod kuće rekli da smo dobro.

Novi početak

Kod kuće u Melbourneu, već je vladalo medijsko ludilo. Kad nas je otac dvoje braće pokupio na aerodromu, imao je novine u ruci, a na naslovnici je bila slika nas troje kako ulazimo u Xinhua. U naslovu je bilo rečeno da smo nestali, a ta je vijest objavljena u svim medijima. Sjetila sam se da nas je dopisnik ABC htio vidjeti nakon što predamo pismo Xinhua. Pošto se nismo vratili, mora da je pretpostavio da smo nestali.

Kad je jedan brat vidio ove novine i shvatio koliko je njegov otac bio zabrinut, kazao je da možda nismo sve dobro napravili. Prije odlaska iz Melbournea razgovarali smo o tome da će, ako naši postupci budu u skladu s Dafa, naše putovanje imati dobre rezultate. Ali uprkos reakciji njegovog oca, shvatila sam da nam je to rijetka prilika da razgovaramo s medijima i da više ljudi upoznamo sa situacijom u Kini. Konačno smo dobili priliku da raščistimo zablude u medijima o tome šta je zapravo Falun Dafa.

Moja majka koja je također praktikantica i sjajno je prošla test sentimentalnosti (qing). Nekoliko ju je novinara pitalo da li se brine zbog mene. Reagovala je kao prava praktikantica i uvjeravala ih da smo vjerojatno na sigurnom. Moj je otac radio u šumi i za divno čudo je bio odsječen od svih medija, tako da nije primao vijesti i bio je pošteđen svake brige.

Otac ona dva brata je također promijenio svoj stav. Iako se nije slagao sa našim odlaskom u Kinu, izjavio je medijima da nije shvatao koliko smo bili ozbiljni u vezi s pisma sve dok nije vidio fotografiju u novinama. Oba brata su dugo razgovarala s prijateljima i ljudima u zajednici o Dafa i našem razlogu odlaska u Kinu.

Dva dana nakon našeg dolaska provela sam jedan dan od jutra do večeri razgovarajući s medijima. Budući da je bilo i mnogo radio intervjua uživo, ništa što sam kazala nije moglo bit iskrivljeno. To me opet podsjetilo koliko su savršeni Učiteljevi aranžmani.

Praktikantica iz Melbournea koja se kasnije vratila iz Kine nam je rekla da su čak i dolje na jugu, gdje je išla posjetiti roditelje, praktikanti znali da su troje stranaca došli u Kinu kako bi predali pismo u znak podrške Dafa. U Canberri smo se sreli i sa praktikanticom koju smo sreli u čajdžinici u Xi'anu. Rekla nam je da su nakon našeg putovanja u Xi'an mnogi praktikanti požalili što se nisu tamo sa nama sastali, te su se počeli marljivije kultivirati i ponovno se međusobno sastajati. Njen suprug, koji je prije lutao u svom prakticiranju, također se počeo bolje kultivirati i više čitati Dafa knjige.

Zahvaljujemo učitelju Liu što nam je pružio priliku da podržimo i zaštitimo Dafa i što nas je tako savršeno vodio u našem putu usavršavanja. Kao i u svemu ostalom, još uvijek se moramo prosvijetliti u mnogim stvarima koje su nam se desile u Kini. Nadamo se da će ovo iskustvo biti korisno i za druge praktikante i želimo svima uspjeh u objašnjavanju činjenica i otpuštanju njihovih posljednjih vezanosti. Molim vas, ukažite mi na sve što je bilo pogrešno u mom shvaćanju.