Falun Dafa Minghui.org

Prebivalište profesorice Wu Xiaohua, mučene u umobolnici i radnom logoru, nepoznato od 2010.g.

(Minghui.org)

Liječnica koji vodi bolnicu za duševne bolesnike u Hefeiju rekla je profesorici Wu Xiaohua: „Promatrala sam Vas dugo vremena i Vi nemate nikakvu duševnu bolest. Režim je naredio da vam se moraju davati određeni lijekovi.“ Liječnica je objasnila kako sprovodi naredbe režima kako bi ju progonili.

Gospođa Wu Xiaohua, stara 50 godina, bila je izvanredni profesor na Institutu za arhitekturu i industriju u Anhuiju. Počela je prakticirati Falun Gong 1994.g. i za manje od mjesec dana se oporavila od svih svojih bolesti. Nakon što je režim počeo progon Falun Gonga 1999.g., bila je mnogo puta uhićivana, slana u radne logore i pritvarana u umobolnicu. Zatim je zatvorena u 3. ženski zatvor Shuzhoua u pokrajini Anhui. Kao rezultat mučenja u zatvoru, više nije mogla hodati.

Ono što je profesorica Wu izdržala se može samo opisati kao užasavajuće.

Izvanredna profesorica gđa Wu Xiaohua, izvanredni profesor na Institutu za arhitekturu i industriju u Anhuiju

1. Zdravlje narušeno stalnom primjenom nepoznatih lijekova

Gospođa Wu je bila uhićena 26. prosinca 1999.g. kada je prisustvovala suđenju Falun Gong praktikantima održanom u Pekingu. Tada je bila poslana na prisilni rad u Hefei.

Policija ju je 23. listopada 2001.g. potajno prebacila u umobolnicu u Hefeiju iz ženskog logora za prisilni rad u Anhuiju. U umobolnici su joj liječnici i medicinske sestre gotovo 10 mjeseci ubrizgavali lijekove koji oštećuju središnji živčani sustav. U početku su joj ti lijekovi davani tri puta dnevno, svaki put u količini male šake. Odbijali su joj reći imena tih lijekova, no primijetila je da su neki uvezeni. Kasnije su joj davane tablete tri puta dnevno, oko četiri tablete svaki put. Na kraju su joj davali 1-2 tablete tri puta dnevno. Mnogo puta je zatražila da prestanu s lijekovima, ali su je ignorirali. Počela se sporo kretati, spavala je jako duboko i bilo ju je teško probuditi. Um joj je bio mutan, prestao joj je menstrualnog ciklus, sporo je reagirala, a kad je bila budna, nije mogla mirno sjediti.

2. Mučili su ju beskrupulozni liječnici električnim iglama, elektrošokovima i prisilnim hranjenjem

Tijekom te godine kad je bila zatočena u umobolnici, liječnici su ubadali električnih igle u gospođu Wu i mnogo puta je podvrgavali električnim šokovima. Bila je vezana nekoliko dana za krevet pomoću pet traka jer je odbijala surađivati s njima. Svakog dana liječnici bi ju spojili na struju i puštali da teče kroz nju, ubadali ju električnom iglom u taiyang akupunkturnu točku, uzrokujući da joj se cijelo tijelo grči. Bila je u velikim bolovima i osjećala se kao da joj kosu kidaju iz tjemena. Kad bi joj davali elektrošokove, zavezali bi ju za krevet, a Li Wan, glavna liječnica, bi joj prijetila da će povećati napon ako ne surađuje.

Li Wan ju je mnogo puta osobno mučila unatoč pokušajima drugih liječnika da ju odgovore od toga. Napon od elektrošokova je bio mnogo veći od električne igle i izazvao bi da se cijela sklupča poput lopte. Zastrašujuće plave i zelene slike bi joj se pojavljivale u umu i čula bi čudne krikove koji su zvučali poput vjetra. Električni šokovi su primjenjivani pomoću crnog uređaja nalik mikrofonu. Li Wan bi stavila aparat na obje taiyang akupunkturne točke gđe Wu. Prijetila je gospođi Wu, „Ako ne uzmeš svoj obrok, imamo načine kako da te prisilimo. Primijenit ćemo metode koje se koriste na luđacima kako bi popustila. Ako ostaneš tvrdoglava, dugo vremena ćeš ostati ovdje i nećeš otići kući.“

Tijekom te godine kada je bila zatočena u umobolnici, gđa Wu Xiaohua je opetovano vezana, čak nekih 30 do 40 puta. Bila bi vezana od samo 20 minuta do više od dva dana u komadu. Ruke bi joj otekle od dugotrajnog vezanja i oteklina bi se povukla tek nakon dva ili tri dana. Budući da je bila vezana za krevet, morala je biti hranjena. Kad su hranile gđu Wu, sestre su ju maltretirale, često psujući Dafa i prijeteći joj. Prije nego što bi progutala jedan zalogaj, gurale bi joj drugi. Hrana bi se prosula po njenim očima, licu, vratu i odjeći.

Ponekad bi bolničko osoblje posjelo gđu Wu u naslonjač i zatim ju prisilno hranili. Pritisnuli bi joj glavu o naslon stolca, začepili joj nos, povukli je za kosu, uhvatili joj bradu i zatim joj brzo gurnuli cijev u nosnicu. Ponekad, kada ne bi mogli ugurati cijev, počeli bi ju psovati. Kad su stvari išle glatko, davali bi sarkastične primjedbe.

U početku su liječnici htjeli ugurati gumenu cijev kroz nos u trbuh što bi joj izazvalo najviše nelagode. Na jednom kraju cijevi je bila tkanina koju bi zavezali za njenu kosu iznad čela. Cijev bi visjela preko njenog lica i to je bio ružan prizor. Svaka normalna osoba bi izgledala poput luđaka nakon što je podvrgnuta takvom zlostavljanju. Gospođa Wu se opirala umetanju cijevi. Nakon gotovo 20 dana, dva puta svakog dana, njezina nosna šupljina bila je ozlijeđena. Krvarila je i bila natečena, a kad bi uguravali cijev bilo bi još bolnije. Li Wan je rekla: „Ako ne budeš jela, ostavit ću cijev dugo vremena. Nakon nekog vremena, to će te otrovati i dovesti do raka. Da vidimo što ćeš onda moći. Neću dopustiti da ideš kući.“ Postalo je sve teže ugurati cijev u nos gospođe Wu. Stoga su se prebacili na transfuzije. No njezine vene su se smežurale i svaki put kad bi joj davali injekciju, morali bi je bosti oko pet ili šest puta, a ponekad čak sedam ili osam puta. Na kraju je imala modrice i krvne ugruške po cijelim rukama.

3. „Promatrala sam Vas već jako dugo vremena. Vi zaista nemate nikakvu duševnu bolest.“

Dok je bila hospitalizirana, gospođa Wu je tražila da vidi nadređene sa njenog radnog mjesta, ali oni ne bi došli. Li Wan i obitelj gđe Wu su je pokušali uvjeriti da napiše izjavu kako više neće prakticirati Falun Gong. Rekli su joj da će biti odmah puštena na slobodu. Mogla bi se vratiti na sveučilište i nastaviti svoju karijeru. Inače će i dalje ostati zatvorena. Rekli su joj da su to zapovijedi od nadređenih.

Kad bi gospođa Wu odbila uzeti lijekove, često bi ju kaznili i prijetili joj. Jednom je nadzornica, Wang Li, naredila pet-šest medicinskih sestara da ju okruže. Povlačili bi ju i vukli. Gospođa Wu im je rekla: „Vi očito znate da ja nisam duševni bolesnik. Protuzakonito me je ovdje zatvoriti. Tužiti ću vas kad napustim ovo mjesto.“ Wang Li je odgovorila: „Samo naprijed, tuži nas, ne bojimo se.“

Gospođa Wu Xiaohua je u više navrata rekla načelnici i pomoćnici koje bi dolazile pregledati odjele kako ona nije psihički bolesna. Međutim, one bi izbjegavale problem. Jedna sestra je rekla gđi Wu, „Niste duševni bolesnik. Vi ste ovdje poseban pacijent. Zapravo ste politički zatvorenik.“

Šest mjeseci kasnije, liječnica Li Wan je rekla Xiaohua Wu, „Promatrala sam Vas već jako dugo vremena. Vi zaista nemate nikakvu duševnu bolest.“ Nakon više od devet mjeseci, Li Wan je ponovno rekla: „Otišla sam do čelnika odbora za političke i pravne poslove, kao i Ureda 610. Rekla sam im da nemate duševnu bolest i zamolila ih da dođu i razgovaraju s vama.“ Gospođa Wu ju je pitala, „Zašto mi onda dajete lijekove za duševne bolesti?“ Ona joj je odgovorila: „Zbog naredbi odozgo. Rekli su nam da vam dajemo te lijekove i odlučili koju dozu. Oni su naredili da ih morate dobivati.“

4. Brutalno mučena u radnom logoru

Nakon skoro godinu dana zlostavljanja u ludnici, gđa Wu je vraćena u radni logor za žene. Stražari su je motrili 24 sata na dan i poticali zatvorenice da ju zlostavljaju. Jednom su zatvorenice zabranile gđi Wu da govori. Napunile su joj usta krvavim ulošcima i zatim joj zavezale usta tankim najlonskim koncem. Ponekad bi joj stražari vezali noge tako da je mogla spavati samo na trbuhu. Tijekom najhladnijih zimskih dana, nije joj bilo dopušteno spavati. Morala je ostati budna do ponoći, a tada bi joj bilo dozvoljeno spavati na deki postavljanoj na pod od hladnog cementa bez nekakve druge podloge. Sljedećeg dana, čak i prije nego bi svanuo dan, uzeli bi joj pokrivač koji bi još uvijek bio hladan unatoč tome što je spavala na njemu. Morala je sjediti na podu od hladnog cementa cijeli dan.

Tijekom najtoplijih dana u ljetnim mjesecima gospođa Wu bi bila zaključana u maloj sobi od samo 3 četvorna metara. Imala je prozor širok samo oko 25cm. Pred vratima je bilo odlagalište smeća koje je privlačilo muhe i komarce. Ruke i noge su joj bile vezane lisicama i bila je položena na željezni krevet. Gotovo dva mjeseca ju nitko nije smio vidjeti i nije si mogla oprati lice ili počešljati kosu.

Nakon opetovanih štrajkova glađu i opetovanih prisilnih hranjenja, gospođi Wu su bila izbijena četiri prednja zuba. Kosa joj je postala bijela. Ovaj put je trebala biti zatvorena do kraja travnja 2003.g. Međutim, zbog toga što se odbila odreći svojeg uvjerenja, njezin pritvor je bio produžen za dva mjeseca prije nego što je oslobođena.

5. Posljednji put uhićena 2010.g., od tada nema nikakvih vijesti o njoj

Dana 16. studenog 2003.g. gospođa Wu je bila prijavljena i uhićena tijekom noći. Bila je zatočena u 2. centru za pritvor u Hefeiju i mučena. U veljači 2004.g., bila je nekoliko puta na rubu smrti kao rezultat mučenja kojeg je pretrpjela u radnom logoru i u umobolnici. Stalno je povraćala i imala proljev. Cijelo joj je tijelo bilo otečeno. Bila je ponovno uhićena od strane vlasti 2010.g. u svom rodnom gradu u okrugu Lujiang dok joj je suprug bio bolestan. Od tada njezina obitelj nema nikakvih informacija o njoj.

6. Međunarodna pozornost

Nakon što se vijest o progonu gospođe Wu proširila, međunarodna zajednica je pokrenula pokušaje spašavanja. Udruge za ljudska prava diljem svijeta, tijela državne uprave i mediji su pratili, istraživali te izvještavali o njenom slučaju. Mnoga pisma, razglednice, telefonski pozivi te faksovi su upućeni radnom logoru, umobolnici gdje je ranije bila u zatočena te školi u kojoj je radila. Žalbe i peticije su neprekidno provođene širom Japana.

Njezin slučaj je privukao pozornost međunarodne zajednice te je naveden kao jedan od „slučajeva za zabrinutost“ od strane UN-ove „Radne skupine za proizvoljna pritvaranja.“ Gospođa Wu Xiaohua bila je jedna od žrtava progona na njihovoj listi kada je skupina posjetila Kinu u rujnu 2004.g. Međutim, komunistički režim je odbio dati ikakve podatke o njoj te također odbio dopustiti grupi susret s njom.

Krajem kolovoza 2002.g., tijekom 12-og Međunarodnog kongresa o psihijatriju održanog u Japanu, mlađa sestra gđe Wu Xiaohua, Wu Lili, koja živi u Tokiju, apelirala je predstavnike zemalja koji su sudjelovali na konferenciji, koristeći svoju sestru kao primjer. Pozvala je kinesku vladu da odmah prekine zloupotrebu psihijatrije kako bi progonili Falun Gong praktikante i odmah oslobodi Wu Xiaohua. Na konferenciji je odlučeno da će u Kini biti poslan nezavisni tim istražitelja kako bi istražili psihijatrijska zlostavljanja u Kini. Nekoliko medija, uključujući i radio Slobodna Azija, japanski „Yomiuri Shimbun“, Associated Press i AFP je izvijestilo o tome.

Komunistički režim često tvrdi da su psihički zdravi Falun Gong praktikanti mentalni bolesnici. Agenti režima koriste lijekove kako bi uništili praktikantovu vjeru u načela Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Četrnaest godina je prošlo, a ne postoje statistički podaci o tome koliko je točno prvotno zdravih praktikanata odvedeno u mentalni slom, ili koliko ih je mučeno pomoću neurološki štetnih lijekova. Već dugi niz godina, vlasti izmišljaju laži, tvrdeći da prakticiranje Falun Gonga vodi do ludila. Međutim, istina je pokazala kako je progon ono što je normalne, zdrave praktikante učinilo mentalno bolesnima.

Ranija izvješća:

„UN istražuje mučenje koje je pretrpjela profesorica Wu Xiaohua“
http://en.minghui.org/emh/articles/2005/8/23/64177.html
„Profesorica Wu Xiaohua: Moj jednogodišnji pritvor u umobolnici grada Hefei“
http://en.minghui.org/emh/articles/2004/1/14/44073.html