Pozdravljam Učitelja! Pozdrav kolegama praktikantima!
Rođena sam u vrlo siromašnoj seljačkoj porodici visoko u planinama. Bijeda me pratila od trenutka moga rođenja. Jedna od mojih starijih sestara je umrla. Moja je baka vjerovala da ju je uzeo duh. Da bi bili sigurni da ću doživjeti punoljetnost, dobila sam grozno ime. Preživjela sam, ali sam bolovala od bronhitisa, meningitisa, niskog krvnog pritiska, bolesti srca, hemoroida i još mnogo drugih raznih bolesti. Nakon prvog dana svake kineske nove godine, bivalo mi je toliko loše da nisam mogla ustati iz kreveta.
Kao dijete sam često viđala stvari koje drugi nisu mogli vidjeti. Na zidu je bila slika neke djevojčice. Kad god bih bila jako bolesna, ova je djevojčica silazila sa zida da se igra sa mnom. Kad sam imala pet godina, bilo mi je tako loše da sam vidjela kako izlazim napolje s njom. Poletila sam u visinu, kroz ružičaste oblake, kroz plavo nebo i došla u ogroman vrt, ispunjen cvijećem i drvećem sa svježim voćem. Kazala sam, "Neću ga brati." Čim sam to rekla, pojavio se jedan stariji čovjek s bijelom bradom, držeći taoistički štap. Nakon nekog vremena je rekao: "Moraš se vratiti nazad." Došao je feniks i vratio me natrag. Kad sam se vratila, još uvijek sam ležala na krevetu i imala bolove.
Nakon što sam se udala, neko je jednom rekao mom mužu da se oženio „lešom“. Palila sam tamjan, klanjala se bogovima i molila Budi. Gdje god se održavala neka svečanost u sklopu nekog hrama, bez obzira na to koliko je daleko bilo, ja bih išla da se klanjam njegovim „bogovima“ i „Budima“.
Klanjanje nije izliječilo moje bolesti - ali sam ja mogla liječiti tuđe bolesti. „Izliječila“ sam bolesti mnogih ljudi. Nisam bila pohlepna za novcem i nisam ništa željela. Sve je više ljudi dolazilo tražiti od mene da ih liječim. Nakon liječenja, oni su se osjećali dobro, ali su se moje bolesti pogoršavale. Bila sam zaista jadna i često sam gubila svijest. Jednom, kad sam se onesvijestila, moja je porodica mislila da sam zaista mrtva pa su me pripremili se za sahranu. Sat vremena kasnije, došla sam svijesti. Tako sam se borila punih četrdeset pet godina.
Tako sam sretna što sam naučila Falun Dafa.
Učitelj je rekao:
„Možda su teškoće koje ste prolazili u prvoj polovini svog života postojale zbog dobivanja ovog Fa. To je dio za koji znate. I dalje, međutim, ima stvari za koje ne znate; da bi dobili ovaj Fa, možda ste patili i trpjeli teškoće u svojim prethodnim životima, ili čak duži vremenski period. Također, ima i ljudi koji su zbog dobivanja Fa još intenzivnije patili, što je nešto za što ne znate.“ („Fa predavanje na međunarodnoj konferenciji za razmjenu iskustava u Pekingu“, Predavanje Fa na konferenciji I)
Učiteljeve riječi su mi tako drage. Prosvijetlile su me do dubokog duhovnog buđenja. Kad god učim ovaj Fa, oči su mi pune suza.
Učitelj me spasio od smrti
Falun Dafa je na našim prostorima bio predstavljen javnosti devedesetih godina prošloga vijeka. Čak su i ljudi visoko gore u planinama čuli za njega. Neko mi je rekao: „Falun Dafa je jeko dobar. Mnogi su se ljudi riješili svoje bolesti nakon što su ga počeli prakticirati." Nisam vjerovala. Mislila sam, „Molila sam se svim vrstama bogova i nijednog nije bilo briga za mene. Pokušala sam svakakve stvari, nijedna nije uspjela. Nemam nade. Na umoru sam.” Ali je bilo teško umrijeti.
Drugog dana kineske nove 1999. godine rodbina me ohrabrila da počnem prakticirati. „U podnožju planine se održava Falun Dafa radionica. Mnogi su je ljudi pohađali i svi kažu da je dobra. Idi i probaj.” Moja porodica me također nagovarala da pokušam. Ležala sam na krevetu, blijedo ih gledajući. U očaju sam im obećala da ću pokušati. Ionako sam mislila da umirem, pa mi to nije moglo naštetiti.
Osam dana kasnije, u pratnji porodice, sam sišla s planine da učim Falun Dafa. Kad sam stigla tamo radionica je već bila počela; ostala sam tri dana. Čim sam ušla u sobu, osjetila sam kako me neka silna sila energizira. Osjetio sam se osvježenom.
Mnogo je ljudi sjedilo u sobi slušajući snimke predavanja Učitelja Lija (osnivača Falun Dafa) održana u gradu Jinanu. Koordinator me zamolio da sjednem i prekrižim noge. Nisam imala problema da prekrižim noge u položaju lotosa. Učitelj je upravo govorio o posljedicama ubijanja života. Dok sam slušala, prosvijetlila sam se: „Mora da sam već ubila mnogo života. Da li ova bića dolaze da mi naplate? Da li otplaćujem svoj dug sa svim ovim bolestima?" Što sam više slušala, to sam više željela čuti. Zaboravila sam na sve i bila potpuno uronjena u Učiteljevo učenje.
Koordinator me kasnije pitao što mislim. Rekla sam, “Sjajno! Ali sam došla prekasno!" Rekao je da postoje knjige i kasete, a ja bih mogla sama učiti kod kuće. Postavila sam mu nekoliko pitanja i dugo razgovarala s njim. Pozvao me da ručam kod njega.
Ta tri dana su za mene bila bolja od stotinu godina. Bila sam kao potpuno nova osoba; Više nisam bila tužna, slaba, bolesna ni očajna. Osjećala sam se energično. Um i tijelo su mi se dramatično promijenili, a osjetila sam i radost. Kupila sam dvanaest primjeraka knjige Zhuan Falun da bih, kad se vratim u selo, mogla više ljudi upoznati s Falun Dafa.
Nikada nisam išla u školu i nisam mogla pročitati nijednu riječ. Odnijela sam knjigu svom šogoru i zamolila ga da mi je čita. Kada je došao do riječi Shakyamuni, rekao je, "Ne znam ove riječi." Ja sam kazala: "Daj da pogledam." Rekla sam, "Nije li to, Shakyamuni?" Moj šogor je bio zapanjen. Kako sam mogla ja, nepismena osoba, čitati nakon što sam tri dana slušala Učiteljevo učenje! Bio je to nevjerovatan poklon od Učitelja!
Ubrzo su sve moje bolesti nestale. Znala sam da ih je Učitelj uklonio. Bila sam tako sretna što me je Učitelj spasio od smrti. Nisam mogla pronaći riječi kojima bih izrazila svoju radost.
Nevjerovatne stvari se događaju jedna za drugom
Pet sam vježbi naučila u kući koordinatora. Kad sam se vratila kući, vježbe sam radila svaki dan. Jednom kad sam tek počela meditirati, levitirajući sam se odigla sa zemlje. Bila sam u isto vrijeme i malo sretna i malo uplašena. Iskusila sam fenomen o kojem je Učitelj govorio: neko sam vrijeme bila iznad zemlje, a onda sam se uplašila i vratila na tlo. Bez obzira koliko sam bila zauzeta ili umorna, uvijek sam radila vježbe. Čak i tokom najtežih godina progona, nastavila sam vježbati.
Svi su u našem selu znali koliko sam bolesna. Ubrzo se proširila priča o mom nevjerovatnom oporavku. Više nisam liječila tuđe bolesti. Ko god bi došao kod mene zbog svoje bolesti, ja sam ga učila Falun Dafa. Planinci su ljudi znatiželjni i iskreni. Mnogi su ljudi došli da me vide.
Planinski su putevi vijugavi, a kuće su izgrađene na stranama brda. Potrebno je dosta vremena da ih se posjeti. Kuće u našem selu su raštrkane na nekoliko brda. Uprkos tome, više je od trideset ljudi iz našeg sela došlo kod mene učiti Falun Dafa, a dolazilo je i mnogo ljudi i iz obližnjih sela.
Finansijski nisam dobro stajala, ali sam bila odlučna da svim ljudima objasnim Falun Dafa. Posudila sam novac i kupila magnetofon. Sa podnožja planine sam donijela i neke Dafa knjige. Nikakve teškoće mi nisu smetale, sve dok sam mogla promovisati ovu praksu. Na taj se način Falun Dafa širio poput požara u našem selu duboko u planinama i gotovo svi su znali za to. Broj Falun Dafa praktikanata se svake sedmice eksponencijalno povećavao. Učenje ih nije koštalo ni pare, a postali su zdravi. Ko onda ne bi želio prakticirati?
Planinci su siromašni ljudi, a medicinsku pomoć im je teško dobiti. Čak i kad imate novca, nije lako sići s planine i tražiti liječenje. Tako da ljudi sebi doslovno nisu mogli priuštiti da se razbole. Ljudi su dolazili učiti Falun Dafa u grupama od po dvoje ili troje, poput nepregledne rijeke.
Nakon što je, 20. jula 1999. godine, počeo progon Falun Dafa, moje kolege praktikanti i ja smo često izlazili uvečer da distribuiramo materijale za objašnjavanje istine o Falun Dafa. Jedne smo prilike otišli u drugo planinsko selo. Kad smo se vratili, bilo je već tri sata ujutro. Dok sam išla, muškarac praktikant me nije mogao sustići. Kazao je, „Šta se događa? Kako to da te ne mogu sustići?” Išla sam kao da letim, niko me nije mogao pratiti. Povremeno su mi se događale nevjerovatne stvari.
Spašavanje ljudi, idem božanskim putem
Jiang Zemin, bivši šef KPK (Komunističke Partije Kine) je, 20. jula 1999. godine, pokrenuo brutalni progon protiv Falun Dafa. Nismo bili mentalno pripremljeni za ovaj iznenadni i krvavi napad. Mjesta za prakticiranje su bila uništena, a vježbači rastjerani. Policija mi je više puta dolazila tražeći da predam svoje Dafa knjige i materijale. Odbila sam. Rekla sam: “To je moj život. Nikad vam ga neću dati!” Policija je pred mojom kućom ostala sedam dana i nije mi dozvolila da izađem. Ali su na kraju ipak otišli. Nastavila sam učiti Fa i izvoditi vježbe kao i obično.
Simptome bronhitisa sam dobila 2002. godine. Ležala sam dan i noć u krevetu i jako teško disala. Kad su to čuli, došli su policajci. Željeli su iskoristiti moju "bolest" da bi oklevetali Učitelja i diskreditovali Dafa. Dvanaest ih se okupilo oko mene i pokušalo me odvesti. Odmah sam sjela, podigla dlan i kazala: „Uspravni dlan, Nebo i Zemlja podrhtavaju.“ („Veliki prosvijetljeni“, Hong Yin) Željela sam iskorijeniti zle elemente koji stoje iza njih. Moj je desni dlan zračio intenzivnom bijelom svjetlošću i udarao po zlim elementima. Nakon toga je većina policije pobjegla - samo dvoje je ostalo. Napokon su i oni istrčali, a policija se nije vratila.
Povremeno sam silazila sa planine sa nešto materijala za objašnjenje istine. Ljudi su govorili da hodam lagano kao da imam dvadesetak godina. Bila sam zdrava, pa su ljudi znali da još uvijek prakticiram Falun Dafa. Ovo je bila povoljna prilika da im objasnim Falun Dafa.
Učitelj je rekao:
„Dafa učenici širom svijeta zajedno obuhvaćaju cijelu zemlju i svaka osoba ima određen domet.“ („Fa predavanje na sastanku Epoch Timesa“, Predavanje Fa na konferenciji X)
Shvatila sam da sam odrasla u ovom planinskom području i da je moja misija bila da spasim tamošnje ljude. Regija je tako velika i tako raštrkana, a prevoz je i dalje bio vrlo nezgodan. Moja misija je ogromna. Moram završiti svoju misiju, bez obzira koliko je zadatak težak. Ovo je moj pretpovijesni zavjet dat Učitelju.
Često sam izlazila čim bi pao mrak. Napunila bih džepove materijalima za objašnjavanje istine i odlazila u svako selo da ih distribuiram. Prvo sam išla sama. Kasnije su se neki bivši praktikanti vratili prakticiranju. Izašli smo u parovima da ih distribuiramo. Uskim stazama planinskih sela samo jedna osoba odjednom može hodati, a ako ne budete oprezni, pasti ćete u jarak.
Jednom je prilikom moja krava skočila i položila mi obje prednje noge na ramena. Bila sam nespremna pa sam pala na leđa. Prsti desne noge su mi se okrenuli prema nazad. Dugo mi je trebalo da sjednem. Uspjela sam da ih vratim prema naprijed uz velike bolove, ali ih nisam mogla povratiti u pravilan položaj. Morala sam hodati na petama. Ipak, te sam noći, kao i obično pratila druge praktikante dok su distribuirali materijale. Šepala sam iza njih po neravnoj planinskoj stazi. Skoro je bilo svanulo kad smo završili s dijeljenjem letaka. Nakon povratka sjetila sam se povrijeđenog stopala. Bilo je potpuno normalno i nije bilo bolova.
Sa napredovanjem Fa ispravljanje postepeno sam prešla sa potajnog dijeljenja materijala za objašnjavanje istine do njihovog javnog dijeljenja, od dijeljenja materijala do razgovora s ljudima o Falun Dafa licem u lice. Upoznala sam razne ljude, uključujući obrazovane ljude, seoske funkcionere, a ponekad i policajce. Razgovarala sam s njima na osnovu njihove sposobnosti da prihvate istinu.
Kad sam upoznala seoske funkcionere, često bih im pričala jednu priču: seoski sekretar iz podnožja planine je znao da su svi Falun Dafa praktikanti dobri ljudi. Čim bi ga gradska uprava obavijestila da će ljudi doći da maltretiraju praktikante, odmah je obavještavao praktikante: „Neko dolazi. Spakujte svoje stvari." Jednom se prilikom gradska uprava nije najavila već su samo došli i kazali da žele ići kod praktikantice po imenu Xiangmei. Sekretar ih je zatim odveo do kuće Jiangmeia (potpuno druge osobe). Tada je rekao da mora odmah u toalet. Pozvao je Xiangmeijevog muža iz toaleta. Po povratku iz toaleta, opštinski mu je činovnik kazao da se osoba koju su tražili zvala Xiangmei, a ne Jiangmei. Kad su otišli do kuće Xiangmei, ona se već bila sklonila.
Ovaj sekretar sada živi uspješan život. Budući da je štitio praktikante, bio je blagoslovljen.
Tokom progona mnogi su ljudi kršili zakone. Kazala sam im za član 39. Kineskog Ustava i objasnila da mnogi seoski zvaničnici krše njegove odredbe, što znači da krše zakon. Ako bi ih građani (uključujući seljake) tužili i izveli pred sud, prijetile bi im tri godine zatvora. Da ste iskoristili neznanje seljaka i iskoristili greške i postupili bespravno, imali biste maler. Kazala sam im da se nadam da će se ubuduće dobro ponašati prema praktikantima i imati svijetlu budućnost i da će im cijela njihova porodica biti blagoslovljena.
Učitelj je rekao:
„Ne mogu ostaviti iza sebe nikog od učenika Dafe. Svaka osoba je moja familija, pa kako možeš drugačije tretirati različite članove moje porodice?“
(„Predavanje Fa na sastanku sa azijsko-pacifičkim učenicima“, Predavanje Fa na konferenciji VI)
Prioritet mi je bio potražiti svoje bivše kolege praktikante, jer su svi oni imali predodređene veze s Dafa. Tokom proteklih nekoliko godina, sve se više i više bivših praktikanata vratilo ponovnom prakticiranju. Dvoje je praktikanata u našem selu počelo prakticirati prije nekoliko godina, pa smo osnovali grupu za učenje, koja je učila Fa i svakodnevno radila vježbe. Uz pomoć naših kolega praktikanata iz podnožja planine, instalirali smo program TV New Tang Dynasty da direktno gledamo programe za objašnjavanje istine i da čuju glas pravde i dobrote. Posebno smo sretni što svake godine možemo gledati nastup Shen Yuna.
Još nas više raduje kada su nam praktikanti donijeli računare i štampače i pomogli nam da se povežemo na Internet. Ovo je bilo sjajno. Tako smo se mogli povezati na web stranicu Minghui. Pravili smo materijale kako bismo ljudima govorili o Falun Dafa. To nam je uštedilo puno vremena za putovanje po materijale na dnu planine.
Korist za porodicu
Prakticiranje Falun Dafa je popravilo moje zdravlje i od početka prakticiranja nisam više uzela ni jednu tabletu. Koliko god Komunistička partija Kine teško klevetala Falun Dafa, cijela moja porodica vjeruje u Dafa. Podržavali su moje prakticiranje i znali da je Falun Dafa dobar. Imam skladnu porodicu.
Moj suprug ne prakticira, ali me je pratio na distribuiranju materijala za objašnjavanje istine tokom najtežih godina progona. Jednom, kada je preko seoskog razglasa klevetan Dafa, kazala sam im: „Treba im dati primjerke materijala za razjašnjenje istine.“ Moj muž je kazao: "Daću im ja jedan", pa je otišao. Kad je progon bio posebno težak, suprug me nije puštao da izlazim i išao je da za me distribuira informativne materijale.
Moja dva sina i snahe vjeruju u Dafa. Svi dobro rade i mirno žive. Ponekad kad dođu kolege praktikanti, a ja nisam kod kuće, moje snahe ih dočekaju dobrodošlicom i spreme im hranu. Svo četvero mojih unuka su dražesni, zdravi i nikad se ne razbolijevaju. Svi oni znaju da je „Falun Dafa dobar.“
Sljedeća je pjesma sažetak moga putovanja:
Pola života patnje i bolesti, molila sam se Bogu i obožavala Budu.
Onda kad sam pronašla Falun Dafa, Učitelj mi je spasio život.
Učeći Dafa i kultivirajući svoje srce, isplivala je moja prava priroda.
Spašavanje ljudi je moja misija, čvrsto se kultiviram i pomažem Učitelju.
