Falun Dafa sam počela prakticirati 1998. godine. U tim ranim danima kultivacije učila sam Zhuan Falun iznova i iznova, zadivljena dubinom Dafa principa.
Učitelj je rekao:
"Čim on počne učiti naš Falun Dafa, odjednom će razumjeti mnoga pitanja koja je želio razumjeti, ali na koja nije pronalazio odgovor. Vjerovatno će uporedo s rastom razumijevanja oni postati vrlo uzbuđeni, to je sigurno." ("Osmo poglavlje", Zhuan Falun)
Komunistička Partija Kine (KPK) je počela progoniti Falun Dafa nekoliko mjeseci nakon što sam započela prakticirati. U godinama koje su uslijedile ponekad sam griješila, a ponekad se osjećala izgubljeno. Ali Učitelj Li (osnivač Falun Dafa) nije odustajao od mene i uvijek mi je pomagao da se vratim na pravi put. Na tome sam mu beskrajno zahvalna. U nastavku teksta slijede neka od mojih iskustava iz posljednjih nekoliko godina.
Progon nije dio Učiteljevog aranžmana
Nekoliko puta sam bila pritvorena zbog svog uvjerenja. Posljednji put sam bila pritvorena u logor za prinudni rad 2003. godine, gdje smo ja i drugi pritvoreni Falun Dafa praktikanti doživjeli nezamislive okrutnosti. Plašeći se, imala sam osjećaj da više ne mogu izdržati pritisak da se odreknem svoje vjere pa sam na kraju popustila. Nakon toga sam našla izgovor da se opravdam zašto sam, protiv svoje volje, napisala izjave o odustajanju od svog uvjerenja. Ipak, Učitelj Li mi je, jedan za drugim, slao nagovještaje. Na kraju sam shvatila da sam pogriješila i da nikada nije trebalo da napišem te izjave - kultivacija je ozbiljna stvar i nema opravdanja.
Neki od Učiteljevih nagovještaja su došli u mojim snovima. Jednom sam u snu hodala po velikom toaletu. U zidu je zjapila velika rupa kroz koju sam vani mogla vidjeti polje. U snu nisam izašla iz rupe, a nakon buđenja sam shvatila da sam sa svojim ispravnim mislima mogla napustiti radni logor ali to nisam uradila.
Zatim sam ustala i napisala Svečanu izjavu poništavajući tako ranije izjave koje sam dala protiv Dafa. Jednostavnim sam jezikom objasnila stražarima osnovne principe šta znači biti dobra osoba. Nakon toga me nisu maltretirali.
Jednog dana dok sam radila posao u radionici, zavjetovala sam se Učitelju, nadajući se da ću moći pritvorenicima otpjevati pjesmu koju su komponovali praktikanti. Otprilike mjesec dana kasnije, došla mi je šefica odjela. Izgledala je veoma sretna i od mene zatražila da pred svima otpjevam pjesmu. Odgovorila sam “Svakako!” i počela pjevati:
Budi spašen (De Du)
Pali smo u ovaj lavirint
Bespomoćni, izgubljeni, ne možemo pronaći put
Tragamo hiljadama godina
Jednog se dana Učitelj ponovo pojavljuje
Spasi se, spasi se
Molim vas, nemojte ponovno propustiti ovu priliku
Kad je čula stihove, šefica odjela me htjela kazniti. "Vidite, vi ste od mene tražili da pjevam pjesmu i ja sam to uradila", rekla sam joj, "Ali nisam sigurna da li vam se sviđa ili ne."
Nije kazala niti riječi, a praktikanti oko mene su se zabrinuli. Na neki način, u tom trenutku ja se nisam brinula - znala sam da progon nije bio dio Učiteljevog aranžmana.
Otprilike dva mjeseca prije isteka moje kazne, situacija je postala napeta. Unutar radnog logora je pokrenuta sesija ispiranja mozga i s vremena na vrijeme tamo su bili slani praktikanti. Neki praktikanti, koji su se odbili odreći svoje vjere, su bili premješteni u drugi odjel radi daljnjeg progona. Bila sam jako uplašena da bih ja mogla biti sljedeća koju će u bilo kojem trenutku izvući i poslati u drugi odjel.
„To je strah", pomislila sam, „ali to nema nikakve veze sa mnom." Na taj sam način, prestala razmišljati o strahu ili bilo čemu drugom povezanim s tim. Kao i obično, odbila sam nositi zatvoreničku uniformu – jer nisam učinila ništa loše, niti sam, uostalom, prekršila bilo kakve zakone. Povremeno sam susretala stražare u hodniku, ali su me oni izbjegavali pogledati. Iz ovog sam iskustva naučila da se i otpuštanje straha samo po sebi smatra kao otpor progonu.
Tvrdoglavost i ljutnja
Nakon otpuštanja iz radnog logora, predala sam zahtjev za penziju na svoje radno mjesto i to mi je bilo odobreno. To mi je dalo više vremena da svakodnevno učim Fa. U međuvremenu sam posvetila više pažnje slanju ispravnih misli. Kroz solidno učenje Fa, postepeno sam shvatila zašto sam, tih godina, bila proganjana i stekla sam bolje razumijevanje smetnji starih sila.
Kasnije sam postala koordinatorica za svoje lokalno područje i bila zauzeta spašavanjem ljudi na mnogo načina. Nakon nekog vremena sam primijetila da moje stanje kultivacije nije sasvim u redu. Pa sam se, umjesto da tu i tamo budem zaokupljena, smirila da bih više učila Fa. Razmišljajući o svojoj kultivaciji, otkrila sam da su se kod mene tokom godina pojavila brojna shvaćanja svakodnevnih ljudi. Na primjer, voljela sam davati komentare i nametati svoja mišljenja drugima. Također sam se smatrala superiornom u odnosu na druge, a također sam bila i vrlo tvrdoglava.
Evo jednog primjera: Povremeno sam, na osnovu Fa, shvatala da bi s nekim stvarima trebalo postupati na određeni način. Ljutila sam se kad se drugi praktikanti nisu slagali sa mnom. Kada bih o tome razgovarala sa drugima i ne bih im mogla prenijeti poruku, onda bih drugima nametala svoje mišljenje. Vrlo često se to nije završilo dobro, a ja sam bila uznemirena misleći da sam učinila velike stvari za Dafa i naše napore kao jednog tijela.
Međutim, kad sam se smirila i povukla korak nazad, shvatila sam da je put svakog praktikanta uredio Učitelj. Kad sam bila tvrdoglava i nametala svoje mišljenje drugima, zar to ne bi poremetilo Učiteljeve aranžmane?
Na površini je izgledalo da se brinem da praktikant možda nije radio dobro ili da bi stare sile mogle iskoristiti propuste praktikanata. Zapravo, sve bi ovo mogla biti samo manifestacija mojih negativnih misli. Čak i da je praktikant nešto uradio na svoj način, a ne na moj način, to ne mora nužno biti i nešto loše. Svaki neželjeni rezultat može postati prilika da zajedno učimo i usavršavamo se, što bi zauzvrat moglo dovesti do dobrog ishoda. Ako bi sve uvijek išlo tako glatko, mi se možda ne bismo mogli poboljšati. Razmišljajući o ovome, postidila sam se zbog mojih misli jer one nisu bile u skladu sa Fa.
Od tada sam se usredotočila na kultiviranje same sebe, ali je moja tvrdoglavost bila jaka i to je bilo nešto što se nije moglo razriješiti u samo jednom danu. Kada sam razgovarala s drugima i pritom mislila da njihove misli nisu u skladu sa Fa, vrlo se često nisam mogla kontrolisati i počela bih opet govoriti šta ja mislim. Kako se to dešavalo puno puta, završavalo se tako da bih samo ja govorila dok su drugi samo pasivno slušali.
Učitelj je kazao:
"Vi možete koristiti formu grupne diskusije, gdje ljudi uče jedni od drugih, razmjenjuju iskustva, diskutiraju i razgovaraju. Mi od vas zahtijevamo da tako radite. " ("3. Lekcija", Zhuan Falun)
Očigledno da nisam radila stvari po uputstvima Učitelja.
Ostali praktikanti su mi opraštali i niko nije ukazivao na ovaj moj nedostatak. Ali sam ja trebala ojačati svoju glavnu svijest i gledati unutar sebe. Kada bi došlo vrijeme za grupno učenje Fa i grupnu raspravu, često sam samu sebe podsjećala: „Test bi mogao doći uskoro, molim te, budi pažljiva." Ponekad primjedbe praktikanata nisu bile u redu s moje tačke gledišta; da je u prošlosti bilo tako, ja bih prekinula tog praktikanta. Sada sam sama sebi govorila da šutim. U mom umu je postojala još jedna verzija mene - lažna ja - koja je željela govoriti u ime „pomaganja drugima". Ali sam se ja sad mogla kontrolisati i nisam kazala ni riječ. Zanimljivo je da sam otkrila, da dok god sam se mogla kontrolisati, da su se moje stanovište i mentalitet, po tom pitanju, promijenili.
Gledala sam unutar sebe. Povremeno sam se smatrala superiornijom od drugih i lako sam se uznemiravala. Kad sam gledala unutar sebe, shvatila sam da mi je srce uznemireno. Pokušala sam se smiriti i šutjeti. „I ti se boriš s tim istim problemom, pa zašto onda misliš da si kvalifikovanija da drugima ukazuješ na njihove propuste? "rekla sam sama sebi. Na taj sam način naučila puno toga. Osvrćući se na ono što sam radila u prošlosti, shvatila sam da sam izgubila mnogo prilika da gledam unutar sebe i da se poboljšam.
Još jedan problem je bila ljutnja. Znala sam da je pogrešno ljutiti se na druge, uključujući i praktikante. Ipak, još uvijek se nisam mogla kontrolisati. Jednom prilikom kad sam razgovarala s praktikanticom, njezini su komentari pokrenuli moj strah. Vjerujući da nije razumjela moju situaciju, počela sam vikati na nju.
Nakon toga sam dobila hemoroide koji su se neprestano povećavali. Gledala sam unutar sebe da vidim šta je sa mnom pošlo po zlu. Pronašla sam strah, sebičnost, tvrdoglavost i bijes. Izvinula sam se toj praktikantici. Ali su moji hemoroidi i dalje nastavili rasti, pa su me jako boljeli dok sam išla na spavanje što mi se nikada prije nije događalo.
„Vrijeme je da popraviš svoju lošu narav, zar ne?", upitao me je moj muž. Nisam bila baš uvjerena, ali mu se nisam ni suprotstavila.
Da, ovo je bilo vrijeme da se, bezuslovno, iz temelja riješim problema.
Učitelj nas je naučio:
"Zar nije obaveza naših Dafa učenika da ne uzvraćaju udarce i uvrede, čak ni suočeni sa zlom? Zar ne treba da trpite? Da strpljivo objašnjavate istinu? Onda kad izgubite strpljenje, čemu to? Šta je to zbog čega jedan kultivator treba da se ljuti? I zar to ne treba još manje da bude slučaj kad ste s drugim kultivatorima? Ko god bili, vi se i dalje kultivišete. Kako to da se večito ljutite na moje učenike? Jesam li se ja složio da se tako ponašate prema mojim učenicima? "(Predavanje Fa na Međunarodnoj Fa konferenciji u Njujorku 2004.)
Razmišljajući o ovim Učiteljevim riječima, zaista sam bila posramljena. Sutradan sam sjedila na svom krevetu šaljući ispravne misli. U početku sam namjeravala slati ispravne misli kako bih eliminisala faktore koji su uzrokovali moje hemoroide. Kasnije sam shvatila da su se pojavili zato što se nisam dobro kultivirala – i da sam sama kriva za to. Ako je tako, mislila sam, bilo bi bolje slati ispravne misli da se ojačaju praktikanti koji su na ulici i ljudima objašnjavaju istinu. Na taj sam način neprestano slala ispravne misli i mogla sam osjetiti snažno energetsko polje. Nisam više osjećala bol od hemoroida.
Otprilike 50 minuta kasnije, prestala sam slati ispravne misli i ispravila noge. Više nije bilo bolova – nestali su. Znala sam da mi je to Učitelj pomogao jer je moj xinxing ispunio zahtjev Fa i napustila sam sebičnost. Hvala Učitelju!
Od tada sam odlučila da se više nikada ne naljutim. Bila sam odlučna da se oslobodim ove demonske prirode koja me dugo mučila. Nakon toga, doživjela sam nekoliko slučajeva koji bi obično uzrokovali moju ljutnju. Ali sam mogla proći ove testove, također sam smatrala da mi je Učitelj pomogao da uklonim supstance povezane sa mojim bijesom.
Još jednom sam se vratila u stanje mira i harmonije koje dolikuje praktikantu.
Biti pažljiv prema drugima
U prvim danima progona sam imala snažnu vezanost za nadmetanje. Svaki put kad bih razgovarala s policajcima ili rukovodiocima na poslu, imala sam tendenciju da se svađam s njima. Pod ogromnim pritiskom od masovnog progona, kao i neodgovarajućom vlastitom kultivacijom, bilo mi je vrlo teško ostati smirena.
Jednom sam s policajcem razgovarala o Falun Dafa, a on mi je odgovorio: "Ako je tako dobar, možete to vježbati kod kuće i nema potrebe da izlazite dijeliti materijale."
Upozorio me je: "U protivnom ću vas uhapsiti."
Pala mi je na pamet jedna rečenica: „Ako se ti usudiš da me uhapsiš, ja ću se usuditi da dijelim materijale!“ Ipak, suzdržala sam se i nisam mu to rekla naglas.
Kad sam se vratila kući, zapitala sam se zašto sam se tako lako uznemirila? Istina je da je Falun Dafa praktikantima nanesena nepravda i da sam govorila iz ugla žrtve. Ali iz ugla kultivacije, oni koji progone su stvarne žrtve - budući da će se u budućnosti suočavati sa strašnim posljedicama zbog svojih loših djela. Budući sam se uvijek željela zaštititi i žaliti na nepravde prema meni, kako bih onda mogla biti pažljiva prema drugima kao istinski praktikant?
Jednoga je dana prošle godine, novoimenovani sekretar Komunističke partije Kine (KPK) sa mog radnog mjestu došao da razgovara sa mnom: „Ovaj put ću biti dobra i biti ispravna i nesebična", rekla sam sebi. Tada sam mu objasnila šta je Falun Dafa, razgovarajući s njim kao da je član moje porodice.
Rekla sam mu da praktikanti slijede principe Istinitosti, Dobrodušnosti Tolerancije da bi mogli biti bolji ljudi.
"Znate, postoji stara izreka: 'Prije bi čovjek uzburkao vodu u hiljadama rijeka, nego što bi poremetio miran um taoista', Ovo naglašava koliko je veliki grijeh progoniti ljude koji vjeruju", rekla sam.
Također sam mu objasnila da progon Falun Dafa nije imao pravnu osnovu i, kao i kod mnogih drugih prethodnih političkih pokreta, KPK je uvijek kasnije kažnjava ključne počinitelje kako bi izbjegla odgovornost i ublažila bijes javnosti.
"Zaista ne vrijedi [progoniti praktikante]", dodala sam.
Naš razgovor nije bio dug, ali sam bila mirna i odgovorila na sva njegova pitanja, a i on je bio pristojan.
Početkom ove godine sekretar me ponovo kontaktirao i rekao da će biti održana sesija o „pravnom obrazovanju“ (pranje mozga) zatraživši od mene da i ja prisustvujem.
„Nikada!“, Odlučno sam odgovorila.
Rekao mi je da to još nije gotovo i da će me kontaktirati kasnije.
Nakon ovoga, ja sam razmislila o našem razgovoru. Shvatila sam da sam se još jednom zaštitila na način kako razmišljaju svakodnevni ljudi. Govorila sam samo o tome kako ne bih trebala ići na sesiju ispiranja mozga, umjesto da objašnjavam stvari iz njegove perspektive.
Pretpostavljajući da sam ponovo pala na testu, uzdahnula sam.
Sekretar Partije i nekoliko drugih poslovođa sa mog radnog mjesta su ponovo došli u moj dom u maju mjesecu, a ja sam ponovno kazala sebi da budem mirna i ljubazna.
Kad su pokucali na vrata, otvorila sam i pustila ih da uđu.
"Znate, to je naredba koja je došla odozgo - ne znam kako da se nosim s njom", rekao je sekretar Partije. Od drugih je čuo da sam ja čvrsta žena koja se uvijek s njima prepirala oko progona.
"To je u redu", odgovorila sam, "nismo se vidjeli već neko vrijeme. Drago mi je što možemo ponovno lijepo porazgovarati."
Rekao mi je da je svrha njegove posjete da ispunim dokument za prisustvovanje sesiji ispiranja mozga.
"Znam da ste u teškoj situaciji", kazala sam. "Vratimo se korak unatrag da vidimo kakvu razliku može napraviti ova sesija ispiranja mozga."
Objasnila sam mu kako je Falun Dafa popravio moje fizičko zdravlje i moj karakter. Također sam objasnila štetu koju je progon donio nevinim praktikantima i njihovim porodicama. Koristeći vlastito iskustvo, podijelila sam s njima osjećaj radosti i mira stečen prakticiranjem Falun Dafa, kao i veliki boli i krajnji očaj koji sam doživjela kad sam u prošlosti bila slana u centre za ispiranje mozga i bila prisiljena odreći se vjere koju njegujem više od svega u svom srcu.
Rekla sam mu da slanjem mene na sesiju ispiranja mozga neće donijeti ništa dobro ni meni, a ni njemu, umjesto toga, možda će nakon toga vječno žaliti. Osim toga, radno mjesto mora platiti puno novca da nekoga pošalje da prisustvuje cijeloj sesiji ispiranja mozga.
"Nisam znao za sve ovo", rekao je sekretar Partije. „Hvala!" Otišao je i poveo druge koji su bili s njim i više se nisu vratili.
