Gđa. Guo Hongyu, Falun Dafa praktikantica koja je nekada živjela u gradu na sjeveroistoku Kine je naučila praksu od svoje majke. Gđa. Guo je ranije patila od arterioskleroze, bolova u trbuhu, išijasa i mnogih drugih bolesti. 1994. pohađala je predavanja Učitelja Lija u gradu Harbin. Kada je počela prakticirati Falun Dafa vratilo joj se dobro zdravlje. Ispod je navedeno njeno iskustvo o praksi i progonu kojeg je pretrpjela zbog Komunističke partije Kine (KPK).
U svibnju 1995. moja majka je kući donijela knjigu Zhuan Falun. Pročitala sam ju u jednom danu i osjetila da je to knjiga koju sam čekala cijeli život. Primila sam brojne dobrobiti zbog prakse.
Pritvoreni u lokalnom zatvoru
Na kraju listopada 1999. zajedno sa svojim roditeljima i kćerkom sam otputovala u Peking kako bi apelirala za pravo na prakticiranje Falun Gonga, kao što su to činili i tisuće ostalih praktikanata. Naša namjera je bila da pokažemo kako je Falun Dafa dobar i da pitamo da se pritvoreni praktikanti puste.
Na trgu Tiananmen u Pekingu policija nas je pitala zašto smo došli u Peking. Kada sam rekla da želimo podnijeti peticiju za Falun Gong bili smo odmah uhićeni i odvedeni u zatvor. Tamo su nas zadržali tri dana. Tada su nas premjestili u lokalni zatvor u našem rodnom gradu.
Tamo smo bili prisiljeni na težak rad preko 10 sati svaki dan, radili smo čačkalice za izvoz. Morali smo sjediti na podu kako bi zapakirali čačkalice i nije nam bilo dozvoljeno da operemo ruke nakon obavljanja nužde. Tamo sam zadržana oko mjesec dana.
Mučena u Wanjia prisilnom radnom logoru
U lipnju 2000. moji roditelji su bili uhićeni zato što su prakticirali Falun Dafa. Policija je zaplijenila njihove Dafa knjige. Otac je bio uskoro pušten, ali majku su odveli u zatvor. Dafa knjige su vrlo dragocjene stoga smo otac i ja otišli u policijsku stanicu u Nangangu da zatražimo naše knjige natrag. Zbog toga su uhitili mene i oca. Prvo su me držali u lokalnom zatvoru gdje sam odlučila štrajkati glađu u znak protesta protiv progona. Stražari su me prisilno hranili slanim žitaricama i nepoznatom drogom kroz cijev. Povraćala sam, imala proljev i trbuh me jako bolio.
Odveli su me u Wanjia prisilni radni logor u listopadu 2000. Tamo su me držali 14 mjeseci. Nadgledalo me nekoliko zatvorenika. Njihov zadatak je bio da me neprestano nagovaraju da se odreknem svojih uvjerenja. Nagovarali su me dva mjeseca svaki dan.
Jedne noći u siječnju 2001. deset praktikanata je zajedno radilo vježbe. Sljedeće jutro odveli su nas u salu za objedovanje gdje je bilo puno zatvorskih čuvara. Tada me upravitelj radnog logora upozorio da je bolje da slijedim pravila radnog logora. Rekla sam mu: „Ja sam Falun Dafa praktikant; ja ću slijediti principe Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije."
Odveli su me u malu ćeliju gdje su mi se kasnije pridružili ostali praktikanti. Jedan praktikant je vježbao sjedeću meditacijsku vježbu kada je čuvar ušao u ćeliju. Čuvar je istukao praktikanta. Viknula sam: „Nemoj tući Falun Dafa praktikanta!" Čuvar me počeo tražiti. Imala sam pisane Falun Dafa knjige sa sobom i nisam dopustila da im se približi. Nekoliko čuvara me počelo tući. Gurnuli su me na pod i udarali sve dok se nisu umorili. Tada su me mučili na željeznoj stolici dok su ostale praktikante odveli u mali kavez. Čuvari su nam skinuli jakne i otvorili prozore da uđe hladni zimski zrak. Kasnije smo morali uspravno stajati četiri dana i tri noći uzastopno.
Praktikanti su započinjali štrajk glađu nekoliko puta i zahtijevali bezuvjetan otpust. 4. svibnja 2001. nekoliko čuvara me mučilo na željeznoj stolici i prisilno hranilo kroz cijev. Nosna šupljina i jednjak su mi krvarili i bili teško oštećeni. Neki su bili mučeni na željeznoj stolici više od deset sati svaki dan cijeli mjesec. Noge i stopala su mi bili iznimno natečeni. U to vrijeme dopuštali su nam da se tuširamo samo jednom tjedno.
U logoru su me tri puta držali u malom kavezu po šest mjeseci. Kavez je bio 2 metra dugačak, 1.5 metara širok i 3 metra visok. Bilo je mračno, hladno i vlažno. Da nisam prakticirala Falun Dafa izgubila bih razum i ne bih preživjela. Recitirala sam Učiteljev Fa svaki dan. Falun Dafa mi je dao snage da preživim mučenje.
Uhićena zbog rezbarenja na kamenu
U rujnu 2006. izrezbarila sam na kamenu u provinciji Anhui sljedeću rečenicu: „Molim vas da se isčlanite iz partije radi vaše sigurnosti i mira" kako bi više ljudi znalo za Falun Dafa i pravu prirodu KPK. Uhićena sam i zatočena u lokalnom zatvoru.
Slala sam ispravne misli i vidjela su me tri čuvara. Rekla sam im: „Dafa mi je dao život. Nikada se neću odreći svojih uvjerenja. Praktikanti nemaju neprijatelje. Mi nismo protiv nikoga. Jedino želimo ustrajati u prakticiranju svojih uvjerenja." Tada su me stavili u samački pritvor i dali mi samo jedan stari pokrivač. Kukci su plazili uokolo po tlu. Prakticirala sam vježbe, slala ispravne misli i recitirala Učiteljev Fa svakodnevno kako bi se ohrabrila. Zatražila sam olovku i papir da napišem pritužbu, ali je moj zahtjev ignoriran sve do zadnjeg dana samačkog pritvora.
Držali su me u zatvoru 15 dana. Tada su me tri čovjeka vratila kući: agent iz Ureda 610, službenik iz ureda lokalne policije i član osoblja uličnog ureda. Morala sam se sa obitelji preseliti u drugo mjesto kako nas policija ne bi maltretirala.
Moja obitelj je također progonjena
Majku su uhitili tri puta. Prvi puta krajem 1999. Držali su je u lokalnom zatvoru mjesec dana jer je išla u Peking apelirati za pravo prakticiranja Falun Gonga. Drugi puta su je uhitili u lipnju 2000. jer je viđena kako prakticira vježbe vani. Zadržana je u lokalnom zatvoru sve dok nije osuđena na 15 mjeseci u Wanjia prisilnom radnom logoru. Treći puta je bilo u svibnju 2002. kada su je osudili na osam godina u ženskom zatvoru Heilongjiang.
Oca su također uhitili tri puta. Prvi puta 1999. i drugi puta u lipnju 2000. kada je otišao u policijsku postaju tražiti Falun Dafa knjige koje su zaplijenili u mojem domu. Zadržali su ga u lokalnom zatvoru cijeli mjesec. Treći puta su ga uhitili u srpnju 2001. jer je informirao strane medije o progonu u Wanjia prisilnom radnom logoru. Zbog toga je bio zatvoren u Changlingzi prisilnom radnom logoru u Harbinu dvije godine.
Očevo zdravlje je bilo ozbiljno narušeno zbog pritvora i progona i bio je pod velikim stresom. Kada je čuo da sam uhićena u Huangshanu klonuo je psihički i fizički. U to vrijeme i majka je bila uhićena. Moj otac je imao 70 godina i preminuo je 2. prosinca 2007., dok su majku držali u Heilongjiang ženskom zatvoru.
Nekada smo imali harmoničan obiteljski život, ali ga je KPK razorila progonom Falun Gonga. Da pobjegnemo od progona, moja kćer i ja smo izbjegle u inozemstvo.
